Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

P -54/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I  R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivica Grubišić u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski ured za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB:02958272670, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva ulica 71, OIB:38922958547 , zastupan po punomoćniku odvjetniku Bojan Nikolić , radi isplate bez održavanja ročišta, 1. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom Uredu Za Osiguranje, Zagreb, da tužitelju Hrvatskom Zavodu Za Zdravstveno Osiguranje isplati novčani iznos od 83,42 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 6,64 EUR od 05.08.2021. godine do isplate,

- na iznos od 3,32 EUR od 05.08.2021. godine do isplate,

- na iznos od 3,32 EUR od 05.08.2021. godine do isplate,

- na iznos od 3,76 EUR od 26.08.2021. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 08.09.2021. godine do isplate,

- na iznos od 6,64 EUR od 16.09.2021. godine do isplate,

- na iznos od 6,64 EUR od 08.10.2021. godine do isplate,

- na iznos od 3,32 EUR od 18.11.2021. godine do isplate,

- na iznos od 3,32 EUR od 26.11.2021. godine do isplate,

- na iznos od 3,32 EUR od 08.12.2021. godine do isplate,

- na iznos od 3,32 EUR od 08.12.2021. godine do isplate,

- na iznos od 3,32 EUR od 17.12.2021. godine do isplate,

- na iznos od 3,32 EUR od 22.12.2021. godine do isplate,

a koje se do 31. prosinca 2022. godine određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troška postupka u iznosu od 69,14 eura.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za održavanje ročišta.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi naknade štete u iznosu od 83,42 EUR. Navodi da se dana 17. srpnja 2021. godine u Vukovaru, na križanju ulica Domovinskog rata i Dr. Ante Starčevića, dogodila prometna nesreća koju je skrivila CĐ upravljajući osobnim automobilom marke Audi, austrijskih registarskih oznaka [registarska oznaka]. U nesreći je ozlijeđena TĐ, osiguranica tužitelja, koja je ujedno imala ugovorenu policu dopunskog zdravstvenog osiguranja broj [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja] kod tužitelja. Iz predmetnog štetnog događaja nastali su ukupni troškovi liječenja u iznosu od 255,28 EUR (1.923,41 kn), od čega se iznos od 171,86 EUR (1.294,88 kn) odnosi na troškove osnovnog zdravstvenog osiguranja, a iznos od 83,42 EUR (628,53 kn) na troškove dopunskog zdravstvenog osiguranja. Tužitelj je navedene troškove isplatio zdravstvenim ustanovama: Nacionalnoj memorijalnoj bolnici „Dr. Juraj Njavro“ Vukovar i BAUERFEIND d.o.o. Budući da je tuženik u mirnom postupku dana 28. ožujka 2024. podmirio samo troškove osnovnog zdravstvenog osiguranja, tužitelj utužuje preostali iznos dopunskog osiguranja.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporio tužbeni zahtjev po osnovi i visini. Istaknuo je prigovor promašene aktivne legitimacije, navodeći da Zakon o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju ne predviđa pravo na regres. Podnio je i prigovor zastare potraživanja, navodeći da je od štetnog događaja i zadnje isplate računa (prosinac 2021.) do podnošenja tužbe (16. siječnja 2025.) protekao trogodišnji rok iz članka 230. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (ZOO). Naposljetku, osporio je i obračun zateznih kamata od dana isplate pojedinačnih računa.

3. Tužitelj u podnesku od 14. ožujka 2025. navodi da je načelno suglasan sa prijedlogom tuženika za donošenje presude bez održavanja rasprave ali kako tuženik u odgovoru na tužbu osporava i visinu tužbenog zahtjeva, opreza radi tužitelj predlaže da sud sukladno čl. 461 a ZPP-a održi ročište. Osim toga tužitelj predlaže da sud visinu potraživanja utvrdi prvenstveno uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, a po potrebi da se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine.

4. Odredbom čl. 461a st.3. ZPP-a propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak. Stavkom 4. istog članka Zakona propisano je da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Nastavno propisano je da ću sud odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnost slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv takvog rješenja nije dopuštena posebna žalba.

4.1. Odredbom čl. 461a st.2. ZPP-a propisano je da su u postupku sporova male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

4.2. Tužitelj u tužbi nije predložio financijsko knjigovodstveno vještačenje, a u sporovima male vrijednosti kakav je predmetni postupak ne može nakon primitka odgovora na tužbu predlagati nove dokaze. Tužitelj je već pri podnošenju tužbe morao znati da mo ra predložiti i dokaze u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Stoga je tužitelj prekludiran da nakon primitka odgovora na tužbu na tu okolnost predlaže nove dokaze iz kojeg razloga i nije ekonomično da sud zakazuje raspravu jer tužitelj u pogledu visine nije u poziciji da predlaže nove dokaze odnosno sud će visinu utvrditi iz priležeće materijalne dokumentacije. Slijedom navedenog kako nije svrsishodno održavati ročište sud je prijedlog tužitelja odbio.

5. Među strankama nije sporna dinamika prometne nesreće, niti pasivna legitimacija tuženika sukladno članku 34. stavku 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP), s obzirom na to da je štetu na području RH uzrokovalo inozemno vozilo s valjanom međunarodnom ispravom o osiguranju.

6. Ispitujući osnovanost tužbenog zahtjeva, sud je uzeo u obzir sve zakonske odredbe na koje se tužitelj opravdano pozvao u tužbi i podnesku od 12. ožujka 2025. godine, te je utvrdio da je prigovor tuženika o nepostojanju pravne osnove za regres troškova dopunskog osiguranja u cijelosti pravno neutemeljen.

7. Odredbom članka 3. stavaka 1. i 2. te članka 17. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (dalje: ZOZO) propisano je da obvezno zdravstveno osiguranje provodi tužitelj (HZZO) te da prava iz tog osiguranja obuhvaćaju pravo na zdravstvenu zaštitu na načelima uzajamnosti, solidarnosti i jednakosti. Nadalje, člankom 5. i člankom 10. stavkom 1. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju izričito je definirano da je dopunsko zdravstveno osiguranje ono osiguranje kojim se osigurava pokriće troškova sudjelovanja (participacije) zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja (iz članka 19. stavaka 3. i 4. i članka 20. stavka 5. ZOZO -a), a koje provodi upravo tužitelj. Sklapanjem ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju i izdavanjem police (u konkretnom slučaju polica broj [broj police]), tužitelj preuzima obvezu da umjesto osiguranika zdravstvenoj ustanovi izravno plati dio troškova koje ne pokriva u potpunosti obvezno osiguranje (članak 15. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju i članak 4. Pravilnika). Slijedom navedenog, suprotno tvrdnjama tuženika, troškovi dopunskog zdravstvenog osiguranja nisu potpuno odvojena, komercijalna kategorija, već predstavljaju neodvojivi dio ukupnog troška pružene zdravstvene usluge (participaciju) proizišle iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

8. Prema odredbi članka 136. stavka 1. ZOZO-a, tužitelj ima zakonsku obvezu zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe. Kada je šteta na području Republike Hrvatske nanesena uporabom vozila registriranog u inozemstvu (ovdje: Republika Austrija), a koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju, tužitelj je temeljem članka 141. stavka 1. ZOZO -a ovlašten i dužan zahtijevati naknadu štete izravno od tuženika (Hrvatskog ureda za osiguranje). Sukladno članku 143. istog Zakona, ta naknada štete obuhvaća sve troškove za zdravstvene i druge usluge koje je platio tužitelj.

9. Ključni pravni temelj za odgovornost tuženika za ovaj specifični dio troška nalazi se u odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP).

9.1. Člankom 27. stavkom 1. ZOOP-a propisana je opća obveza društava za osiguranje (odnosno tuženika, kada rješava štete inozemnih vozila iz Garancijskog fonda sukladno članku 15. i 34. ZOOP-a) da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog osiguranja nadoknade stvarnu štetu. Stavkom 2. istog članka određeno je da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju. Naposljetku, stavak 4. članka 27. ZOOP-a izričito otklanja svaku dvojbu jer propisuje da se obveza naknade stvarne štete javnim zavodima odgovarajuće primjenjuje i na subrogacijske zahtjeve za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja.

10. Osigurana osoba TĐ, koja je oštećena u predmetnom štetnom događaju i za koju se potražuju troškovi zdravstvene zaštite po osnovi dopunskog zdravstvenog osiguranja u vrijeme štetnog događaja bila je ugovaratelj police dopunskog zdravstvenog osiguranja broj [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja], te je tužitelj na ime troškova zdravstvene zaštite po osnovi dopunskog zdravstvenog osiguranja isplatio bolnici ukupan utuženi iznos od 83,42 eura. Dakle, kako je osigurana osoba TĐ u prometnoj nesreći pretrpjela ozljede zbog kojih su nastali troškovi liječenja, a tužitelj je te troškove (kako osnovnog, tako i dopunskog osiguranja) na temelju zakona i ugovora o osiguranju platio zdravstvenim ustanovama, na tužitelja je stupanjem u prava oštećenice prešlo pravo da od tuženika, kao posredni oštećenik, zahtijeva povrat uplaćenog iznosa.

11. Slijedom navedenog kako je tuženik u mirnom postupku priznao i platio dio troška s osnove osnovnog osiguranja, a u pogledu preostalog dijela (dopunskog osiguranja) postoji jasna i identična pravna osnova utemeljena na citiranom članku 27. stavku 4. ZOOP -a, tužbeni zahtjev je po svojoj pravnoj osnovi u cijelosti utemeljen.

12. Ocjena visine tužbenog zahtjeva (Po visini)Sud je visinu tužbenog zahtjeva ocijenio u cijelosti osnovanom i dokazanom na temelju materijalne dokumentacije u spisu.Tužitelj je u spis priložio vjerodostojne račune, medicinsku dokumentaciju te potvrde o izvršenim plaćanjima izdanim od strane Nacionalne memorijalne bolnice „Dr. Juraj Njavro“ Vukovar i BAUERFEIND d.o.o. Iz navedene je dokumentacije sud nedvojbeno utvrdio strukturu, cijenu i dospijeće pruženih zdravstvenih usluga za osiguranicu TĐ, a koje su u uzročno-posljedičnoj vezi s ozljedama iz prometne nesreće. Uvidom u račune, sud je utvrdio da ukupan utuženi iznos od 83,42 EUR predstavlja točan zbroj 13 pojedinačnih stavki (računa) troškova sudjelovanja koje je tužitelj, kao provoditelj dopunskog zdravstvenog osiguranja (čl. 10. st. 1. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju), doista platio bolnici i ugovornom dobavljaču ortopedskih pomagala. Matematičkom provjerom pojedinačnih dospjelih stavki iz petita tužbenog zahtjeva 6,64+3,32+3,32+3,76+33,18+6,64+6,64+3,32+3,32+3,32+3,32+3,32+3,32=83,42 eura je utvrđeno je da iznos odgovara stvarno isplaćenom trošku. Budući da tuženik, osim paušalnog osporavanja, nije predočio niti jedan dokaz kojim bi doveo u sumnju visinu pojedinih specifikacija troškova liječenja niti je dokazao da je navedene iznose platio, sud je prihvatio tužbeni zahtjev u visini od 83,42 EUR.

13. Osnovano se tužitelj u podnesku od 14. ožujka 2025. poziva na odluke Vrhovnog suda RH i Ustavnog suda i kako se u konkretnom slučaju radi o regresnom zahtjevu tužitelja temeljem zakonske subrogacije temeljem čl. 91. ZOO-a, takav zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 16. siječnja 2025., a najstarije pojedinačno potraživanje potječe iz kolovoza 2021., očigledno je da nije protekao zastarni rok od 5 godina, te je prigovor zastare u cijelosti neosnovan.

14. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi članka 148. stavka 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kojom je propisano da Zavod ima pravo na zateznu kamatu od dana nastale štete. Kod subrogacijskih zahtjeva javnih zavoda, šteta za zavod nastaje onoga dana kada je on doista isplatio novčane iznose s osnove zdravstvene zaštite zdravstvenoj ustanovi. Slijedom toga, zatezne kamate na svaku pojedinu stavku pravilno teku od dana koji slijedi nakon dana izvršene isplate svakog pojedinog računa pa do konačne isplate, sukladno članku 29. ZOO-a i izmjenama stopa zateznih kamata (prije i nakon uvođenja eura kao službene valute), kako je to detaljno navedeno u izreci.

15. Tuženik pogrešno primjenjuje članak 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP). Ta se odredba odnosi na izravne oštećenike (fizičke i pravne osobe koje su pretrpjele izravnu štetu u nesreći) i propisuje obvezu osiguratelja da u roku od 60 dana donese obrazloženu ponudu ili odgovor, nakon čega oštećeniku pripadaju kamate. Međutim, u ovom postupku tužitelj nije izravni oštećenik, već javni zavod koji postupa po načelu zakonske subrogacije (regresa). Za ovu vrstu spora mjerodavan je poseban zakon – Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (ZOZO), koji kao lex specialis nadilazi opće odredbe ZOOP-a u pogledu prava javnog zavoda.

Ključni razlozi zašto kamata teče od dana isplate računa su:

1. Izričita zakonska odredba: Članak 148. stavak 3. ZOZO-a (u ranijim izmjenama stavak 4.) izričito propisuje: „Zavod ima pravo na zateznu kamatu po stopi propisanoj zakonom kojim se uređuju obvezni odnosi, od dana nastale štete.“

2. Prema dugogodišnjoj i ujednačenoj sudskoj praksi Vrhovnog suda RH i Visokog trgovačkog suda RH, šteta za HZZO ne nastaje na dan same prometne nesreće, niti na dan podnošenja zahtjeva osiguranju. Šteta za Zavod nastaje na dan kada je iz vlastitih sredstava isplatio novčani iznos (račun) zdravstvenoj ustanovi za liječenje osiguranika. Od tog dana imovina HZZO-a je umanjena i od tog dana dužnik (tuženik) dolazi u zakonsko zakašnjenje za taj konkretni iznos.

Stoga je zahtjev tužitelja da zatezne kamate teku od datuma isplate svakog od 13 pojedinačnih računa u potpunosti zakonit i usklađen sa sudskom praksom.

16. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 1. i čl. 164. ZPP- a.

Tužitelj nije zahtijevao naknadu troška.

Tuženik zastupan po odvjetničkom društvu imao je trošak na ime zastupanja i trošak sudske pristojbe u ukupnom iznosu od 69,14 eura ali kako nije uspio u sporu istom ne pripada naknada troška.

U Vukovaru, 1. lipnja 2026.

Sudac

Ivica Grubišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud . Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude putem ovog suda. Upozoravaju se parnične stranke da se ova presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i čl. 354. st. 2. t. 1., 2.,4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11 ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. Tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje

2. Tuženiku po punomoćniku odvjetniku Bojan Nikolić