Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-462/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavelić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika AĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima u ZOU Rikardo Perković i Sanja Perković u Zadru, protiv tuženice-protutužiteljice VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Maji Ćurić, odvjetnici u Drnišu, radi sporova iz nasljeđivanja, odlučujući o žalbi tuženice-protutužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1204/21-27 od 17. siječnja 2023. i odluke o troškovima postupka sadržane u dijelu pod točkom II. izreke rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1204/21-27 od 17. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tuženice-protutužiteljice kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1204/21-27 od 17. siječnja 2023. i

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba tuženice-protutužiteljice kao neosnovana, potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1204/21-27 od 17. siječnja 2023..

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da u ostavinsku masu ostavitelja pok. ĆĐ pok . ĆĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ne ulaze nekretnine darovane tužitelju kao daroprimatelju na temelju ugovora o darovanju nekretnina zaključenog s pok. ostaviteljem 6. prosinca 1988., ovjerenog 12. prosinca 1988. pri Općinskoj upravi Drniš pod brojem ovjere 09 -

UP-I-3/120-88, kojim ugovorom su tužitelju darovane:

- nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kojih je pok. ostavitelj u trenutku darovanja bio upisani knjižni vlasnik za cijelo,

- nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kojih je pok. ostavitelj u trenutku darovanja bio knjižni suvlasnik za upisani suvlasnički udjel, ukjučujući i izvanknjižne suvlasničke udjele na tim nekretninama kojih je pok. ostavitelj u trenutku darovanja bio stvarnim vlasnikom za cijelo.

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se ništetnom uknjižba prava vlasništva tužitelja na nekretninama položenim u Z. U. [broj ZK uloška] za udio od 19/24 dijela, k. o. [katastarska općina].

2. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela u Drnišu broj Z-13022/2021 od dana 04.11.2021.godine donesenog po prijedlogu tužitelja, na osnovu ugovora o darovanju broj ovjere: 3783/88 od dana 06.12.1988.godine, na nekretninama položenim u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz uspostavu zemljišnoknjižnog stanja na istim nekretninama kakvo je bilo prije provedbe ugovora o darovanju broj ovjere: 3783/88 od dana 06.12.1988.godine.

3. Utvrđuje se da u ostavinsku masu ostavitelja ĆĐ pok. ĆĐ ulaze nekretnine položene u Z. U. [broj ZK uloška] za udio od 19/24 dijela, u Z. U. [broj ZK uloška] za udio od 43/48 dijela, u Z. U. [broj ZK uloška] za udio od 4158/4704 dijela, u Z. U. [broj ZK uloška] za udio od 1305/1344 dijela te u Z. U. [broj ZK uloška] za udio od 1329/1344 dijela, sve k. o. [katastarska općina].

4. Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženoj-protutužiteljici sav parnični trošak ovog postupka u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

II. Nalaže se tuženici-protužiteljici naknaditi tužitelju-protutuženiku parnični trošak u iznosu od 1.425,94 eura (tisućučetiristodvadesetpeteuraidevedesetčetiricent što odgovara iznosu od 10.743,75 kuna) u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude i rješenja u pravovremenom roku žali se tuženica- protutužiteljica (dalje: tužena) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da udovolji protužbenom zahtjevu, a odbije tužbu u cijelosti, odnosno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odluku.

3. Na žalbu tužene nije odgovoreno.

4. Žalba tužene nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, u okviru žalbenih navoda tužene, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) , sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da u donošenju pobijane presude i postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tužena budući je presuda u dovoljnoj mjeri razumljiva, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su u bitnoj mjeri jasni i razumljivi, te utemeljeni na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

7. Nije osnovan ni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, budući je prvostupanjski sud proveo sve dokaze koje je smatrao pravno relevantnim obzirom na predmet spora.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da u ostavinsku masu pok. ĆĐ, oca stranaka, ne ulaze nekretnine darovane tužitelju ugovorom od 6. prosinca 1988. i to nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina].

8.1. Predmet protutužbenog zahtjeva je utvrđene ništetnom uknjižba prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama za udio od 19/24 dijela , te nalog za brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog po prijedlogu tužitelja na osnovu spornog ugovora o darovanju i utvrđenje da u ostavinsku masu pok. ĆĐ ulaze nekretnine navedene u darovnom ugovoru za udio od 19/24.

9. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

- da iz spisa prvostupanjskog suda poslovni broj O-800/21, proizlazi da se iza pok. ĆĐ vodio ostavinski postupak koji je prekinut rješenjem poslovni broj O-800/21-26 od 10. svibnja 2021., koje je pravomoćno 11. lipnja 2021.,

- da je tužitelj kao sin i zakonski nasljednik upućen na pokretanje parnice protiv svoje sestre, zakonske nasljednice VĐ, ovdje tužene, radi utvrđenja da su nasljedniku AĐ ugovorom o darovanju nekretnina zaključenim sa ostaviteljem 6. prosinca 1988. darovane sve knjižne i izvanknjižne nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], te da iste ne ulaze u ostavinsku masu ostavitelja, što je tužitelj i učinio podnošenjem tužbe u ovom predmetu 23. lipnja 2021.,

- da nije sporno da je ostavitelj ĆĐ sačinio oporuku **.**.1988., te da je istu opozvao javnobilježnički ovjerenom izjavom o opozivu oporuke od **.**.2014.,

- da nije sporno ni da su tužitelj i pok. ostavitelj ĆĐ sklopili ugovor o darovanju nekretnina 6. prosinca 1988. kojim darovatelj daruje i odmah predaje u vlasništvo i posjed svome sinu TĐ sve nekretnine koje je naslijedio iza majke ZĐ. ĆĐ, a koje su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], sve u k. o. [katastarska općina], uz ograničenje prava vlasništva doživotnim pravom plodouživanja u korist darovatelja ĆĐ, kako to proizlazi iz priložene preslike ugovora,

- da tužena tvrdi da je svojom izjavom od 28. ožujka 2014. ostavitelj ĆĐ opozvao, ne samo svoju oporuku od **.**.1988., već i predmetni darovni ugovor nesporno sklopljen s tužiteljem 6. prosinca 1988., što tužitelj osporava ,

- da je nesporno da su tužitelj i ostavitelj živjeli zajedno, u zajedničkom kućanstvu, pa tako i u vrijeme sklapanja darovnog ugovora,

- da je i iz iskaza tužene utvrđeno da je njezin brat živio s njihovim ocem u zajedničkom kućanstvu, te da je nakon sklapanja tog darovnog ugovora, na darovanim nekretninama obrađivao vinograd do Domovinskog rata, što proizlazi i iz iskaza tužitelja, s tim što tužitelj navodi da je u posjedu darovanih nekretnina bio zajedno s ocem, što je i logično, s obzirom da su tužitelj i ostavitelj predmetnim darovnim ugovorom ugovorili i doživotno plodouživanje oca na darovanim nekretninama,

- da je predmetni ugovor o darovanju nekretnina sklopljen u pisanom obliku, bio u cijelosti realiziran na način da je tužitelj bio u posjedu nekretnina koje su bile predmet darovanja, s tim što se tužitelj temeljem ovog ugovora nije odmah uknjižio u zemljišnim knjigama, a što isti pojašnjava time da nije pravnik, da nije znao da to treba odmah predati u zemljišnoknjižni odjel, a nakon toga da je došao Domovinski rat i tako je sve ostalo, s tim što nikada s nikim, pa niti sa sestrom ovdje tuženom nije imao p roblema u vezi darovanih nekretnina što potvrđuje i iskaz tužene,

- da nije sporno da se tužitelj na predmetnim nekretninama, na temelju darovnog ugovora iz 1988. uknjižio kao vlasnik 12. kolovoza 2021. što proizlazi iz zemljišnoknjižnih izvadaka,

- da izjava o opozivu oporuke od 28. ožujka 2014. ne predstavlja izjavu o opozivu darovnog ugovora, te ista nije upućena tužitelju kao obdareniku iz tog darovnog ugovora, budući se u toj izjavi ne spominje konkretni darovni ugovor iz 1988., već se izričito navodi "Oporuka ili bilo kakav drugi pravni akt kojim sam svome sinu AĐ dodijelio, ´poslije svoje smrti nekretnine u selu [adresa], kao i kuću i okućnicu u [adresa] i to iz razloga što se odao poroku kocke.",

- da se u predmetnoj izjavi o opozivu oporuke, koja je sastavljena 26 godina nakon učinjenog darovanja, navodi, a niti tužena tijekom postupka tvrdi, niti dokazuje da bi ostavitelj opozvao darovni ugovor sklopljen s tužiteljem iz razloga što je darovatelj osiromašio zbog obdarenikove grube nezahvalnosti, kako je to propisano u odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), kao razlozima za opoziv, već proizlazi da je ostavitelj navedenom izjavom opozvao svoju oporuku prema kojoj bi ga tužitelj nasljedio poslije njegove smrti,

- da iz priloženog predmeta Općinskog suda u Šibeniku posl. br. P-1485/16 proizlazi da je pred tim sudom ostavitelj ustao s tužbom protiv tuženika ŽĐ, OĐ, UĐ, HĐ, ĐĐ, IĐ i EĐ, kojom je tražio da se utvrdi vlasnikom za cijelo nekretnina iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s obzirom da je bio upisan u zemljišne knjige samo za 5/24 dijela, te se pozvao na rješenje o nasljeđivanju iza majke pok. ZĐ, iz kojeg rješenja posl. br. O -268/74 proizlazi da je isti nasljednik za cijelo, te da su njezinu ostavinu činile i nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da se njezina kćer BĐ nije prihvatila nasljedstva, te je u ovom parničnom predmetu donesena deklaratorna pravomoćna presuda zbog ogluhe poslovni broj P-1485/16 od 22. prosinca 2016.,

- da je prema navedenoj pravomoćnoj sudskoj odluci poslovni broj P-1485/16 od 22. prosinca 2016. ostavitelj ĆĐ stekao pravo vlasništva nekretnina koje je darovao tužitelju nasljeđivanjem, što ni tužena u ovom postupku ne osporava, pa je dakle ostavitelj u trenutku sklapanja darovnog ugovora s tužiteljem bio izvanknjižni vlasnik darovanih nekretnina iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti.

10. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno savjesnom i brižljivom analizom i ocjenom provedenih dokaza, kako zasebno, tako i svih zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a posebno analizom i ocjenom sadržaja oporuke od 22. travnja 1988., ugovora o darovanju od 6. prosinca 1988., te izjave o opozivu oporuke od 28. ožujka 2014., a imajući na umu iskaze stranaka, utvrdio da je ostavitelj prvo napisao oporuku u travnju 1988. godine, a zatim u prosincu iste godine sklopio s tužiteljem darovni ugovor kojim mu je darovao u vlasništvo i posjed sve nekretnine koje je ostavitelj naslijedio od svoje majke ZĐ, a koje nekretnine su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], sve u k. o. [katastarska općina], uz ograničenje prava vlasništva doživotnim pravom plodouživanja u korist darovatelja ĆĐ, s tim što je u članku 4. ugovora izričito navedeno da u posjed i slobodno raspolaganje s darovanim nekretninama daroprimac, ovdje tužitelj, stupa odmah po zaključenju ovog ugovora, uz ograničenje iz toč. I. ugovora koje se odnosi na pravo doživotnog plodouživanja u korist darovatelja. Naime, nesporno je da su tužitelj i ostavitelj živjeli zajedno, u zajedničkom kućanstvu, pa tako i u vrijeme sklapanja darovnog ugovora, a i sama tuženica u svom iskazu potvrđuje da je njezin brat živio s njihovim ocem u zajedničkom kućanstvu, te da je nakon sklapanja tog darovnog ugovora, na darovanim nekretninama obrađivao vinograd do Domovinskog rata. Isto proizlazi i iz iskaza tužitelja, s tim što tužitelj navodi da je u posjedu darovanih nekretnina bio zajedno s ocem, što je i logično, s obzirom da su tužitelj i ostavitelj predmetnim darovnim ugovorom ugovorili i doživotno plodouživanje oca na darovanim nekretninama.

11. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbi članka 493. – 498. ZOO-a, te članka 128. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14), usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, a odbio protutužbeni zahtjev tužene.

12. I po mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, a odbio protutužbeni zahtjev tužene o čemu je dao jasne, uvjerljive i detaljne razloge, koje kao takve u cijelosti prihvaća i ovaj sud budući ih tužena svojim žalbenim navodima nije dovela u dvojbu u bilo kojem segmentu.

13. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja, kao pravilne i zakonite u cijelosti prihvaća i ovaj sud jer je sve utemeljeno na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj ocjeni provedenih dokaza koju ocjenu tužena neosnovano osporava i preocijenjuje provedene dokaze u svom subjektivnom smislu suprotno pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda.

14. Osim toga, sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tužena svojim žalbenim navodima nije dovela u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova pravna stajališta.

15. Suprotno žalbenim navodima tužene pravilno je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju raspravio i obrazložio prigovor mjesne nadležnosti o čemu je također dao jasne i uvjerljive razloge koje tužena neosnovano osporava.

16. Pravilna je i odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II. rješenja, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi sa člankom 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), pa je tužena neosnovano osporava.

17. Slijedom svega navedenog valjalo je žalbu tužene odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP -a, a rješenje pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a.

U Gospiću, 1. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš