Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-315/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavelić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Urek, odvjetnik u Zagrebu, Frankopanska 18, protiv tužene Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi povišenja rente, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn - 3419/2015-175 od 17. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3419/2015-175 od 17. studenoga 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke, ispravljena rješenjem poslovni broj Pn- 3419/2015-186 od 16. veljače 2026..

II. Odbija se žalba tužene kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3419/2015-175 od 17. studenoga 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke, ispravljena rješenjem poslovni broj Pn- 3419/2015-186 od 16. veljače 2026..

III. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tužene za naknadu žalbenog troška, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Mijenja se pravomoćno utvrđeni iznos rente s naslova izgubljene zarade iz presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni br. P-208/90 od 18. listopada 1990. te se nalaže tuženici Croatia osiguranju d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dospjele iznose mjesečne rente s naslova izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 107.332,64 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kao u prvostupanjskoj presudi pa do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 31.12.2022.g. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a počev od 01.11.2024. pa ubuduće nalaže se tuženici Croatia osiguranju d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 plaćati tužitelju RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] mjesečnu rentu s naslova izgubljene zarade u iznosu od 1.177,27 EUR s time da dospjele, a neisplaćene iznose isplati odjednom, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do dana isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a buduće i dospijevajuće kako budu dospijevali najkasnije do svakog desetog u mjesecu za prethodni mjesec, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 189.299,62 eura s pripadajućim zateznim kamatama, kao i dio zahtjeva za isplatu buduće rente preko dosuđenog iznosa od 1.177,27 eura do zatraženog iznosa od 3.215,24 eura, s pripadajućim kamatama.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka."

1.2. Rješenjem o ispravci ispravljena je prvostupanjska presuda Pn-3419/2015- 186 od 17. studenoga 2025., redak prvi na način da umjesto broja "189.229,62" ima ispravno pisati "189.299,62".

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se tužitelj i tužena.

2.1. Tužitelj se žali protiv presude u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 189.229,62 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i dio tužbenog zahtjeva tužitelja za plaćanjem mjesečne rente preko dosuđenog iznosa od 1.177,27 eura do zatraženog iznosa od 3.215,24 eura, također s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te u dijelu pod točkom III. izreke kojim je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o parničnom trošku. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu tužitelja i preinači pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima , te da temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a odluči i o troškovima cjelokupnog postupka, uključujući trošak sastava predmetne žalbe prema niže naznačenoj specifikaciji, odnosno - podredno da ukine presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

2.2. Tužena se žali protiv točke I. i III. izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da je tijekom postupka između stranaka bila sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva. Naime, prema stavu tužene ne postoje promijenjene okolnosti koje bi opravdavale povišenje rente, također istaknut je prigovor iscrpljenosti limita kao i prigovor zastare utuženog potraživanja. Tužena ulaže žalbu i protiv rješenja o trošku budući da se sukladno odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku odluka o troškovima temelji na uspjehu u sporu. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijanu presudu, podredno da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka. Potražuje trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.327,22 eura i troškove sudskih predujmova i pristojbi plaćenih tijekom postupka u iznosu od 398,17 eura.

3. Na žalbe tužitelja i tužene nije odgovoreno.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP -a.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju sadržajem žalbe ukazuju tužitelj i tužena, a ovo iz razloga jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i određeni, te u cijelosti utemeljeni na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi povišenja rente odnosno radi izmjene pravomoćno utvrđenog iznosa rente iz presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-208/90 od 18. listopada 1990., te radi plaćanja dospjelih iznosa tako povišene rente, počevši od podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari pa nadalje, sve s naslova izgubljene zarade, a to uslijed promijenjenih okolnosti i to sve posljedično prometnoj nesreći od dana 16. listopada 1998., koja se dogodila u Dubrovniku, kojom prilikom je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede i u svezi koje je tužitelju odštetno odgovoran ovdje tuženik, u opsegu od 70%.

8. Tijekom postupka utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je, prema potvrdi Atlantske plovidbe d.d., komparatu - pomorcu IP na mjestu trećeg časnika stroja za listopad 1986. isplaćen dohodak u iznosu 238.234,00 din neto, bez deviznog dodatka na brodu za vrijeme ukrcaja,

- da su Pravilnikom o osnovama i mjerilima raspodjele sredstava za osobne dohodke Atlantske plovidbe d.d. (na snazi od 1980. pa nadalje) propisani uvjeti za isplatu deviznog dodatka,

- da je presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 18. listopada 1990. broj:P - 208/1990 (pravomoćna 25. siječnja 1991., ovršna 9. veljače 1991.) naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznose kako slijedi: 34.010,00 din na ime fizičke boli, 1.750,00 din na ime straha, 210.000,00 din na ime duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i 4.900,00 din na ime naruženja, sve sa kamatom od 18. listopada 1990. do isplate, 14.000,00 din na ime materijalne štete (motorkotač i trošak rehabilitacije) sa kamatom od 1. siječnja 1987. do isplate, 2.104,13 din i protuvrijednost u din iznosa od 1.795,50 USA dolara na ime izgubljene zarade za razdoblje od 1. kolovoza 1988. do 1. kolovoza 1989. sa kamatama od 1. kolovoza 1989. do isplate te rentu na ime izgubljene zarade za razdoblje od 1. rujna 1990. u iznosu 5.208,00 din i protuvrijednost u din iznosa od 240,00 USA dolara do svakog 10. -og u mjesecu za protekli mjesec s kamatama, uz naknadu troška postupka u iznosu 27.120,00 din,

- da se u obrazloženju gore navedene odluke navodi da je tužitelj suodgovoran za nastanak štete u omjeru od 30%, da se štetni događaj odvio 16. listopada 1986., u kojem trenutku je tužitelj bio učenik trećeg razreda Pomorske škole, da je tužitelj završio četvrti razred te položio završni ispit 28. kolovoza 1990. i stekao zvanje brodostrojara, da bi tužitelj, da nije bilo štetnog događaja, završio redovno školovanje do 1. kolovoza 1988. i započeo raditi u struci kao brodostrojar, a prema potvrdi Atlantske plovidbe d.d. primanja pripravnika pomorskog strojara od 1. kolovoza 1988. do 1. kolovoza 1989. iznosila su barem onoliko koliko je tužitelj i tražio (3.005,90 din), time da bi u istom razdoblju ostvario na ime osobnog dohotka i devizni dodatak u ukupnom iznosu barem 2.565,00 USA dolara, sve umanjeno za omjer suodgovornosti od 30% te da je u postupku utvrđeno da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda onemogućen zarađivati i pripada ga pravo na rentu u visini osobnog dohotka kojeg bi ostvarivao radeći u struci – pomorski strojar , a od trenutka kada bi po redovnom tijeku stvari završio pripravnički staž, odslužio vojsku i započeo s radom, tj. najkasnije 1. rujna 1990., sve prema podacima Atlantske plovidbe d.d. iz kojih proizlazi da osobni dohodak odgovarajuće stručne spreme prema prosjeku zadnjih 5 mjeseci iznosi ukupno 7.440,00 din, a mjesečni devizni dodatak 330,00 USA dolara, umanjeno za omjer suodgovornosti od 30%,

- da je tuženi pokrenuo parnični postupak tužbom od 30. prosinca 2003. pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod brojem P-1985/2003 radi utvrđenja da je tužitelju prestalo pravo na rentu zbog izgubljene zarade s danom 5. prosinac 2003 jer da je iscrpljen limit, koji postupak je pravomoćno okončan presudom od 10. studenog 2006. na način da je tužbeni zahtjev odbijen,

- da se u obrazloženju gore navedene odluke navodi da je svota osiguranja u trenutku nastanka osiguranog slučaja iznosila 30.000.000,00 YU dinara, a da je ovdje tuženica isplatila ovdje tužitelju na ime sveukupne naknade štete (nematerijalne, materijalne i rente) proizašle iz štetnog događaja 138.778,00 YUD, 36.540.726,69 Hrd i 708.351,28 kn odnosno da se isplata po presudi P-208/1990 odnosi na 27.120,00 YUD na parnične troškove, a 3.490.527,70 YUD na zatezne kamate, koji troškovi i kamate ne ulaze u limit osiguranja, slijedom čega isplatom rente 5. prosinca 2003. ne bi bila iscrpljena svota osiguranja po polici,

- da je tužitelj, prema uvjerenju Centra za socijalnu skrb Dubrovnik od 26. ožujka 2015., zajedno s članom domaćinstva – sinom EP, korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu (ranije pomoć za uzdržavanje), koje pravo teče od 4. studenog 2014. u mjesečnom iznosu od po 960,00 kn, time da je tužitelj i korisnik prava na osobnu invalidninu od 2. ožujka 2004. u iznosu 1.250,00 kn,

- da EP, rođen **.**.1994., nije korisnik mirovine iz mirovinskog osiguranja,

- da se, prema potvrdi Atlantske plovidbe d.d. od 25. svibnja 2015., upravitelju stroja isplaćuje mjesečna plaća u iznosu USD 7.733,25 USD bez seniority i bonusa II. odnosno ukupna mjesečna plaća u iznosu 8.791,00 USD za vrijeme ukrcaja na brodu,

- da je tužitelju, prema nalogu za doznaku, 18. travnja 2008. isplaćena renta za prvih 6 mjeseci 2004. u iznosu 45.000,00 kn i parnični trošak u iznosu 5.368,00 kn,

- da je, prema očitovanju Atlantske plovidbe d.d. od 8. srpnja 2021., pretpostavljeno razdoblje za napredovanje s mjesta trećeg do drugog časnika stroja 4 godine, a s mjesta drugog do prvog časnika stroja – upravitelja stroja potrebno je daljnje 4 godine te viša ili visoka stručna sprema – smjer brodostrojarstvo i svjedodžba o osposobljenosti za prvog časnika stroja, uz napomenu da napredovanje svakog pojedinog radnika ovisi o njegovim sposobnostima, uloženom trudu i zalaganju, uz napomenu da pretpostavljena ukupna neto primanja, koja bi tužitelj ostvario kada bi počeo raditi kao drugi časnik stroja, iznose 89.745,92 USD (za četverogodišnje razdoblje) odnosno 144.751,68 USD kada bi stekao uvjete za prvog časnika stroja (za četverogodišnje razdoblje),

- da je tužitelju u razdoblju od 1. rujna 2015. do 31. kolovoza 2023. isplaćeno 12.718,03 eura (prema dopisu Zavoda za socijalnu skrb Područni ured Dubrovnik od 4. listopada 2023.), te da je isti, prema Uvjerenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 10. listopada 2023., u evidenciji kao korisnik prava na osobnu invalidninu u iznosu 232,26 eura od 17. veljače 2022., a da je temeljem rješenja o preispitivanju tog prava od 15. ožujka 2018. ostvarivao prihod od 1.500,00 eura mjesečno,

- da tužitelj, prema potvrdi HZMO od 10. listopada 2023., nije korisnik prava iz mirovinskog osiguranja,

- da bi, prema očitovanju Atlantske plovidbe d.d. od 30. studenog 2023., pretpostavljena mjesečna/godišnja primanja tužitelja za tužitelja na mjestu trećeg časnika stroja za razdoblje od rujna 2015. do dana očitovanja iznosila 219.666,67 USD (ugovor 6 mjeseci na brodu, 3 mjeseca kod kuće), što da predstavlja okvirni podatak,

-da je, prema očitovanju Atlantske plovidbe d.d. od 8. siječnja 2025., ukinut naziv prvog časnika stroja odnosno da se koristi naziv upravitelja stroja te bi tužitelj, pod pretpostavkom rada na tom mjestu ili pak radnom mjestu drugog časnika, koja po opisu posla i iznosima primanja odgovaraju mjestu prvog časnika stroja, imao u razdoblju od 1. rujna 2015. do 29. listopada 2024. primanja u iznosu 631.686,00 USD za upravitelja stroja odnosno 503.067,00 USD za drugog časnika (ugovor 6 mjeseci na brodu i 3 mjeseca kod kuće),

- da je putem FINA-e tuženici ustegnut određen novčani iznos po osnovi ovršnog postupka Ovr-10248/2015,

- da je presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž-371/2025-2 od 17. travnja 2025. preinačena presuda ovog suda P-4280/2016-24 od 30. prosinca 2024. te je odlučeno da se ovrha pred tim sudom u povodom prijedloga ovdje tužitelja protiv ovdje tuženice pod poslovnim brojem Ovr-10248/15 proglašava nedopuštenom, iz obrazloženja koje odluke proizlazi da je ovdje tužitelj 5. listopada 2015. podnio protiv ovdje tuženice prijedlog za ovrhu na temelju presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-208/90-16 od 18. listopada 1990. te je 14. siječnja 2016. doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-10248/15, te da je osnovan prigovor zastare ovdje tuženice jer je 7. travnja 2008. prestala ispunjavati svoju obvezu plaćanja rente pa je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu nastupila zastara ne samo dospjelih iznosa rente već i samog pravo na rentu utvrđenog pravomoćnom sudskom odlukom,

- da u odnosu na prigovor zastare ističe da u slučaju kada se zahtijeva povećanje već ranije dosuđene mjesečne rente nema zastare jer se povećanje rente dosuđuje za ubuduće, tj. od podnošenja tužbe pa nadalje, s obzirom da je već ranijom odlukom uređen odnos između stranaka (članak 1096. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), da se prigovor zastare ukazuje neosnovanim,

- da u na pitanje postojanja promijenjenih okolnosti na temelju kojih je donesena ranija odluka o renti jer da bi tužitelju, kako se navodi u tužbi, pripadala plaća za radno mjesto upravitelja stroja ističe se da na tu okolnost tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije istaknuo dokazni prijedlog svojim saslušanjem odnosno saslušanjem svjedoka na tu odlučnu okolnost ili dostavom odgovarajuće dokumentacije.

9. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je djelomično prihvatio i djelomično odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Pri tome utvrđuje da nema mjesta zaključku da bi tužitelj, prema redovnom tijeku stvari, kroz određeno vrijeme dobio zaposlenje upravo na radnom mjestu upravitelja stroja – prvog časnika stroja.

10. Naime, iz presude Općinskog suda u Dubrovniku od 18. listopada 1990. broj:P-208/1990 jasno proizlazi da bi tužitelj, da nije bilo štetnog događaja, završio redovno školovanje do 1. kolovoza 1988. i započeo raditi u struci kao brodostrojar - pripravnik pomorskog strojara (što odgovara poziciji trećeg časnika), dok iz očitovanja Atlantske plovidbe d.d. proizlazi da je za napredovanje s mjesta trećeg do drugog časnika stroja potrebno 4 godine, a s mjesta drugog do prvog časnika stroja – upravitelja stroja potrebno je daljnje 4 godine te viša ili visoka stručna sprema – smjer brodostrojarstvo uz svjedodžbu o osposobljenosti za prvog časnika stroja, time da napredovanje svakog pojedinog radnika ovisi o njegovim sposobnostima, uloženom trudu i zalaganju.

11. I po mišljenju ovog drugostupanjskog suda temeljem navedenog prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tužitelj nije dokazao činjenične navode iz tužbe u pravcu da je došlo do promijenjenih okolnosti u smislu da bi mu pripadala plaća za radno mjesto upravitelja stroja – prvog časnika stroja, posebno iz razloga što nema dokaza da bi tužitelj ispunjavao temeljnu pretpostavku za napredovanje na to mjesto, a to je viša ili visoka stručna sprema – smjer brodostrojarstvo uz svjedodžbu o osposobljenosti za prvog časnika stroja.

12. Nadalje, pravilan je zaključak suda da su ispunjene pretpostavke za zaključak o djelomično izmijenjenim okolnostima i to u vidu općepoznatih povišenja troškova života i cijene rada u odnosu na ono radno mjesto za koje je nedvojbeno utvrđeno, imajući u vidu presudu Općinskog suda u Dubrovniku od 18. listopada 1990. broj P-208/1990, da bi tužitelj na njemu bio zaposlen u struci kao treći časnik broda.

13. U odnosu na prigovor tužene da je nastupila zastara utuženog potraživanja potrebno je odgovoriti da je sud pravilno otklonio istaknuti prigovor zastare, navodeći da u slučajevima kada se zahtjeva povećanje već ranije dosuđene mjesečne rente nema zastare, jer se povećanje rente dosuđuje za ubuduće, tj. od podnošenja tužbe pa nadalje, obzirom da je već ranijom odlukom uređen odnos između stranaka.

14. Nadalje, u odnosu na prigovor iscrpljenosti svote osiguranja, odnosno limit obveze osiguravatelja prvostupanjski sud također pravilno zaključuje da se limit obveze osiguravatelja utvrđuje prema ukupnoj šteti u jednom štetnom događaju i to bez obzira na broj oštećenih osoba. Naime, iznos štete prema kojem se utvrđu je opseg odgovornosti osiguratelja izračuna se tako da se novčana šteta uzima u onom iznosu u kojem je nastala, a nenovčana materijalna i nematerijalna se utvrđuje prema cijenama, odnosno kriterijima u vrijeme štetnog događaja. Ako tako utvrđeni iznos štete ne prelazi iznos svote osiguranja, to je osiguratelj dužan potpuno naknaditi štetu i kad visina štete, prema cijenama, odnosno kriterijima u vrijeme donošenja sudske odluke prelazi iznos osigurane svote. S druge strane, ako bi tako utvrđeni iznos štete bio veći od osigurane svote, tada je osiguratelj dužan naknaditi dio štete prema razmjeru između svote osiguranja i tako utvrđenog iznosa štete, s time da se zatezne kamate i parnični troškovi dosuđuju bez obzira na limit osiguranja. Stoga je u konkretnom slučaju valjalo utvrditi ne samo iznos limitirane obveze osiguranja već i iznose naknade materijalne i nematerijalne štete oštećenicima prema cijenama i kriterijima na dan štetnog događaja, s time da se kod ocijene limita odgovornosti po osnovi naknade materijalne štete u vidu rente, visina štete utvrđuje kapitaliziranjem rente prema kriterijima u vrijeme nastanka štetnog događaja.

15. Nije sporno da je na naprijed navedene okolnosti sud proveo vještačenje po vještaku financijske struke mr. sc. Zrinku Ručeviću, te saslušao istog, a čiji je nalaz i mišljenje pravilno ocijenio vjerodostojnim budući je isti izrađen na temelju relevantne dokumentacije i u skladu s pravilima struke.

16. U odnosu na bitne žalbene navode tužitelja potrebno je odgovoriti da u pobijanom dijelu presude sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 7., člankom 219. – člankom 221., te člankom 221. ZPP-a, jer su provedeni dokazi, suprotno ovim žalbenim navodima, pravilno ocijenjeni sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, kako svaki zasebno, tako i zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

17. Prema tome, utvrđeno činjenično stanje, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući je isto u cijelosti utemeljeno na rezultatima provedenog dokaznog postupka i pravilnoj ocjeni svih u postupku provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, a koju ocjenu tužitelj i tužena neosnovano osporavaju, ponavljajući iste prigovore kao i tijekom postupka, te preocjenjujući u postupku provedene dokaze u svom subjektivnom smislu, nasuprot pravilnoj ocjeni danoj od strane prvostupanjskog suda.

18. Osim toga, sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tužitelj i tužena svojim žalbenim navodima nisu dovela u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta.

19. Dakle, prvostupanjska presuda u cijelosti je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilno primijenjenom materijalnom pravu.

20. Pravilna je i odluka o parničnom trošku i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a, pa je tužitelj i tužena neosnovano osporavaju. Naime, u ovom postupku imajući u vidu, kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva tužitelj i tužena su djelomično uspjeli i to u približno jednakim dijelovima pa je stoga prvostupanjski sud pravilno odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

21. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbe tužitelja i tužene odbiti kao neosnovane, a prvostupanjsku presudu potvrditi u cijelosti.

22. Tužitelju i tuženoj nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer ist i nisu uspjeli sa svojim žalbama (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 1. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić