REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: Pn-33/2023-76

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Paulina Buča, u pravnoj stvari tužitelja PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Jeliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jelić, Vuković & Vukšić j.t.d. u Zagrebu, Domagojeva 4, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Ivici Ćosiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Davora Jelića i punomoćnika tuženika Ivice Ćosića,1. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku 15 dana iznos od 38.914,32 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim :

- na iznos od 6.810,00 EUR tekućim od 24. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 7.782,87 EUR tekućim od 25. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 15.565,73 EUR tekućim od 10. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 8.755,72 EUR tekućim od 10. travnja 2010. do isplate.

II Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, naknaditi tužitelju PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke do dana isplate u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju PH OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, troškove ovog postupka u iznosu 27.333,63 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je dana 9. travnja 2007. stradao u prometnoj nezgodi u [adresa], i to u sudaru s vozilom registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao AH. U vrijeme štetnog događaja, u svojstvu djelatnika TŽV Gredelj, bio je osiguran kod tuženika policom broj: [broj police] za slučaj trajnog invaliditeta, te je tuženiku podnio zahtjev za naknadu štete s obzirom da je u predmetnoj nezgodi zadobio teške ozljede, a koji zahtjev je tuženik odbio kao pravno neosnovan, uz obrazloženje da je tužitelj predmetne zgode bio pod utjecajem alkohola, zbog čega mu ne pripada pravo na naknadu štete sukladno Općim pravilima za osiguranje osoba od posljedica nezgode. Protiv tužitelja u svezi navedenog vođen prekršajni postupak pred Prekršajnim sudom u Zaprešiću, te da je isti postupak obustavljen, s obzirom da je utvrđeno kako analiza koncentracije u krvi i urinu nije bila obavljena sukladno odredbama Pravilnika o načinu i postupku vađenja krvi i uzimanja mokraće (NN 107/99), slijedom čega nije bilo dokaza da je tužitelj sporne zgode upravljao vozilom pod utjecajem alkohola. Tužitelj je u tužbi nadalje naveo kako je u predmetnoj nezgodi zadobio teške i po život opasne ozljede u vidu kraniocerebralne ozljede s komocijom i kontuzijom mozga, frakturom baze mozga s likorejom, te prijelom temporalne kosti i kosti lica desno, a zbog čega trpi teške posljedice u vidu povremenih gubitaka svijesti, teških glavobolja, šumova i zvonjenja u ušima, slabijeg sluha, poteškoća s pamćenjem, rastresenosti i smušenosti, vrtoglavica, epileptičnih napada, dezorijentiranosti, smetnji u koncentraciji, nervoze i razdražljivosti, gubitka osjeta mirisa, poremećaja osjeta za hranu, problema s vidom, poteškoća pri jedenju i hodanju, te jakih bolova u križima. Istaknuo je kako mu je, uslijed trajne nesposobnosti za rad, rješenjem od 15. siječnja 2009. priznato pravo na invalidsku mirovinu, te da mu je, sukladno Tablicama za određivanje trajnog invaliditeta tuženika, nastupio invaliditet od najmanje 50%. Ističući kako je policom broj: [broj police] ugovorena obveza tuženika na isplatu naknade štete za slučaj trajnog invaliditeta do iznosa od 293.200,00 kn.

1.1.Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 38.914,32 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 6.810,00 EUR od 24. travnja 2008. do isplate, na iznos od 7.782,87 EUR od 25. siječnja 2008. do isplate, na iznos od 15.565,73 EUR od 10. travnja 2010. do isplate, te na iznos od 8.755,72 EUR od 10. travnja 2010. do isplate (list 441 spisa) na ime osigurnine po osnovi police broj: [broj police], i to u visini štete po osnovi trajnog invaliditeta nastale kao posljedice nesretnog slučaja od 9. travnja 2007., kada je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi i zadobio teške tjelesne ozljede.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, ističući kako je obveza tuženika kao osiguratelja u cijelosti isključena sukladno čl. 10. st. 1. toč. 9. Općih pravila za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode), kao sastavnog dijela ugovora o osiguranju sklopljenog između poslodavca tužitelja i tuženika, a s obzirom da je nesretni slučaj nastao uslijed alkoholiziranog stanja osiguranika. Pritom je istaknuo kako je odredbom navedenih Općih pravila ugovoreno da se alkoholiziranim stanjem smatra stanje ukoliko je u krvi osiguranika vozača utvrđena prisutnost alkohola više od 0,5 promila, dok je kod tužitelja utvrđena koncentracija alkohola u krvi od najmanje 0,56 promila. S time u svezi, tuženik je napomenuo kako za navedeno utvrđenje nije odlučna odluka Prekršajnog suda u Zaprešiću, te je istaknuo kako okolnost da uzorci nisu bili pakirani sukladno Pravilniku o načinu i postupku vađenja krvi i uzimanja mokraće ne dovodi u pitanje pravilnost izvršene analize, budući da u protivnom analiza ne bi bila ni provedena. Tuženik je ujedno osporio i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći kako će se konačni postotak trajnog invaliditeta tužitelja moći utvrditi tek u travnju 2009., te ističući kako potraživanje tužitelja prije 9. travnja 2009. nije dospjelo, uslijed čega do navedenog datuma nema pravo na zateznu kamatu, pri čemu je ujedno osporio navod o zaostalom trajnom invaliditetu od 50% (list 76- 77 spisa).

