Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Osijek
Broj: Pp-1704/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Željki Ravlić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Doris Gazdik, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika DO s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. i članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), pokrenutog povodom optužnog prijedloga Policijske uprave osječko-baranjske, Prve policijske postaje Osijek s ispostavom Čepin, broj: 211-07/26-5/13709 31.05.2026. godine, nakon javne glavne rasprave održane i završene u nazočnosti okrivljenika i ovlaštenog predstavnika tužitelja, dana 1. lipnja 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Temeljem čl.183. Prekršajnog zakona, („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18)
Okrivljenik DO, sin D i Č, djev. S, rođen u [adresa], dana 18.09.1959. godine, s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], umirovljenik, s mjesečnom mirovinom u iznosu od oko 2.300,00 eura, oženjen, otac jednog djeteta, pismen, završena škola SSS, suvlasnik stana u kući, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata i Plaketom Dragovoljaca '90., prekršajno nekažnjavan, kazneno neosuđivan, ne vodi se drugi prekršajni postupak ili kazneni postupak
k r i v j e
što je dana 31.05.2026. godine, nedjelja, u 10,30 sati u ulici u [adresa], postupio suprotno izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji prema supruzi ČO (1963) s prebivalištem u [adresa], na bilo kojem području Republike Hrvatske na udaljenosti manjoj od 100 metara i zaštitnoj mjeri zabrana posjećivanja kuće na adresi u [adresa], Presudom Općinskog suda u Osijeku broj: Pp-949/2026-3 u trajanju od 30.03.2026. do 22.03.2027. godine, budući je pratio suprugu ČO do njezine adrese prebivališta, a zatim i ušao za njom u garažu, nakon čega je dakle prekršio mjeru dolaskom u prostor u kojem ne smije boraviti niti se približiti supruzi na udaljenosti manjoj od 100 metara,
dakle, okrivljenik je prekršio izrečenu zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji prema supruzi ČO s prebivalištem u [adresa], kao i zaštitnu mjeru udaljenja iz zajedničkog kućanstva jer je u isto kućanstvo ušao,
time je okrivljenik postupio protivno čl.24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), čime je počinio prekršajno djelo kažnjivo po istom članku navedenog Zakona,
II. pa se okrivljeniku za počinjeni prekršaj temeljem citiranih članaka navedenog
Zakona, a primjenom čl.35. Prekršajnog zakona
i z r i č e
KAZNA ZATVORA u trajanju od 10 (deset) dana.
III. Temeljem čl.40. st.1. u svezi čl.40. st.2. Prekršajnog zakona, okrivljeniku se uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju pri PU osječko-baranjskoj, I. PP Osijek s ispostavom Čepin i kod ovog Suda od dana 31.05.2026. godine u 14,15 sati do dana 01.06.2026. godine u 14,00 sati, kao 2 (dva) dana zatvora, odnosno kao 79,64 € novčane kazne, pa ima za izdržati još 8 (osam) dana zatvora. Kaznu zatvora će okrivljenik izdržavati po proteku roka od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti i izvršnosti ove presude.
IV. Temeljem čl.139. st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik se obvezuje na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 € u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude.
II/ Temeljem čl.182. toč.2. i 3. Prekršajnog zakona okrivljenik sa podacima kao pod I/ izreke ove presude
o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e
da bi dana 31.05.2026. godine, u 10,30 sati, u [adresa] u [adresa], se nasilnički ponašao odnosno ponovio psihičko nasilje koje je kod žrtve tj. supruge ČO prouzročilo uznemirenost i povredu dostojanstva te tjelesno nasilje primjenom fizičke sile na način da je u crkvenom dvorištu poslije mise prišao i obratio se svojoj supruzi ČO gdje ju je objema rukama uhvatio za podlakticu desne ruke i prislonio ju uz zid i pritom joj se obratio glasno vičući: "Zašto se nećeš sporazumno rastati, želiš me izmusti!", nakon čega je pratio ČO do njezine adrese prebivališta te ušao s njom u garažu i vikao da sjedne, a ona se zaključala i čekala da se DO udalji, te se udaljio u 11,00 sati, a policiju je pozvala u 13,00 sati,
pa da bi time okrivljenik postupio protivno čl.22. st.1. toč.1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), čime je počinio prekršajno djelo kažnjivo po čl.22. st.2. istog Zakona.
Obrazloženje
1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava osječko-baranjska, Prva policijska postaja Osijek s ispostavom Čepin, broj: 211-07/26-5/13709 31.05.2026. godine podnijela je ovome sudu dana 01.06.2026. godine optužni prijedlog u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika DO zbog prekršaja opisanog u izreci presude.
2. Na raspravi održanoj kod ovoga suda dana 1. lipnja 2026. godine na koju je po policijskim službenicima doveden okrivljenik DO, pristupila je svjedokinja- žrtva ČO, supruga okrivljenika, kao i ovlašteni predstavnik tužitelja SO. Okrivljenik je u odnosu na navode optužbe iskazao da je točno da je dana dana 31.05.2026. godine, nedjelja, u 10,30 sati u ulici u [adresa], postupio suprotno izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji prema supruzi ČO (1963), a koja mu je mjera izrečena pravomoćnom presudom Općinskog suda broj Pp-949/2026 te je pravomoćna 30.03.2026. i izvršna 30.05.2026. godine te je ista na snazi u trajanju od godinu dana. Navedeni prekršaj je u cijelosti priznao, dakle da je prekršio zaštitnu mjeru, navodeći da je točno da je prišao supruzi ČO nedjelja u 10,30 sati, u Osijeku na adresi [adresa], ispred crkve kojom prilikom je naišao na suprugu. Nadalje je naveo da nije točno da ju je on u crkvenom dvorištu poslije mise, ispred stotinu ljudi koji su izlazili iz crkve, uhvatio objema rukama za podlakticu desne ruke i prislonio ju uza zid, a potom joj se obratio glasno vičući: "Zašto se nećeš sporazumno rastati, želiš me izmusti!". Međutim, kako je on došao u tu crkvu ne misleći da će nju sresti, jer ide u Kapucinsku crkvu, te kada su se vraćali kući išli su u istom smjeru. Ona prebiva u [adresa], a on u [adresa], te je išao za njom i ušao u amfort u namjeri da joj da ključ od auta, ali ga nije htjela uzeti. Naime, ona ima rezervni ključ, a on ima original ključ na daljinsko otključavanje i zaključavanje, dok ona ima ključ za mehaničko otključavanje i zaključavanje auta. Auto 90% koristi ona, a on je koristio samo po potrebi za liječnika. Također je iskazao da je on jučer ko ristio taj auto te da je isti parkirao u svojem naselju, a ona je taj isti auto danas uzela i s njime je došla na sud, što potvrđuje da ona također koristi taj auto ali s tim mehaničkim ključem. Nakon navedenog pratio je ČO do njezine adrese prebivališta, zatim i ušao za njom u garažu, nakon čega joj je rekao da sjedne, a ČO je potom ušla u kuću i zaključala se te čekala da se on udalji, a nakon čega je pozvala policiju. Na poseban upit sutkinje kako su se oni izmjenjivali s ključevima, s obzirom da tvrdi da supruga koristi automobil koji je on kupio unazad 17 godina najčešće i to zbog posla, isti je odgovorio da mu ona ostavlja redovito ključeve u amfortu kuće ako joj trebaju, navodeći da on njoj šalje poruka, a ona šalje poruke njemu te se dogovara ju oko korištenja automobila i ona njemu ostavlja ključeve u amfortu kada mu za njegove zdravstvene potrebe treba auto. Na poseban upit sutkinje okrivljeniku da li se osjeća krivim za prekršaje koji mu se stavljaju na teret, isti izjavljuje da se osjeća krivim za prekršaj kršenja zaštitne mjere, a za prekršaj nasilničkog ponašanja prema supruzi se ne osjeća krivim jer on nije ispred crkve nju fizički prislonio uza zid, navodeći da bi bilo totalno nedolično da on ispred 150 ljudi se nasilnički ponaša prema ženi, a posebno imajući u vidu da je on fizički puno jači od nje i da bi se na njoj s obzirom na nasilničko ponašanje hvatanja za podlakticu desne ruke i prislanjanja uza zid vidjele ozljede u vidu modrica ili sl. Također je iskazao da su se oni sreli u 10,30 sati ispred crkve nakon mise, a da je ona prekršaj prijavila oko 13,09 sati telefonom te je on uhićen u 14,15 sati. Na poseban upit sutkinje na koji način je on iza mise i razgovora s njom išao kući gdje živi odnosno boravi te da li je pratio suprugu do njezine adrese prebivalište, isti je iskazao da je poslije mise on išao za njom, navodeći da je ona išla ispred njega, a on je išao za njom, te da je samo ušao u garažu te joj je dolaskom u garažu odnosno amfort rekao da sjedne da popričaju o razvodu jer on želi da se sporazumno razvedu, na što je ona reagirala na način da je otišla u kuću te se zaključala a on je otišao svojoj kući.
2.1. Na istoj raspravi sud je ispitao ČO, suprugu okrivljenika, te je Sud upozorio svjedokinju-oštećenicu kao žrtvu nasilja u obitelji sukladno članku 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji o svojim pravima i to da ima pravo na pristup službama za potporu žrtvama nasilja u obitelji, pravo na psihološku i drugu stručnu pomoć, na zaštitu od zastrašivanja i odmazde, zaštitu dostojanstva tijekom ispitivanja kao svjedoka, pravo na pratnju osobe od povjerenja pri poduzimanju svih radnji u kojima sudjeluje, pravo da na svoj zahtjev bude obaviještena o ukidanju zadržavanja ili bijegu okrivljenika, mjerama opreza, pravo na tajnost podatka, pravo zahtijevati isključenje javnosti u postupku pred Sudom, pravo na opunomoćenika u postupku, pravo da bude obaviještena o svim radnjama u postupku i o ishodu postupka, pravo na izbjegavanje kontakta s okrivljenikom prije i tijekom postupka, osim ako prekršajni postupak zahtijeva takav kontakt, pravo na predlaganje dokaza, te drugim pravima. Oštećenica je izjavila da je upoznata kao žrtva nasilja u obitelji sa svim pravima iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i Zakona o kaznenom postupku, te je obavijest o svojim pravima u potpunosti razumjela, te nije zahtijevala isključenje javnosti u ovom postupku, te kontakt s okrivljenikom tijekom postupka. Sud je upozorio svjedokinju u smislu čl.173. st.1. PZ-a a u svezi sa čl.286., 288., 289., 291. i 294. ZKP-a (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19) da je dužna govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti te da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, te da nije dužna odgovarati na pitanja, te na odricanje prava svjedočenje sukladno čl.285.s t.3. i 288. st.3. ZKP-a. Zatim je svjedokinja upozorena da nije dužna odgovarati na pitanja ako je vjerojatno da bi time izložila sebe ili svog bliskog rođaka teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili kaznenom progonu. Temeljem čl.300. st.1. toč.3 i 5. Zakona o kaznenom postupku svjedokinja je izričito upozorena na blagodat nesvjedočenja i na činjenicu da ukoliko izjavi da želi svjedočiti da će se njezin iskaz koristiti kao dokaz u postupku te je ista iskazala da je upozorenja saslušala te da želi svjedočiti, nakon čega je svjedokinja ČO pozvana da iznese sve što joj je o događaju poznato pa je ista izjavila da je dana 31.05.2026. godine, nedjelja, u 10,30 sati u ulici u [adresa], nakon što je izašla iz crkve ugledala supruga koji ju je zvao te joj je prišao prethodno rekavši da stane da popričaju, navodeći da joj je rekao zašto ne želi potpisati sporazumni razvod braka te joj nije rekao "želiš me izmusti" jučer, već joj je to u porukama rekao da ga želi izmusti, navodeći da ju ispred crkve nije uopće vrijeđao niti joj je išta ružno govorio. Međutim, navela je da ju je prislonio uz zid i rekao joj "zašto neće da mu potpiše papir koji će joj on dati", na što mu je ona rekla da ima ona svoja prava. Nakon toga je ona krenula kući, a iza nje ju je pratio njezin suprug i ušao za njom u garažu kuće te joj je rekao da sjedne, na što je ona rekla da mora na toalet i ušla u kuću te se zaključala u toalet. Budući nije imala mobitel niti ga nosi u crkvu on je nakon nekog vremena otišao, a ona se otključala iz toaleta i ušla u kuću gdje se zaključala i pozvala policiju. Policiju je pozvala oko 13,00 sati. Iz crkve je došla u 10,30 sati, a on se zadržao do 11 sati. Ista je iskazala da je njen suprug nju zaustavio na ulici kada su izašli iz crkve i fizički ju pritisnuo uza zid. Na upit sutkinje zašto nije odmah zvala policiju, ista je odgovorila zato što je on ponovno došao te je lupao na vrata, a zapravo je došao s razlogom da joj da ključeve za korištenje auta, navodeći da su oni pričali međusobno kroz otvoren prozor te da je on došao sa ključevima od auta i sa tim papirom o sporazumnom razvodom, što je ona odbila potpisati, te je nakon toga zvala policiju a ključeve od auta joj nije ostavio. Ovlašteni predstavnik tužitelja postavio je pitanje svjedokinji zašto je dozvolila i dopustila da okrivljenik ulazi u zajednički prostor unatoč izrečenoj zaštitnoj mjeri i zašto nije odmah zvala policiju te zašto je puno puta s obzirom da koristi vozilo, koje je zajedničko, dozvolila okrivljeniku da ulazi u zajednički prostor a koji trenutno on ne smije posjećivati i tu mu ostavljala ključeve od automobila i samim time doprinijela kršenju zaštitnih mjera koje su izrečene kako bi se ona zaštitila kao žrtva nasilja, na što je oštećenica odgovorila da je ona mislila da je to dovoljna udaljenost s obzirom da on nije ulazio u kuću, iako je priznala da je ulazio u kuću te da mu je ona omogućila to kako bi uzeo dokument o svojoj invalidnosti i to su se oboje dogovorili putem poruka. Jučerašnjeg dana je također komunicirala sa suprugom te mu dozvolila da bude ispred kuće te ga je odbila zbog potpisivanja sporazumnog razvoda te samim time također doprinijela kršenju zaštitne mjere, iako je svjesna da okrivljenik ne smije prići kući u kojoj ona živi na udaljenosti manjoj od 100 metara i da joj je zabranjena komunikacija, kao i njemu prema njoj, jer se radi o zaštitnoj mjeri koja je izrečena kao mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja, kao i mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva, na što je ista odgovorila da je on lupao na vrata te ona nije zvala policiju te mu je dozvolila to. Okrivljenik nije imao primjedbi na iskaz svjedokinje niti pitanja. Ovlašteni predstavnik tužitelja u završnoj riječi je iskazao da u cijelosti ostaje kod navoda iz optužnog prijedloga, kao i predložene kazne.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao Optužni prijedlog I. PP Osijek s ispostavom Čepin Općinskom sudu u Osijeku (list 1-5 spisa), Izvješće o uhićenju (list 6-7 spisa), Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (list 8-10 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedokinje (list 11-13 spisa), Obavijest žrtvi nasilja u obitelji (list 14-15 spisa), Obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja (list 16-17 spisa), Izjava o odricanju prava na branitelja (list 18 spisa), Pravomoćna presuda Općinskog suda u Osijeku broj: Pp-949/2026-3 od 30.03.2026. godine (list 19-21 spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu (list 23 spisa), Obavijest počinitelju prekršaja (list 24 spisa), Potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije od 01.06.2026. godine koja prileži ovom Zapisniku.
4. Nakon provedenog dokaznog postupka, temeljem iskaza okrivljenika koji je okolnosno priznao počinjenje prekršaja, a posebno cijeneći iskaz ispitane svjedokinje ČO, žrtve obiteljskog nasilja-supruge okrivljenika kao dokaz u postupku sukladno članku 300. ZKP-a, te cijeneći izvedene dokaze u postupku temeljem čl.88. Prekršajnog zakona u cijelosti utvrdio dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret, na način da je dana 31.05.2026. godine, nedjelja, u 10,30 sati u ulici u [adresa], postupio suprotno izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji prema supruzi ČO (1963) s prebivalištem u [adresa], na bilo kojem području Republike Hrvatske na udaljenosti manjoj od 100 metara i zaštitnoj mjeri zabrana posjećivanja kuće na adresi u [adresa], Presudom Općinskog suda u Osijeku broj: Pp-949/2026-3 u trajanju od 30.03.2026. do 22.03.2027. godine, budući je pratio suprugu ČO do njezine adrese prebivališta, a zatim i ušao za njom u garažu, nakon čega je dakle prekršio mjeru dolaskom u prostor u kojem ne smije boraviti niti se približiti supruzi na udaljenosti manjoj od 100 metara, dakle, okrivljenik je prekršio izrečenu zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji prema supruzi ČO s prebivalištem u [adresa], kao i zaštitnu mjeru udaljenja iz zajedničkog kućanstva jer je u isto kućanstvo ušao, time je okrivljenik postupio protivno čl.24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), čime je počinio prekršajno djelo kažnjivo po istom članku navedenog Zakona, a što je opisano pod I/ izreke ove presude, dok ga je sud za prekršaj opisan pod II/ izreke ove presude oslobodio od optužbe da bi se dana 31.05.2026. godine, u 10,30 sati, u [adresa] u [adresa], nasilnički ponašao odnosno ponovio psihičko nasilje koje je kod žrtve tj. supruge ČO prouzročilo uznemirenost i povredu dostojanstva te tjelesno nasilje primjenom fizičke sile na način da je u crkvenom dvorištu poslije mise prišao i obratio se svojoj supruzi ČO gdje ju je objema rukama uhvatio za podlakticu desne ruke i prislonio ju uz zid i pritom joj se obratio glasno vičući: "Zašto se nećeš sporazumno rastati, želiš me izmusti!", nakon čega je pratio ČO do njezine adrese prebivališta te ušao s njom u garažu i vikao da sjedne, a ona se zaključala i čekala da se DO udalji, te se udaljio u 11,00 sati, a policiju je pozvala u 13,00 sati, pa da bi time okrivljenik postupio protivno čl.22. st.1. toč.1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), čime je počinio prekršajno djelo kažnjivo po čl.22. st.2. istog Zakona. Stoga ga je Sud za prekršaj pod I/ izreke presude oglasio krivim za počinjeni prekršaj i istome izrekao kaznu zatvora u koju kaznu je uračunao zadržavanje, dok ga je za prekršaj pod II/ oslobodio od optužbe.
5. Naime, ovaj sud je okrivljenika za prekršaj pod I/ izreke ove presude oglasio krivim temeljem provedenog dokaznog postupka, kao i izričitog okolnosnog priznanja počinjenja prekršaja od strane okrivljenika temeljem čl.171.a Prekršajnog zakona , kao i priznanja krivnje za prekršaj kršenja zaštitne mjere. Kako je nasilje u obitelji svaka primjena fizičke sile ili psihičke prisile na integritet osobe, svako drugo postupanje jednog člana obitelji koje može prouzročiti ili izazvati opasnost da će prouzročiti fizičku i psihičku bol, prouzročenjem osjećaja straha ili osobne ugroženosti ili povrede dostojanstva, fizički napad bez obzira da li je nastupila posljedica tj. tjelesna ozljeda ili ne, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim nazivima i drugi način grubog uznemiravanja, sud je utvrdio da su se u radnjama okrivljenika ispunila sva obilježja prekršaja za koji se isti tereti, te je smatrajući počinjeno djelo dokazanim okrivljenika oglasio krivim i izrekao mu kaznu kao u izreci ove presude.
5.1. Nakon detaljno utvrđenog činjeničnog stanja sud je okrivljenika za prekršaj pod II/ izreke ove presude oslobodio od optužbe jer nije našao elemenata krivnje niti odgovornosti da bi okrivljenik počinio prekršajno djelo za koje ga se tereti kako je to opisano pod II/ izreke, a isto iz razloga što je oštećenica ČO tijekom rasprave mijenjala iskaz gdje se dogodilo nasilničko ponašanje u obitelji odnosno psihičko nasilje budući je prvo rekla ispred crkve kada je ugledala supruga koj i ju je zvao te joj prišao, a potom je rekla da ju ispred crkve nije uopće vrijeđao niti joj je išta ružno govorio te da ju je prislonio uz zid izvan crkve odnosno crkvenog dvorišta i rekao joj zašto neće da potpiše papir koji će joj on dati te je sud iskaz svjedokinje koji je na raspravi dala, a koji je totalno kontradiktoran jer prvotno navodi da ju je psihički zlostavljao kada je izašla iz crkve, a potom izvan crkve, te je navela da ju nije uopće vrijeđao pa opet da ju je prislonio uz zid, nakon čega je ona krenula kući te mu je omogućila da uđe u garažu i da svjesno je kršila mjeru koju joj je izrekao sud kao i okrivljenik jer mu je omogućavala zbog svojih potreba korištenje njegovog auta da uzima auto iz garaže, odnosno amforta gdje se vozilo nalazilo i ostavljala mu ključeve, komunicirala s njim telefonom, sve protiv mjera izrečenih od strane suda , čime je doprinijela činjenju prekršaja svjesno i s namjerom pa je sud temeljem čl.88. Prekršajnog zakona, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i njezin iskaz posebno i u cijelosti koji je nelogičan, nejasan, neuvjerljiv i dan na različite načine o istom događaju jer je iz crkve došla u 10,30 sati a policiju je zvala u 13,00 sati, dakle nakon što se uopće događaj dogodio prošlo je 2 i pol sata od zvanja policije od pozivanja policije od strane oštećenice, čime je po mišljenju ovog suda njezin iskaz sud smatrao neistinitim i nije mogao na temelju njezinog iskaza okrivljenika oglasiti krivim niti u njegovim radnjama naći elemente prekršaja budući je oštećenica iskaz nekoliko puta mijenjala. S obzirom na navedeno i s obzirom na iskaz oštećenice sud u navedenom dijelu optužnog prijedloga je okrivljenika oslobodio od optužbe jer je zaključio temeljem slobodnog sudačkog uvjerenja da oštećenica nije imala straha niti se bojala niti je pozvala policiju, već je omogućavala okrivljeniku i prije navedenog dana da dolazi u njezinu kuću, dopisivala se s njim oko preuzimanja ključeva od auta, omogućavajući svjesno kršenje mjera koje su okrivljeniku izrečene u odnosu na nju. S obzirom da nije dokazano da je okrivljenik u navedenom dijelu optužnog prijedloga počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret jer za navedeni prekršaj ne postoje valjani razlozi koje bi sud prihvatio i koji bi uzeo u obzir kao pravovaljane i vjerodostojne dokaze u ocjeni krivnje okrivljenika to je s obzirom da na strani okrivljenika postoje sve okolnosti koje isključuju njegovu krivnju, kao i da nema dokaza kojim bi se okrivljenik oglasio krivim primjenom čl.182. toč.2. i 3. Prekršajnog zakona okrivljenika oslobodio od optužbe u navedenom dijelu izreke ove presude pod II/.
6. Prilikom odmjeravanja o vrsti prekršajno pravne sankcije okrivljeniku za počinjeni prekršaj sud je cijenio sve okolnosti iz čl.36. st.1. i 2. Prekršajnog zakona. Na strani okrivljenika Sud nije utvrdio olakotnih okolnosti, dok je otegotnih okolnosti Sud utvrdio da je okrivljenik postupio suprotno izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji prema supruzi ČO (1963) s prebivalištem u [adresa], na bilo kojem području Republike Hrvatske na udaljenosti manjoj od 100 metara i zaštitnoj mjeri zabrana posjećivanja kuće na adresi u [adresa], Presudom Općinskog suda u Osijeku broj: Pp - 949/2026-3 od 30.03.2026. godine u trajanju od 30.03.2026. do 22.03.2027. godine. Stoga je sud s obzirom na težinu počinjenog prekršaja, okolnosti pod kojima je počinjen prekršaj, kao i sve druge relevantne razloge, odlučio okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreći bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) dana, a u koju kaznu zatvora je sud temeljem čl.40. st.1. u svezi čl.40. st.3. Prekršajnog zakona uračunao vrijeme koje je okrivljenik proveo u zadržavanju pri PU osječko-baranjskoj, I. PP Osijek s ispostavom Čepin, očekujući da će se u konkretnom slučaju navedenom kaznom postići svrha kažnjavanja da okrivljenik ubuduće neće činiti ovakve i druge prekršaje.
7. Sud okrivljeniku nije izrekao zaštitne mjere približavanja, uznemiravanja ili uhođenja prema supruzi ČO s prebivalištem u [adresa], kao niti zaštitnu mjeru udaljenja iz zajedničkog kućanstva na adresi u [adresa], budući su iste mjere izrečene Presudom Općinskog suda u Osijeku broj: Pp-949/2026-3 od 30.03.2026. godine u trajanju od 30.03.2026. do 22.03.2027. godine, a koje su na snazi i to u dužem trajanju te je sud smatrao da nema potrebe izricati dodatno predložene zaštitne mjere, smatrajući da će se već izrečenim mjerama u dužem trajanju i to od godinu dana postići svrha da okrivljenik ne čini više ovakve prekršaje, ali je sud pri donošenju odluke o neizricanju zaštitnih mjera imao u vidu i činjenicu da je i oštećen ica doprinijela kršenju navedenih mjera te da s obzirom na prirodu predmeta i okolnosti pod kojima se vodio ovaj postupak sud je smatrao da nije svrhovito da se mjera produlji jer je izrečena sukladno pravomoćnoj presudi koja je na snazi u najduljem trajanju.
8. Sud je okrivljenika obvezao na plaćanje paušalnih troškova ovoga suda.
9. Slijedom priloženih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud je odlučio kao u izreci.
U Osijeku 1. lipnja 2026. godine
Zapisničarka
S U T K I NJ A
Doris Gazdik
Željka Ravlić
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude ovlašteni tužitelj ima pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku iste. Žalba se podnosi ovom Sudu, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja.
Dostaviti:
1. Tužitelju,
2. Po pravomoćnosti:
- Žrtvi
- Tužitelju,
3. Spis.
