Pr-63/2025-19

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Lee Pihler, u pravnoj stvari tužitelja RK iz [adresa] Republike 46, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Klaudiju Čurinu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu iz Osijeka, Alojzija Stepinca 17, OIB: 35506269186, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. iz Osijeka, radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 27. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, Biljane Bandić Lutonski, odvjetnice iz Osijeka u zamjeni za Klaudija Čurina, odvjetnika iz Zagreba i punomoćnice tuženika, HK, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. iz Osijeka, a objave 1. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu iz Osijeka, Alojzija Stepinca 17, OIB: 35506269186, isplatiti tužitelju RK iz [adresa] Republike 46, OIB: [osobni identifikacijski broj], bruto iznos od 7.113,73 eur (slovima: sedamtisućastotrinaesteurasedamdesettricenta) sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na pojedine iznose kako slijedi:

- iznos od 173,13 eur od 7. rujna 2020. do isplate

- iznos od 162,31 eur od 8. listopada 2020. do isplate

- iznos od 165,17 eur od 6. studenog 2020. do isplate

- iznos od 162,31 eur od 9. prosinca 2020. do isplate

- iznos od 162,31 eur od 11. siječnja 2021. do isplate

- iznos od 171,28 eur od 8. veljače 2021. do isplate

- iznos od 168,86 eur od 5. ožujka 2021. do isplate

- iznos od 168,97 eur od 8. travnja 2021. do isplate

- iznos od 175,43 eur od 7. svibnja 2021. do isplate

- iznos od 175,70 eur od 8. lipnja 2021. do isplate

- iznos od 169,64 eur od 6. srpnja 2021. do isplate

- iznos od 169,64 eur od 6. kolovoza 2021. do isplate

- iznos od 169,64 eur od 7. rujna 2021. do isplate

- iznos od 169,64 eur od 7. listopada 2021. do isplate

- iznos od 169,64 eur od 8. studenog 2021. do isplate

- iznos od 170,80 eur od 9. prosinca 2021. do isplate

- iznos od 179,60 eur od 10. siječnja 2022. do isplate

- iznos od 172,07 eur od 7. veljače 2022. do isplate

- iznos od 169,64 eur od 7. ožujka 2022. do isplate

- iznos od 173,10 eur od 7. travnja 2022. do isplate

- iznos od 170,42 eur od 6. svibnja 2022. do isplate

- iznos od 179,66 eur od 8. lipnja 2022. do isplate

- iznos od 186,91 eur od 6. srpnja 2022. do isplate

- iznos od 189,90 eur od 8. kolovoza 2022. do isplate

- iznos od 181,86 eur od 7. rujna 2022. do isplate

- iznos od 177,24 eur od 6. listopada 2022. do isplate

- iznos od 187,87 eur od 8. studenog 2022. do isplate

- iznos od 187,87 eur od 8. prosinca 2022. do isplate

- iznos od 187,87 eur od 9. siječnja 2023. do isplate

- iznos od 200,72 eur od 8. veljače 2023. do isplate

- iznos od 187,87 eur od 7. ožujka 2023. do isplate

- iznos od 189,24 eur od 6. travnja 2023. do isplate

- iznos od 192,50 eur od 8. svibnja 2023. do isplate

- iznos od 192,51 eur od 7. lipnja 2023. do isplate

- iznos od 197,76 eur od 7. srpnja 2023. do isplate

- iznos od 193,88 eur od 4. kolovoza 2023. do isplate

- iznos od 215,08 eur od 6. rujna 2023. do isplate

- iznos od 192,50 eur od 6. listopada 2023. do isplate

- iznos od 202,13 eur od 8. studenog 2023. do isplate

- iznos od 101,06 eur od 11. prosinca 2023. do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu za bruto iznos od 2.080,17 eur (slovima: dvijetisućeosamdeseteurasedamnaestcenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 101,06 eur od 10. siječnja 2024. do isplate

- iznos od 103,70 eur od 8. veljače 2024. do isplate

- iznos od 102,03 eur od 8. ožujka 2024. do isplate

- iznos od 143,32 eur od 9. travnja 2024. do isplate

- iznos od 143,91 eur od 9. svibnja 2024. do isplate

- iznos od 143,91 eur od 11. lipnja 2024. do isplate

- iznos od 151,11 eur od 8. srpnja 2024. do isplate

- iznos od 143,91 eur od 8. kolovoza 2024. do isplate

- iznos od 160,90 eur od 9. rujna 2024. do isplate

- iznos od 143,91 eur od 8. listopada 2024. do isplate

- iznos od 145,16 eur od 12. studenog 2024. do isplate

- iznos od 143,91 eur od 11. prosinca 2024. do isplate

- iznos od 145,22 eur od 10. siječnja 2025. do isplate

- iznos od 146,41 eur od 10. veljače 2025. do isplate

- iznos od 161,71 eur od 11. ožujka 2025. do isplate

i u dijelu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od

575,69 eur (slovima: petstosedamdesetpeteurašezdesetdevetcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude prvog stupnja 1. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao radnik podnio tužbu protiv tuženika kao poslodavca, u kojoj navodi da je Odlukom tuženika u skladu s odredbom čl. 94. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23) priznato pravo na uvećanje plaće za 10% za rad na poslovima za koje postoje posebni uvjeti rada. Pravo na uvećanu plaću za posebne uvjete rada propisano je i odredbom čl. 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 123/19 i 66/20) i čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 56/22, 127/22, 58/23 i 128/23). Citirana Odluka nikada nije ni na koji način izmijenjena, niti stavljena izvan snage, te je i dalje na snazi u neizmijenjenom obliku. Protivno navedenoj Odluci i odredbi čl. 94. Zakona o radu, tuženik je počevši od plaće za kolovoz 2020. s dospijećem 7. rujna 2020., prestao tužitelju isplaćivati uvećanu plaću po osnovi posebnih uvjeta rada, te je na taj način uskratio isplatu iznosa od ukupno 8.171,26 eur, pa predlaže da se usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku isplatiti tužitelju navedeni bruto iznos, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kako u osnovi, tako i u visini. Nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika u utuženom razdoblju na radnom mjestu rukovoditelj odjela temeljem ugovora o radu od 1. kolovoza 2020. Sporno je pripada li tužitelju pravo na dodatak na plaću za poslove s posebnim uvjetima rada za period koji je obuhvaćen tužbenim zahtjevom. Tuženik je zaključio ugovor o radu u kojem je odredbom čl. 5. određeno kako je poslodavac dužan plaću i druge naknade isplaćivati djelatniku mjesečno, sukladno propisima o radu, te odredbama akata poslodavca koji reguliraju prava i obveze iz rada i po osnovi rada i kolektivnog ugovora. U trenutku zaključivanja ugovora o radu na snazi je bio Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima tuženika donesen 23. lipnja 2020. Stupanjem na snagu navedenog Pravilnika prestao se primjenjivati raniji Pravilnik o plaćama i naknadama iz 2010. koji je u čl. 5. st. 2. propisivao isplatu dodatka na plaću u visini od 10% za rad u posebnim uvjetima. Odredbom čl. 27. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020., određeno je kako njegovim stupanjem na snagu prestaju važiti svi prethodni Pravilnici o plaćama (što podrazumijeva i Pravilnik o plaćama i naknadama iz 2010.). Zaključivanjem navedenog ugovora o radu tužitelj je prihvatio da mu se plaća obračunava na temelju naprijed navedenih zakonskih, podzakonskih i internih akata kao i Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu od 23. lipnja 2020. Odredbom čl. 3. navedenog Pravilnika navedeno je da će se naknada za odvojen život, te pravo na dodatak za poslove s posebnim uvjetima rada, urediti u skladu s općim i posebnim propisima o radu, odnosno u skladu sa sklopljenim kolektivnim ugovorom (Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama NN 56/2022). Odredbom čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora propisano je pravo radnika na isplatu dodatka na plaću za posebne uvjete rada, ali nije određeno u kojoj visini im taj dodatak pripada, već je propisano da će se visina tih posebnih dodataka utvrditi granskim kolektivnim ugovorima. Naglašava kako u periodu na koji se tužbeni zahtjev odnosi granski kolektivni ugovor nije bio zaključen, pa posljedično nije utvrđena niti visina u kojoj bi se trebao isplaćivati dodatak za poslove s posebnim uvjetima rada. Tuženik nije imao pravnu osnovu za isplatu dodatka na plaću u visini od 10% za rad u posebnim uvjetima za navedeni period. Novi Pravilnik o plaćama iz 2020. nije donesen da bi se smanjivala prava radnika, već iz razloga što je Temeljni kolektivni ugovor, kao i granski kolektivni ugovor temeljem kojeg je postojala osnova za isplatu 10% prestao važiti, a tuženik do trenutka zaključenja novog granskog kolektivnog ugovora nije imao pravni temelj za isplatu navedenog dodatka na plaću. Da bi se taj dodatak mogao isplaćivati tužitelju, visina tog dodatka mora se utvrditi granskim kolektivnim ugovorom kako je propisano čl. 53. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, jer tuženik ne može samoinicijativno određivati kolika bi visina tog dodatka trebala biti. Čak štoviše, kada bi tuženik taj dodatak samoinicijativno odredio i isplatio tužiteljima, takvo postupanje bi se okarakteriziralo kao kazneno djelo zlouporabe u gospodarskom poslovanju, a s obzirom da bi isplatom tog dodatka tužiteljima pribavio protupravnu imovinsku korist na štetu Državnog proračuna (čl. 246. KZ-a). Tuženik je državna agencija i visina plaće njegovih zaposlenika određuje se temeljem Zakona o plaćama u javnim službama, pa tuženik ne može isplaćivati plaću veću od one koja je propisana tim zakonom, a niti može isplaćivati dodatke na plaću ukoliko isti nisu određeni zakonom, podzakonskim aktom ili kolektivnim ugovorom. Tek je 15. studenog 2023. sklopljen granski kolektivni ugovor za zaposlenike koji rade kod tuženika, kojim kolektivnim ugovorom je ugovorena isplata od 5% za dodatke na plaći za posebne uvjete rada, bez mogućnosti retroaktivne primjene tog kolektivnog ugovora za period prije njegovog donošenja. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku zajedno s kamatama.

3. Podneskom od 24. studenog 2025. tužitelj je sukladno izračunu tuženika uredio tužbeni zahtjev na način da se do plaće za studeni 2023. zahtijeva isplata punog iznosa dodatka za posebne uvjete rada u visini od 10%, a od plaće za studeni 2023. samo razlika između isplaćenog dodatka u visini od 5% do iznosa na koji je tužitelj imao pravo prema Odluci od 1. lipnja 2018. u visini od 10%. Predlaže da se usvoji tako uređeni tužbeni zahtjev i naloži tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos od ukupno 9.193,90 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od dospijeća svakog do isplate.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva uređenog podneskom od 24. studenog 2025.

5. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu, navodeći da predmet ovog postupka može biti samo period do 15. studenog 2023., jer je tada stupio na snagu granski kolektivni ugovor u kojem je ugovorena isplata od 5% za poslove s posebnim uvjetima rada, koji postotak je tuženik redovno isplaćivao zajedno s plaćom. U odnosu na tvrdnje tužitelja iz podneska od 24. studenog 2025., a kojima pokušava opravdati tužbeni zahtjev nakon 15. studenog 2023., tuženik ističe kako su isti neosnovani, jer je kolektivnim ugovorom ugovoreno plaćanje 5% za poslove s posebnim uvjetima rada, dok u ranijem periodu nije postojao nikakav pravni akt koji bi to regulirao, jer je odluka od 1. lipnja 2018., na koju se tužitelj poziva stavljena van snage još 2020. o čemu je uz odgovor na tužbu, tuženik priložio sve potrebne dokaze. S obzirom da je tuženik dostavio izračun plaće u svrhu izbjegavanja troškova vještačenja, ne čini spornim visinu potraživanja za period od rujna 2020. do 15. studenog 2023., ali i dalje osporava osnovu potraživanja za taj vremenski period, dok u cijelosti osporava kako osnovu tako i visinu potraživanja za period od 15. studenog 2023. do ožujka 2025.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o radu od 31. svibnja 2018. (list 7-8 spisa), Odluku od 1. lipnja 2018 (list 9 spisa), izračun razlike plaće (list 26-28 spisa), obračunske isprave (list 29-103 spisa), Kolektivni ugovor za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu (list 115-119 spisa), Pravilnik o plaćama i naknadama i njegove izmjene i dopune (list 120-139 spisa), Pravilnik o radu (list 140- 158 spisa), obračun dodataka na plaću za posebne uvjete rada (list 169-170 spisa) i obračunske isprave (list 177-195 spisa).

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

8. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodatka na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% plaće za razdoblje od kolovoza 2020. do listopada 2023., te razlike od 5% za razdoblje od 1. do 14. studenog 2023., pa do veljače 2025., budući da je tužitelju za navedeno razdoblje već priznato pravo na 5% dodatka na plaću za posebne uvjete rada.

9. Nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika, te da se radi o radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, sukladno čl. 3. t. 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN 5/84).

10. Iz Ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i tuženika 31. svibnja 2018. proizlazi da je odredbom čl. 5. propisano da se u odnosu na radno vrijeme, godišnji, dnevni odmor, prestanak ugovora o radu, visinu osnovne plaće, dodataka na plaću primjenjuju odredbe TKU-a, Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09), Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Zakona o radu, Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, Pravilnika o radu tuženika i Pravilnika o plaćama i naknadama tuženika.

11. Iz Odluke tuženika od 1. lipnja 2018. proizlazi između ostalog da se plaća tužitelju uvećava za 10% s obzirom da radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, te da se Odluka počinje primjenjivati za obračun plaće od 1. lipnja 2018.

12. Odredbom čl. 2. st. 3. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. propisano je da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada i uvećanja plaća, dok je odredbom čl. 27. st. 1. Pravilnika propisano da stupanjem na snagu tog Pravilnika (1. kolovoza 2020.) prestaju važiti Pravilnici o plaćama i naknadama koji su važili prije stupanja na snagu ovog Pravilnika, te se stavljaju van snage sve odluke o plaći donesene na temelju ranije važećih Pravilnika o plaćama i naknadama. I raniji Pravilnici priznavali su radniku kao dodatak na osnovnu plaću dodatak za posebne uvjete rada, koji je prema Pravilniku iz 2010. iznosio 10% od osnovne plaće (čl. 5. Pravilnika).

13. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/20 - u nastavku teksta TKU/17) koji je bio na snazi do 1. svibnja 2022. u čl. 54. st. 1. propisuje da zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću, dok je u st. 2. istog članka propisano da se radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrđuje granskim kolektivnim ugovorom. Isto je propisano i u čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 56/22, 127/22, 58/23 - u nastavku teksta TKU/22).

14. Iz Kolektivnog ugovora za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu (NN 141/23) sklopljenog 15. studenog 2023. proizlazi da dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima iznosi 5% od osnovne plaće (čl. 13.).

15. Odredbom čl. 94. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 - u nastavku teksta ZR) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Nadalje, odredbom čl. 9. st. 3. ZR -a propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

16. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da je tužitelju priznato pravo na dodatak za posebne uvjete rada, kako Ugovorom o radu, Odlukom tuženika, Pravilnikom o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima, odredbama TKU/17 i TKU/22, tako i odredbama ZR-a.

17. Imajući u vidu da je u danoj situaciji postojala Odluka tuženika prema kojoj je tužitelj imao pravo na dodatak za posebne uvjete rada od 10%, koja Odluka je ukinuta od strane tuženika, a sama visina tog dodatka nije bila definirana ni jednim drugim aktom, sud nalazi da u tom slučaju dolazi u obzir primjena čl. 9. st. 3. ZR -a, na način da se za utuženo razdoblje od kolovoza 2020. do 14. studenog 2023. tužitelju predmetni dodatak trebao obračunavati u istoj visini sve do stupanja na snagu odluke, odnosno propisa koji utvrđuje drugačiju visinu istog, a to je Kolektivni ugovor za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu (NN 141/23) sklopljen 15. studenog 2023. koji propisuje dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima od 5% od osnovne plaće. Kako je nesporno da je tužitelju za razdoblje od 15. studenog 2023. do veljače 2025. (obračunske isprave) već isplaćen dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima od 5%, dakle sukladno propisu koji je utvrdio visinu tog dodatka za razdoblje od 15. studenog 2023., pa nadalje, sud nalazi da nije osnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu daljnjeg dodatka od 5% za posebne uvjete rada, za razdoblje od 1. prosinca 2023. do veljače 2025. u iznosu od ukupno 2.080,17 eur, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

18. U odnosu na prigovor tuženika, da je državna agencija i da se plaće njegovih zaposlenika određuju temeljem Zakona o plaćama u javnim službama, odnosno da ne može isplaćivati plaću veću od one koja je propisana tim zakonom, sud nalazi da je tuženik i u vrijeme donošenja Pravilnika iz 2010. bio državna agencija i da je i tada svojim internim Pravilnikom odredio visinu dodatka za posebne uvjete rada.

19. S obzirom na navedeno, sud smatra da tužitelju pripada ukupan iznos od 7.113,73 eur bruto (čl. 433. a st. 1. Zakona o parničnom postupku - NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23, 146/25 - u nastavku teksta ZPP) za razdoblje od kolovoza 2020. do 14. studenog 2023. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23 - u nastavku teksta ZOO) tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan i u dijelu zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, koji su sadržani u dosuđenom bruto iznosu, budući da isti dospijevaju tek s isplatom, sukladno čl. 24. Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16, 106/18, 121/19, 151/22, 114/23 i 152/24).

20. Odluku o trošku sud je donio na temelju čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP -a, prema djelomičnom uspjehu stranaka u sporu, a odnosi se na zastupanje stranaka putem odvjetnika. Tužitelju je kao opravdan priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 - u nastavku teksta Tarifa), trošak sastava obrazloženog podneska od 24. studenog 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), trošak za zastupanje na ročištima 2. rujna 2025. i 27. svibnja 2026. u visini od po 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), što je ukupno 400 bodova, što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eur (Tbr. 54. Tarife) iznosi 800,00 eur, što uvećano za 25% PDV -a u iznosu od 200,00 eur, iznosi 1.000,00 eur.

20.1. Tuženiku je kao opravdan priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), trošak za zastupanje na ročištima 2. rujna 2025. i 27. svibnja 2026. u visini od po 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak sastava podnesaka od 28. listopada 2025. i 13. studenog 2025. u visini od po 25 bodova (Tbr. 8. t. 4. Tarife) što je ukupno 350 bodova, što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eur (Tbr. 54. Tarife) iznosi 700,00 eur, što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 175,00 eur, iznosi 875,00 eur. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu, budući da ista nije plaćena, a osim toga obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici (čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama).

20.2. Kako je tužitelj uspio u sporu sa 77,37%, pripada mu trošak u iznosu od 773,70 eur. Kako je tuženik uspio u sporu sa 22,63%, pripada mu trošak od ukupno 198,01 eur. Stoga je sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 575,69 eur, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja 1. lipnja 2026. po stopi sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 1. lipnja 2026.

Sudac

Saša Rešetar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi pisanim putem, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. tužitelju putem punomoćnika

2. tuženiku putem punomoćnika

Nakon pravomoćnosti:

3. Poreznoj upravi