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1298/2018- 2 ukinuta je točka I. i III. izreke presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-159/14-2 od 14. veljače 2018. i točka I., III. i V. izreke presude Općinskog suda u Zaprešiću poslovnog broja P-1558/09-82 od 4. studenoga 2013. te je predmet u tom dijelu vraćen na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

4. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-605/24 ukinuta je presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-30/2023-58 od 18. lipnja 2024. i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

5. U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem isprava: zapisnika o očevidu Policijske postaje Zaprešić broj: 511-19-37/6-P-235/07 od 9. travnja 2007. (list 7-12 spisa, list 245- 246 spisa i list 366- 367 spisa), police broj: [broj police] od 4. rujna 2006. (list 13 spisa), dopisa tuženika od 25. siječnja 2008. (list 14 spisa), prijave i zahtjeva za naknadu štete iz kolektivne nezgode od 26. studenog 2007. (list 15 - 16 spisa, list 247- 248 spisa, list 261 spisa, list 284- 285 spisa i list 363- 364 spisa), dopisa tužitelja od 20. ožujka 2009. (list 17 spisa), analize alkohola u krvi i mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti Centra za kriminalistička vještačenja "Ivan Vučetić" od 18. travnja 2007. (list 18, 79, 244 i list 365 spisa), Općih pravila za os iguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) tuženika (list 24- 26 spisa i list 372- 374 spisa- dalje: Opća pravila), Dopunskih pravila za kolektivno kombinirano osiguranje djelatnika od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) tuženika (list 27- 28 spisa- dalje: Dopunska pravila), Tablica za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog događaja (nezgode) Jadranskog osiguranja (list 29- 35 spisa), medicinske dokumentacije (list 36- 71 spisa, list 154- 158 spisa, list 162- 163 spisa, list 182- 189 spisa, list 234 spisa, list 260 spisa i list 385 spisa), privremenog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 15. siječnja 2009. (list 72- 73 spisa), rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 22. rujna 2009. (list 89 i 228 spisa), zdravstvenog kartona tužitelja (list 90- 122 spisa), Tablica za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode) tuženika (list 139 - 144 spisa- dalje: Tablice), Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 10. rujna 2007. (list 262 spisa), podataka o prometnoj nezgodi (list 283 spisa), preslike vozačke dozvole (list 296- 297 spisa), liječničke potvrde od 23. travnja 2013. (list 305 i 316 spisa), dvije liječničke potvrde od 10. rujna 2013. (list 314- 315 spisa), rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 3. kolovoza 2009. (list 317- 320 spisa), zahtjeva za izravnu naplatu od 4. svibnja 2018. (list 451- 454 spisa) i specifikacije izvršenja osnove za plaćanje od 2. travnja 204. (list 458- 459 spisa), pročitan je spis Prekršajnog suda u Zaprešiću poslovni broj P650/07 (list 19- 23 spisa, list 298- 304 spisa, list 306 spisa i list 368- 371 spisa), te su izvedeni dokazi medicinskim vještačenjima po vještakinji prim. dr. sc. Snježani Miškov (list 126- 134 spisa, list 191- 200 spisa, list 202- 207 spisa, list 235- 236 spisa i list 265 spisa), vještaku prof. dr. sc. Branimiru Cerovskom (list 152 spisa, list 209 spisa i list 257 spisa), vještakinji prim. mr. sci. dr. ČH (list 171- 172 spisa, list 175 spisa i list 271 spisa) i vještaku prim. Gordanu Makariću (list 218- 220 spisa, list 236 spisa i list 276 spisa).

6. Sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/1992., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., i 155/23.- dalje: ZPP), te ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud utvrdio je konačno specificirani tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja odnosno nije sporno da je nastupio osigurani slučaj obuhvaćen policom broj: [broj police] od 4. rujna 2006., sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, sporno je da li je došlo do isključenja obveze tuženika kao osiguratelja uslijed okolnosti da je tužitelj u trenutku nastupa osiguranog slučaja bio pod utjecajem alkohola i upravljao motornim vozilom bez vozačke dozvole. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva tužitelja, posebno u vidu stupnja trajnog invaliditeta koji je tužitelju zaostao kao posljedica predmetnog osiguranog slučaja, kao i tijek zateznih kamata na zatražene iznose naknada.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo kako je obveza tuženika kao osiguratelja u cijelosti isključena, budući da je nesretni slučaj nastao kao posljedica tužiteljeve alkoholiziranosti, pri čemu je istaknuo kako pravilnost izvršene analize koncentracije alkohola u krvi i mokraći nije ničime dovedena u pitanje. Također je osporio visinu tužbenog zahtjeva, navodeći kako se postotak trajnog invaliditeta može utvrđivati tek po proteku određenog vremena od ozljeđivanja, uslijed čega je osporio pravo na potraživanje zatezne kamate tekuće do 9. travnja 2009., kao i okolnost da je kod tužitelja zaostao trajni invaliditet od 50%. Navodi kako je tužitelju odmah po ozljeđivanju izvršena analiza krvi u KB Sestre milosrdnice i utvrđena identična koncentracija alkohola u krvi i urinu kao u spornoj analizi centra " BH", što ukazuje na zaključak kako nije došlo do kontaminacije uzorka, dok tužitelj takvu kontaminaciju u postupku nije ni dokazao. Ujedno je naveo kako je i u prijavi i zahtjevu za naknadu štete sam poslodavac tužitelja TŽV Gredelj naveo da je tužitelj bio alkoholiziran, te je istaknuo kako tužbeni zahtjev tužitelja prelazi svotu osiguranja (list 243 spisa). Tuženik je nadalje naveo kako je tužitelj naknadno sudjelovao u drugoj prometnoj nezgodi upravljajući neregistriranim motociklom i pod utjecajem alkohola, te istaknuo kako iz načina nastanka predmetne prometne nezgode (oduzimanje prednosti drugom vozilu) proizlazi povezanost nastanka iste nezgode s alkoholiziranim stanjem tužitelja. Također je naveo kako je ispunjen i drugi uvjet za isključenje obveze osiguratelja uslijed okolnosti da je tužitelj predmetne zgode upravljao motornim vozilom bez propisane službene isprave koja daje ovlaštenje vozaču za upravljanje tom vrstom i tipom motornog vozila, a s obzirom na činjenicu da je upravljao motornim vozilom (samogradnjom) koje nije bilo registrirano niti imalo važeću prometnu dozvolu. Tuženik je ujedno osporio da bi tužitelju zaostao trajni invaliditet od 40% po osnovi razvijenog psihoorganskog sindroma, ističući kako za navedeno utvrđenje nisu ispunjene sve potrebne pretpostavke propisane Tablicama tuženika (list 277 - 282 spisa). Također je istaknuo kako potvrda o analizi alkohola u krvi i mokraći od 18. travnja 2007., zapisnik o očevidu od 9. travnja 2007. i zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka od 30. svibnja 2007. predstavljaju javne isprave, te da tužitelj niti jednim dokazom nije osporio vjerodostojnost sadržaja navedenih isprava (list 321- 323 spisa).

9. U odnosu na navode tuženika, tužitelj je u tijeku postupka istaknuo kako je odredbama tada važećeg pravilnika bila precizno regulirana procedura vađenja krvi, te pakiranja uzoraka krvi i mokraće, uslijed čega okolnost da uzorci tužitelja nisu bili pakirani prema propisanoj proceduri otvara mogućnost kontaminacije sadržaja istih uzoraka, a uslijed čega isti ne mogu biti mjerodavni za objektivno utvrđenje eventualnog stupnja alkoholiziranosti. Također je istaknuo kako je na tuženiku teret dokaza postojanja uzročne veze između eventualnog alkoholiziranog stanja tužitelja i nastanka nesretnog slučaja (list 80- 81 spisa), te je naveo kako je KB Sestre milosrdnice samo vršio uzimanje, ali ne i analizu uzoraka (list 276 spisa). U odnosu na postojanje invaliditeta tužitelja po osnovi psihoorganskog sindroma, istaknuo je kako u Tablicama tuženika nije navedeno da je za utvrđenje invaliditeta po navedenoj osnovi nužno da tužitelj bude bolnički liječen (list 236 spisa), te da su sva tri psihologijska testiranja tužitelja obavljena unutar 3 godine, dok Tablicama tuženika nije propisan točan dan početka tijeka navedenog trogodišnjeg roka, pa tako niti da isti teče od dana osiguranog slučaja, pri čemu je napomenuo kako sve nejasne dijelove Tablica treba tumačiti sukladno odredbi čl. 320. ZOO, odnosno na štetu tuženika koji je sačinio te Tablice (list 294- 295 spisa).

10. Sukladno odredbi čl. 921. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 28/18, 126/21, 114/22, 156/2022, 145/2023 i 155/2023- dalje: ZOO), ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja se obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

11. Uvidom u policu broj: [broj police] od 4. rujna 2006. utvrđeno je kako je između Tvornice željezničkih vozila Gredelj d.o.o. kao ugovaratelja osiguranja i tuženika kao osiguratelja bio sklopljen ugovor o osiguranju, pri čemu su kao osiguranici bili naznačeni svi radnici ugovaratelja prema kadrovskoj evidenciji. Nadalje je utvrđeno kako se navedenim ugovorom o osiguranju tuženik obvezao isplatiti osigurninu u okviru osiguranih svota ukoliko za vrijeme trajanja osiguranja nastane osigurani slučaj, pri čemu je za slučaj trajnog invaliditeta ugovorena svota od 293.200,00 kn (list 13 spisa).

12. Nadalje, uvidom u prijavu i zahtjev za naknadu štete iz kolektivne nezgode od 26. studenog 2007. utvrđeno je kako je TŽV Gredelj d.o.o. kao ugovaratelj osiguranja tuženiku prijavio nesretni slučaj koji se dogodio 9. travnja 2007. u odnosu na ovdje tužitelja kao osiguranika, pri čemu je potvrdio kako je tužitelj djelatnik ugovaratelja osiguranja neprekidno od 5. rujna 1999., te osiguran od posljedica nesretnog slučaja predmetnom policom osiguranja (list 15- 16 spisa).

13. Uvidom u zapisnik o očevidu Policijske postaje Zaprešić broj: 511-19-37/6- P-235/07 od 9. travnja 2007. utvrđeno je kako se navedenog datuma na raskrižju [adresa] i [adresa] u [adresa] dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao tužitelj kao vozač četverocikla bez registarskih oznaka i broja okvira koji nema važeću prometnu dozvolu, pri čemu je zadobio tjelesne ozljede, s time da je tužitelj posjedovao važeću vozačku dozvolu za "A, B, G, H" kategorije. U navedenom zapisniku ujedno je utvrđeno kako su tužitelju u KB "Sestre milosrdnice" uzeti uzorci krvi i mokraće, pri čemu su utvrđene vrijednosti od 0,32 g/kg u krvi i 0,61 g/kg u urinu (list 7- 12 spisa).

14. Uvidom u analizu alkohola u krvi i mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti Centra za kriminalistička vještačenja "Ivan Vučetić" od 18. travnja 2007. (list 18, 79, 244 i list 365 spisa) utvrđeno je kako su uzorci krvi i mokraće tužitelja primljeni u Centar 11. travnja 2007., s time da je pregledom pošiljke utvrđeno kako uzorci nisu bili pakirani prema Pravilniku o načinu i postupku vađenja krvi i uzimanja mokraće za analizu radi utvrđivanja koncentracije alkohola, opojnih droga i psihoaktivnih tvari (NN 107/99). Također je utvrđeno kako je analizom uzoraka utvrđena koncentracija apsolutnog alkohola u krvi od 0,32 g/kg i u mokraći od 0,61 g/kg, iz čega proizlazi zaključak da je tužitelj u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola, s obzirom da je koncentracija alkohola u krvi bila najmanje 0,56 g/kg (‰). Pri tome se napominje da su neosnovani navodi tuženika kojima je isticao kako je iz zapisnika o očevidu vidljivo da je tužitelju u KB Sestre milosrdnice utvrđena identična koncentracija alkohola u krvi (0,32 g/kg) i urinu (0,61 g/kg) kao i u analizi Centra za kriminalistička vještačenja „Ivan Vučetić", te da ta identičnost dokazuje kako uzorci nisu bili kontaminirani nepravilnim pakiranjem. Naime, iz zapisnika o očevidu Policijske postaje Zaprešić broj: 511-19-37/6-P-235/07 od 9. travnja 2007. (list 7–12 spisa) vidljivo je isključivo da su tužitelju u KB Sestre milosrdnice uzeti uzorci krvi i mokraće te da je pod rubrikom „rezultat" upisana vrijednost od 0,32 g/kg u krvi i 0,61 g/kg u urinu, ali nigdje nije naznačeno da je navedena zdravstvena ustanova provela analitičku pretragu tih uzoraka. Pritom valja napomenuti kako KB Sestre milosrdnice uopće ne ulazi u krug zdravstvenih ustanova određenih Rješenjem o određivanju zdravstvenih i drugih ustanova za analizu uzoraka krvi i mokraće radi utvrđivanja koncentracije alkohola, prisustva opojnih droga ili psihoaktivnih tvari (Narodne novine broj: 2/2000, 101/2000 i 11/2001), koje jedine mogu provoditi analizu uzoraka krvi i mokraće radi utvrđivanja koncentracije alkohola kod vozača sukladno odredbama čl. 18. i čl. 19. Pravilnika o načinu i postupku vađenja krvi i uzimanja mokraće za analizu radi utvrđivanja koncentracije alkohola, opojnih droga i psihoaktivnih tvari (NN 107/99), slijedom čega nije uvjerljivo ni logično da je ista ustanova u konkretnom slučaju vršila ikakvu analitičku pretragu uzoraka tužitelja. Nadalje, iz spisa predmeta vidljivo je da su uzorci krvi i mokraće tužitelja uzeti u KB Sestre milosrdnice dana 9. travnja 2007., a potom dostavljeni Centru za kriminalistička vještačenja „ BH" koji ih je primio dana 11. travnja 2007. i proveo analizu dana 12. travnja 2007. Dakle, vrijednosti navedene u zapisniku o očevidu i vrijednosti utvrđene analizom Centra odnose se na iste uzorke, a ne na dvije neovisne pretrage koje bi se međusobno potvrđivale. Stoga se identičnost navedenih vrijednosti ne može tumačiti kao dokaz nekontaminiranosti uzoraka, jer ona ne proizlazi iz neovisnog podudaranja rezultata dviju ustanova, već iz činjenice da se radi o jednoj te istoj analizi jednih te istih uzoraka, koju je prove la jedina za to ovlaštena ustanova.

15. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-650/07 od 9. veljače 2009. utvrđeno je kako je navedenom odlukom ovdje tužitelj proglašen krivim za počinjenje prekršaja kažnjivog po čl. 241. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 105/2004- dalje: ZSPC), budući da je 9. travnja 2007. u [adresa] upravljao motornim vozilom (samogradnja, vozilo na četiri kotača koje se pokreće snagom vlastitog motora) koje nije bilo registrirano niti imalo važeću prometnu dozvolu, kao i za počinjenje prekršaja kažnjivog po čl. 57. st. 7. ZSPC u svezi sa čl. 294. st. 1. ZSPC, budući da je iste zgode ušao u raskrižje s Bistranskom ulicom, kao cestom s prednošću prolaska, pri čemu je oduzeo prednost prolaska vozilu koje se kretalo tom cestom, zbog čega je došlo do sudara navedenog vozila i vozila kojim je upravljao tužitelj. Istom odlukom obustavljen je prekršajni postupak protiv tužitelja zbog počinjenja prekršaja kažnjivog po čl. 199. st. 6. ZSPC, odnosno okolnosti da je u trenutku predmetne prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola (list 19- 23 spisa).

16. Sukladno odredbi čl. 10. Općih pravila koji čine sastavni dio predmetnog ugovora o osiguranju (list 24- 26 spisa i list 372- 374 spisa), isključene su u cijelosti sve obveze osiguratelja ako je nesretni slučaj nastao pri upravljanju letjelicama svih vrsta, plovnim objektima, motornim i drugim vozilima bez propisane službene isprave koja daje ovlaštenje vozaču za upravljanje i vožnju tom vrstom i tipom letjelice, plovnog objekta, motornog i drugog vozila (čl. 10. st. 1. toč. 4. Općih pravila), kao i zbog dokazane uzročne veze između djelovanja narkotičnih sredstava ili alkoholiziranog stanja osiguranika i nastanka nesretnog slučaja, pri čemu se alkoholiziranim stanjem smatra ono ako je u krvi osiguranika vozača utvrđena prisutnost alkohola više od 0,5‰, a kod ostalih više od 1,00‰ (čl. 10. st. 1. toč. 9. Općih pravila).

17. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-605/2024-3 od 25. veljače 2025. ukinuta je presuda ovog suda te je predmet vraćen na ponovni postupak uz uputu da sud prvog stupnja otkloni bitne povrede osobito u dijelu koji se odnosi na ocjenu dokaza o alkoholiziranosti tužitelja, značaj nepravilnog pakiranja uzoraka krvi i mokraće uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja te ocjenu javnih isprava sukladno čl. 230. ZPP-a.

18. Prema odredbi članka 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je člankom 221.a ZPP-a propisano da će sud ako se na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenica zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

19. Osnovan je prigovor tuženika kako je nesretni slučaj nastao uslijed okolnosti da se tužitelj predmetne zgode nalazio u alkoholiziranom stanju, slijedom čega je ispunjena pretpostavka za isključenje obveze tuženika kao osiguratelja propisana čl. 10. st. 1. toč. 9. Općih pravila a sve primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a odnosno pravila o teretu dokazivanja iz razloga koji se iznose u nastavku.

20. Naime Iz zapisnika o očevidu Policijske postaje Zaprešić, kao javne isprave u smislu čl. 230. ZPP-a, proizlazi da je do prometne nezgode došlo na način da je tužitelj oduzeo prednost prolaska drugom vozilu. Budući da tijekom postupka nije dokazano da bi sadržaj navedene javne isprave bio neistinit, sud ga prihvaća kao vjerodostojan dokaz o načinu nastanka prometne nezgode. Zapisnik o očevidu i zapisnik o analizi alkohola sud cijeni kao javne isprave u smislu čl. 230. ZPP -a, koje uživaju presumpciju istinitosti, a tužitelj nije dokazao suprotno. Sud je uzeo u obzir i rješenje Prekršajnog suda u Zaprešiću psolovni broj P-650/07 od 9. veljače 2009 kojom je tužitelj proglašen krivim za prometni prekršaj oduzimanja prednosti prolaska. Navedeno rješenje, iako ne veže ovaj sud u pogledu utvrđenja odgovornosti, predstavlja dokaz koji je sud cijenio u sklopu svih provedenih dokaza.

21. Iz analize alkohola u krvi i mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti Centra za kriminalistička vještačenja "Ivan Vučetić" od 18. travnja 2007. (list 18, 79, 244 i list 365 spisa) proizlazi da je tužitelj u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola, s obzirom da je koncentracija alkohola u krvi bila najmanje 0,56 g/kg (‰), pri čemu je analizom uzoraka utvrđena koncentracija apsolutnog alkohola u krvi od 0,32 g/kg i u mokraći od 0,61 g/kg.

21.1. Međutim, ovdje ujedno valja istaknuti kako je u navedenoj analizi naglašeno da je pregledom pošiljke utvrđeno kako uzorci krvi i mokraće tužitelja nisu bili pakirani prema Pravilniku o načinu i postupku vađenja krvi i uzimanja mokraće za analizu radi utvrđivanja koncentracije alkohola, opojnih droga i psihoaktivnih tvari ("Narodne novine" broj: 107/1999- dalje: Pravilnik).

21.2. Naima kako iz zapisnika o analizi alkohola proizlazi da uzorci krvi i mokraće tužitelja nisu pakirani sukladno Pravilniku o načinu i postupku vađenja krvi i uzimanja mokraće za analizu radi utvrđivanja koncentracije alkohola, opojnih droga i psihoaktivnih tvari (Narodne novine 107/99), navedeno predstavlja procesni nedostatak u postupku uzimanja i pakiranja uzoraka.

21.3. Sama činjenica nepravilnog pakiranja uzoraka ne znači automatski da je nalaz analize alkohola nepouzdan ili da je dokaz kao takav neupotrebljiv, već je potrebno utvrditi je li takva nepravilnost konkretno i dokazivo dovela do kontaminacije uzorka, zamjene uzorka ili promjene koncentracije alkohola

21.4. Sud je posebno cijenio navode tužitelja kojima osporava vjerodostojnost navedenih nalaza zbog eventualnih nepravilnosti u postupku uzorkovanja i pakiranja uzoraka međutim, tužitelj tijekom postupka nije dokazao da su eventualni nedostaci u načinu pakiranja konkretno utjecali na rezultat analize alkohola niti da isti nalaz ne odražava stvarno stanje njegove alkoholiziranosti.

21.5. Nije dovoljno isticati eventualne formalne nedostatke, već je bilo nužno dokazati njihov konkretan utjecaj na rezultat analize, što tužitelj nije učinio.

21.6. Dakle ovom slučaju potrebno je razlikovati apstraktnu mogućnost od dokazanog utjecaja, naime tužitelj u svojim navodima iznosi teorijske mogućnosti koje prema pravilima struke mogu nastati uslijed nepravilnog pakiranja uzoraka. Sud prihvaća da takve mogućnosti postoje u apstraktnom smislu, no sud odlučuje na temelju dokazanih činjenica u konkretnom slučaju. U ovom postupku tužitelj nije dokazao da je zbog nepravilnog pakiranja došlo do kontaminacije, zamjene uzoraka ili promjene koncentracije alkohola.

22. Sukladno čl. 221.a ZPP-a, teret dokazivanja takve tvrdnje leži na tužitelju. Slijedom navedenog, sud prihvaća utvrđenje da je tužitelj u trenutku nastanka štetnog događaja bio pod utjecajem alkohola u koncentraciji većoj od 0,5 g/kg. Kako je tužitelj tvrdio da je nepravilno pakiranje uzoraka utjecalo na rezultate analize alkohola, teret dokazivanja te tvrdnje bio je na tužitelju. Tužitelj nije predložio dokaze kojim bi se to potvrdilo.

23. Osnovan je prigovor tuženika kako je obveza tuženika kao osiguratelja u cijelosti isključena, budući da je nesretni slučaj nastao kao posljedica tužiteljeve alkoholiziranosti. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj bio pod utjecajem alkohola, dok iz zapisnika o očevidu te rješenja Prekršajnog suda proizlazi da je do prometne nezgode došlo uslijed oduzimanja prednosti prolaska, čime je dokazano postojanje okolnosti na koje se tuženik poziva. Pri tome valja istaknuti da okolnost što je Prekršajni sud u Zaprešiću obustavio prekršajni postupak protiv tužitelja za prekršaj upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola ne prejudicira utvrđenje ovoga suda u parničnom postupku budući sud nije vezan odlukom prekršajnog suda, a standard dokazivanja u parničnom postupku različit je od onoga u prekršajnom postupku. Obustava prekršajnog postupka temeljila se na ocjeni da analiza alkohola nije provedena sukladno Pravilniku (NN 107/99) međutim, ovaj sud je, kako je obrazloženo u točkama 19.–22. ove presude, samostalno ocijenio provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a i zaključio da je tužitelj bio pod utjecajem alkohola u koncentraciji većoj od 0,5 g/kg te da između te alkoholiziranosti i nastanka prometne nezgode postoji uzročno-posljedična veza.

24. Naime Iz zapisnika o očevidu Policijske postaje Zaprešić, kao javne isprave u smislu čl. 230. ZPP-a, proizlazi da je do prometne nezgode došlo na način da je tužitelj oduzeo prednost prolaska drugom vozilu. Sud je uzeo u obzir i rješenje Prekršajnog suda kojom je tužitelj proglašen odgovornim za prometni prekršaj oduzimanja prednosti prolaska. Navedeno rješenje iako ne veže ovaj sud u pogledu utvrđenja odgovornosti, predstavlja dokaz koji je sud cijenio u sklopu svih provedenih dokaza. Budući da tijekom postupka nije dokazano da bi sadržaj navedene javne isprave bio neistinit, sud ga prihvaća kao vjerodostojan dokaz o načinu nastanka prometne nezgode. Zapisnik o očevidu i zapisnik o analizi alkohola sud cijeni kao javne isprave u smislu čl. 230. ZPP-a, koje uživaju presumpciju istinitosti, a tužitelj nije dokazao suprotno.

25. U odnosu na uzročnu vezu, sud nalazi da ista proizlazi iz konkretno utvrđenih okolnosti slučaja, koje je sud ocijenio u njihovoj međusobnoj povezanosti, sukladno čl. 8. ZPP-a. Sud je posebno cijenio nalaz zapisnika o očevidu kao javne isprave, iz kojeg proizlazi da je tužitelj oduzeo prednost prolaska vozilu s cestom s prednošću prolaska, što je u uvjetima utvrđene alkoholiziranosti (koncentracija alkohola od najmanje 0,56 g/kg) dostatno za utvrđenje uzročne veze između alkoholiziranog stanja tužitelja i nastanka predmetne prometne nezgode

26. Iz zapisnika o očevidu te rješenja Prekršajnog suda proizlazi da je neposredni uzrok prometne nezgode bilo oduzimanje prednosti prolaska od strane tužitelja. Oduzimanje prednosti prolaska podrazumijeva pravodobno uočavanje drugih sudionika u prometu, pravilnu procjenu njihove udaljenosti i brzine te donošenje odgovarajuće odluke u prometnoj situaciji . Sud nalazi da je tužitelj u konkretnom slučaju pogrešno procijenio prometnu situaciju, uslijed čega je poduzeo radnju oduzimanja prednosti prolaska. Dovodeći u vezu utvrđenu alkoholiziranost tužitelja s njegovim ponašanjem u prometu, sud nalazi da je upravo takvo stanje utjecalo na smanjenje njegove sposobnosti opažanja, prosuđivanja i pravodobnog reagiranja. Imajući u vidu navedeno, kao i pravila životnog iskustva prema kojima upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola povećava rizik od pogrešne procjene prometne situacije, sud zaključuje da postoji uzročno-posljedična veza između alkoholiziranosti tužitelja i nastanka prometne nezgode. Nije odlučno bi li do prometne nezgode eventualno moglo doći i u situaciji da tužitelj nije bio pod utjecajem alkohola, već je odlučno da je u konkretnom slučaju upravo utvrđena alkoholiziranost predstavljala okolnost koja je doprinijela pogrešnoj procjeni prometne situacije i poduzimanju radnje oduzimanja prednosti prolaska. Stoga je za postojanje uzročne veze dovoljno da je alkoholiziranost tužitelja bila jedan od uzroka nastanka štetnog događaja, a ne isključivi uzrok.

27. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika za provođenje toksikološkog vještačenja sukladno čl. 292. st. 4. ZPP-a, iz sljedećih razloga naime alkoholiziranost tužitelja u trenutku nastanka štetnog događaja utvrđena je nalazom Centra za kriminalistička vještačenja "Ivan Vučetić" od 18. travnja 2007. ovlaštene institucije za provođenje takve vrste analize koji utvrđuje koncentraciju alkohola u krvi od najmanje 0,56 g/kg. Toksikološko vještačenje provedeno u ovom postupku ne bi imalo na raspolaganju biološki materijal koji je predmet analize, budući da uzorci krvi i mokraće više nisu dostupni, pa bi se neizbježno svelo na teorijsku procjenu mogućeg utjecaja nepravilnog pakiranja na rezultate analize iz 2007. godine. Međutim, sukladno uputi Županijskog suda iz rješenja broj Gž-605/24-2 od 25. veljače 2025. i odredbi čl. 221.a ZPP-a, teret dokazivanja da je nepravilno pakiranje uzoraka utjecalo na rezultate analize leži isključivo na tužitelju kao stranci koja tu tvrdnju ističe ,a ne na tuženiku. U mjeri u kojoj je tuženik toksikološkim vještačenjem namjeravao dokazati da je utvrđena koncentracija alkohola od 0,56 g/kg utjecala na psihofizičke sposobnosti upravljanja vozilom, ni taj dokazni cilj ne opravdava provođenje vještačenja. Učinci alkohola na vozačke sposobnosti pri koncentraciji od 0,5 do 1,0 g/kg nisu sporna činjenica koja zahtijeva posebno stručno vještačenje u smislu čl. 250. ZPP-a. Radi se o općepoznatoj i stručno dokumentiranoj činjenici da pri navedenoj razini alkohola dolazi do produljenja reakcijskog vremena, slabljenja sposobnosti procjene udaljenosti i brzine nailazećih vozila, suženja vidnog polja te povećanja broja neispravnih reakcija na koju se sam tuženik pozvao stručnom literaturom priloženom podneskom od 18. travnja 2013 . Osim toga, toksikološko vještačenje kao dokazno sredstvo može utvrditi prisutnost i koncentraciju alkohola u organizmu ali ne može utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između utvrđene alkoholiziranosti i konkretnog prometnog manevra koji je bio neposredni uzrok prometne nezgode. Ta uzročna veza utvrđena je ocjenom svih provedenih dokaza u njihovoj ukupnosti: nalaza Centra "Ivan Vučetić", zapisnika o očevidu Policijske postaje Zaprešić, pravomoćne rješenja Prekršajnog suda kojim je utvrđeno da je do nezgode došlo uslijed oduzimanja prednosti prolaska, te pravila životnog iskustva o učincima alkohola na sposobnosti opažanja, prosuđivanja i pravodobnog reagiranja vozača. Provođenje toksikološkog vještačenja stoga ne bi doprinijelo utvrđivanju odlučnih činjenica u ovom predmetu, a njegovo bi provođenje bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka iz čl. 10. st.1. ZPP-a.

28. Iz Općih uvjeta osiguranja proizlazi da osiguratelj nije dužan naknaditi štetu ako je osiguranik upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad dopuštene granice, te ako je dokazana uzročna veza između takvog stanja osiguranika i nastanka nesretnog slučaja (čl. 10. st. 1. toč. 9. Općih pravila). U konkretnom slučaju utvrđeno je da je tužitelj u trenutku nastanka štetnog događaja upravljao motornim vozilom s koncentracijom alkohola u krvi od najmanje 0,56 g/kg, čime je prijeđen prag od 0,5 g/kg propisan Općim pravilima za vozača motornog vozila, te je utvrđena uzročno - posljedična veza između te alkoholiziranosti i nastanka prometne nezgode. Slijedom navedenog, sud nalazi da su ispunjene sve pretpostavke za isključenje obveze osiguratelja propisane navedenom odredbom Općih pravila, zbog čega tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

29. Slijedom navedenog, sud nije ulazio u ocjenu visine tužbenog zahtjeva niti je posebno ocjenjivao dokaze koji se odnose na opseg i visinu štete, budući da iste činjenice nisu odlučne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. U situaciji kada je odgovornost tuženika isključena, raspravljanje o visini štete bilo bi pravno irelevantno.

30. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude pod točkom jedan.

31. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a i na odredbi čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je trošak postupka odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to slijedeći troškovi:

1. Odgovor na tužbu

1.000,00 eur

2. Ročište 23.02.2010. 1.000,00 eur

3. Ročište 03.11.2011. 1.000,00 eur

4. Ročište 05.04.2012. 500,00 eur

5. Ročište 02.07.2012. 1.000,00 eur

6. Ročište 15.11.2012. 1.000,00 eur

7. Ročište 18.04.2013. 1.000,00 eur

8. Podnesak 03.09.2013. 1.000,00 eur

9. Ročište 03.09.2013. 1.000,00 eur

10. podnesak 18.09.2013. 1.000,00 eur

11. Ročište 19.09.2013. 1.000,00 eur

12. Ročište za objavu

presude 04.11.2013. 100,00 eur

13. Žalba

22.11.2013. 1.250,00 eur

14. Revizija 26.03.2018. 1.500,00 eur

15. Ročište 12.01.2024. 1.000,00 eur

16. Ročište 26.03.2024. 1.000,00 eur

17. Ročište 26.04.2024. 1.000,00 eur

18. Žalba

08.07.2024. 1.250,00 eur

19. Ročište 14.01.2026. 500,00 eur

20. Podnesak 11.02.2026. 1.000,00 eur

21. Ročište 17.04.2026. 1.000,00 eur

Odnosno sveukupno 20.100,00 EUR uvećano za iznos PDV 25%: 5.025,00 EUR

31.1. Tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 120,11 eur, trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 870,66 eur, pristojba na reviziju u iznosu od 870,66 eur, pristojba na žalbu u iznosu od 241,02 eur trošak medicinskog vještačenje u iznosu od 106,18 eur (pristojba na Prijedlog za odgodu ovrhe u iznosu od 33,18 eur nije dosuđena tuženiku budući se ista ne odnosi na ovaj predmet).

32. Slijedom navedenog tužitelju je dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 27.333,63 eur. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 156/22). Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III izreke presude.

U Zagrebu, 1. lipnja 2026.

Sudac:

Paulina Buča

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika