REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Kennedyev trg 11
Povrv-435/2026-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Barić, u pravnoj stvari tužitelja LIBERTAS KONZALTING d.o.o., OIB: 44031401746, Dubrovnik, Generala Janka Bobetka 7A, zastupan po opunomoćniku Vlahu Hrdalu, odvjetniku u HRDALO & KRNIC odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica fra. Filipa Grabovca 1, protiv tuženika AGRO INŽENJERING d.o.o., OIB: 07843407006, Zagreb, Bogovićeva ulica 5, zastupan po punomoćniku Marku Aniću, odvjetniku u Zagrebu, Trg žrtava faš izma 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 1. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljiljane Vodopije Čengić, Rudeška cesta 173, Zagreb, poslovni broj: Ovrv-115381/2022 od 13. siječnja 2023. u kojem je tuženiku AGRO INŽENJERING d.o.o., OIB: 07843407006, Zagreb, Bogovićeva 5, naloženo platiti tužitelju LIBERTAS KONZALTING d.o.o., OIB: 44031401746, Dubrovnik, Generala Janka Bobetka 7A, iznos od 32.250,00 kn/4.280,31 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 18.02.2020. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 50-1-1, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 2.062,50 HRK / 273,74 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 50-1-1, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška , kao neosnovan.
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.289,25 eura, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave povodom kojega je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-115381/2022 od 13. siječnja 2023. radi naplate tužiteljeve tražbine u iznosu od 4.280,31 eura sa zateznim kamatama i troškovima postupka. Budući da je tuženik, tada ovršenik, pravovremeno izjavio prigovor, rješenje o ovrsi je, sukladno odredbi čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.; dalje: OZ) rješenjem Povrv-325-24-4 od dana 10. svibnja 2024. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak dalje nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
2. Tužitelj u ovom predmetu potražuje isplatu dijela iznosa računa br. 50 -1-1 naslovljenog na tuženika koji glasi na iznos od 82.050,00 kuna, i to isplatu u iznosu od 4.280,31 eura (tadašnjih 32.250,00 kuna), budući navodi da je preostali iznos prema tom utuženom računu plaćen.
3. Tuženik u prigovoru ističe da je plaćanje ugovorenog iznosa od 144.00,00 kuna predviđeno u obrocima, a koji je iznos, sukladno međusobnim dogovorima, bilo potrebno umanjiti za 11.250,00 kuna te da je na taj način ukupno ispostavljeni račun u iznosu od 168.400,00 kuna veći od ugovorenog iznosa od 132.750,00 kuna. U prigovoru je istaknuo da je tuženik tužitelju isplatio iznos od ukupno 136.200,00 kuna te da tužitelj netočno prikazuje stanje uplaćivanih iznosa od 28.800,00 kuna i 21.000,00 kuna jer su to samo posljednje dvije uplate, dok je izostavio ranije uplate u iznosima od 14.400,00 kuna i 72.000,00 kuna.
4. U podnesku od 3. lipnja 2024. tužitelj iznosi kronologiju stanja stvari na način da osporava tuženikove tvrdnje iz prigovora te ističe da su parnične stranke u poslovnom odnosu na temelju prihvata ponude br. 18-301-rev1/P od 5. travnja 2018. u ukupnom iznosu od 144.000,00 kuna, i to povodom revidirane ponude kojom je tužitelj pristao na sniženje inicijalne cijene od 160.000,00 kuna u iznosu od 10% na iznos od 144.000,00 kuna. Ističe da je ugovoreni iznos od 144.000,00 kuna uvećan za 24.450,00 kuna na ime dodatnih poslova, što ukupno iznosi 168.450,00 kuna. Navodi da je tuženikova konstatacija o suglasnom umanjenju cijene za iznos od 11.250,00 kuna neistinita. Obrazlaže da se ugovorena cijena od 144.000,00 kuna odnosila na tri dijela i to idejno rješenje, glavni projekt i izvedbeni projekt pa je tako za idejno rješenje izdan račun broj 29-1-1 na iznos od 14.400,00 kuna, a za glavni projekt je izdan račun 42-1-1 na iznos od 72.000,00 kuna te je nesporno da su ta dva računa plaćena. Ističe da je za predmetni spor od važnosti da se predmetni račun broj 50-1-1 odnosi na izvedbeni projekt koji je iznosio 57.600,00 kuna , no došlo je do povećanja opsega posla i višestrukih izmjena glavnog projekta fontane i bazenske tehnike, odnosno do povećanja tog računa u iznosu od 24.450,00 kuna. Stava je da je u ovom predmetu tuženik priznao dug i to davanjem otplate. Referira se na e-mail korespondenciju smatrajući ih dostatnim dokazom za svoje tvrdnje. Ističe da je tuženikova intencija bila nametnuti tužitelju obveze iz ugovora koji je tuženik sklopio s investitorom, a to nije opravdano jer tužitelj nije ugovorna stana tog ugovora.
5. Tuženik u podnesku od 11. studenog 2024. ističe da ponuda za iznos od 24.450,00 kuna koju je tužitelj uračunao u tuženikovo dugovanje nikada nije prihvaćena te ističe da nije došlo do povećanja obujma ugovorenog posla. U tom podnesku ističe okolnosti ugovorenog posla s investitorom pa tako i okolnost da je glavni dizajner bio iz Italije, da su se tražile razne varijante projektnih rješenja uz uvažavanje svih uvjeta javnopravnih tijela, a da je tužitelj kao izvođač trebao biti upoznat s kompleksnošću takvog posla.
6. Spisu prileže još tužiteljev podnesak od 14. studenog 2024., tuženikov podnesak od 22. studenog 2024., tužiteljev podnesak od 6. prosinca 2024. i tuženikov podnesak od 9. siječnja 2025.
7. U ovom predmetu je Trgovački sud u Zagrebu presudom poslovnog broja Povrv- 325/2024-21 od 19. svibnja 2025. odlučio na način da se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljiljane Vodopije Čengić poslovni broj: Ovrv- 115381/2022 od 13. siječnja 2023. te odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke presude) te je odlučio o parničnom trošku (točke II. i III. izreke presude). Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovnog broja Pž-3401/2025-2 od 19. ožujka 2026. ukinuo presudu Povrv-325/2024-21 od 19. svibnja 2025. i vratio predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u obrazloženju presude naveo da pobijana presuda ne sadrži razloge o tome da prvostupanjski sud nije mogao odlučiti u ovoj stvari bez izvođenja dokaza vještačenjem, a posebice jer pobijana presuda ne sadrži ocjenu niti jednog dokaza, iako prvostupanjski sud u više navrata navodi da je oc ijenio sve dokaze i da iz utvrđenih činjenica proizlaze određeni zaključci pritom ne navodeći koje je dokaze ocijenio i koje je činjenice na temelju tih dokaza utvrdio.
8. Stoga je ovaj sud, uvažavajući i poštujući odluku drugostupanjskog suda u ovom predmetu, ponovno razmotrio sve činjenice relevantne za odlučivanje o predmetu spora, a posebice navode parničnih stranaka u pogledu okolnosti je li predmetni posao, na način kako je utuženo u ovom predmetu, zaista izvršen.
9. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis (račun s lista 28 spisa, izvadak o stanju prometa s lista 29-30 spisa, ponude s lista 82-90 spisa, idejni projekt s lista 91 – 103 spisa, e- mail korespondenciju s lista 104-114 spisa, idejni arhotektonski projekt s lista 115 – 142 spisa, glavni strojarski projekt bazenske tehnike s lista 143 -321 spisa, račune za druge usluge s e-mail korespondencijom s lista 322 – 333 spisa) te je glavna rasprava zaključena sukladno čl. 304. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, dalje: ZPP) s obzirom na to da je prema utvrđenju ovoga suda predmet raspravljen u dovoljnoj mjeri da se može donijeti odluka.
10. Budući da se radi o postupku u sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga, primjenom članka 461.a stavaka 6. i 7. ZPP -a ovaj sud nije uzimao u obzir navode iz podnesaka koje je tužitelj podnio nakon proteka roka od 15 dana od dana dostave prigovora protiv platnog naloga, odnosno rješenja o stavljanju van snage rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao ni navode iz podnesaka koje je tuženik podnio nakon proteka roka od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz članka 6. tog članka zakona, posebice iz razloga što se ne radi o navodima koje stranke nisu mogle iznijeti bez svoje krivnje.
11. Nakon ocjene svih dokaza koje su stranke predložile izvesti i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan, slijedom čega je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika valjalo ukinuti i odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.
12. Između parničnih stranaka je nesporno da se predmetni utuženi račun, odnosno predmetni tužbeni zahtjev, odnosi na poslove na objektu Villa Sheherezade na lokaciji u Dubrovniku, za koje poslove je tuženik, kao glavni arhitekt za investitora AHL – DUBROVNIK, angažirao tužitelja kao krajnjeg izvođača konkretnih radova, a koji su se sastojali u izradi elektrotehničkih projekata. Između stranaka je sporno je li predmetni posao od strane tužitelja u cijelosti izvršen, odnosno u kojem obuhvatu je predmetni posao izvršen, kao i je li vrijednost predmetnog posla u cijelosti plaćena.
13. Stoga je, u ovom predmetu bilo potrebno utvrditi je li tužitelj izvršio poslove za koje ga je tuženik angažirao, odnosno je li ih izvršio u cijelosti. U konkretnom predmetu parnične stranke nisu imale pisani ugovor o poslovnoj suradnji, no iz utvrđenih činjenica s parničnim strankama proizlazi da su imale usmeni dogovor o predmetnim poslovima. Predmetni poslovni odnos između stranaka je valjalo podvesti pod odredbe ugovora o djelu prema Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).
14. Prema članku 590. ZOO-a ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.
15. Prema članku 597. stavku 1. ZOO-a izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke. On je dužan izvršiti ga za određeno vrijeme, a ako ono nije određeno, onda za vrijeme koje je razumno potrebno za takve poslove (stavak 2.). On ne odgovara za zakašnjenje nastalo zbog toga što mu naručitelj nije predao materijal na vrijeme, ili zbog toga što je tražio izmjene, ili što mu nije isplatio dužni predujam i uopće za zakašnjenje nastalo ponašanjem naručitelja (stavak 3.).
16. Prema članku 612. ZOO-a naručitelj je dužan primiti djelo obavljeno prema odredbama ugovora i pravilima struke. Prema članku 613. stavku 1. ZOO-a naknada se određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom. Ako naknada nije određena, utvrdit će je sud prema vrijednosti djela, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao te prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla (stavak 2.). Naručitelj nije dužan isplatiti naknadu prije nego što je pregledao djelo i odobrio ga, osim ako je drukčije određeno (stavak 3.). Isto vrijedi ako je ugovoreno obavljanje i predaja djela u dijelovima (stavak 4.).
17. Iz tužiteljevog podneska od 3. lipnja 2024. proizlaze njegovi stavovi i uporišta kako slijedi:
- da je tužitelj za obavljanje usluga izrade projektne dokumentacije ponudio tuženiku temeljem ponude broj 18 – 301/P od 05. travnja 2018. koja je glasila na iznos od 160.000,00 kuna;
- da je tuženik putem emaila zatražio umanjenje Ponude za 10%, što je tužitelj prihvatio te izdao novu revidiranu ponudu broj 18 – 301-rev1/P koja je glasila na iznos od 144.000,00 kuna;
- da je inicijalno ponuđena cijena za izradu projektne dokumentacije za DV od strane tužitelja iznosila 160.000,00 kuna, prema kojoj je KV, direktor Tužitelja na prijedlog MV, direktora tuženika prihvatio umanjiti inicijalnu cijenu Ponude za 10% (odnosno 16.000,00 kuna);
- da je predmet ponude izrada projektne dokumentacije za Villu Šeherezada koja se sastoji od: Grijanje, hlađenje, ventilacija i priprema sanitarne tople vode , Vodovod i kanalizacija, oborinska odvodnja, Fontana kod ulaza, Bazenska tehnika – vodena površina na krovu i Bazenska tehnika – novi bazen u vrtu;
- da je tužitelj je revidirao točku 1. Ponude dana 25. listopada 2019. revizijom pod brojem 19 – 510/Prev2 te da je Revizija 2 Ponude poslana je Tuženiku 25. listopada 2019. emailom s naslovom: „Šeherezada – GHV-rev2“;
- da je visina točke 1. Ponude povećala se za 17.550,00 kn, a do kojeg je povećanja došlo zbog posebnih i višekratnih zahtjeva dizajnera, što Tužitelju u fazi izdavanja Ponude nije bilo poznato zbog čega je bio prisiljen glavni projekt nekoliko puta mijenjati, a zbog čega je posljedično došlo i do korigiranja cijene;
- da je u obrazloženju tužitelj za osnovicu obračuna povećanja točke 1. Ponude koristio iznos od 58.500,00 kn iz razloga što se upravo točka 1. Revizije Ponude odnosno Grijanje, hlađenje, ventilacija i priprema sanitarne tople vode predmetnog objekta značajno povećalo;
- da je uzimajući u obzir zahtjev Investitora i rješenja iz idejnog projekta, procijenjeni iznos vrijednosti instalacija predmeta projektiranja uvećan je za 4% obračunske osnovice što iznosi 2.340,00 kn. Za izrađenu tender dokumentaciju prije dovršetka Glavnog projekta, a na zahtjev Investitora došlo je do uvećanja od 5% obračunske osnovice što iznosi 2.925,00 kn, dok je zbog lutanja arhitekata/dizajnera oko interijerskih rješenja koje prate strojarske instalacije izrađene su čak tri varijante Glavnog projekta, kasnije napuštene, no neovisno o tome svaka od varijanti je zahtijevala odabir i ucrtavanje novih komponenti (poput ventilokonvektora, pumpi, ventilatora, elemenata za distribuciju zraka i dr.) uz prateće tehničke proračune, koncipiranje, proračun i dimenzioniranje novog kanalskog sustava za razvod zraka te je došlo do uvećanja cijene po formuli obračunska osnovica x 7% x 3 što dovodi do iznosa od 12.285,00 kn;
- da je u email prepiski od 6. do **.**.2019. KV **.**.2019. dostavio dopunu prethodno navedenog Obrazloženja (Prilog 8), odnosno: „cjelovit kompletan zahtjev za povećanje cijene za sve projekte koje isporučuje „Libertas konzalting“, nastavno na traženje MV (Prilog 9), da KV zaračuna sve dodatno nastale izmjene u projektu bazenske tehnike. Dakle, da konačno povećanje za dodatne radove iznosi ukupno 21.000,00 kn (17.550,00 kn + 3.450,00 kn koji je u Predmetnom računu zaračunat 2x zbog trostrukog mijenjanja glavnog projekta, sveukupno 24.450,00 kn;
- da je iznos ugovorenih poslova sukladno Ponudi 144.000,00 kn (dalje: Ugovoreni iznos), a koji se povećao za 24.450,00 kn (dalje: Dodatni poslovi), što ukupno iznosi 168.450,00 kn te navodi da povećanja poslova tuženik nije niti u jednom trenutku osporavao niti je prigovorio navedenim revizijama cijene.
18. Navedena i iznesena tužiteljeva argumentacija u ovom predmetu, a posebice argumentacija koju je iznio u svom podnesku od 3. lipnja 2024. ovom sudu nije bila dostatna da bi nedvojbeno i jasno, dakle sa sigurnošću utvrdio da je zaista došlo do povećanja cijene po predmetnom poslu na način kako to tužitelj navodi te, neovisno o tome što ističe da tuženik niti u jednom trenutku nije osporavao revizije cijene, potrebno je uzeti u obzir da tuženik navedeno osporava u ovom parničnom postupku. Upravo iz razloga što je tuženik osporio tužiteljeve navode da je do povećanja cijene po predmetnom poslu zaista došlo i da je zaista predmetni posao izvršen na način kako to tužitelj navodi, to je ovom sudu bilo potrebno provesti vještačenje prije svega građevinske, a zatim i elektrotehničke struke, kako bi sud na temelju provedenog vještačenja mogao utvrditi da je zaista došlo do potreba izmjene na taj način prikazane i iznesene projektne dokumentacije i da je zaista sve što tužitelj u ovom predmetu tvrdi izvršeno u skladu s pravilima arhitektonske i građevinske struke, odnosno da je zaista na temelju prirode ugovorenog posla došlo do povećanja cijena povodom građevinskih poslova koji su prvotno ugovoreni.
19. Na ročištu održanom 25. svibnja 2026. na glavnoj raspravi održanoj povodom ukidne odluke Visokog trgovačkog suda u ovom predmetu sud je pojasnio prisutnim strankama da je tehnička dokumentacija na kojoj tužitelj zasniva svoj tužbeni zahtjev, a tiče se stručno tehničkog dijela, projektnih zadataka, tehničkih opisa, filtriranja i cirkuliranja voda, punjenja i pražnjena bazena i održavanja nivoa vode, kao i ostale tehničke komponentne projektne dokumentacije iz podneska tužitelja od 3. lipnja 2024., ovom sudu nedostatna za utvrđenje na koji način i jesu li zaista izvedeni radovi koji su predmet ovoga postupka. Tužitelj nije predložio izvođenje dokaza vještačenjem.
20. U ovom predmetu sudu je, u skladu s člankom 250. ZPP-a, bilo potrebno stručno znanje sudskog vještaka, a radi utvrđenja činjenica jesu li predmetni radovi u cijelosti izvršeni. Naime, iz cjelokupne dokumentacije spisa predmeta proizlazi da svaka parnična stranka ustraje u svojim stajalištima, i to tužitelj tvrdi da su predmetni radovi izvršeni, a tuženik osporava tužiteljeve tvrdnje i ističe da predmetni radovi nisu u cijelosti izvršeni. Budući da u konkretnom predmetu tužitelj tvrdi da se predmetni utuženi račun broj 50-1-1 odnosi na izvedbeni projekt koji je iznosio 57.600,00 kuna i da je došlo do povećanja opsega posla i višestrukih izmjena glavnog projekta fontane i bazenske tehnike, odnosno do povećanja tog računa u iznosu od 24.450,00 kuna, a da se pritom radi, kako su same stranke navele na pripremnom ročištu, o poslovima koji obuhvaćaju elektrotehničke projekte i radove na objektu Villa Sheherezade, ovaj sud bez stručnog mišljenja stalnog sudskog vještaka elektrotehničke i građevinske struke, a iz svih dokaza koji prileže spisu, nije mogao nedvojbeno utvrditi jesu li predmetni ugovoreni poslovi zaista i u cijelosti izvršeni, odnosno je li zaista došlo do povećanja opsega posla na način kako to tužitelj tvrdi. Stoga, nije bilo činjenične osnove usvojiti tužbeni zahtjev na način kako ga je tužitelj postavio.
21. Na pripremnom ročištu održanom 4. ožujka 2025. sud je sa strankama raspravio činjenična i pravna utvrđenja te u skladu s člankom 288.a ZPP-a je postavljanjem pitanja i na svrsishodan način nastojao da se tijekom pripremnog ročišta iznesu sve odlučne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka o važnim činjenicama, da se označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka i, uopće, da se daju sva razjašnjenja potrebna za utvrđenje činjeničnog stanja važnog za donošenja odluke ili eventualnog postizanja mirnog rješenja spora. Parnične stranke su na tom ročištu iznijele svoj suglasan stav da ne predlažu izvođenje dokaza vještačenjem jer za navedeno ne vide potrebe.
22. Osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti.
23. Visoki trgovački sud u obrazloženju svoje odluke navodi da pobijana presuda ne sadrži ocjenu niti jednog dokaza, iako navodi da je ocijenio sve dokaze i da iz utvrđenih činjenica proizlaze određeni zaključci pritom ne navodeći koje je dokaze ocijenio i koje je činjenice na temelju tih dokaza utvrdio. Ovaj sud je ocijenio cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i koju je detaljno pobrojao u svojoj odluci te je još jednom temeljito pristupio ocjeni svih činjenica koje tužitelj iznosi. Međutim, ovom sudu svi dokazi priležeći spisu nisu dostatni da bi nedvojbeno utvrdio da je do povećanja ugovorenih poslova došlo budući da se radi o radovima o kojima je sudu potrebno stručno znanje. Naime, cjelokupna arhitektonska dokumentacija se odnosi na komponente ugovorenog posla koji su takve tehničke prirode za koju je potrebno temeljito poznavanje materije kao i iskustvo u projektantskoj dokumentaciji te sud ne može dati razloge o materiji koju dovoljno ne poznaje.
24. Na temelju pravila o teretu dokazivanja sadržanog u odredbi čl. 219. st. 1. ZPP- a, svaka je strana u sporu dužna dokazati svoje tvrdnje. Izričitim tuženikovim osporavanjem osnovanosti tužbenog zahtjeva, tuženik je prebacio teret dokazivanja odlučnih činjenica na tužitelja. Tužitelj je na pripremnom ročištu od 4. ožujka 2025. iskazao da nema drugih dokaznih prijedloga osim dokaze koji se sastoje od projektantske dokumentacije, a nije predložio ni provođenje dokaza sudskim vještačenjem niti na ročištu održanom 25. svibnja 2026., iako je sud navedeno smatrao potrebnim i svrsishodnim za odlučivanje. Tek povodom na taj način (sudskim vještačenjem) utvrđenih bitnih činjenica glede predmetnog pravnog posla za odlučivanje u ovom predmetu sud bi imao dovoljno osnova dati razloge o tome je li došlo do povećanja opsega posla kao i jesu li predmetni poslovi u cijelosti izvršeni.
25. U konkretnom slučaju tužitelj ovom sudu nije dao dovoljno dokaza o osnovanosti tužbenog zahtjeva da bi sud mogao sa sigurnošću ocijeniti je li stručni dio poslova koje tužitelj navodi prije svega zaista bio potreban, a na kraju krajeva i izvršen.
26. Tuženik je u svom podnesku od 22. studenog 2024. predložio izvođenje dokaza saslušanjem zakonskih zastupnika parničnih stranaka, no taj prijedlog sud nije prihvatio iz razloga ranije navedenih u obrazloženju ove presude, u skladu s člankom 461.a stavaka 6. i 7. ZPP-a.
27. Slijedom svega navedenog, a u skladu s člankom 451. stavkom 3. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke presude.
28. Na temelju odredbi članka 154. stavka 1., članka 155. stavaka 1. i 2. i članka 164. ZPP-a donesena je odluka o trošku (točke II. i III. Izreke). Tuženiku je, u skladu s Tbr. 7. Tarife nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 128/23.; dalje -Tarifa), priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, u skladu s Tbr. 9. trošak pristupa ročištu od 22. studenog 2024., pristupa ročištu od 4. ožujka 2025., pristupa ročištu od 29. travnja 2025. i pristupa ročištu od 25. svibnja 2026., svako u iznosu od 200,00 eura, što sveukupno iznosi 1.000,00 eura. Tuženik je zatražio i naknadu troška podnesaka od 9. travnja 2024. koji mu nije priznat jer tim podneskom samo dostavlja potvrdu o uplati sudske pristojbe te je zatražio trošak za podneske od 11. studenog 2024., 22. studenog 2024. i 9. siječnja 2025. za koje mu trošak nije priznat jer te podneske sud nije uzimao u obzir iz u ovoj presudi iznesenih razloga, odnosno jer su dostavljeni van roka iz članka 461.a stavaka 6. i 7. ZPP-a. tuženiku je priznat trošak odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 eura. Trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 89,25 eura je priznat tuženiku jer mu je taj trošak nastao te je sudu dostavio dokaz o tome da ga je podmirio . Slijedom navedenog, tuženiku je priznat trošak od 1.289,25 eura.
U Zagrebu 1. lipnja 2026.
Sutkinja
Martina Barić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.
Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku
