REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] A 5
Poslovni broj: Us I-406/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Đuro Čubrilo, odvjetnik u Puli, Škaljerova 9, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz F. Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi uklanjanja, 1. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/24-02/963, URBROJ: 443-02-02-17-25-3 od 28. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/24-02/963, URBROJ: 443-02-02-17-25-3 od 28. veljače 2025. tužitelju je kao vlasniku naloženo da u roku od 15 dana ukloni:
- temeljnu betonsku ploču tlocrtnih dimenzija 16,10 x 9,10 m,
- nosive zidove prizemlja, izgrađene od šuplje opeke, razvijenih tlocrtnih dimenzija 15,70 x 3,80 m,
- 2 komada armirano betonskih stupova presjeka 30 x 20 cm,
- pomoćnu zidanu građevinu visine prizemlja, razvijenih tlocrtnih dimenzija 2,40 x 4,90 m, smještenu na južnoj međi,
sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja naselja, unutar zone označene kao vrijedno obradivo tlo, bez potrebne izvršne građevinske dozvole (t. 1.), uz ostala popratna utvrđenja i upozorenja (t. 2.-7.).
2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi i na daljnjem tijeku spora ističe da nije sporno da su na predmetnoj parceli izgrađeni građevinski objekti opisani u izreci pobijanog rješenja, te da za njihovu gradnju nije izdana građevinska dozvola. Međutim ističe da nije on sagradio predmetne građevine, već da je nekretninu sa već izgrađenim objektima kupio 2022. u uvjerenju da su isti legalni, obzirom je u opisu kultura navedeno da se radi o kući, pomoćnoj zgradi i dvorištu. Navodi da je predmetna parcela prije parcelacije bila dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da se na matičnom dijelu parcele nalaze objekti koji su legalizirani, pa je tužitelj smatrao da su i objekti koji se nalaze da njegovoj parceli legalni, jer su sagrađeni u isto vrijeme. Navodi da je tek nakon što je dobio pobijano rješenje utvrdio da njegovi objekti nisu bili predmetom legalizacije, pa da je potom od DGU ishodio uvjerenje od 28. ožujka 2025. kojim se potvrđuje da su sporne građevine vidljive na DOF 5/2011. Ističe da objekt ima kućni broj, te da je podnesen zahtjev za priključak vode i struje. Navodi da je još 2022. podnio Općini Ližnjan prijedlog za urbanizaciju predmetne nekretnine, kao i da je izgledno da će u bliskoj budućnosti predmetne građevine biti legalizirane s obzirom na mogućnosti podnošenja novih zahtjeva bez roka, pa smatra da je pobijano rješenje doneseno preuranjeno . Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi pobijano rješenje tuženika te tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.
4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 14. svibnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno te njegovog opunomoćenika, a na temelju čl. 98. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, 39/26, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.
5. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koji prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.
6. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja (saslušanje tužitelja kao stranke) smatrajući da se sve pravno relevantne činjenice mogu utvrditi na temelju materijalne dokumentacije i navoda tužitelja iz postupka i ovog spora.
7. Razmatrajući sva sporna činjenična i pravna pitanja ovog spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je nadležni viši građevinski inspektor dana 17. listopada 2024. na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proveo inspekcijski nadzor građenja, te utvrdio da se na istoj nalaze izgrađene zgrade opisane u izreci pobijanog rješenja te da je gradnja u tijeku. Nastavno je uvidom u prostornoplansku dokumentaciju utvrđeno da se predmetna nekretnina nalazi izvan građevinskog područja naselja, u zoni vrijedno obradivo tlo, kao i da za navedene građevine nije izdana izvršna građevinska dozvola. O navedenome je tužitelj (kao vlasnik nekretnine) obaviješten dopisom od istoga dana, kojim je od istoga zatraženo očitovanje. Nadalje iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj navedenu dokumentaciju zaprimio 12. studenog 2024., no do dana donošenja pobijanog rješenja nije dostavio očitovanje, te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donijeto pobijano rješenje.
9. Među strankama ovoga spora nije sporno da je tužitelj vlasnik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da se na navedenoj nekretnini nalaze izgrađene građevine opisane u izreci pobijanog rješenja tuženika, za koje do dana donošenja pobijanog rješenja nije izdana izvršna građevina dozvola ili rješenje o izvedenom stanju.
10. Međutim, tužitelj navodi da nije izgradio predmetne građevine, da je prilikom kupovine nekretnine bio u zabludi u pogledu njihove legalnosti, te da se nada da će u bliskoj budućnosti iste legalizirati, pa smatra da je stoga pobijano rješenje donijeto preuranjeno.
11. Iznijeti navodi nisu od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja tuženika.
12. Prema čl. 106. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, dalje: ZG) građenju građevine se može pristupiti samo na temelju pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, osim izuzetaka propisanih odredbama članaka 128. - 130. Zakona o gradnji, pod koje se gradnja iz predmeta ovoga spora ne može podvesti.
13. Sukladno čl. 113. st. 1. t. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18, 117/21, 67/23, 155/23, dalje: ZDI), u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku, ukoliko se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.
14. Imajući u vidu opisana utvrđenja iz upravnog postupka, sud smatra da je pravilno pobijanim rješenjem utvrđeno da je riječ o bespravno izgrađenim građevinama te da je tužitelj vlasnik istih, što u konačnici isti ne osporava. Pritom za zakonitost pobijanog rješenja nije relevantna okolnost je li tužitelj izgradio predmetne građevine, ili je pak kupio nekretninu s izgrađenim bespravnih građevinama, kao ni njegova dobra vjera u pogledu legalnosti istih, budući da se inspekcijske mjere propisane odredbama ZDI-a mogu odrediti ne samo investitoru već i vlasniku, a dobra vjera i eventualna zabluda oko legalnosti građevina ne predstavljaju zakonsku osnovu koja bi omogućila zadržavanje bespravnih građevina u prostoru i onemogućila nalaganje uklanjanja istih.
15. Tužitelju se pritom ukazuje i na odredbu čl. 103. st. 3. ZDI-a kojom je propisano da kada građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, obvezan je po službenoj dužnosti pokrenuti upravni postupak i narediti odgovarajuće inspekcijske mjere u skladu s ovim Zakonom. Pri tome građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora postupa u smislu citiranog stavka i u slučaju kada je građevina evidentirana u katastarskom operatu, odnosno upisana u zemljišne knjige, bez obzira na vrijeme evidentiranja, odnosno upisa građevine i bez obzira na postojanje zabilježbe o tome da je ili nije uz zahtjev za upis građevine priložen akt, odnosno dokumenti propisani zakonom kojima se uređuje upravno područje gradnje.
16. Naime, okolnost upisa u katastar i zemljišne knjige te ishodovanja kućnog broja, ne predstavlja dokaz o zakonitosti građevine u smislu građevinskih propisa, te ne predstavlja zapreku da donošenje inspekcijskog rješenja kojim se nalaže uklanjanje građevine izgrađene bez za to potrebne izvršne građevinske dozvole, kao u konkretnom slučaju. Ujedno valja navesti da iz izvatka iz zemljišnih knjiga proizlazi da su građevine upisane s napomenom da za iste nije izdana uporabna dozvola.
17. Zaključno, na zakonitost pobijanog rješenja nisu od utjecaja ni navodi tužitelja o namjeri podnošenja zahtjeva za legalizaciju spornih građevina, kao ni o osnovanosti zahtjeva (pozivanje na uvjerenje DGU o vidljivosti građevina na ortofoto snimci DOF 5/11). Naime, prema čl. 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, 48/26) građevinski inspektor prekinut će na zahtjev stranke postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade do pravomoćnog završetka postupka za donošenje rješenja o izvedenom stanju, a u slučaju da postupak legalizacije završi donošenjem rješenja o izvedenom stanju, po pravomoćnosti tog rješenja postupak izvršenja rješenja o uklanjanju će obustaviti. Pritom okolnost što će tužitelj u budućnosti eventualno podnijeti zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, ne predstavlja zapreku za donošenje rješenja o uklanjanju takve bespravno izgrađene građevine, niti ishod tog postupka predstavlja prethodno pitanje kako za inspekcijski postupak, tako ni za ovaj spor. Naime, odredbom čl. 42. Zakona o postupanju propisano je samo da će građevinski inspektor rješenjem prekinuti postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade, do pravomoćnog završetka postupka za donošenje rješenja o izvedenom stanju, ako je ta zgrada vidljiva na DOF-u 5/11, na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, i to na temelju zahtjeva stranke uz koji su podneseni zakonom propisani dokazi; a u slučaju da postupak legalizacije završi donošenjem rješenja o izvedenom stanju, građevinski će inspektor po pravomoćnosti tog rješenja obustaviti postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade.
18. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da okolnost pokrenutog postupka za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za bespravno izgrađenu građevinu, nema utjecaja niti predstavlja zapreku za vođenje inspekcijskog postupka koji rezultira donošenjem rješenja o uklanjanju bespravno izgrađene zgrade, već može imati utjecaj samo na postupak izvršenja tog rješenja, koji će se na zahtjev stranke, i uz dostavu zakonom propisanih dokaza, prekinuti do pravomoćnog okončanja postupka legalizacije, te će se, u slučaju okončanja tog postupka na način povoljan za stranku (donošenje pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju), potom obustaviti. Također, za predmetni postupak nisu relevantni ni navodi tužitelja koji se odnose na osnovanost podnesenog zahtjeva za ozakonjenje (vidljivosti građevine na snimci DOF 5/2011, potpunost dokumentacije). Budući da tužitelj takav zahtjev još uvijek nije ni podnio, to su u tom smislu isticani navodi bez utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja.
19. Slijedom navedenog, budući da nije sporno da je tužitelj vlasnik opisanih građevina, kao ni da za iste nije izdan izvršan akt za gradnju ili drugi odgovarajući akt, to je pobijanim rješenjem tuženika pravilno i zakonito tužitelju naloženo uklanjanje istih.
20. Budući je u provedenom postupku pravilno utvrđeno da je tužitelj vlasnik predmetnih građevina, za koje ne posjeduje izvršnu građevinsku dozvolu kao potreban akt o gradnji, slijedom čega je na temelju čl. 113. st. 1. t. 1. ZDI-a istome osnovano naloženo uklanjanje navedenih građevina, pa je stoga na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev te riješiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
21. Odluka o trošku temelji na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj tužitelju, koji nije uspio u ovome sporu, ne pripada pravo na naknadu troškova spora (t. II.).
22. Tužitelj je u tijeku spora podnio prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe, koji je prijedlog odbijen ovosudnim rješenjem posl.br. Us I -406/2025-9 od 31. ožujka 2026.
U Rijeci 1. lipnja 2026.
Sutkinja
Daria Pugel
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dostaviti:
- opunomoćeniku tužitelja Đuri Čubrilu, odvjetniku u Puli, Škaljerova 9,
- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Ispostavi u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8
