Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž R-308/2024-2
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Ratkoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb u Zagrebu, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, zastupanog po punomoćniku OI, mag. iur., zaposlenom kod tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7536/2021-27 od 25. lipnja 2024., 1. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana te se preinačava rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7536/2021-27 od 25. lipnja 2024. u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan prigovor tuženika protiv rješenja o pristojbi broj Pr - 7536/2021-25 od 9. siječnja 2024. za iznos od 67,69 eur i rješava:
Prihvaća se prigovor tuženika kao osnovan te se citirano rješenje o pristojbi od 9. siječnja 2024. za pobijani iznos od 67,69 eur, ukida.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tuženika protiv rješenja (o pristojbi) broj Pr-7536/2021-25 od 9. siječnja 2024. za plaćanje sudske pristojbe u ukupnom iznosu od 326,50 eur, odnosno za preostali neplaćeni iznos od 67,69 eur kao neosnovan.
2. Protiv tog rješenja, dakle, u dijelu kojim je odbijen prigovor tuženika protiv rješenja o pristojbi za iznos od 67,69 eur žalbu je podnio tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava kao žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, odnosno da se njegov prigovor protiv rješenja o pristojbi prihvati i citirano rješenje o pristojbi za iznos od 67,69 eur, ukine.
3. Žalba je osnovana.
4. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje utvrđujući da je rješenjem o pristojbi broj Pr-7536/2021-25 od 9. siječnja 2024., nakon pravomoćnog završetka ovog parničnog postupka tuženiku naložio plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eur, za odgovor na tužbu u iznosu od 26,54 eur, na prvostupanjsku presudu u iznosu od 82,29 eur i za žalbu protiv presude u iznosu od 164,58 eur, odnosno ukupno 326,50 eur. Sud dalje utvrđuje da je tuženik protiv tog rješenja podnio pravovremeni prigovor kojim je obavijestio sud da je iskoristio privilegij iz čl. 7. st. 3. u vezi s čl. 13. Zakona o sudskim pristojbama kojom je propisana mogućnost plaćanja polovice pristojbe ukoliko je ista plaćena u roku od tri dana od kada je stranka pozvana na plaćanje pristojbe od strane suda te da je izvršio uplatu dužne pristojbe u iznosu od 258,81 eur i to u visini jedne polovine sudske pristojbe za tužbu i prvostupanjsku presudu u iznosu od 67,69 eur, sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 26,54 eur te za žalbu u iznosu od 164,58 eur ili u ukupnom iznosu od 258,81 eur, slijedom čega da tuženik smatra da preostali iznos pristojbe u iznosu od 67,69 eur nije u obvezi platiti.
5. Prvostupanjski sud, odlučujući o prigovoru tuženika cijeneći odredbu čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 – dalje ZSP) zaključio je da tužba i odgovor na tužbu nisu odluke sude iz odredbe čl. 7. st. 3. ZSP-a, već da su to podnesci stranaka, uz daljnje shvaćanje da se odredba čl. 7. st. 3. ZSP -a ne odnosi niti na rješenje o pristojbi, a jedina odluka suda koja tuženiku nije dostavljena u elektroničkom obliku da je prvostupanjska presuda od 30. ožujka 2022. pa je zbog tih razloga ocijenio kao neosnovan prigovor tuženika za plaćanje preostalog dijela sudske pristojbe u iznosu od 67,69 eur.
6. Tuženik u žalbi, navodi da je opisano stajalište prvostupanjskog suda pogrešno te ukazuje da je odredbom čl. 7. st. 3. ZSP-a propisan privilegij za plaćanje sudske pristojbe ukoliko u roku od tri dana od primitka rješenja kojim je pozvan na plaćanje sudske pristojbe izvrši uplatu jedne polovine (50%) iznosa pristojbe koja je rješenjem o pristojbi utvrđena. Tuženik ukazuje da je sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, uplatom izvršenom u roku od tri dana od primitka rješenja o pristojbi platio 258,81 eur pri čemu tuženik navodi da je puni iznos sudske pristojbe za tužbu i presudu iznosio 135,38 eur (53,09 + 82,29 eur), a polovina od tog iznosa jest 67,69 eur u kojem je iznosu sudsku pristojbu za tužbu i presudu platio. Daljnji plaćeni iznos sudske pristojbe se odnosi na odgovor na tužbu u iznosu od 26,54 eur, te za žalbu u iznosu od 164,58 eur, sukladno rješenju prvostupanjskog suda o pristojbi slijedom čega da je tuženik platio sveukupan iznos pristojbe od 258,81 eur. Slijedom navedenog tuženik smatra da je sud pogrešno povodom njegovog prigovora rješenje o pristojbi održao na snazi za iznos od 67,79 eur, koji nije u obvezi platiti. Pritom tuženik ukazuje i na zaključak donesen na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 11. studenog 2022. broj Su IV -87/2022 prema kojem tuženik (poslodavac) u sporu u kojem je tužitelj oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi (radnik) i u kojem isti uspije u sporu ima pravo koristiti privilegij iz čl. 7. st. 3. u vezi čl. 13. ZSP-a, time da rok za plaćanje sudske pristojbe počinje teći od dana kada je isti pozvan na plaćanje sudske pristojbe od strane suda.
7. Svi opisani žalbeni navodi tuženika su osnovani.
8. U konkretnom slučaju radi se o radnom sporu koji je tužitelj pokrenuo kao radnik protiv tuženika kao poslodavac za isplatu razlike plaće u kojem sporu je tužitelj pravomoćno uspio s tužbenim zahtjevom. Prvostupanjski sud je nakon pravomoćnog završetka postupka donio rješenje o pristojbi od 9. siječnja 2024. kojim je pozvao tuženika na plaćanje sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 eur, za odgovor na tužbu u iznosu od 26,54 eur, za prvostupanjsku presudu u iznosu od 82,29 eur i za žalbu protiv presude u iznosu od 164,58 eur ili sveukupno u iznosu od 326,50 eur.
9. Tuženik je uz podnesak od 12. siječnja 2024., a kojim je obavijestio sud da je iskoristio privilegij iz čl. 7. st. 3. u vezi s čl. 13. ZSP-a dostavio potvrdu o plaćenoj sudskoj pristojbi u roku od tri dana u ukupnom iznosu od 258,81 eur, navodeći da je sudsku pristojbu za tužbu i prvostupanjsku presudu sukladno privilegiju iz čl. 7. st. 3. ZSP-a platio u visini polovice iznosa pristojbe.
10. Slijedom navedenog te kada se ima u vidu citirani zaključak Vrhovnog suda RH, u vezi korištenja privilegija iz čl. 7. st. 3. i čl. 13. ZSP-a, koji prihvaća i ovaj sud, i koji se odnosi na konkretan predmet tada proizlazi da je tuženikov prigovor osnovan, slijedom čega su i žalbeni navodi tuženika u odnosu na njegovu obvezu plaćanja sudske pristojbe u preostalom iznosu od 67,69 eur, osnovani.
11. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava te uvažanjem žalbe tuženika trebalo pobijano rješenje preinačiti i rješenje o pristojbi prvostupanjskog suda za neplaćeni iznos pristojbe od 67,69 eur ukinuti, kako je to i odlučeno u izreci ovog rješenja na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.
U Rijeci 1. lipnja 2026.
Sudac
Duško Abramović
