Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-1479/2023-25

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ER, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, radi isplate, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice te punomoćnice tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 1. lipnja 2026.,

p r e s u d i o j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.387,00 EUR bruto za razdoblje od 01.09.2018.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja pojedini mjesečni iznos od po 19,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 2.125,00 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], s kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 11. listopada 2023. godine tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstvenog djelatnika- medicinske sestre u jedinici intenzivne skrbi pri Zavodu za kardiokirurgiju. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Navodi da je obavljajući poslove svog radnog mjesta dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe, a koji rad da je od strane tuženika nije evidentiran i isplaćen. Odredbom iz čl.28.st.8.KU-a da je propisano da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta prije početka radnog vremena. Zaključkom broj 108 sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.g. da je zauzeto tumačenje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu primopredaju službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Ako temeljem takovog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad. Odlukom tuženika od 28.12.2022.g. da je utvrđeno da višak iznad mjesečnog fonda sati plaća se kao prekovremeni rad. Prema tome, da tužiteljica ima pravo da joj se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad. Nadalje, tužiteljica da je obavljajući poslove svog radnog mjesta pružala zdravstvenu skrb i pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19. Vlada RH je na sjednici održanoj 07.12.2020.g. donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 kojom je utvrdila posebnu nagradu u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika ili na isplatu prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda ako je to za radnika povoljnije (COVID dodatak), koja Odluka započinje s obračunom plaće za mjesec studeni 2020.g. Međutim, tuženik prilikom obračuna i isplate plaće da tužiteljici nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe koji se obračunavaju kao prekovremeni rad, kao i COVID dodatak, što ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Naime, sukladno odredbi iz čl.81.ZOR-a, da radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl.58.st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22) da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Prema tome, da tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto jer tuženik nije plaćao primopredaju službe, COVID dodatak, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 30.09.2024.godine (list 30-34 spisa) tako da ista za utuženo razdoblje od 01.09.2018.godine do 30.09.2024.godine potražuje na ime isplaćene plaće i naknade plaće ukupan iznos od 1.387,00 Eur-a.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 17.09.2024.(list 12-13 spisa) i dopuni odgovora na tužbu u podnesku od 03.02.2025.godine (list 38-43 spisa) navodi da osporava osnov i visinu predmetnog potraživanja. Navodi da je netočno da tužiteljica na kraju svakog radnog dana ostaje dodatnih 30 minuta radi primopredaje službe već da ponekad radnici i to najčešće nakon dežurstva ili rada u turnusu budu zaduženi za primopredaju službe te da ostanu malo duže nakon isteka radnog vremena, te da je to nekad 5 minuta, nekad 30 minuta, a maksimalno do 30 minuta, a da je na tužiteljici teret dokaza da je radila drukčije. U odnosu na potraživanje covid nagrade tuženik ističe da nije dužan isplatiti tužiteljici covid nagradu jer da se ista isplaćuje sukladno Odluci Vlade RH o posebnoj nagradi za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid-19 samo onim djelatnicima koji su bili raspoređivani posebnim nalozima tuženika u Respiratorno intenzivistički centar na Križinama kao posebnu ustrojstvenu jedinicu. Tuženik u tom pravcu ističe da tužiteljici nije nikad bio izdan pisani nalog za rad u Respiratorno-intenzivističkom centru na Križinama pa da je u tom smislu ne pripada pravo na covid nagradu.Tuženik je istakao i prigovor pravomoćno presuđene stvari jer da je tužiteljica tužila po istom pravnom osnovu u predmetu Pr-389/21 i Pr-387/20.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 5 i 49 spisa); odluke tuženika od 28.12.2022.godine (list 6 i 86 spisa); Odluke Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid-19 (list 7 i 15 te 829 spisa); izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24) (list 44-45 spisa); izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17); (list 46-47 spisa); primjerka ugovora o radu (list 48 spisa); Pravilnika o radu od 06.11.2023.godine (list 50-86 spisa); naloga za radnicu UR (list 105 i 266 spisa); odluke tuženika od 31.03.2020.godine (list 106 i 265 spisa); odluke o posebnoj sigurnosnoj mjeri određivanja respiratorno-intenzivističkih centara za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid-19 uzrokovane virusom Sars-CoV-2 od 19.ožujka 2020.godine (list 107-108, te 267-268 spisa); odluke tuženika od 20.03.2020.godine (list 109,te 269 spisa); zapisnika (list 115-152 spisa); priloga uz podnesak tuženika od 28.05.2025.godine (list 229 spisa); prilog uz podnesak tužiteljice od 18.06.2025.godine (230-252 spisa); prilozi uz podnesak tuženika od 10.10.2025. (list 265-513 spisa); priloga uz podnesak tuženika od 27.03.2026.godine (list 544-824 spisa); naloga tuženika (list 827-828 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem svjedokinja LR i ŠR te tužiteljice.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je u cijelosti osnovan.

5. Predmet ovog postupka je potraživanje neisplaćene razlike plaće i naknade plaće s osnove neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada te za odgovornost za život i zdravlje i ljudi, te posljedično naknade za godišnji odmor i bolovanje, kao i neisplaćene razlike plaće i naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti i covid nagrade, te posljedično naknade za godišnji odmor i bolovanje po tom osnovu, a sve za utuženo razdoblje od 01.09.2018.godine do 30.09.2024.godine.

6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika kao medicinska sestra na u jedinici intenzivne skrbi na Zavodu za kardiokirurgiju u cijelom utuženom razdoblju

7. Među strankama je sporan osnov predmetnog potraživanja dok je tuženik naknadno tijekom potraživanja u podnesku od 20.05.2025.godine istakao da više ne osporava visinu predmetnog potraživanja već da osporava samo osnov potraživanja, a tuženik ujedno osporava valjanost punomoći. Tužiteljica je na ročištu od 14.svibnja 2025.godine istakla da je prije pokretanja predmetnog postupka izdala punomoć odvjetnici Martini Radić Šunjić te da je istu ovlastila da za nju može primati sve primitke pa i parnični trošak, a čime su raspravljena sva sporna pitanja vezana za punomoć u predmetnoj pravnoj stvari. Prvenstveno je potrebno istaći da tuženik u podnesku od 03.02.2025.godine neosnovano prigovara pravomoćno presuđenoj stvari pozivajući se na pravomoćno presuđene predmete Pr-389/21, te Pr-387/20. Naime, uvidom u predmet Pr-389/2021 ovog suda, a koji se vodio pred ovim sudom je razvidno da je u tom predmetu donesena presuda na temelju priznanja Pr-389/2021-5 od 22.12.2022.godine, a koja je postala pravomoćna i ovršna dana 12.01.2023.godine, a što je utvrđeno uvidom u e-spis, a u kojoj je tužiteljici dosuđen iznos za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. u iznosu od 7.710,62 kuna/1023,38 Eur-a, dok je uvidom u predmet Pr- 387/2020 ovog suda utvrđeno da je u istome donesena presuda Pr-387/2020-11 od 14.10.2022.godine koja je postala pravomoćna i ovršna 08.11.2022., a što je također utvrđeno uvidom u e-spis, te iz koje je razvidno da je tužiteljici ovom odlukom dosuđen iznos od 4.293,24 kuna/569,81 Eur-a i to za razdoblje od 01.02.2015.godine do 31.12.2020.godine. Premda sud tijekom cijelog postupka po služenoj dužnosti pazi da li je stvar pravomoćno presuđena te ako utvrdi da je parnica između istih stranaka pokrenuta o istom zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno odbacit će tužbu (članak 333. stavak 2. ZPP-a) u konkretnom slučaju se ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari budući je predmet ovog postupka isplata dodataka na plaću, primopredaje službe i covid nagrade, te posljedično naknade za godišnji odmor i bolovanje, te su različiti i pravni osnovi i razdoblje potraživanja od potraživanja dosuđenih u navedenim predmetima. Slijedom navedenog prigovor pravomoćno presuđene pravne stvari u cijelosti je neosnovan.

8. Iz pregledanog zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 5 spisa) proizlazi iz Zaključka broj 108. sa te sjednice da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena. Navodi se da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, a da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Istaknuto je u ovom zaključku da se radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom pri čemu da vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te je navedeno da ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad.

9. Iz pregledane odluke tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur.broj: 2181-147-01/GB- 22-1 od 28.prosinca 2022. godine (list 6 spisa) proizlazi da je tuženik naveo da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. U odluci je istaknuto da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, te je istaknuto da liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice. Navodi se da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe te da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad. Navedeno je da ta odluka stupa na snagu i da se primjenjuje počevši od 01. siječnja 2023. godine. Ova odluka je prema podacima iz iste dostavljena predstojnicima/ pročelnicima/voditeljima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, glavnim medicinskim sestrama/tehničarima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, dr.sc. ĆR, dr. sc. OR, RR, mag.med.techn., KR dipl. iur, te DR, univ.spec.ecc.

10. Iz pregledane službene zabilješke tuženika od 17.09.2025.godine (list 459 spisa) proizlazi da se navodi da se kod tuženika počev od 01.01.2023.godine u Centraliziranom obračunu plaća (COP-u) primopredaja prilikom rada u smjeni-turnusu evidentira na način da se nakon isteka radnog vremena u 19,00 sati (kraj prve smjene turnusa) i nakon isteka radnog vremena u 07,00 sati (kraj druge smjene turnusa) dodavalo 20 ili 30 minuta pa da stoga u rubrici završetak rada stoji 7,20 ili7,30 ili 19,20 ili 19,30. Međutim, ističe se da zbog toga što program COP ne prikazuje minute već samo sate da u rubrici ukupno dnevno vrijeme se upisuju sati, ali ne i minute te da se minute upisuju na način da se upisuje koliki je njihov postotak od jednog sata npr. da je 20 minuta 33% od 1 sata pa da kad u rubrici početak rada stoji 07,00, a u rubrici završetak rada stoji 7,20 da tada u rubrici ukupno dnevno vrijeme ne stoji 12,20 već 12,33. Navodi se da KBC ne može mijenjati postavke COP-a jer da je takva situacija sa svim državnim ustanovama u RH. U potpisu navedene službene zabilješke je pomoćnica ravnatelja KBC Split za financijske poslove HR. Nadalje, iz pregledane službene zabilješke tuženika od 17.09.2025.godine (list 462 spisa) proizlazi da je u istoj navedenoj da počev od 01.01.2023.godine do 01.01.2025.godine se primopredaja medicinskih sestara prilikom rada u smjeni u turnusu evidentirala u Planu i evidenciji o radnom vremenu na način da su se na zbroj evidentiranih sati dodavali sati primopredaje i to na način da se za svaki rad u smjeni turnusa dodavalo 20 ili 30 minuta ovisno o tome je li medicinska sestra radila na odjelu sa ležećim bolesnicima (da se tada dodavalo 20 minuta) ili na odjelu intezivne skrbi sa ležećim bolesnicima (da se tada dodavalo 30 minuta). Istaknuto je da svakako do 01.01.2025.godine nije bilo u planu i evidenciji o radnom vremenu posebne kolone nazvane primopredaja iako da je ista evidentirana. U potpisu ove službene zabilješke je pomoćnica ravnatelja KBC-a Split za sestrinstvo RR.

11. Iz tuženikovog Pravilnika o radu od 06.11. 2023.godine (list 478-513 spisa) proizlazi iz članka 27. st. 1. tog Pravilnika da je propisano istim da radi trajnog i nesmetanog pružanja zdravstvene zaštite građanima ravnatelj odlučuje između ostalog i o organiziranju rada u smjenama, turnusu, te je stavkom 2. istog članka propisano da je u slučaju rada u smjenama potrebno osigurati periodičnu izmjenu smjena.

12. Iz iskaza saslušane svjedokinje LR proizlazi da je tužiteljica medicinska sestra na Zavodu za kardiokirurgiju te da se tu istovremeno obavljaju poslovi standardne njege i intenzivne njege te da tužiteljica obavlja oboje. Nadalje ista navodi da tužiteljica na navedenom odjelu radi u turnusima 12-24-12-48, te da je njeno radno vrijeme od 7:00 ujutro do 19:00 navečer i od 19:00 do 7:00 ujutro. Nadalje navodi da tužiteljica obavlja primopredaju dužnosti na navedenom odjelu nakon dnevne smjene u 19:00 sati i nakon noćne smjene u 7:00 sati ujutro. Ističe da navedena primopredaja koju tužiteljica vrši vremenski traje otprilike u prosjeku 20-ak minuta, a da to ovisi najviše o stanju bolesnika na odjelu.U odnosu na činjenicu da li se sati primopredaje dužnosti na predmetnom odjelu evidentiraju od strane tuženika u evidenciji radnih sati, svjedokinja navodi da se evidentiraju od 1.1.2023. a od 1.1.2025. da je u evidencijama radnih sati uvedena posebna rubrika "primopredaja dužnosti" te navodi da se primopredaja dužnosti plaća od 1.1.2023. ali da se u platnoj listi ne može razaznati, a da se primopredaja akumulira sa ostatkom satnice i da se ne vidi iz obračunskih lista plaća tužiteljice. U odnosu na činjenicu da li se navedena primopredaja obračunava kao prekovremeni rad, ista navodi da se primopredaja obračunava kao prekovremeni rad ako je određeni djelatnik ostvario višak mjesečnih sati rada. U odnosu na činjenicu da li se sve radnje vezane za primopredaju igdje evidentiraju, svjedokinja navodi da se sve te radnje vezano za primopredaju evidentiraju u bolničkom informacijskom sustavu

– BIS-u i da taj sustava u sebi sadrži modul njege kojeg ispunjavaju medicinske sestre a također da postoji i parametar pod nazivom dekurzus u kojem medicinske sestre opisuju sve što je vezano za stanje određenog pacijenta. Također ističe da su se prije uvođenja BIS-a sve radnje vezane za primopredaju dužnosti upisivale u bilježnicu koja je bila na odjelu, te navodi da se sve sestre koje su u smjeni potpišu i da se svima plaća primopredaja dužnosti od 1.1.2023. i to sam sestrama koje su u turnusu. U odnosu na činjenicu kome se od osoblja ne plaća i ne obračunava primopredaja dužnosti, svjedokinja navodi da se ne plaća i ne obračunava sestrama koje rade samo u jutarnjoj smjeni ili samo u popodnevnoj smjeni i sestrama koje rade u skraćenom radnom vremenu. U odnosu na činjenicu za koliko se vremena tužiteljici plaća i obračunava primopredaja dužnosti od 1.1.2023. svjedokinja navodi za razdoblje od 20 minuta. Također iz iskaza svjedokinje proizlazi da je tužiteljica radila u Respiracijsko intenzivističkom centru na Križinama, i to u periodu travnja i svibnja 2020. U odnosu na činjenicu da li su covid pozitivni pacijenti liječeni na Zavodu za kardiokirurgiju na samom odjelu ista ističe da je protokol bio takav da ukoliko pacijent koji se nalazi na odjelu nakon testiranja bude pozitivan na pcr test da se on tada smještao na Križine u RIC, i da je tako bilo dok je trajala pandemija corona virusa, a nakon što je proglašen kraj pandemije da je uprava tuženika donijela odluku da svaki odjel unutar svog ustrojstva mora imati kontaktnu izolaciju, a da su tu djelatnici radili pod zaštitnom opremom s takvim pacijentima koji da su bili izolirani. Ista navodi da ovakvih pacijenata na odjelu nije bilo puno, a da je vjerojatno tužiteljica radila i sa takvim pacijentima na odjelu. U odnosu na činjenicu da li je tužiteljici bila plaćena covid nagrada za rad s pacijentima u RIC-u i za rad s pacijentima na odjelu zavoda za kardiokirurgiju u kontaktnoj izolaciji, ista navodi da što se tiče odjela da se to nije plaćalo za rad s pacijentima u izolaciji, a što se tiče rada u RIC-u da se to naknadno obračunavalo i plaćalo. U odnosu na činjenicu o kojem se iznosu covid nagrade radilo ista odgovara da nije sigurna o kojem je iznosu bilo riječ, da li 10% bruto ili neto iznosa plaće ili možda 10% na posebne uvjete rada. U odnosu na činjenicu da li tuženik vodi točnu evidenciju dolaska i odlaska radnika s posla s točnim početkom i završetkom rada, svjedokinja navodi da postoji jedna posebna aplikacija unutar BIS-a i to evidencija radnog vremena u koju se zaposlenici prijavljuju i odjavljuju prilikom dolaska i odlaska s posla, ali ista navodi da je taj način prijave i odjave zaposlenika nepouzdan i podložan zloupotrebama. Također iz iskaza svjedokinje proizlazi da se tužiteljici paušalno obračunava primopredaja službe od strane tuženika i to u trajanju od 20 minuta. Svjedokinja ističe da primopredaja najčešće počne u 7:00 sati, te da to vrijedi i za večernju smjenu u 19:00 sati s iznimkom da ukoliko se nešto događa, jer kad radi dnevna smjena nešto ili noćna smjena nešto, da se primopredaja obavlja kad se zbrine pacijent, a da je riječ o tome da primopredaja u prosjeku traje 20 minuta ali ukoliko se nešto događa da djelatnici nekad ostanu i sat vremena. Također iz iskaza svjedokinje proizlazi da na njenom odjelu ne postoje medicinske sestre koje rade u turnusu, a da ne vrše primopredaju. Također svjedokinja napominje da u sklopu samog odjela ovog zavoda postoji i jedan dio koji se zove operativni odjel na kojem rade medicinske sestre instrumentarke i perfuzionisti, te navodi u odnosu na iste da su od uprave dobili dopis kome će se sve vršiti primopredaje te obzirom da instrumentarke i pefuzionisti rade u smjenama da se njima prema dopisu uprave ne plaća i ne obračunava primopredaja dužnosti, a da tužiteljica ne radi na tom radnom mjestu.

13. Iz iskaza saslušane tužiteljice ER proizlazi da je ista potvrdila u iskazu da je opunomoćila Martinu Radić Šunjić, odvjetnicu u Splitu da je zastupa u ovom predmetu za predmet pod posl.br. Pr-1479/2023, te da je ovlastila punomoćnici Martinu Radić Šunjić da može za nju primati sve novčane primitke uračunavajući i parnični trošak za njezin račun, a putem svog računa. Tužiteljica potvrđuje činjenicu da je ona medicinska sestra u Jedinici intenzivne skrbi pri Zavodu za kardiokirurgiju. Navodi da radi u turnusu 12 sati dnevna smjena, 12 sati noćna smjena. Jutarnja smjena da počinje u 7:00 do 19:00 sati, a noćna od 19:00 do 7:00 ujutro. Navodi da redovno i svakodnevno vrši primopredaju dužnosti na ovom odjelu ovog zavoda jer postoji tu i jedinica intenzivne njege i sam odjel, a da kad predaje smjenu iz noćne smjene da primopredaja počinje u 7.00 ujutro i traje do 7.30, a iz dnevne kad predaje dužnost noćnoj smjeni da to počinje u 19.00 do 19.30 sati, međutim ista ističe da se primopredaja i u dnevnoj i noćnoj smjeni može i produžiti na ovom odjelu ukoliko je riječ o izvanrednoj situaciji vezano za pacijenta za nekih 10-15 minuta u prosjeku, a nekad i duže. U odnosu na činjenicu je li tužiteljici išta plaćeno na ime primopredaje dužnosti, ista odgovara da joj se plaća 20 minuta za primopredaju dužnosti od trenutka kad je bolnica uvela plaćanje 1.1.2023. Ističe da je imala aplikaciju koja joj se deinstalirala gdje je mogla vidjeti kako joj se obračunala i evidentirala primopredaja od trenutka kad je bolnica uvela plaćanje. Tužiteljica navodi da je radila na Križinama u RIC-u sa covid pacijentima. Navodi da je na početku pandemije radila na odjelu RIC- a na Križinama gdje da je nosila svu potrebnu zaštitnu opremu u radu s covid pacijentima. U odnosu na liječenje covid pacijenata na samom odjelu Zavoda za kardiokirurgiju, ističe da su ti pacijenti liječeni u kontaktnoj izolaciji te da su djelatnici morali poštivati poseban protokol oblačenja i svlačenja prilikom ulaska i izlaska iz te sobe. Ističe da joj ništa nije plaćano na ime covid nagrade. Ističe da primopredaju obavlja i usmeno i pismeno. U odnosu na činjenicu što točno zapisuje vezano za primopredaju, navodi da zapisuje sve što je primijenjeno u odnosu na pacijenta, terapije, naputke za smjenu koja dolazi te ukoliko nešto nije obavljeno jer treba pričekati, a došla je druga smjena i sl. te da to bilježe u BIS (bolnički informatički sustav), a da navedeno bilježe i u wordu u kompjuterskom programu. Tužiteljica navodi da primopredaja traje u prosjeku 30 minuta.U odnosu na činjenicu koliki je bio broj covid pacijenata na odjelu prosječno mjesečno u utuženom razdoblju, ista odgovara da je to variralo, da se ne može točno izjasniti o tome, a da su neki pacijenti premještani na druge odjele. Ista navodi da nije svaki dan imala pozitivne covid pacijente osim onih koji su već kao covid pozitivni bili smješteni na odjelu gdje radi te navodi da nisu svaki dan dolazili novi covid pacijenti na odjel.

14. Iz iskaza saslušane svjedokinje ŠR proizlazi da radi na Zavodu za kardiokirurgiju. Svjedokinja potvrđuje činjenicu da je tužiteljica medicinska sestra na Zavodu za kirurgiju na jedinici intenzivne skrbi. Ista navodi da se na navedenom odjelu radi u turnusima ujutro od 7 do navečer 19 sati te od 19 sati navečer do ujutro u 7 sati. Svjedokinja navodi da se na navedenom odjelu redovno vrši primopredaja dužnosti te da ne postoji nikakav pisani nalog poslodavca vezano za primopredaju. Ista nadalje navodi da se primopredaja vrši ujutro kad završi noćna smjena ujutro u 7 sati te navečer kada završi dnevna smjena u 19 sati. Ista ističe da na navedenom odjelu kardiokirurgije primopredaja traje okvirno 30 minuta. Svjedokinja navodi da su sve medicinske sestre na odjelu prisutne tijekom primopredaje i da sve sudjeluju u primopredaji dužnosti. Ista navodi da medicinske sestre na odjelu imaju pisanu primopredaju koju pišu u svojim bilješkama, a isto tako i u kompjuteru u bolničkom informacijskom sustavu da upisuju te podatke. Ista navodi da se vrši usmena primopredaja, a po onome što se radilo tijekom smjene i to nakon što se sve napiše prethodno sve napismeno vezano za to. Svjedokinja navodi da tuženik ni u jednom trenutku nije obračunavao, plaćao niti evidentirao primopredaju dužnosti. Ista ističe da je ona u odnosu na činjenicu da li je tuženik počeo obračunavati, evidentirati i plaćati primopredaju dužnosti od 1.1.2023., da je ona čula da se to radi, ali da nigdje nije primijetila na koji način se to vrši te da su čak tražili objašnjenje o tome, ali da ga nisu dobili. Svjedokinja navodi da je tužiteljica radila sa Covid oboljelim pacijentima u respiratornom centru na Križinama, ali da ne zna točno gdje, jer da je ona radila u istom tom centru samo na drugom odjelu, u Intenzivnoj njezi te navodi da ne zna koje bi to bilo otprilike razdoblje. Ista navodi da u prvoj turi kad su medicinske sestre odlazile raditi u respiratorni centar s Covid oboljelim pacijentima da im se ništa nije plaćalo, a u drugoj turi kad su išle da im se plaćao određeni postotak, ali da on nije bio na pravilan način obračunat. Svjedokinja navodi da su i na samoj Jedinici intenzivne skrbi Zavoda za kardiokirurgiju liječeni Covid oboljeli pacijenti, ali odvojeni od ostalih pacijenata u posebnim prostorijama i da su se tijekom liječenja koristila sva zaštitna sredstva te da je i tužiteljica radila s takvim pacijentima, te da su to u pravilu bili pacijenti koji su bili Covid pozitivni, ali nisu bili životno ugroženi pa nisu bili za prebacivanje na Respiratorni centar na Križinama. Svjedokinja navodi da za pacijente koji su liječeni kao E oboljeli na samom odjelu Zavoda za kardiokirurgiju nisu postojale posebne evidencije o njihovome liječenju već da su same sestre bilježile koji su pacijenti Covid pozitivni i koje su se terapije na iste primjenjivale. Svjedokinja navodi da je tužiteljica bila prisutna na svakoj primopredaji dužnosti, ista navodi da je tužiteljica obavljala primopredaju dužnosti svakodnevno. Ista navodi medicinske sestre nastoje svoj posao obaviti najbolje što mogu u skladu s pravilima struke te da nije moguće otići s radnog mjesta a da se ne primopreda služba kolegici koja dolazi u službu jer da je nemoguće nastaviti liječiti pacijenta dolaskom u smjenu ako osoba nije upućena od strane djelatnika koji je bio u smjeni o tome što se događalo s navedenim pacijentom, te da o pravilnoj primopredaji službe može ovisiti život i zdravlje pacijenta.

15. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/2019), a koji je zaključen 27.09.2019. godine, te koji je prema odredbi članka 34. tog Dodatka u primjeni od 01.09.2019. godine (osim članka 12. koji je u primjeni od 01.01 .2020.godine) je izmijenjen članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. i to stavak 8. koji glasi da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te stavak 9. koji glasi da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Nadalje, Zaključkom broj 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.godine (list 6 spisa) zauzeto je tumačenje da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Također je navedenim Zaključkom zauzeto shvaćanje da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Nadalje je ovim zaključkom zauzeto shvaćanje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme službe se smatra radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.

16. Pravo radnika u sustavu zdravstva na Covid nagradu je propisano Odlukom Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 (''NN'' 136/2020), a koja odluka datira od 09.12.2020.godine (list 9 spisa). Temeljem članka 1. ove Odluke je propisano da radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 utvrđuje se posebna nagrada, a temeljem članka 1. stavka 2. citirane Odluke je propisano posebna nagrada iz stavka 1. ove točke utvrđuje se u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Temeljem članka 2. iste Odluke je propisano da posebna nagrada iz točke I/ te odluke se isplaćuje radniku koji je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid 19. Člankom 3. iste Odluke je propisano da radnik koji je privremeno raspoređen na obavljanje poslova vezano za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 ima pravo umjesto plaće za tekući mjesec koju je ostvario temeljem privremenog rasporeda uvećanu za posebnu nagradu iz točke 1. navedene Odluke za to razdoblje ostvariti plaću u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije. U članku 4. iste Odluke je istaknuto da primjena isplate u skladu s tom Odlukom počinje od studenog 2020.godine, a odredbom članka VII. navedene Odluke je istaknuto da ista stupa na snagu prvog dana od dana objave iste u Narodnim novinama.

17. U odnosu na potraživanje neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje u kojem je tužiteljica radila kod tuženika od 01.09.2018 do 30.09.2024. kao posljedice toga što tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljice nije uzeo u obzir sate odrađene vezano za otežane uvjete rada, odgovornost za život i zdravlje ljudi te sate odrađene prilikom primopredaje službe i sa covid oboljelim pacijentima,, temeljem odredbe članka 58. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), te članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22) je propisano da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Temeljem odredbe članka 34. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18) je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije. U odnosu na potraživanja tužiteljice sa osnove neisplaćene razlike plaće sa osnove prekovremenog rada, otežanih uvjeta rada te odgovornosti za živote i zdravlje ljudi za razdoblje u kojem je tužiteljica radila kod tuženika u utuženom razdoblju imajući u vidu činjenicu da tužiteljici KU 143/13 i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka tužiteljica u tom smislu ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama članka 57. KU i članka 59., a KU/15 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po osnovama članka 57. KU i članka 59. a KU/15 budući da tužiteljica i kad radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe članka 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom definiranim odredbom članka 59. a KU/15. Nije logično tumačenje tuženika da tužiteljici utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužiteljice je utvrđeno i KU-om i člankom 86. Zakona o radu (''NN'' br. 149/09, 61/11 i 73/13, dalje ZR/09) te članka 94. Zakona o radu (''NN'' br. 93/14, dalje ZR/14). U predmetnom slučaju treba istaći da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. U navedenom smislu prema mišljenju ovog suda utuženi dodaci tužiteljici pripadaju za efektivno odrađene sate rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati bilo kao prekovremene sate. Isti stav je zauzet i u odluci Vrhovnog suda RH br. Revr- 206/12 od 02.04.2014. godine, a vezano za postavljeno pitanje dodataka o prekovremenom radu, a kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću da se odnose kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Također tužiteljicu pripada i pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije budući navedeno proizlazi iz odredbe članka sukladno odredbi članka 36. KU-a (''NN'' 143/13), a kojom je odredbom propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom koji dežura ili je pripravan pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije i u odnosu na ova potraživanja.

18. Vezano za predmetni postupak prvenstveno je potrebno istaći da je sukladno odredbi članka 5. Zakona o radu (''NN'' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23- u daljnjem tekstu ZR-a) poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati i podatke o radnicima i o radnom vremenu. Ovo je razvidno i iz članka 8. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), te iz članka 13.stavka 1. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), Pravilnika iz kojeg je jasno razvidno da evidencija o radnom vremenu radnika mora sadržavati osim podataka o radniku i podatke o početku i završetku rada. Također iz odredbe članka 27.stavka 1. i 2. Pravilnika o radu od 06.11.2023.godine (list 320-356 spisa), proizlazi da je propisano da upravo radi trajnog i nesmetanog pružanja zdravstvene zaštite građanima, ravnatelj tuženika odlučuje o organiziranju zdravstvene zaštite kroz 24 sata, radnom vremenu u pojedinim organizacijskim jedinicama te organiziranju rada u smjenama, turnusu, a u slučaju rada u smjenama je propisano da treba nastojati osigurati periodičnu izmjenu smjena. Također i iz konteksta citirane odredbe članka 27.stavka 1. i 2. tuženikovog Pravilnika nedvojbeno proizlazi da u slučaju rada u turnusu je potrebno osigurati periodičnu izmjenu smjena, a što zasigurno podrazumijeva postojanje primopredaje dužnosti kod tuženika kao takve, budući bez primopredaje dužnosti između medicinskih djelatnika- u konkretnom slučaju medicinskih sestara se ne bi moglo osigurati periodičnu izmjena smjena u slučaju rada u turnusu. Temeljem odredbe članka 135.stavka 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu. Tuženik je bio u obvezi voditi sve propisane podatke u evidenciji o radnom vremenu i sukladno onome što je bilo propisano pravilnikom koji je važio u utuženom razdoblju i to Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), a koji pravilnik je prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji je stupio na snagu dana 01.10.2024.godine. Prema odredbi članka 8.stavka 1. ranije važećeg Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima tuženik je kao poslodavac bio dužan voditi i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, a odredbom članka 8. stavka 2. tog Pravilnika je bilo propisano da je poslodavac osim podataka iz stavka 1. ovog članka dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su primjerice prekovremeni radni sati provedeni u primopredaji dužnosti. Podjednako je propisano i novovažećim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24) i to odredbom članka 13.stavak 1. i 2. tog Pravilnika. U odnosu na navedeno potrebno je istaći da tuženik ovom sudu tijekom trajanja ovog postupka u dokazne svrhe nije dostavio sudu evidencije o radnom vremenu tužiteljice i ostalu zatraženu radnopravnu dokumentaciju a iz kojih bi bilo u potpunosti razvidno kad je tužiteljica radila, te koliko je imala odrađenih radnih sati i po kojem osnovu, te u kojim evidencijama moraju biti sadržani podaci o početku i završetku rada, a i podaci vezani za primopredaju dužnosti, a koji se vode kao prekovremeni radni sati, te koje je evidencije prema odredbi članka 5. stavka 1. Zakona o radu te odredbama citiranih Pravilnika tuženik dužan voditi. Sud je tuženiku na ročištu od 14.svibnja 2025.godine naložio dostavu isprava zajedničkih za obje stranke i to platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada, evidenciju radnog vremena i odluke vezane za rad u covidu, te mu je za navedeno ostavljen rok od 30 dana, a isti nalog mu je ponovljen i na ročištu od 17.10.2025.godine. Sud je u navedenom smislu odustao od izvođenja dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem budući se isto ne može provesti bez navedenih isprava, te tuženik više ni ne spori visinu predmetnog potraživanja budući je tako istakao u podnesku od 20.05.2025.

19. Radi navedenog, a obzirom da tuženik u sporu i nadalje osporava pravni osnov potraživanja, a radi se o potraživanju vezano za radno vrijeme provedeno u primopredaji dužnosti te radno vrijeme provedeno u radu sa covid pacijentima, te radno vrijeme provedeno u prekovremenom radu, te otežanim uvjetima rada ovaj sud je mišljenja budući se u ovom sporu radi o sporu u vezi sa radnim vremenom, te obzirom da tuženik ovom sudu nije dostavio evidencije o radnom vremenu, a iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da je isti vodio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu na zakonom propisani način iz članka 5. stavka 1. ZR-a te u skladu sa spomenutima pravilnicima, da je upravo na tuženiku teret dokazivanja radnog vremena sukladno onome što je propisanog odredbom članka 135.st. 4. ZR-a. Tuženik ovom sudu nije pružio niti jedan dokaz iz bi proizlazilo suprotno od onog što su u iskazima navodili tužiteljica, te svjedokinja ŠR. Naime, iz iskaza saslušane svjedokinje ŠR, te iskaza tužiteljice u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila isključivo u turnusima 12-24, 12- 48, sa radnim vremenom od 7,00 sati do 19,00 i od 19,00 do 7,00, te da je ista zaposlena na Zavodu za kirurgiju u jedinici intezivne skrbi. Iz navedenih iskaza proizlazi da je tužiteljica vršila primopredaju dužnosti ujutro u 7,00 sati, te navečer u 19,00 sati i to u trajanju od 30 minuta, te da su se podaci o primopredaji dužnosti bilježili i u teci primopredaje i u bolničkom informacijskom sustavu, te da je tuženik počeo primopredaju evidentirati, obračunavati i plaćati tek od 01.01.2023. Iz iskaza saslušane tužiteljice i svjedokinje ŠR proizlazi da je tužiteljica radila u respiratornom centru s covid oboljelim pacijentima, te da su ti pacijenti liječeni i u jedinici intezivne skrbi na Zavodu za kardiokirurgiju, odvojeno od ostalih pacijenata i da su se pri tome koristila sva zaštitna sredstva, te da o pacijentima liječenim u jedinici intezivne skrbi tuženik nije vodio posebne evidencije već da su medicinske sestre same bilježile koji su pacijenti covid pozitivni i koje se terapije u odnosu na iste primjenjuju. Svjedokinja LR je također potvrdila činjenicu da tužiteljica obavlja primopredaju dužnosti, te da tužiteljica na odjelu Zavoda za kardiokirurgiju istovremeno obavlja i poslove standardne njege i intezivne njege, te je potvrdila činjenicu da tužiteljica isključivo radi u turnusima 12-24, 12-48, te da obavlja primopredaju dužnosti ujutro u 7,00 i navečer u 19,00. Međutim, ovaj sud ne poklanja vjeru svjedokinji LR u dijelu u kojem ista navodi da primopredaja koju tužiteljica obavlja traje 20-ak minuta budući iz iskaza svjedokinje ŠR i tužiteljice proizlazi da primopredaja dužnosti na odjelu gdje tužiteljica radi traje najmanje 30 minuta, a nekad i duže. Na navedeno trajanje primopredaje dužnosti u trajanju od 30 minuta prema mišljenju ovog suda upućuje nedvojbeno utvrđena činjenica u ovom postupku da tužiteljica radi u jedinici intezivne skrbi na Zavodu za kardiokirurgiju, a u kojoj jedinici se liječe teže oboljeli pacijenti posebno nakon operativnih zahvata, a zbog čega je i sam tuženik svojom odlukom od 28.12.2022.godine predvidio trajanja primopredaje dužnosti u jedinicama intezivnog liječenja u trajanju od 30 minuta. Naime, tuženik je sudu dostavio isprave koji potvrđuju sve ono što je u svom iskazu navela i sama tužiteljica i saslušani svjedoci po pitanju radnog vremena vezano za rad u primopredaji dužnosti, te za rad tužiteljice sa covid oboljelim pacijentima. Iz sadržaja pregledane službene zabilješke od 17.09.2025.godine (list 462 spisa), a koju je tuženik dostavio kao prilog uz podnesak od 02.10.2025.godine , a čiji je glavni potpisnik glavna sestra KBC-a Split RR je upotpunosti razvidno da je tuženik počeo evidentirati primopredaju dužnosti tek od 01.01.2023.godine i to ne na način da precizno utvrdi početak i završetak rada provedenog u primopredaji dužnosti za svakog pojedinog djelatnika na odjelu već se u Planu i evidenciji o radnom vremenu primopredaja dužnosti od strane medicinskih sestara prilikom rada u smjeni u turnusu evidentirala na način da je tuženik samo dodao na postojeće odrađene sate 20 ili 30 minuta ovisno o tome da li je medicinska sestra radila na odjelu sa ležećim bolesnicima pa je tad tuženik dodavao 20 minuta ili na odjelu intezivne skrbi za što je tuženik dodavao 30 minuta. Iz sadržaja navedene službene bilješke je razvidno da tuženik nije pravilno vodio evidencije o radnom vremenu vezano za primopredaju dužnosti jer ih je počeo voditi tek od 01.01.2023.godine, a čak i kad ih je počeo voditi od 01.01.2023.godine čak dvije godine nije uveo posebne kolone nazvane primopredaja dužnosti u planu i evidenciji o radnom vremenu. Iz navedenog je razvidno da tuženikove evidencije o radnom vremenu tek od 01.01.2025.godine sadržavaju rubriku primopredaje dužnosti pa je i u tom smislu sasvim jasno da tuženik ne vodi pravilno evidencije o radnom vremenu vezano za primopredaju dužnosti budući mu evidencije o radnom vremenu sve do 01.01.2025 godine ne sadrže rubriku primopredaje dužnost premda njegovi djelatnici na odjelima i u jedinicama intezivne skrbi su redovno i svakodnevno obavljali primopredaju dužnosti, a što je i razvidno iz iskaza saslušane tužiteljice i svjedokinja LR i ŠR.Tuženik je dostavio u spis i službenu zabilješku gotovo identičnog sadržaja koju je potpisala pomoćnica ravnatelja KBC Split HR, a iz koje je razvidno podjednako kao i iz službene zabilješke čiji je potpisnik bila glavna sestra bolnice RR (list 459 spisa).

20. Tuženik ovom sudu nije dostavio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu, a iz iskaza saslušane tužiteljice i svjedokinje ŠR, te dijelom svjedokinje LR jasno proizlazi da je rad na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje bio organiziran u smjenama 12-24 12-48, te da je tužiteljica radila u navedenim turnusima te da je vršila primopredaju na završetku smjene, ujutro u 7,00 i navečer u 19,00 sati u trajanju od najmanje 30 minuta, te da se navedeno bilježilo u teci primopredaje dužnosti i u bolničkom informacijskom sustavu. Iz iskaza saslušane tužiteljice i svjedokinja LR i ŠR nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica odlukama tuženika bila raspoređivana u respiratorni centar na Križinama gdje je radila sa covid oboljelim pacijentima, te da su takvi pacijenti bili liječeni i na Zavodu za kardiokirurgiju na samom odjelu odnosno ako je takav pacijent bio covid pozitivan slao se u covid centar na Križinama, a nakon što je proglašen kraj pandemije iz iskaza svjedokinje LR proizlazi da je uprava tuženika donijela odluku da svaki odjel unutar svog ustrojstva mora imati kontaktnu izolaciju te su medicinske sestre pa tako i tužiteljica radili s takvim pacijentima i pri tome koristili svu zaštitnu opremu. Tuženik nije sudu pružio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je tužiteljici isplaćena odrađena primopredaja dužnosti u utuženom razdoblju, a ni covid nagrada za odrađeni rad sa covid oboljelim pacijentima.

21. Budući je u predmetnoj pravnoj stvari iz provedenih dokaza u ovom postupku, posebice iskaza tužiteljice, svjedokinja LR i ŠR kao i službenih zabilješki samog tuženika od 17.09.2025.godine razvidno da tuženik nije uredno vodio evidenciju u pogledu rada tužiteljice u primopredaji dužnosti i sa covid pacijentima na propisani način tuženik je sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a trebao dokazati sve okolnosti i činjenice vezano za radno vrijeme i način provođenja radnog vremena u primopredaji dužnosti i sa covid pacijentima. Budući tuženik nije dostavio ovom sudu u dokazne svrhe evidencije rada ni ostale platne podatke koje je ovaj sud u više navrata od njega tražio, a iz kojih bi se navedeni podaci o radnom vremenu u primopredaji dužnosti i rad tužiteljice sa covid pacijentima, kao i rad u posebnim uvjetima rada (dodaci na otežane uvjete rada te odgovornost za život i zdravlje ljudi) mogli precizno utvrditi, a isti nije dostavio u dokazne svrhe ni plan ni raspored rada tužiteljice, a iz iskaza tužiteljice i navedenih svjedokinja nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica u trajanju od najmanje 30 minuta obavljala primopredaju dužnosti i radila sa covid oboljelim pacijentima na Respiratornom odjelu na Križinama kao i na samoj Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno ovaj sud je mišljenja da takvim postupanjem tuženik ničim nije u ovom postupku opovrgao tvrdnje tužiteljice vezano za njezin rad u primopredaji dužnosti kao i rada sa covid pacijentima, te rad pod otežanim uvjetima rada. Iz opisanog načina rada u primopredaji službe jasno proizlazi da je tužiteljica kao zdravstveni djelatnik po prirodi zdravstvene djelatnosti morala svakodnevno obavljati primopredaju dužnosti te joj za navedeno nije bio potreban poseban nalog tuženika budući bez primopredaje dužnosti po prirodi same zdravstvene djelatnosti nije moguće osigurati periodičnu izmjenu smjena prilikom rada u turnusu jer djelatnik koji je u smjeni mora uvijek prenijeti sve važne zdravstvene informacije o pacijentima djelatniku koji dolazi u smjenu. Ovo je logično obzirom na narav zdravstvene službe i valjanu skrb o pacijentima, a i u skladu je s onim što je sam tuženik utvrdio svojom odlukom od 28.12.2022.godine kao i odredbom članka 27.stavka 2. svog Pravilnika od 06.11.2023.godine (list 478-513 spisa).

22. Iskaz tužiteljice u pogledu načina rada u primopredaji dužnosti i rada sa covid oboljelim pacijentima ovaj sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan i logičan budući nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica kod tuženika radila cijelo utuženo razdoblje, a iz pregledane Odluke tuženika Klasa: 113-01/22-01/151, Urbroj: 2181-147-01/GB-22-1 od 28.12.2022.godine (list 6 spisa) je razvidno da je tuženik tek tom Odlukom sukladno onome što je propisano odredbom članka 28. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) definirao pojam primopredaje službe, te u tom pravcu istakao da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu, te navodi da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosa turnusa, te da liječnike i medicinske sestre za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te određuje vrijeme trajanja primopredaje službe ističući da primopredaja službe na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te naveo da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda plaća kao prekovremeni rad, te ističe da se navedena odluka vezano za primopredaju službe primjenjuje od 01.siječnja 2023.godine. Dakle, iz citirane odluke tuženika nedvojbeno proizlazi da tuženik evidentira primopredaju dužnosti tek od navedene odluke i to od 01.siječnja 2023.godine, a iz čega jasno proizlazi da je tužiteljica osnovano navela da joj tuženik nije plaćao sate primopredaje dužnosti za cijelo utuženo razdoblje, a što je i logično i vjerodostojno budući je tuženik tek temeljem navedene odluke počeo evidentirati sate primopredaje dužnosti tek od 01.01.2023. Iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tuženik nije vodio na pravilan način evidenciju o radnom vremenu u skladu sa onim što je propisano odredbom članka 5.stavka 1. i 2. ZR-a, te onim što je bilo u utuženom periodu propisano tada važećim navedenim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN''73/17), a koji je Pravilnik prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji su Pravilnici između ostalog predviđali obvezu vođenja i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, te vođenje i posebnih podataka o radnom vremenu od kojih ovisi i ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su u konkretnom slučaju i radni sati tužiteljice provedeni u primopredaji. Na navedeni način tuženik osim što je postupio protivno navedenim Pravilnicima isti je postupio i protivno odredbi članka 28.stavka 8. i 9. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20). Nije dvojbeno da iz navedenog Zaključka 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine proizlazi da tuženik kao poslodavac određuje osobu koja je zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom koje mora biti od strane poslodavca evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Međutim, tuženik kao poslodavac u gotovo cijelom utuženom razdoblju kad je tužiteljica radila kod njega , a kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice te navedene odluke tuženika od 28.12.2022.godine (list 7 spisa) nije uopće vodio evidenciju o osobama ni radnom vremenu provedenom u primopredaji službe već je tek citiranom odlukom od 28.12.2022.godine samoinicijativno odlučio da će to početi raditi tek od 01.01.2023.godine. Samo nedostavljanje evidencije o radnom vremenu tužiteljice sa točnim podacima od strane tuženika kao poslodavca ovom sudu u dokazne svrhe i njeno eventualno nepostojanje ne može značiti samo po sebi da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu razlike plaće za primopredaju službe te po svim drugim zatraženim osnovama budući je ovaj sud temeljem provedenog dokaznog postupka i to saslušanja tužiteljice i svjedokinja LR i ŠR utvrdio da je tužiteljica radila sa covid pacijentima i da je obavljala primopredaju dužnosti na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje te u respiratornom centru na Križinama.

23. Tuženik nije sudu dostavio u dokazne svrhe evidenciju o radnom vremenu te druge isprave (platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada), a iz kojih bi se moglo točno utvrditi radne sate tužiteljice u primopredaji dužnosti i sa covid pacijentima u utuženom razdoblju, te isti samim time nije pružio adekvatan dokaz da tužiteljica ne bi bila dužna obavljati primopredaju dužnosti i raditi sa covid pacijentima, a upravo je i sam svojom odlukom od 28.12.2022.godine, te istaknutim službenim bilješkama utvrdio obvezu vršenja primopredaje dužnosti i odredio početak evidentiranja i plaćanja iste u vidu prekovremenog rada, ali tek od 01.siječnja 2023.godine. Tuženik je ovakvu odluku trebao donijeti ranije kao i početi evidentirati primopredaju dužnosti ranije, dakle i prije 01.siječnja 2023.godine budući je i sukladno odredbi članka 27.stavka 2. tuženikovog Pravilnika od 06.11.2023.godine (list 329-364 spisa), a kojeg je tuženik dostavio u ovaj spis u dokazne svrhe propisano da tuženik u slučaju rada smjenama-turnusima mora osigurati periodičnu izmjenu smjena, a koja vrsta rada po samoj svojoj naravi podrazumijeva postojanje primopredaje dužnosti između osoba koje se izmjenjuju u smjenama-turnusima. Radi navedenog je ovaj sud primjenom odredbe članka 90. stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14), a prema kojoj odredbi je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, te primjenom odredbe članka 28.stavka 8. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN''29/18, 92/2019….),odlučio kako tužiteljici pripada pravo na isplatu neisplaćene plaće i naknade plaće vezano za odrađene sate u primopredaji dužnosti i sa covid pacijentima, kao i s osnova prekovremenog rada vezano za utužene dodatke za otežane uvjete rada i odgovornost za živote i zdravlje ljudi te posljedičnu za naknadu za godišnji odmor za bolovanje u utuženom razdoblju od 01.09.2018.godine do zaključno 30.09.2024.godine.

24. U odnosu na činjenicu da li je tužiteljica u razdoblju trajanja pandemije covid 19 ostvarila pravo da joj se isplati pripadajuća covid nagrada za rad sa covid pacijentima na odjelu na kojem je ista radila, iz iskaza saslušane tužiteljice i svjedokinja LR i ŠR proizlazi da tužiteljica bila raspoređena nalozima tuženika u Respiratorni centar na Križinama gdje je obavljala rad sa covid oboljelim pacijentima, a i na odjelu jedinice intezivne skrbi na Zavodu za kardiokirurgiju. Navodi tužiteljice u tom pogledu prihvaća i ovaj sud budući je tuženik dostavio sudu naloge (list 544-545 spisa) te (list 827-828 spisa) iz kojih proizlazi da je isti tužiteljicu slao u Respiratorni centar na Križinama da radi sa Covid oboljelim pacijentima pa nema u tom smislu dvojbe da je tužiteljica u utuženom razdoblju u određenim periodima (od 23.04. do 30.04.2020.godine, od 02.05. do 21.05.2020.godine, od 02.05. 2020. do 21.05.2020.godine, od 23.04. 2020. do 30.04.2020.godine), a kako to proizlazi iz dostavljenih naloga od strane tuženika kao i na odjelu Zavoda za kardiokirurgiju radila pružala zdravstvenu skrb pacijentima oboljelima od bolesti covid 19. Člankom I. odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 od 08.12 2020.godine, a sa primjenom od studenog 2020.godine (list 8 spisa) je jasno propisano da radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19, utvrđena posebna nagrada, a koja su utvrđuje u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Obzirom da je tužiteljica poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19, obavljala po nalogu tuženika u Respiratornom centru na Križinama , a gdje su takvi pacijenti liječeni te na Zavodu za kardiokirurgiju u posebnim izoliranim prostorijama te je pri tome koristila sve mjere zaštite koje joj je osigurao poslodavac – tuženik u ovom postupku, tuženik je istoj bio dužan za utuženo razdoblje, isplaćivati covid nagradu za navedeni rad. Tuženik sudu nije priložio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je isplaćivao covid nagradu tužiteljici niti takav dokaz prileže predmetnom spisu.

25. Također budući iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da time što tuženik nije ovom sudu dostavio u dokazne svrhe tijekom trajanja predmetnog postupka dokaz u vidu evidencija o radnom vremenu za tužiteljicu za utuženo razdoblje isti samim time, te budući nema dokaza da je vezano za primopredaju dužnosti i covid nagradu u odnosu na tužiteljicu vodio uredne evidencije o radnom vremenu, a na istom je teret dokazivanja u ovom postupku budući se radi o sporu o primopredaji i covidu te neplaćenom prekovremenom radu i dodacima, te isti nije ničim dokazao da je tužiteljici u utuženom razdoblju kad je ista radila kod tuženika uredno evidentirao, obračunao i isplatio naknadu plaće za primopredaju dužnosti i covid nagradu te zatražene prekovremene sate i dodatke, te da je istoj u tom smislu posljedično pravilno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz primopredaje dužnosti i covid nagrade, te neplaćenih dodataka i prekovremenih radnih sati u tom razdoblju budući takav dokaz u vidu izvršene isplate ne prileže spisu prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu neisplaćene naknade plaće i razlike plaće po svim zatraženim osnovama u ukupnom iznosu od 1.387,00 Eur-a.

26. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude. Na navedeni iznos glavnice potraživanja u iznosu od 1.387,00 Eur-a tužiteljicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate temeljem izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa od 19,00 Eur-a petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

27. Što se tiče troškova ovog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku tuženik joj je dužan naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/2023) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 30.09.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 05.02.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 14.05.2025.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 18.06.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 17.10.2025.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 30.10.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 14.04.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 850 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.700,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 425,00 Eur-a ukupno iznosi 2.125,00 Eur-a.Na navedeni iznos na ime troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 2.125,00 Eur-a tužiteljici je priznata i zakonska zatezna kamata koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te sukladno Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Tuženik se u podnesku od 21.10.2024.godine protivio isplati parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice smatrajući istog preinakom tužbe. Međutim, tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Tužiteljica je na ročištu od 14.05.2025.godine izričito u svom iskazu navela da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu i za primanje svih novčanih primitaka računajući i za primitak parničnih troškova. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 4 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 1. lipnja 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužiteljici-po punomoćnici

2/ tuženiku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte