Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Kž-302/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Srebrenke Šantić kao predsjednice vijeća te Saše Cvijetića i Sandre Juranović kao članova vijeća, uz sudjelovanje Dragane Umiljenović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆN, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021. – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog ĆN, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Kv-546/2025 od 16. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog ĆN odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Kv-546/2025 od 16. listopada 2025., pod točkom I. izreke, na temelju odredbe članka 104. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026. – dalje: ZKP/08), određena je naplata iznosa jamstva položenog u korist optuženog ĆN, u iznosu od 4.000,00 eura, koji je pušten iz istražnog zatvora na slobodu uz jamstvo, a na temelju rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Kv-317/2025 (Kov-85/2023) od 5. travnja 2023.
1.1. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja, naloženo je računovodstvu Općinskog suda u Rijeci da po pravomoćnosti točke I. izreke rješenja, položeno jamstvo u iznosu od 4.000,00 eura, s polaznog računa Općinskog suda u Rijeci uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.
1.2. Pod točkom III. izreke pobijanog rješenja, na temelju odredbe članka 104. stavka 2. u svezi odredbe članka 127. stavka 4. i članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08, određen je istražni zatvor protiv optuženog ĆN.
1.3. Pod točkom IV. Izreke, a na temelju odredbe članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08, određeno je da se u istražni zatvor uračunava vrijeme uhićenja 7. i 8. veljače 2023. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru na temelju rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Kov-86/2023 (Kov-85/2023) od 9. veljače 2023., a od 9. veljače 2023. do 5. travnja 2023.
1.4. Pod točkom V. izreke, na temelju odredbe članka 124. stavka 2. točke 5. ZKP/08 u svezi odredbe članka 102. stavka 3. ZKP/08, određeno je da jamstvo ne može zamijeniti istražni zatvor iz točke III. izreke rješenja.
1.5. Istim je rješenjem, na temelju odredbe članka 566. stavka 1. i 2. ZKP/08, naloženo Policijskoj upravi primorsko-goranskoj izdavanje tjeralice protiv optuženika s obzirom na to da je postupak pokrenut zbog kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti, da se optuženik nalazi u bijegu te da je protiv njega određen istražni zatvor, a da će ga se nakon pronalaženja, privesti u Zatvor u Rijeci.
2. Prema podacima iz spisa predmeta proizlazi da je optuženi MN uhićen u [adresa] te je na temelju europskog uhidbenog naloga, 22. svibnja 2026. predan Republici Hrvatskoj i prepraćen u Zatvor u Rijeci gdje se od tada nalazi.
3. Protiv tog rješenja pravovremenu je žalbu podnio optuženi MN , po branitelju, odvjetniku Danijelu Beljanu, ne navodeći posebno žalbene razloge, ali ističući u bitnom da je bio dostupan sudu, da je dostavio sudu svoju adresu stanovanja čime je jasno pokazao da nema namjeru izbjegavati kazneni postupak te da činjenica da se „u razdoblju nakon polaganja jamstva nije samoinicijativno javljao sudu…nipošto ne znači da ubuduće ne bi bio dostupan nadležnim tijelima ili da bi izbjegavao obveze nametnute u ovom kaznenom postupku“. Istaknuo je i to da činjenica što nije hrvatski državljanin ne može, sama po sebi, upućivati na opasnost od bijega, osobito unutar Europske unije. Smatra da nema zakonskih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora, a isto tako, smatra da bi bilo „razmjerno i svrhovito zadržati postojeće jamstvo, uz mogućnost određivanja mjera opreza“. Predložio je ukinuti pobijano rješenje jer i nadalje postoje svi razlozi zbog kojih je jamstvo i prvotno određeno.
4. Žalba okrivljenog ĆN nije osnovana.
5. Razmatrajući stanje spisa i ocjenjujući žalbene navode, ocjena je ovoga vijeća drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08, koja proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se optužnica temelji. Osim osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je u konkretnom slučaju ispunjena i posebna pretpostavka jer na strani optuženog ĆN postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da bi boravkom na slobodi, mogao pobjeći. Svoju odluku prvostupanjski je sud utemeljio na valjanim, konkretnim i dostatnim razlozima koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
4.1. Tako je protivno navodima žalitelja, pravilno utvrdio prvostupanjski sud da je optuženi MN, nakon što je dao obećanje da se neće kriti te da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište, ipak postao nedostupan tijelima kaznenog progona jer se unatoč tome što je na svojoj adresi prebivališta u [adresa] uredno zaprimao sudske pozive, istima nije odazivao, a svoj nedolazak sudu nije opravdao. Iz takvog ponašanja optuženika nedvojbeno se može zaključiti da je izbjegavao sudjelovanje u ovom kaznenom postupku, a to tim više što je tijelima kaznenog progona postao dostupan tek po uhićenju na temelju europskog uhidbenog naloga. Kraj takvog stanja stvari, žalbeni navod da sama činjenica što se nakon puštanja na slobodu, optuženik nije samoinicijativno javljao sudu nipošto ne znači da bi i ubuduće bio nedostupan, nisu osnovani jer iz njegovog ponašanja, i to nakon danog obećanja i uplate jamstva, proizlazi upravo suprotno.
4.2. Isto tako, a u svezi žalbenog navoda da nepostojanje hrvatskog državljanstva ne može samo po sebi, upućivati na opasnost od bijega, valja istaknuti da sud nije izveo zaključak o postojanju opasnosti od bijega samo iz činjenice da optuženik nije hrvatski državljanin koji za Republiku Hrvatsku nije vezan ni osobno ni poslovno, a ni imovinski već i iz činjenice da je po puštanju na slobodu, a unatoč danom obećanju i uplaćenom jamstvu te unatoč uredno zaprimljenim sudskim pozivima, izbjegavao pristupiti sudu. Kad se ovome pridoda i kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) godina koja se može izreći za kazneno djelo koje mu se u ovome postupku stavlja na teret, tada sve te okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, i po ocjeni ovoga vijeća drugostupanjskog suda, ukazuju na postojanje opasnosti od bijega.
5. U pogledu žalbenih navoda koji se odnose na primjenu blažih mjera, valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju, blaže mjere ne predstavljaju odgovarajuću garanciju kojom bi se s uspjehom otklonila opasnost od bijega, a to pogotovo više kad se uzme u obzir da je optuženiku već bilo određeno jamstvo kao blaža mjera, no, nakon puštanja na slobodu, postao je nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske sve do uhićenja u Republici Češkoj na temelju europskog uhidbenog naloga. Odluku o nemogućnosti primjene blažih mjera prvostupanjski je sud obrazložio na valjan i jasan način te takvo obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
6. Prema tome, sumirajući navedeno, a uzevši u obzir da žalbom optuženog ĆN nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je žalbu odbiti kao neosnovanu te na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. i članka 494. stavka 4. ZKP/08 odlučiti kao u izreci rješenja.
U Rijeci, 1. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Srebrenka Šantić
