Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-396/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ivani Mašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-263/2021-48 od 26. ožujka 2025., dana 28. svibnja 2026. i dopunskog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-263/2021-53 od 31. ožujka 2025., 1. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-263/2021-48 od 26. ožujka 2025. u pobijanom dijelu točke I. izreke kojom je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici troškove liječenja sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na

- iznos od 92,91 eur teku od 25. kolovoza 2020. do isplate

- iznos od 73,00 eur teku od 2. rujna 2020, do isplate

- iznos od 46,45 eur teku od 20. listopada 2020. do isplate, kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe

r i je š i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se dopunsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-263/2021-53 od 31. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužiteljici RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.982,95 eur, zajedno sa zateznom kamatom, i to na:

- iznos od 2.770,59 eur od podnošenja Odštetnog zahtjeva, 3.12.2020.g.,

- iznos od 92,91 eur od 25.8.2020.g.,

- iznos od 73,00 eur od 2.9.2020.g.,

- iznos od 46,45 eur od 20.10.2020.g.

i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine,

kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 2.493,91 eur, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 530,89 eur. r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe na način izvršen podneskom od 02. veljače 2022. godine.“

1.1. Prvostupanjskim dopunskim rješenjem odlučeno je:

„Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, naknaditi tužiteljici RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2025. godine do isplate do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu (preko dosuđenog iznosa od 2.770,59 eura) i dopunsko rješenje pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje; ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu prihvati i pobijanu presudu i rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijane presude i dopunskog rješenja povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

6. Odredbom članka 458. stavak 1. ZPP propisano je da su sporovi male vrijednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, odnosno iznos od 1.320,00 EUR prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 114/22).

6.1. Odredbom članka 467. stavak 1. ZPP propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. tog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Dakle, presudu donesenu u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati žalbom zbog bitnih povreda postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP (relativno bitne povrede).

7. U žalbenoj fazi postupka kao sporno pitanje valjalo je utvrditi ostvaruje li tužiteljica pravo na naknadu štete s osnova troškova liječenja koje pretrage je obavljala u privatnim klinikama, a sve sukladno članku 1095. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22-dalje ZOO).

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik priznao nastanak štetnog događaja, odgovornost i pasivnu legitimaciju te da su kod tužiteljice provedenim medicinskim vještačenjima na nedvojben način utvrđene posljedice štetnog događaja , kao i opseg istih te da su zadobivene ozljede u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem. Također je utvrđeno da su sporna tri računa za koje je stalni sudski vještak naveo da su pregledi i dijagnostički postupci bili potrebni i mogli su se napraviti na teret HZZO, ali vjerojatno uz dulje čekanje, a posebice imajući u obzir vrijeme zbivanja štetnog događaja (pandemija Covid-19), a što proizlazi i iz iskaza same tužiteljice. Stoga je prvostupanjski sud utvrdio da su utuženi troškovi liječenja bili potrebni te je zahtjev u odnosu na iste u cijelosti usvojio temeljem članka 1095. stavak 1. ZOO.

9. S naprijed navedenim utvrđenjem i primjenom materijalnog prava slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

10. Naime, člankom 1095. stavak 1. ZOO propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

11. Cijeneći naprijed navedena utvrđenja, ocjena je ovog suda da žalitelj neosnovano osporava troškove liječenja (3 računa) koje je tužiteljica obavila u privatnim klinikama, budući da je notorna činjenica da je za vrijeme Covid pandemije liječenje pa samim time pregledi i dijagnostičke pretrage na teret HZZO-a nisu bili mogući, odnosno bili su znatno otežani i ograničeni samo na hitne liječničke intervencije. Upravo je i sam sudski vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio da su pregledi i dijagnostički postupci tužiteljici bili potrebni i mogli su se napraviti na teret HZZO, ali uz dulje čekanje, a posebice imajući u obzir vrijeme pandemija Covid-19, a što je potvrdila i sama tužiteljica u svom iskazu, koja je decidirano navela te je platila pregled kod fizijatra, neurologa te EMNG pretragu, koje dokaze i račune je ostavila uz tužbu (list 21-23).

11.1. Stoga, po ocijeni ovog suda neosnovano žalitelj osporava naprijed navedene troškove pregleda i pretraga, koje je tužiteljica obavila zbog posljedica predmetnog štetnog događaja, budući da je po ocijeni ovog suda prvostupanjski sud temeljem medicinskog vještačenja te iskaza tužiteljice utvrdio opravdanost istih troškova.

12. Odluka o troškovima parničnog postupka zakonita je po osnovu (članak 154. stavak 1. i članak 155. ZPP) te po visini u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarife).

12.1. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud priznao tužiteljici trošak od 50,00 EUR za pristup na ročište sudskog vještaka, jer je isti trošak bio potreban za vođenje postupka, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, na kojem ročištu je vještak izjavio da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 1. siječnja 2022. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici po 50,00 EUR za sastav podnesaka od 1. prosinca 2021., 25. travnja 2022. i 27. listopada 2022., budući da su isti bili nužni za vođenje postupka, a kojima tužiteljica dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje koji joj je sud naložio, odnosno istima se očituje na nalaz i mišljenje vještaka.

13. Slijedom iznijetog, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu točke I. izreke presude, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP, radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

14. O zahtjevu žalitelja za naknadom troška sastava žalbe odlučeno je temeljem članka 166. stavak 1. ZPP, radi čega je odlučeno kao pod točkom II . izreke ove presude.

15. U odnosu na pobijano dopunsko rješenje kojim je tužite ljici dosuđen trošak pristupa na ročište za objavu presude (na koji je punomoćnik tužiteljice pristupio) u iznosu od 125,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama počevši od 26. ožujka 2025., valja reći da je po ocijeni ovog suda pravilno prvostupanjski sud tužiteljici primjenom članka 340. stavak 4. ZPP isti trošak tužiteljici dosudio sukladno Tbr. 9. točka 4. Tarife, kojom je izričito propisana nagrada za tu radnju pa je neosnovana žalba žalitelja istog osnova, radi čega je sukladno članku 380. točka 2. ZPP, valjalo istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Karlovcu 1. lipnja 2026.

Sudac

Ivana Mašić