REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U SAMOBORU
Obrtnička 2
Poslovni broj: Pn-142/2021-83
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sutkinji toga suda Ines Golešić-Plašić, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Josipa Brekala, u pravnoj stvari tužitelja TB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jerko Bakula, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB: 38922958547, Martićeva 71, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u odvjetničkom društvu Mađarići i Lui d.o.o., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 1. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 56.138,05 kuna/7.450,80 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.06.2021 godine do isplate, po stopi koju određuje članak. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB, kao i nadoknaditi mu troškove prethodnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn, sve u roku 15 dana.", kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju TB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB: 38922958547, Martićeva 71, Zagreb, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.435,50 EUR (dvije tisuće četiri stotine trideset pet eura i pedeset centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 1. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.
III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu 2.185,50 eura (dvije tisuće jednu stotinu i osamdeset pet eura i pedeset centi), kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je 30. studenog 2019. ozlijeđen u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Zagrebu u ulici Mikulići, prilikom istovara robe iz teretnog vozila registarske oznake [registarska oznaka]. Navodi da je do prometne nezgode došlo zbog neprilagođene brzine kretanja nepoznatog vozila kojim je upravljala nepoznata osoba, stanja na kolniku i neuvažavanjem zaustavljenog vozila, koje je bilo parkirano dijelom na kolniku, djelom na cesti, zbog istovara. Dolaskom nepoznatog vozača sa nepoznatim vozilom do kbr. 169, ulice Mikulići, u smjeru jugozapada iz smjera Šestina prema Črnomercu, isti se ne zaustavlja pred nadolazećim vozilom iz suprotnog smjera, te drugo vozilo prisiljava da se pomjeri na nogostup, da bi u zaobilaženju teretnog vozila, prednjim desnim djelom vozila udara u rampu za istovar, uz koju je bio i tužitelj s desne strane, te izravno udara i u tijelo tužitelja, nanijevši mu pritom teške tjelesne ozlijede. Tužitelj nadalje navodi da je u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio udarac u glavu, trzajnu povredu vratne kralježnice, udarac u prsni koš, udarac u lijevo koljeno i kuk, prijelom VII rebra, razdor prednjeg križnog ligamenta lijevog koljena, razdor medijalnog meniska koljena, uslijed čega je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Osim toga, ističe da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega, koju su mu pružali ukućani, te da je imao i troškove liječenja, a zbog nezgode je imao i štetu na odjevnim predmetima. Tužitelj je pisanim zahtjevom od 8. ožujka 2021. pozvao tuženika da mu popravi nastalu neimovinsku i imovinsku štetu, slijedom čega je tuženik tužitelju isplatio nesporni iznos naknade štete od 25.250,00 kuna, slijedom čega tužitelj u predmetnom postupku potražuje daljnji iznos od 56.138,05 kuna. Tužitelj smatra da mu pripada i pravo na troškove zastupanja za podneseni pisani zahtjev tuženiku od 8. ožujka 2021. u iznosu 1.250,00 kuna.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje pasivnu legitimaciju, kao i činjenicu nastanka prometne nesreće od 30. studenog 2019., dok osporava odgovornost za nesreću, odnosno ističe prigovor tužiteljeve suodgovornosti za nesreću. Navodi da iz raspoložive dokumentacije proizlazi da je nepoznati vozač obilazio nepropisno zaustavljeno teretno vozilo koje, prešavši djelomično na desnu stranu kolnika. U konkretnom slučaju radilo se o nepropisno parkiranom teretnom vozilu, kojeg je tužitelj zaobilazio kao pješak, a vozilo je vjerojatno sam tužitelj prethodno parkirao radi istovara robe, bez postavljanja trokuta ispred vozila, kao i bez korištenja reflektirajuće ili druge odgovarajuće zaštitne opreme. S obzirom na preglednost kolnika na mjestu nastanka prometne nesreće, tužitelj je mogao uočiti nailazeće vozilo. Tuženik je u mirnom postupku tužitelju isplatio iznos od 25.500,00 kuna, jer je utvrdio tužiteljevu odgovornost za nastanak štete u omjeru od 50%, slijedom čega tuženik ističe prigovor potpunog namirenja tužitelja po svim osnovama proizašlim iz predmetne nesreće. Osim toga, tuženik ističe i prigovor visine tužbenog zahtjeva, smatrajući da je visina zatraženih iznosa neprimjerena karakteru zadobivenih ozljeda. Sukladno Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu tuženik odgovara za naknadu štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja, ali prema tom zakonu ne odgovara za imovinsku štetu. Tuženik osporava i potraživanje na ime naknade za troškove liječenja, s obzirom na to da te troškove snosi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, a posebno se spori kupovina i korištenje lijeka Xarelto, jer korištenje navedenog lijeka nije u uzročno posljedičnoj vezi sa nesrećom. Tuženik osporava i trošak boravka smještaja u toplicama kao i u privatnoj zdravstvenoj ustanovi. Osporava i potraživanje troškova liječenja za uništenu odjeću, a obzirom da isto potražuje paušalno te ni čim ne dokazuje da je navedeni trošak doista i nastao. Tuženik spori i tijek zakonskih zateznih kamata za imovinsku štetu te tuđu pomoć i njegu i uništenu odjeću, a iz razloga jer se radi o nerepariranoj šteti, čija se visina utvrđuje u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnih troškova tuženiku.
3. Tijekom postupka provođenja dokaza sud je izvršio uvid u Potvrdu Policijske uprave Zagrebačke, II. Postaja prometne policije Zagreb, Klasa:211-04/20-I/3, 18. veljače 2020. (list 5 spisa predmeta), Zapisnik o očevidu Policijske uprave Zagrebačke, II. Postaja prometne policije Zagreb, Klasa: 211-04/20-I/3, od 30. siječnja 2020. (list 6-10), Izjavu ŽB (list 11), medicinsku dokumentaciju i račune za tuženika (list 12-33), Zahtjev za naknadom neimovinske i imovinske štete, kao i odgovor tuženika na isti (list 34-35), presliku spisa broj 511-19- 45/06-I-3/20020 u svezi prometne nesreće koja se dogodila 30. studenog 2019. u Zagrebu, u 15:50 sati (list 65-80), izvršio uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu, poslovni broj KPn-DO-238/2021, saslušao svjedoke ŽB, UB, DB, proveo dokaz saslušanjem stranaka saslušavši tužitelja, proveo sudsko-prometno vještačenje uz očevid na licu mjesta, pročitao Nalaz i mišljenje sudskog vještaka ing. Miše Barića od 14. svibnja 2022. (list 125-129), izvršio uvid u presliku osobnog zdravstvenog kartona tužitelja (list 168- 196), proveo sudsko-medicinsko vještačenje te pročitao nalaz i mišljenje sudskih vještaka doc.prim.dr.sc. Jakše Filipovića i prof.dr.sc. ĆB (list 207- 208).
4. Ocjenom izvedenih dokaza, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi naknade imovinske i neimovinske štete nastale tužitelju prilikom štetnog događaja, prometne nesreće od 30. studenog 2019.
6. Između stranaka nije sporno da je došlo do predmetne prometne nezgode, te da je tužitelj pretrpio imovinsku i neimovinsku štetu u navedenoj predmetnoj nezgodi. Među strankama nije sporna ni tuženikova pasivna legitimacija, kao ni činjenica da je tuženik povodom predmetnog štetnog događaja tužitelju isplatio iznos 25.250,00 kn, odnosno 3.351,25 eura.
7. Među strankama je sporno postojanje tužiteljeve suodgovornosti za nastanak prometne nesreće, visina tužbenog zahtjeva, postojanje odgovornosti tuženika za imovinsku štetu te potraživanje na ime naknade za troškove liječenja. Sporan je i tijek zakonskih zateznih kamata.
8. Uvidom u Potvrdu Policijske uprave Zagrebačke, II. Postaja prometne policije Zagreb, Klasa:211-04/20-I/3, 18. veljače 2020. (list 5 spisa predmeta) sud je utvrdio da se 30. studenog 2019. u 15:50 sati na adresi [adresa], dogodila prometna nesreća u kojoj je tužitelj zadobio tjelesne ozljede u svojstvu pješaka. Među strankama nije sporna činjenica nastanka prometne nezgode, kao ni činjenica da je istu izazvao nepoznati vozač sa nepoznatim vozilom.
9. Uvidom u Zapisnik o očevidu Policijske uprave Zagrebačke, II. Postaja prometne policije Zagreb, Klasa: 211-04/20-I/3, od 30. siječnja 2020. (list 6-10), sud je isto tako utvrdio činjenicu nastanka štetnog događaja, da je mjesto događaja izmijenjeno na način da je do dolaska policijskih službenika tužitelj prevezen u bolnicu, a da nepoznati počinitelj nije zatečen na mjestu događaja.
10. Uvidom u medicinsku dokumentaciju i račune za tuženika (list 12-33) sud je utvrdio da je tužitelj ozljede zadobio uslijed naleta automobila na njega, te da je tužitelj od 6. kolovoza 2020. do 27. kolovoza 2020. boravio u [adresa], da je navedenom prilikom koristio jednokrevetnu sobu, a za što je izvršio posebnu nadoplatu u iznosu 1.600,00 kuna, te da je u tri navrata koristio uslugu pranja rublja, dok ukupan račun koji je tužitelj podmirio iznosi 1.768,00 kuna. Osim toga, tužitelj je platio 620,05 kuna tablete Xarelto zdravstvenoj ustanovi za ljekarničku djelatnost FARMACIA.
11. Uvidom u Zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete, kao i odgovor tuženika na isti (list 34-35) sud je utvrdio da je tužitelj predmetnim zahtjevom potraživao naknadu za pretrpljenu imovinsku i neimovinsku štetu u iznosu 79.388,05 kuna, što bi u protuvrijednosti u valuti euro bilo 10.536,60 eura, dok je tuženik u svom odgovoru samo potvrdio primitak navedenog zahtjeva i dokumentacije.
12. Uvidom u presliku spisa broj 511-19-45/06-I-3/20020 u vezi predmetne prometne nesreće sud je utvrdio da se ona dogodila na način kako je opisano u tužbi. Osim toga, sud je utvrdio da se prometna nesreća dogodila na kolniku s prometom u oba smjera, te sa pješačkim asfaltiranim podignutim nogostupom. Prometna nesreća se dogodila na mjestu gdje je ograničenje brzine 50 km/h, u trenucima dok je stanje prometa bilo normalno, za dana i sunčanog vremena. Teretni automobil marke [registarska oznaka], a kojim je prije nesreće upravljao tužitelj, zatečen je dijelom na nogostupu sa zapadne strane kolnika, a većim dijelom na zapadnoj kolničkoj traci, prednjim dijelom okrenut u smjeru sjevera. Kao svjedok/očevidac štetnog događaja naveden je ŽB. Tužitelj je bio alkotestiran, te nisu pronađeni tragovi konzumacije alkohola. Prilikom nastanka štetnog događaja, tužitelj je na sebi imao tenisice plave boje, hlače crne boje sa crnim kožnim remenom, majicu dugih rukava, crne boje, prsluk crne boje, te čarape plave boje.
13. Utvrđenja u spisu Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu, poslovni broj KPn-DO-238/2021 sud nije posebno cijenio, obzirom da se ista ne odnose na predmet ovog spora.
14. Svjedok ŽB u svom iskazu navodi da je negdje u studenom 2019., a kada se kretao iz smjera Jankomira prema Gračanima, u Ulici Mikulić i to u desnoj kolnoj traci, vozilo marke Clio crvene boje mu oduzelo prednost na način da je prešlo u njegovu kolnu traku. Zbog navedenog, svjedok se sa svojim vozilom popeo na desni nogostup. Vozilo Clio, koje mu je došlo u susret, zaobilazilo je kamion koji je bio na suprotnoj lijevoj traci. Kamion je imao oznaku zaustavljanja, odnosno trokut, ali je isti bio jednim dijelom na cesti, s drugim dijelom na nogostupu. Osim toga, kamion je imao upaljena sva 4 pokazivača smjera, odnosno žmigavce, a trokut je bio postavljen ispred kamiona i Clio koji je dolazio iz suprotnog smjera je u svakom slučaju mogao vidjeti postavljeni trokut. Udaljenost između kabine i trokuta je bila sigurno preko 10 metara. Nadalje navodi da je vidio tužitelja da istovaruje neku robu iz kamiona, te da je vidio trenutak udara Clia u tužitelja koji je stajao na dijelu ceste iza kamiona. Clio je udario tužitelja u noge i tužitelj je odletio u zrak i završio na cesti, po prilici po sredini suprotnog traka, iza kamiona, odnosno odmah iza rampe. Navodi da je cijelo vrijeme ostao na mjestu događaja do dolaska policije i hitne pomoći te da je policiji dao sve podatke. Potvrdio je da je on zvao policiju i hitnu pomoć. Ne sjeća se koju je registarsku oznaku Clio imao ni kako je vozač izgledao, samo se sjeća da vozač Clia nije usporavo zbog postavljenog trokuta na cesti. Sud je iskaz svjedoka ocijenio vjerodostojnim jer je isti u skladu sa utvrđenjima i materijalnom dokumentacijom u spisu predmeta.
15. Svjedok UB u svom iskazu navodi da je djelatnica postaje prometne policije Zagreb, te da je kritične zgode došla na lice mjesta nastanka štetnog događaja, zajedno sa kolegama OB i DB, a po internoj dojavi da je došlo do naleta vozila na pješaka. Prilikom dolaska, mjesto događaja već je osiguravao policijski djelatnik RB, dok je tužitelj već bio odvezen kolima hitne pomoći. Dolaskom na mjesto događaja je uočila tužiteljevo vozilo koje je bilo parkirano na lijevoj kolnoj traci, i to prednjim lijevim kotačem na nogostupu, a najvećim dijelom na kolniku. Ne sjeća se je li na mjestu štetnog događaja bio postavljen trokut. Iskazala je i da je trokut bio postavljen, da to ne bi bilo uneseno u Zapisnik o očevidu, dok je isto tako moguće da je policijski djelatnik RB uklonio navedeni trokut, kako bi mogao parkirati službeni automobil. Sud nema razloga ne smatrati iskaz svjedoka vjerodostojnim, a obzirom da se iskaz svjedoka slaže sa materijalnom dokumentacijom i svim drugim navodima iznesenim u tijeku postupka.
16. Svjedok DB u svom iskazu navodi da je sa kolegicom HB i UB po dojavi došao na mjesto predmetne prometne nesreće zbog naleta vozila na pješaka. Prilikom dolaska na mjesto događaja zatekli su kolegu RB i svjedoka ŽB. Ne sjeća se je li vidio postavljeni trokut ili krhotine koje bi eventualno predstavljale razbijeni trokut. Misli da je kamion najvećim dijelom bio zaustavljen na kolniku, odnosno manjim dijelom na nogostupu. Fotografije mjesta događaja pokazuju stanje u trenutku nakon nastanka štetnog događaja. Sud je iskaz svjedoka ocijenio u cijelosti vjerodostojnim, obzirom da isti odgovara svim utvrđenjima u spisu predmeta.
17. Tužitelj u svom iskazu navodi da je 30. studenog 2019. išao svojim kamionom vršiti dostavu namještaja Ikea-e u Mikuliće 169, na treći kat. Na navedenu adresu je došao iz smjera Vrapča, gdje je imao prethodnu dostavu. Navedenom prilikom se kretao desnim trakom prema Gračanima, a kako je dostava bila na kbr. 169, morao je prijeći u suprotni kolni trak. Navodi da je kamion bio prednjim dijelom na polovici nogostupa, dok je zadnji dio isto tako bio na nogostupu, ali na ivičnjaku za ulazak u garažu. Navodi da je trokut postavio na udaljenosti 10-15 metara ispred kabine motora, a kako bi ga mogli vidjeti vozači iz suprotnog smjera. Iza kamiona nije postavljao trokut. Kada je već izvršio istovar robe, morao je stati sa desne strane kamiona na dijelu koji spaja kamion i rampu, a sve kako bi ručkama komandirao da se rampa digne putem elektromotora, a navedena rampa je s njegove strane bila neophodna kako bi podigao ručke. Zbog navedenog je morao stati s desne bočne strane kamiona na cestu, najbliže kamionu koliko je mogao, da bi u jednom trenutku osjetio snažnu bol te da ga je nešto odbacilo. Kamion je navedenom prilikom bio ugašen, radila su sva četiri žmigavca, a oko 16:00 sati je još uvijek bio dan. Iskaz tužitelja sud je isto tako ocijenio vjerodostojnim, jer je isti u skladu sa svim drugim utvrđenjima u toku postupka.
18. Iz Nalaza i mišljenja sudskog vještaka ing. Miše Barića od 14. svibnja 2022. (list 125-129), te provedenog prometnog vještačenja proizlazi da se konkretnom slučaju najvjerojatnije radi o djelomičnom okrznuću NN vozila na tužitelja, kao pješaka koji je u trenutku kontakta podizao rampu za istovar tereta koja se nalazi s desne strane teretnog vozila u blizini stražnje osovine vozila. Kod podizanja ili spuštanja rampe za teret potrebno je biti u polu-sagnutom položaju te cijelo vrijeme dok se rampa spušta ili diže držati prekidač. U opisanom položaju tužitelj je bio okrenut glavom u lijevu stranu kojom prilikom nije mogao vidjeti dolazeće vozilo njemu s desne strane. S obzirom na širinu kolnika kao i položaj teretnog vozila, svako obilaženje zaustavljenog teretnog vozila iz smjera sjevera, odnosno, iz smjera kretanja NN vozila je bilo moguće samo u slučaju prelaska NN vozila na prometni trak za vozila iz suprotnog smjera. Najvjerojatniji razlog naglog skretanja NN vozila u svoju desnu stranu kod obilaska teretnog vozila, je nailazak trećeg vozila iz suprotnog smjera kojom prilikom je došlo do kontakta desne bočne stranice NN vozila i tijela tužitelja. Preglednost dijela kolnika iz smjera kretanja NN vozila izmjerena na rekonstrukciji iznosi oko 80 m kojom prilikom je vozač NN vozila mogao na vrijeme uočiti zaustavljeno teretno vozilo te kočenjem – propuštanjem trećeg vozila iz suprotnog smjera izbjeći nalet na tužitelja. Međutim do predmetne prometne ne bi došlo da je tužitelj parkirao teretno vozilo sa desnom stranom izvan kolnika jer je uređaj za dizanje-spuštanje rampe i postavljen namjerno s desne strane da se izbjegne opasnost za osobu koja diže ili spušta rampu.
18.1. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje sudskog vještaka ing. Miše Barića od 14. svibnja 2022. jer je isti u cijelosti sačinjen u skladu sa pravilima struke i u skladu je sa svim drugim utvrđenjima u postupku, odnosno temelji se na ispravama sadržanim u spisu predmeta, a osim toga, stranke nisu imale prigovora na predmetni nalaz i mišljenje. U osnovi vještak utvrđuje, a stranke prihvaćaju takva utvrđenja, da je šteta nastala, je nepoznati vozač nije kočio i propustio treće vozilo iz suprotnog smjera, ali i jer tužitelje nije parkirao teretno vozilo sa desnom stranom izvan kolnika, a obzirom da je uređaj za dizanje-spuštanje rampe postavljen s desne strane, upravo kako bi se izbjegla opasnost za osobu koja diže ili spušta rampu.
19. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskih vještaka doc.prim.dr.sc. Jakše Filipovića i prof.dr.sc. ĆB (list 207-208) sud je utvrdio postojanje uzročno posljedične veze između štetnog događaja i nastale štete. Isto tako, sud je utvrdio i da su po završenom liječenju kod tužitelja zaostale trajne posljedice u vidu manje redukcije kretnji lijevog koljena s nestabilnošću srednjeg stupnja, odnosno da su po provedenom liječenju kod tužitelja zaostale trajne posljedice od 10%. Tužitelj je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 10 dana, i manjeg intenziteta 75 dana – kumulativno. Primarni strah kod tužitelja je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, međutim u daljnjem tijeku liječenja postojao je sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, pa je tako strah jačeg intenziteta trajao 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti 65 dana kumulativno. Tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna 2 sata dnevno kroz 70 dana, a naruženje kod tužitelja postoji u lakom stupnju.
19.1. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka doc.prim.dr.sc. Jakše Filipovića i prof.dr.sc. ĆB i to stoga što smatra da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke i medicinske znanosti, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju, a ni stranke nisu imale prigovora na navedeni nalaz i mišljenje sudskih vještaka.
19.2. Na temelju navedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, u daljnjem tekstu: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno čl. 1100. st. 1. ZOO-a.
19.3 U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga je, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju, potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.
19.4. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda, sud smatra da bi tužitelju pravična novčana naknada prema čl. 1100. ZOO-a za tu povredu prava osobnosti iznosila 1.777,39 eura.
19.5. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje straha, kao i vodeći računa o načinu ozljeđivanja tužitelja, sud smatra da bi tužitelju pravična novčana naknada na temelju čl. 1100. ZOO-a iznosila 1.599,49 eura.
19.6. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđene trajne posljedice kod tužitelja u omjeru od 10%, sud smatra da bi tužitelju pravična novčana naknada na temelju čl. 1100. ZOO-a iznosila 1.493,31 eura.
19.7. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđenu laku naruženost kod tužitelja koja je povremeno vidljiva trećim osobama, sud smatra da bi tužitelju pravična novčana naknada na temelju čl. 1100. ZOO-a iznosila od 497,71 eura.
20. Nadalje, sud je utvrdio da je tužitelju potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe 70 dana po 2 sata dnevno, te mu je bila potrebna usluga osobe kojoj to nije profesionalna djelatnost, a satnica NKV radnika iznosi oko 10,00 eur, stoga je valjalo slobodnom ocjenom na temelju čl. 223. ZPP-a odlučiti da je primjereni iznos neto satnice 7,00 eur te utvrditi ukupni primjereni iznos 980,00 eur, a prema odredbi čl. 1095. ZOO-a.
20.1. Sud je tužitelju priznao na ime imovinske štete trošak tableta Xarelto u iznosu 82,29 eura, a obzirom na to da je tužitelj dostavio račun u naznačenom iznosu za navedene tablete, a iste služe osim ostalog radi sprječavanja zgrušavanja krvi nakon ozljeda nastalih na koljenu, a iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu predmeta proizlazi da je tužitelju koljeno bilo teško ozlijeđeno.
20.2. Sud tužitelju nije priznao na ime imovinske štete trošak smještaja u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju "Daruvarske toplice" u iznosu 1.768,00 kuna/ 234,65 eura, obzirom na to da iz dostavljenog računa (list 32 spisa) proizlazi da se račun odnosi na doplatu za jednokrevetnu sobu u iznosu 1.600,00 kn/ 212,36 eur te za 3 pranja rublja u ukupnom iznosu 22,30 eur, a navedeni trošak nije bio nužan tužitelju. Tužitelj je dužan truditi se da šteta bude što manja, dok jednokrevetna soba predstavlja komfor, a ne nužnost, a oko pranja rublja mogle su se pobrinuti iste osobe koje su tužitelju pružale pomoć i njegu. Osim toga, tužitelj nije ni čim dokazao nužnost svog boravka u smislu rehabilitacije, niti je sudu ponudio bilo kakav dokaz da je takav trošak opravdan.
20.3. Sud isto tako tužitelju nije priznao nastanak imovinske štete za uništenu odjeću. Uvidom u presliku spisa broj 511-19-45/06-I-3/20020 u vezi prometne nesreće koja se dogodila 30, studenog 2019. u Zagrebu, u 15.50 sati sud je utvrdio da je prilikom nastanka štetnog događaja tužitelj na sebi imao tenisice plave boje, hlače crne boje sa crnim kožnim remenom, majicu dugih rukava, crne boje, prsluk crne boje, te čarape plave boje. Tužitelj sudu nije ponudio nikakav dokaz da bi šteta za navedenu uništenu odjeću iznosila 3.000,00 kn/398,17 eura, pa je sukladno navedenome i članku 219. ZPP-a, valjalo tužitelja odbiti sa navedenim zahtjevom.
21. Sukladno navedenome, visina nastale imovinske i neimovinske štete utvrđene na strani tužitelja, iznosi 6.381,19 eura.
22. Člankom 1106. ZOO-a određeno je da odredbe o doprinosu oštećenika vlastitoj šteti i sniženje naknade koje vrijede za imovinsku štetu na odgovarajući način se primjenjuju i na neimovinsku štetu. Člankom 1092. stavak 1. ZOO- određeno je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.
23. Iz ranije navedenog prometnog vještačenja proizlazi da do nastanka štetnog događaja ne bi došlo da je tužitelj parkirao teretno vozilo sa desnom stranom izvan kolnika, jer je uređaj za dizanje-spuštanje rampe i postavljen namjerno s desne strane da se izbjegne opasnost za osobu koja diže ili spušta rampu. Dakle, tužitelj je nepropisnim parkiranjem teretnog vozila, a zbog čega je uređaj za dizanje-spuštanje rampe bio pozicioniran na kolniku, pridonio nastanku štete.
23.1. Tuženik je u toku postupka višestruko upirao na isključivu odgovornost tužitelja za nastanak štete, međutim takvom utvrđenju nema mjesta, obzirom da je istim vještačenjem utvrđeno da je vozač NN vozila mogao na vrijeme uočiti zaustavljeno teretno vozilo te kočenjem – propuštanjem trećeg vozila iz suprotnog smjera izbjeći nalet na tužitelja. Dakle, da je vozač NN vozila sukladno prometnim pravilima, do štete ne bi došlo, pa se prema tome ne može govoriti o isključivoj odgovornosti tužitelja.
24. Sukladno članku 78. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama određeno je da vozač ne smije zaustaviti ili parkirati vozilo na mjestu na kojem bi ono ugrožavalo sigurnost drugih sudionika u prometu ili predstavljalo smetnju za normalan tok prometa ili kretanje pješaka. Člankom 79. stavak 2. određeno je da vozač koji je zbog neispravnosti na vozilu, prometne nesreće ili drugoga opravdanog razloga prisiljen vozilo zaustaviti na kolniku dužan je za vrijeme kretanja izvan vozila označiti se reflektirajućim prslukom, poduzeti sve mjere da zaustavljeno vozilo ne dovede u opasnost druga vozila te vozilo odmah ukloniti s kolnika. Člankom 80. određeno je da vozač koji zaustavlja ili parkira vozilo na cesti dužan je zaustaviti ga, odnosno parkirati neposredno uz desni rub kolnika, a na cesti na kojoj se promet odvija samo u jednom smjeru može ga zaustaviti ili parkirati uz desni ili lijevi rub kolnika. Člankom 81. stavak 2. ZSPC-a određeno je da se na zaustavljenom ili parkiranom vozilu ne smiju se otvarati vrata niti utovarivati ili istovarivati predmeti, ako se time ometa kretanje drugih sudionika u prometu ili ako se ugrožava sigurnost prometa.
25. Nalazom i mišljenjem sudskog vještaka ing. Miše Barića od 14. svibnja 2022., s time da to nije ni sporno među strankama, utvrđeno je da je tužitelj teretno vozilo parkirao na lijevu stranu kolnika, djelomično na nogostupu, a djelomično na kolniku. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj parkirao vozilo na mjestu na kojem je ono ugrožavalo sigurnost drugih sudionika u prometu i predstavljalo smetnju za normalan tok prometa ili kretanje pješaka. Isto tako proizlazi i da tužitelj nakon zaustavljanja vozila te prilikom kretanja izvan vozila nije koristio reflektirajući prsluk. Nadalje, suprotno članku 81. ZSPC-a tužitelj je istovarivao predmete iz parkiranog vozila, iako je time ometao kretanje drugih sudionika u prometu. Navedenim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka jasno je navedeno da do predmetne prometne nesreće ne bi došlo da je tužitelj parkirao teretno vozilo sa desnom stranom izvan kolnika jer je uređaj za dizanje-spuštanje rampe i postavljen namjerno s desne strane da se izbjegne opasnost za osobu koja diže ili spušta rampu. Tužitelj, kao osoba kao se bavi prijevozom stvari, je znao položaj uređaja za spuštanje i dizanje rampe.
26. Slijedom navedenog, ovaj sud je stava da tužitelj prekršivši gore navedene kogentne odredbe, te postupajući na opisani način, pridonio nastanku štetu u omjeru 50%.
27. Među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju isplatio iznos od 3.351,25 eura. Sukladno nalazu i mišljenju liječnika vještaka doc.prim.dr.sc. Jakše Filipovića i prof.dr.sc. ĆB, visina imovinske i neimovinske štete koja je nastala tužitelju, iznosi 6.381,19 eura. Utvrđeni doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja iznosi 50%, odnosno tužitelj bi imao pravo na isplatu 3.190,59 eura. Slijedom navedenog proizlazi da je tražbina tužitelja već podmirena, slijedom čega je trebalo odlučiti kao u točki I. izreke presude i tužitelja odbiti sa tužbenim zahtjevom.
28. Važno je za navesti da je tužitelj podneskom od 23. listopada 2023. djelomično povukao tužbu na način da više nije potraživao iznos 7.450,80 eura, nego je svoje potraživanje specificirao sukladno nalazu i mišljenju liječnika vještaka doc.prim.dr.sc. Jakše Filipovića i prof.dr.sc. ĆB, te postavio zahtjev za isplatom 3.308,74 eura. Međutim, podneskom od 13. studenog 2023. tuženik se usprotivio povlačenju tužbenog zahtjeva, pa sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a, sud nije mogao prihvatiti djelomično povlačenje tužbe. Slijedom navedenog, sud nije mogao uzeti u obzir ni preinaku tužbe na način da povisuje tužbeni zahtjev na iznos od 5.000,00 eura iz podneska od 12. veljače 2026., osobito kad se uzme u obzir da je tužitelj u navedenom podnesku naznačio da povisuje tužbeni zahtjev u odnosu na podnesak od 23. listopada 2023., a kojim je djelomično povukao tužbu, na što tuženik nije pristao.
29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, tuženikov zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 eur (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).
30. Slijedom navedenog, a obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, tuženiku je valjalo priznati kao troškove potrebne za vođenje parnice trošak odgovora na tužbu (Tbr. 8./1. OT) i podneska od 17. lipnja 2022., za svaku radnju u zahtijevanom iznosu od 200,00 eura, te troška podneska od 13. studenog 2023., u iznosu 50,00 eura (Tbr. 8./4. OT) te zastupanja na ročištima 16. studenog 2021., 10. veljače 2022., 22. ožujka 2022., 14. travnja 2022., 12. veljače 2025., 14. listopada 2025.,i 10. travnja 2026., (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 1.850,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (462,50 EUR), kao i troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu u zahtijevanom iznosu 123,00. Tuženiku nisu priznati troškovi za podneske koji nisu bili nužni za vođenje parničnog postupka, odnosno trošak podneska od 19. listopada 2021., jer se u istom samo očitovao na navode tužitelja kao i ponovio svoje ranije iznesene navode, a isto je mogao iznijeti na ročištu 16. studenog 2021. Sud tuženiku nije priznao ni trošak podnesaka od 5. rujna 2022., 2. siječnja 2023., 11. listopada 2023., 20. veljače 2024., 5. prosinca 2025., i 24. ožujka 2026., jer isti nisu bili nužni za vođenje postupka, odnosno tuženik se navedenim podnescima u bitnome očitovao na dotadašnji tijek postupka, uglavnom iznoseći već ranije iznesene navode. Sud tuženiku nije priznao ni trošak sudske pristojbe na presudu, obzirom da tužitelj plaća sudsku pristojbu za presudu.
30.1. Slijedom navedenog, valjalo je tuženiku dosuditi troškove u iznosu 2.435,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, na temelju primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a.
31. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) iskazane su novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.
32. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.
U Samoboru 1. lipnja 2026.
Sudac:
Ines Golešić-Plašić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka presude Županijskom sudu, putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije pristupila, presuda se objavljuje na e-oglasnoj ploči Općinskog suda u Novom Zagrebu. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku
