REPUBLIKA HRVATSKA
P-2170/2024-19
OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužitelja: ST (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Matas, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženice: REPUBLIKA HRVATSKA (OIB: 52634238587), koju kao zakonski zastupnik zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon javne glavne rasprave zaključene 16. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice zakonskog zastupnika tuženice S (nom. E) Morović, zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude održanom 1. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj ST temeljem nasljeđivanja vlasnik dijela nekretnine katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica], upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], označenog slovima A-B-C-D-E-A, ukupne površine 2.585 m2, dijela nekretnine katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], označenog slovima D-E-F-G-H-I-D, površine 1.910 m2 te dijela nekretnine katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], označenog slovima F-G-H-I-J-K-L-M-N-F površine 1.672 m2, sve na Geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom od Gromatic KR d.o.o., ovjereno po ovlaštenom inženjeru geodezije ET, mag. ing. geod. et geoinf. u listopadu 2024. godine, a koji dijelovi nekretnina odgovaraju dijelovima nekretnina koje se katastarski identificiraju kao dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], označene točkama 6-7-8-9-10-6, površine 2.585 m2, dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] označen točkama 5-6-10-11-12-13- 5, površine 1.910 m2 i dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] označen točkama 1-2-3-4-5-13- 12-11-1, površine 1672 m2, na skici mjesta očevida izrađenoj po vještaku mjerniku ZT, ing. geod. od dana 19. veljače 2026. godine, a koji geodetski situacijski nacrt i skica mjesta očevida su sastavni dio ove presude.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je na temelju nasljeđivanja vlasnik realnih dijelova kat. čest. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] opisanih u izreci ove presude (u naravi kuće s okućnicom omeđene privatnim posjedima dio kojih je već riješio imovinskopravne odnose glede svojih posjeda), a kao vlasnik koje nekretnine da je u zemljišnim knjigama ovog suda upisana tuženica, dok da je prema podacima iz katastarskog operata on upisan kao posjednik iste za 41/629842 dijela. Nadalje je naveo da se navedeni dijelovi predmetne nekretnine nalaze u samostalnom, neposrednom, kontinuiranom i od nikog ometanom posjedu njega i njegovih pravnih prednika (djeda ČT i oca MT rođenog 1897. i preminulog 1969.) još od prije 1900. Ujedno je naveo da su oca mu MT naslijedili supruga Z, sinovi Č, OT, M, O i on, te kćeri T i U, a usmenom diobom izvršenom između kojih da je predmet ovog postupka pripao njega, s tim da se u posjedu istog nalazi od očeve smrti. Slijedom istaknutog činjeničnog supstrata, a sukladno rezultatima u postupku provedenog očevida, tužitelj je konačno ustao zahtjevom stavljajući ga u sadržaju kao u izreci ove presude.
2. Tuženica se u odgovoru na tužbu opirala istoj i njome stavljenom zahtjevu navodeći da iz dokaza na koje se tužitelj u tužbi poziva ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno da tužitelj nije priložio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da bi on ili njegovi prednici bili vlasnici odgovarajućih realnih dijelova predmetne nekretnine, slijedom čega da ih tužitelj nije mogao steći nasljeđivanjem i diobom s obzirom da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima. Osim toga, navela je da se u ispravama priloženima uz tužbu ne spominje predmetna nekretnina, a niti da je tužitelj dokazao da su materijalnom diobom upravo njega pripali navedeni dijelovi predmetne nekretnine. Nadalje je navela da tužitelj nije priložio dokaze o tome da bi nastavno na pravne prednike posjedovao predmet spora kroz zakonom određeno vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću, s tim da iz digitalne orto-foto karte iz 1968. i HOK-a nisu vidljivi tragovi posjeda niti ograđenost odgovarajućih dijelova predmetne nekretnine. Stoga je predložila da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.
2.1. Tuženica je ujedno u nastavku postupka navela da je predmetna nekretnina na dan 16. listopada 1990. bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima te s obzirom na njezinu pravnu narav ista je neotuđiva i na njoj se ne može steći pravo vlasništva dosjelošću nakon 6. travnja 1941., kao i da je stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu u državnom vlasništvu isključeno jer je njihovo otuđenje dopušteno iznimno (komasacija, izdvajanje iz šumskog kompleksa odlukom nadležnog tijela).
3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda i podataka iz katastarskog operata za K. O. [katastarska općina], zapisnika s očevida od 10. studenog 2025., skice mjesta očevida izrađene po vještaku mjerniku V (nom. ZT) Jurasu, ing. geod. iz „Ureda za izmjeru“ d.o.o., Šibenik i digitalno potpisane 19. veljače 2026. s preklopom na DOF 68. i HOK, Geodetskog situacijskog nacrta stvarnog stanja izrađenog 14. listopada 2024. od strane Gromatic KR d.o.o., Ugovora o diobi od 3. prosinca 1978., izvoda iz matične knjige vjenčanih od 22. ožujka 1982., uvjerenja o uvjetima uređena prostora od 16. travnja 1987., rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O.808/88 od 28. prosinca 1994., izjave od 1. ožujka 1996., Ugovora o priključenju br. 15/98 od 14. siječnja 1998., rješenja GRADA VODICA od 26. siječnja 2012., rješenja tvrtke HRVATSKE VODE od 27. siječnja 2012., potvrde o kućnom broju od 3. listopada 2012., presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-1922/2025-2 od 14. travnja 2026., iskaza tužitelja, te iskaza svjedoka TT, UT, VT, HT, ĆT, NT i OT, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužitelja u cijelosti nalazi osnovanim.
6. Naime, ocjenom u postupku provedenih dokaza sud je sljedećih utvrđenja:
- da su predmetni realni dijelovi kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (u naravi jedinstveni kompleks) sa sjeverne, istočne i južne strane ograđeni žičanom ogradom i betonskim ogradnim zidom, dok je zapadna granica suhozid zajednički sa susjednom nekretninom; da je predmetni kompleks podijeljen u tri cjeline od kojih prva cjelina (površine 1.672 m2) u naravi predstavlja stambeni objekt s pripadajućim uređenim dvorištem i vrtovima, druga cjelina (površine 1.910 m2) u naravi predstavlja stambeno- gospodarski objekt s uređenim maslinikom, dok treća cjelina (površine 2.585 m2) u naravi predstavlja uređeni maslinik u čijem sjeveroistočnom djelu je zatečen manji gospodarski objekt namjene kokošinjca,
- da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama ovog suda upisana kao vlasništvo tuženice, dok je prije toga bila upisana kao Općenarodna imovina (kako to proizlazi iz presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-1922/2025-2 od 14. travnja 2026. predmetom koje je bila i ovdje predmetna kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], s tim da je prema podacima iz katastarskog operata sa stanjem na dan 9. prosinca 2024. ta nekretnina (ukupne površine 545.162 m2) bila upisana i kao posjed ovdje tužitelja za 41/629842 dijela,
- da se predmet spora, kako to proizlazi iz personalnih dokaza provedenih tijekom postupka (iskaza svjedoka TT /rođ. 1943./, UT /rođ. 1956./, VT /rođ. 1962./, HT /rođ. 1965./, ĆT /rođ. 1944./, NT /rođ. 1940./ i OT /rođ. 1952./, koji su iskazivali o svojim neposrednim saznanjima glede posjedovnog stanja na predmetu spora, a kojim iskazima su u cijelosti potvrđene tvrdnje tužitelja isticane u tom smislu u činjeničnom supstratu tužbe), odnosno provedenih materijalnih dokaza (i to rezultata očevida provedenog na licu mjesta - kojim su zatečeni tragovi dugogodišnjeg posjeda predmeta spora, i to stari stari kameni suhozid sa zapadne strane predmetnog kompleksa, odnosno žičana ograda i betonski zid s ostalih strana položeni na mjestu ranijeg suhozida, a kako to proizlazi iz personalnih dokaza provedenih tijekom postupka), nalazio u kontinuiranom, samostalnom i od nikog ometanom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika (djeda ČT i oca MT) koji su ga kontinuirano koristili kao pašnjak sa sjenicom za čuvanje blaga (do 70-ih godina prošlog stoljeća) odnosno u stambene, gospodarske i poljoprivredne (kao maslinika) svrhe od navedenog vremena.
7. Nadalje, u vezi primjene relevantnih materijalnih propisa u ovoj parnici ističe se kako slijedi:
- da iz dokaza provedenih tijekom postupka, posebno onih personalnih (vodeći pritom računa o dobi u postupku saslušanih svjedoka), nije moguće s dovoljnom sigurnošću zaključiti o izvršavanju posjeda od strane pravnog prednika glede odgovarajućeg realnog dijela predmetne nekretnine kroz vrijeme dosjelosti propisano pravnim pravilom iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (koje bi bilo dovršeno do 6. travnja 1941.), a koji propis se ima primijeniti na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80. i 36/90. te „Narodne novine“ br. 53/91. i 92/94.) tj. 1. rujna 1980., odredbom članka 29. kojeg propisa je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u vlasničkom režimu ranijeg društvenog uređenja (društveno vlasništvo, općenarodna imovina i sl.),
- da je odredbom članka 388. stavak 4. ZV, a koji propis je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.
8. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), u vrijeme dosjelosti valja uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).
9. Slijedom svega naprijed navedenog, a polazeći od utvrđenja ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikog ometani posjed tužitelja i njegovi pravnih prednika, i to djeda mu ČT i oca MT, glede predmeta spora izvršavan najkasnije počev od početka 50-ih godina prošlog stoljeća (od kojeg vremena su u postupku najstariji saslušani svjedoci imali neposrednih saznanja glede posjedovnog stanja na licu mjesta), a koji posjed ovaj sud po kvaliteti nalazi makar savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, dok postojeće vlasničko stanje glede predmetne nekretnine upisano u javnoj evidenciji (zemljišnim knjigama) samo za sebe, a polazeći od gornjih utvrđenja ovog suda, ne odriče posjedu izvršavanom glede predmeta spora od strane tužitelja i naprijed mu imenovanih pravnih prednika kvalitet savjesnosti odnosno poštenja, pa kako u konkretnom slučaju u vezi potraživanja tužitelja ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak ovog suda da je tužitelj, računajući i posjed izvršavan glede odgovarajućeg realnog dijela predmetne nekretnine od strane djeda mu ČT i oca MT (nakon nasljeđivanja kojeg je i diobe provedene sa sunasljednicima iza njegove smrti predmet spora pripao tužitelju), odgovarajući realni dio predmetne nekretnine stekao ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki - izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a (u trajanju od 40 godina), svakako dovršen do vremena neposredno nakon stupanja na snagu ZV-a, a prije donošenja naprijed navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, zbog čega je zahtjevu tužitelja valjalo udovoljiti u cijelosti i presuditi kao u izreci, a u vezi s kojom odlukom se ističe da se neosnovanima ukazuju tvrdnje tuženice o tome da bi predmet spora, koji bi na dan 16. listopada 1990. bio obuhvaćen Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima, predstavljao šumu odnosno šumsko zemljište, a to stoga jer predmet spora, kako to proizlazi iz rezultata provedenih dokaza, niti jednim svojim dijelom tijekom vremena opisanog dosijedanja faktično nije imao narav šume ili šumskog zemljišta.
10. Odluka o parničnom trošku je izostala budući da stranke nisu stavile zahtjeve za nadoknadu istog.
Šibenik, 1. lipnja 2026.
SUDAC
Toni Grgurin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.
DN-a:
- tužitelju, po punomoćniku
- tuženici, po zakonskom zastupniku
