R E P U B L I K A H R V A T S K A

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81, 22000 Šibenik

Poslovni broj: P-787/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Marku Spahiji, pravnoj stvari tužitelja KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Golubić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Golubić i Šikić u Čakovcu, protiv tuženika NR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Josip Pintarić, odvjetnik u Čakovcu, radi predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 1. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj NR, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], preda u suposjed nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica], pašnjak, površine 471 m2, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj NR, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti tužitelju KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime parničnog troška, iznos od 9.344,68 eura (devet tisuća tristo četrdeset četiri eura i šezdeset osam eurocenti), zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 1. lipnja 2026. do isplate, a određuju se za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužene za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je suvlasnik kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u ¾ dijela, a vlasništvo da je stekao upisom u zemljišnu knjigu na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 15. ožujka 2024. sklopljen s CR. Tužena da je suvlasnica navedene nekretnine za ¼ dijela. Tužena da se nalazi u samostalnom posjedu nekretnine te da je na nekretnini promijenila brave i onemogućila posjed i bivšoj suvlasnici CR, a sada da ne dozvoljava posjed ni tužitelju. Tužitelj da je zahtijevao od tužene predaju u suposjed, međutim da je tužena to odbila učiniti te da je tužitelju umjesto predaje u supsojed dala ponudu za kupnju njegovog suvlasničkog dijela. Slijedom navedenog, predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tužena je u odgovoru na tužbu navela kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Istaknula je kako nije sporno da je tužitelj suvlasnik predmetne čestice za ¾ dijela, a tužena za ¼ dijela. Tužitelj da je svoj suvlasnički dio stekao od CR i to ugovorom o kupoprodaji, u kojem ugovoru se navodi da se predaje nekretnina u posjed odmah po primitku kupoprodajne cijene. Slijedom navedenog, da ukoliko prodavateljica nije ispunila svoju ugovornu obvezu da je tužitelj morao tužiti nju, a ne tuženu. Tužena da s tužiteljem nikada nije komunicirala niti je tužitelj tražio da mu preda nekretninu u suposjed. Također da je neistina da je tužena onemogućila posjed bivšoj suvlasnici CR, a da sada to ne dozvoljava tužitelju. Zbog navedenog, istaknula je prigovor promašene pasivne legitimacije. Tužitelj da je tuženu tek dopisom od 6. lipnja 2024. pozvao tuženu na predaju u suposjed predmetne nekretnine, odnosno da nije prije pokretanja tužbe zatražio predaju u suposjed. Slijedom navedenog predložila je da sud odbaci tužbu, odnosno da odbije tužbeni zahtjev.

3. 1. U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem i pregledom cjelokupne materijalne dokumentacije koja prileži spisu i to dopisa KR (str. 19. spisa), odgovor na dopis NR (str. 21. spisa), Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljen između KR kao kupca i CR kao prodavatelja od 15. ožujka 2024. (str. 27. – 28. spisa), Izjavu Nede CR od 8 srpnja 2024. (str. 32. spisa), preslike poruka (str. 37. i 38. spisa), fotografije sa str. 39. spisa, zapisnik od 24. lipnja 2025. sastavljan od Općinskog suda u Čakovcu, u predmetu tog suda pod poslovnim brojem Pom-10/2025 na kojem ročištu su saslušani svjedoci CR i RR (str. 57. – 61. spisa). Također saslušan su tužitelj i tužena.

3. 2. Sud je odbio prijedlog za izvođenje dokaza provođenjem uviđaja na predmetnoj čestici kao nevažan jer je sve važne činjenice utvrdio iz ranije izvedenih dokaza, a provođenje dokaza uviđajem bi se nepotrebno odugovlačio postupak i izazvao bi nepotrebne troškove.

3. 3. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. S obzirom na sve izvedene dokaze, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. 1. Predmet ovog postupka je predaja u suposjed kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

5. 2. U postupku nije sporno da su suvlasnici predmetne čestice tužitelj i to za ¾ dijela i tužena za ¼ dijela. Sporno je onemogućava li tužena tužitelja u suposjedu predmetne čestice, odnosno može li tužitelj vršiti svoj suposjed predmetne čestice. Također, tužena je istaknula i prigovor promašene pasivne legitimacije.

6. 1. Iz dopisa KR (str. 19. spisa) razvidno je da se tužitelj po punomoćniku obratio tuženoj radi predaje predmetne nekretnine u suposjed te da je navedeni dopis datiran sa 6. lipnja 2024.

6. 2. Iz odgovora na dopis NR (str. 21. spisa) razvidno je da je isti datiran sa 21. lipnja 2024. te da se istim zahtijeva punomoć za punomoćnika kako bi se nastavila daljnja komunikacija.

6. 3. Pregledom Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljen između KR kao kupca i CR kao prodavatelja od 15. ožujka 2024. (str. 27. – 28. spisa) utvrđeno je da je isti ovjeren u potpisu prodavatelja od javnog bilježnika Andreasa Varge u Prelogu, broj OV-654/2024 dana 15. ožujka 2024. kao i da je predmet istog ¾ suvlasničkog dijela kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kao i da se prodavatelj obvezuje predati kupcu u posjed predmetnu nekretninu odmah po primitku kupoprodajne cijene.

6. 4. Iz Izjave Nede CR od 8 srpnja 2024. (str. 32. spisa) razvidno je da je ista ovjerena u potpisu od v.d. javnog bilježnika Petra Kvakana u [adresa], broj OV- 2749/2024 dana 9. srpnja 2024. U navedenoj izjavi CR u bitnom navodi kako je bila suvlasnica predmetne čestice za ¾ dijela. Nekretninu da je koristila do 2009. godine te da je na toj nekretnini sagrađena kuća. Godine 2010. da je pokušala ući u kuhinju ali da je brava bila zaključana nakon čega je potrgala bravu i da joj je ovdje tužena zvala policiju. Nakon tog događaja da više nije koristila predmetnu nekretninu te da nema ključeve kuće Svoj suvlasnički dio da je odlučila prodati i to ovdje tužitelju kojeg da je obavijestila o svim navedenim činjenicama.

6. 5. Uvidom u preslike poruka (str. 37. i 38. spisa) razvidno je da iz istih nije vidljiv datum slanja, te da prvu poruku potpisuje " RR" te navodi kako trebaju još vremena z a razmisliti o novoj ponudi, dok druga poruka je u potpisu "D" te da daje ponudu "38ke" te da se javlja po dogovoru, a da će predmet preuzeti odvjetnik Krešo Golubić.

6. 6. Pregledom fotografije sa str. 39. spisa razvidno je da fotografija sadrži prikaz crkvenih ogradnih vrata koje su zatvorene lancem.

7. 1. Svjedok ŠR je na zapisnik od 24. lipnja 2025. sastavljan od Općinskog suda u Čakovcu, prilikom svog saslušanja navela kako je ona bila suvlasnica 3/4 dijela predmetne nekretnine dok je njena kćerka ovdje tužena i dan danas vlasnica ¼ dijela predmetne nekretnine. Takva podjela da je bila nakon smrti njenog supruga koji je do tada bio vlasnik za cijelo predmetne nekretnine. Svoj dio da je prodala tužitelju 2023. godine. Tužitelj da se već od prije interesirao oko kupnje njenog dijela nekretnine (od 2009. do 2013.). Tužitelj da je povremeno dolazio na ljetovanje u predmetnu nekretninu. Do 2009. godine da je mogla mirno koristiti nekretninu, 2010. godine kada je došla s prijateljima na ljetovanje polovinom srpnja, da je zatekla tuženu na nekretnini, a da svojim ključem nije mogla ući, vrata da su bila zaključana, a sama tužena da je nije pustila u nekretninu. Zbog navedenog da je pajserom razbila bravu na vratima koja se nalaze na prvoj etaži od kuda se ulazi u kuhinju. Tužena da je vikala na nju, da pozvala je policiju i pozvala je svog muža, da su došli specijalci te ju odveli u pritvor. Ona da je imala sam prvobitne ključeve i to 4-5 ključeva kojima je do tada otvarala lokote, te 2010. godine da je vidjela da su ti lokoti prepiljeni i zamijenjeni. Te lokote da su zamijenili tužena i njezin suprug. Prvobitne ključeve da je predala tužitelju prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora kojeg da su sklopili u [adresa]. Ona da nema saznanja da li je tužitelj pokušao s tim ključevima ući u samu nekretninu. U vezi samog ulaska u nekretninu da je tužitelj nije kontaktirao niti se na išta žalio. 2014. godine prvobitne ključeve da je dala kolegi koji da je pokušao ući u predmetnu nekretninu, međutim isto da nije moglo biti moguće obzirom da su brave bile promijenjene. O svemu navedenom da je prilikom kupoprodaje obavijestila tužitelja. Nadalje, navela je da sa svojom kćerkom, ovdje tuženom, ne komunicira od 2008. godine. Predaju suposjeda da od svoje kćeri nije tražila sudskim putem, ali da je pokrenula postupak razvrgnuća suvlasništva. Navela je da je bilo dosta sporova koji su se između nje i kćeri vodili vezano za predmetnu nekretninu. Tužitelju da je dala ključeve od lokota koje je njezin kolega stavio 2014. godine nakon što je prepili lokote koji su do tada bili stavljeni. Nakon toga da je tužena ponovno prepilila lokote stavljene od strane njenog kolege i postavila nove lokote, a od tih lokota da nema ključeve. Nakon toga da je pokrenula postupak radi smetanja posjeda, za koji da misli da još uvijek traje.

7. 2. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka CR kao istinit budući da je u suglasnosti s drugim izvedenim dokazima.

8. 1. Svjedok RR e na zapisnik od 24. lipnja 2025. sastavljan od Općinskog suda u Čakovcu, prilikom svog saslušanja naveo kako su u šestom mjesecu 2024. godine dobili dopis odvjetnika tužitelj da se predaju ključevi predmetne nekretnine. U trećem mjesecu 2024. godine da se našao s tužiteljem, kojeg da otprije poznaje, a razgovor da je bilo lihvarsko zelenaški. Tužitelj da im je ponudio novac da ih isplati za njihov dio predmetne nekretnine, što da je odbio, a da mu je on ponudio da njegova supruga plati njegov dio, te da je za isto tražio 180.000,00 eura. Naveo je kako smatra da je tužitelj prevario CR jer da je iskoristio njenu financijsku situaciju, bolest i smanjenu uračunljivost. Tada da ga je upozorio da će ih tužiti ako ne pristanu na takav dogovor. Nakon toga da je s tužiteljem komunicirao putem SMS poruka u kojima da mu je tužitelj podizao cijenu dijela nekretnine u vlasništvu njegove supruge, predložio da će snositi troškove bilježnika i prijenosa. Njegova supruga (tužena) da nije bila nazočna u kafiću gdje se našao s tužiteljem, a da tužitelja niti ne poznaje jer da je isključivo on vodio razgovore s tužiteljem. U posjedu predmetne nekretnine da je njihova kćer ČR. Tužena da je predala ključeve kćeri početkom 2020. ili 2021. godine, a to da je napravila nakon što je sklopljen ugovor o doživotnom plodouživanju. U predmetnoj nekretnini da tužena ima prijavljeno prebivalište i da povremeno tamo boravi. On da je zajedno s tuženom boravio u predmetnoj nekretnini 2025. godine. Tužitelj da je tražio da se sastanak održi u prisutnosti odvjetnika, ali da je on tražio da to bude bez odvjetnika kako ne bi nastali dodatni troškovi. Tužitelja da općenito zastupa odvjetnik Krešimir Golubić. Također, naveo je da mu nije poznato bi li njegova supruga (tužena) pustila u suposjed tužitelja.

8. 2. Iskaz svjedoka RR sud je samo djelomično prihvatio kao vjerodostojan s obzirom na to da ima koristi od uspjeha u sporu, jer mu je tužena supruga, a cijelu komunikaciju s tužiteljem je vodio upravo on. Također, sam iskaz ima proturječnosti, primjerice da je u posjedu predmetne nekretnine njegova kćer ČR od 2020., dok kasnije navodi da je tužena prijavila prebivalište na predmetnoj nekretnini te da su i on i tužena boravili u nekretnini prošle godine (2024. godine). Dakle u navedenim dijelovima sud nije mogao prihvatiti iskaz navedenog svjedoka kao vjerodostojan.

9. Tužitelj KR je prilikom davanja stranačkog iskaza naveo kako je suvlasnički dio predmetne čestice stekao od gospođe CR, a to da je tuženoj majka. Kada je kupio predmetnu nekretninu da bio sam upoznat da je upisano pravo osobne služnosti prava plodouživanja u korist ČR, i njemu da upis te služnosti i plodouživanja nije smetao. Bez obzira na služnost da je kupio predmetni stan u suvlasničkom udjelu od ¾. U vrijeme kada je kupio predmetnu nekretninu CR da mu je predala i ključ predmetnog stana. Neda da je njemu dala ključeve ali da nije sa tim ključevima otvorila vrata i uvela u posjed već da ga je upozorila da najvjerojatnije neće moći otvoriti vrata stana s tim ključem i to da je bio razlog zašto ga nije uvela u posjed. Njemu da je CR ispričala da nije u dobrim odnosima s kćerkom i da su vjerojatno zamijenile brave jer da je ona pokušavala ući u stan i nije mogla otključati stan s tim ključevima koje mu je predala. Nakon toga da se sastao sa suprugom tužene RR i da mu je rekao da mu ključeve ne da, a ako želi ući u stan da to može ostvariti putem suda. Sa tuženom da nakon toga nije razgovarao. Njega da je suprug tužene kontaktirao da bi on u ime tužene pregovarao, a on da je u tim pregovorima govorio da bi otkupio ¼ stana, a suprug tužene da mu je odgovorio da oni to ne žele. Nadalje, naveo je da nije sa prodavateljicom razgovarao o tome da li je pokrenut sudski postupak vezan za smetanje posjeda, kao i da ga je prodavateljica upozorila na probleme vezane za posjed, ali da mu je predala ključeve koje je imala.

10. Tužena NR je navela kako je tužitelj nikada nije zvao vezano za ključeve. Ona da je saznala od odvjetnika da je tužitelj od njene majke kupio ¾ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine te da joj je odvjetnik rekao da tužitelj želi kupiti i njen suvlasnički dio. U postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice da je bila voljna isplatiti majku, ali da ju je odvjetnik nakon procjene nekretnine nazvao i rekao da je majka prodala svoj dio. Postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice da je još uvijek u tijeku. Nadalje navela je da ne želi da joj tužitelj isplati njezin suvlasnički dio, niti da želi predati tužitelju ključeve predmetnog stana. Ključevi da su trenutno kod plodouživatelja, a da njoj stan otključa njena kćerka ČR (plodouživatelj). Ona da nema ključ od predmetnog stana. Njena majka da je imala isti ključ kao i ona te da je s njim otključavala vrata, a da ona nije mijenjala bravu te da ne zna kako tužitelj ne može otvoriti s tim ključem vrata od stana. Njena kćer da ima ključeve stana jer joj je ona dala jer je ista plodouživatelj. Ključeve koje je dala svojoj kćeri da su isti ključevi koje je imala u trenu useljenja u stan i u to vrijeme da je njena majka imala iste ključeve. Ona i majka da su zajedno bili u stanu na procjenama, a tada da je stan otvorila ona sa svojim ključem, a majka da je došla i otišla s komisijom. Nadalje, navela je da je u lošim odnosima sa svojom majkom od 2008. godine. Da joj nije poznato kada je majka bila zadnji put u stanu, a misli da je to bilo 2015. godine. Također, istaknula je činjenice oko sukoba između nje i majke te situaciju kada je njena majka razbila vrata te da ju je tada odvela policija. Tvrdila je da je njena majka mogla uvijek ući u stan sa ključem kojeg je imala i dobila kad se kuća sagradila. Ona da je gradila kuću, a da su majka i otac financirali gradnju. Također, navela je da nije mijenjala lokot niti da z na je li netko od njenih mijenjao lokot, a da bi joj rekli da su promijenili. Suprug da joj je rekao da tužitelj želi kupiti njen suvlasnički dio, te da joj je rekao da tužitelj nije tražio suposjed već da su ga samo novci zanimali. Također navela je da je zaprimila dopis odvjetnika tužitelja, ali da nije odgovorila ništa vezano za sadržaj dopisa, niti je njen odvjetnik odgovorio išta vezano za to.

11. Dakle u postupku je utvrđeno da su tužitelj i tužena suvlasnici kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (koja činjenica nije niti sporna). Nadalje, da je tužitelj svoj suvlasnički dio stekao kupoprodajom od majke tužene CR (vidi točku 6. 3. ovog obrazloženja). Tužena i njena majka CR da nisu u dobrim odnosima, a što su potvrdile i tužena i CR u svojim iskazima. Tužitelj da je prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji bio upoznat sa situacijom vezanu za predmetnu nekretninu, odnosno da postoje nerazriješeni obiteljski odnosi između tužene i njene majke CR, a što su potvrdili i tužitelj i CR u svom iskazu. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj stupio u kontakt sa suprugom tužene RR te da su se našli u jednom ugostiteljskom objektu gdje je tužitelj ponudio kupiti suvlasnički dio od tužene, na što suprug tužene nije pristao, a koju činjenicu su potvrdili i RR, tužitelj i tužena u svojim iskazima, a isto proizlazi i iz preslike poruka priloženim u tužbi. Nadalje, utvrđeno je da je u korist suvlasničkog dijela tužene osnovano pravo doživotnog plodouživanja u korist kćeri tužene ČR, koja da povremeno boravi u kući koja se nalazi na predmetnoj nekretnini, što nitko nije niti osporavao u postupku. Također, tužena je u svom iskazu navela ne želi prodati svoj suvlasnički dio niti želi predati tužitelju ključeve predmetnoj stana, koje ključeve da je ranije dala svojoj kćeri kao plodouživatelju. Iz navedenog, sud je utvrdio da je nekretnina u stvarnom posjedu tužene i njene kćeri, a da ista onemogućava tužitelja u suposjedu.

12. 1. Člankom 161. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

12. 2. Člankom 42. stavkom 1. ZV-a propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

12. 3. Člankom 46. stavkom 1. ZV- propisano je da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.

13. 1. Dakle, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da tužena i njena kćer ČR, kao plodouživatelj, posjeduju predmetnu nekretninu. U skladu s člankom 10. stavkom 3. ZV-a osoba koja kao plodouživatelj posjeduje stvar onda je ona posredni posjednik. Tužena u svom iskazu sama navodi da je svojoj kćeri dala ključeve predmetne nekretnine, a izričito je navela i da tužitelju ne želi predati ključ predmetnog stana, iz čega jasno proizlazi da ga onemogućava u izvršavanju njegovog suposjeda, koje mu pripada na temelju članka 42. stavka 1. ZV-a. Kako je nesporno u postupku da su tužitelj i tužena suvlasnici predmetne nekretnine, tako tužitelju svakako pripada i pravo na (su)posjedovanje, sukladno članku 30. stavku 2. ZV-a.

13. 2. Slijedom navedenog, a kako je u postupku utvrđeno da je tužitelj suvlasnik predmetne nekretnine, a da ga tužena onemogućava u izvršavanju prava posjedovanja, tako je osnovano potraživanje tužitelja, kao suvlasnika, da od tužene, kao osobe koja posjeduje njegovu stvar, da mu preda predmetnu nekretninu u (su)posjed. Zbog navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučit kao pod točkom I. izreke ove presude.

14. Prigovor promašene pasivne legitimacije koje je tužena postavila u odgovoru na tužbu, a koji se odnosi na činjenicu da bi trebao tužiti prodavateljicu CR radi neizvršenja obveza iz ugovora nije relevantan za ovaj postupak jer se ovaj postupak vodi radi predaje u (su)posjed koja treba biti usmjerena na osobu koja posjeduje njegovu stvari, a u ovom postupku je upravo utvrđeno da tužena kao posjednik, uz njenu kćer kao posrednog posjednika, posjeduju predmetnu nekretninu.

15. 1. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavku 1. ZPP-a. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a, sud je tužitelju priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice i one koje je zahtijevao. Priznati su mu troškovi angažiranjem kvalificiranog punomoćnika, dok je visina troškova odmjerena sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., 107/2025., dalje: Tarifa) koja se primjenjuje sukladno Tbr. 52. stavku 3. Tarife te uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u visini od 35.000,00 eura.

15. 2. Sukladno navedenom, tužitelju je priznat trošak za:

- sastav tužbe u visini od 500 bodova (tbr. 7. toč. 1. Tarife),

- zastupanje na ročištima održanim 14. studenog 2024., 5. veljače 2025., 23. travnja 2025., 24. lipnja 2025. i 21. travnja 2026., za svako ročište u visini od 500 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), odnosno za pet takvih ročišta, ukupno 2500 bodova;

- sastavljanje podneska od 20. prosinca 2024., u visini od 500 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife),

dakle sveukupno 3500 bodova x 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife), što iznosi 7.000,00 eura, uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife), odnosno iznos od 1.750,00 eura, što sveukupno iznosi 8.750,00 eura. Također, navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak sudskih pristojbi i to sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 198,23 eura i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 396,45 eura. Iz navedenog proizlazi da je sveukupni priznati trošak 9.344,68 eura.

15. 3. S obzirom da je tužitelj u skladu s člankom 151. stavkom 3. ZPP-a zatražio i zateznu kamatu na iznos parničnih troškova, sud je iste dosudio tužitelju i to od dana donošenja prvostupanjske odluke, a po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.).

15. 4. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama II. i III. izreke ove presude.

Šibenik, 1. lipnja 2026.

SUDAC

Marko Spahija

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika