Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-664/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Dragici Samardžić, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke više sudske savjetnice- specijalista Maje Kristić, u ovršnom postupku ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o., Horvatova ulica 82, Zagreb, OIB: 76674680107, provi ovršenika BKM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dejanu Pavloviću, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-1110/25-4 od 2. svibnja 2025., 1. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-1110/25-4 od 2. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odgođen je prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice broj Ovrv-979/2014 od 25. veljače 2014. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-10587/2021 ( toč. I. izreke ) te je naloženo ovrhovoditelju da naknadi ovršeniku trošak ovog postupka u iznosu 312,50 EUR-a ( toč. II. izreke ).

2. Protiv tog rješenja pravovremeno se žali ovrhovoditelj pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) u vezi s odredbom članka 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 155/23, dalje: OZ), predlažući ovom sudu pobijano rješenje ukinuti.

3. Ovršenik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredaba postupka, niti ostvarenje pogrešne primjene materijalnog prava, a ni kojeg drugog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. OZ na koji pazi po službenoj dužnosti.

6. Pobijano rješenje doneseno je u situaciji kada ovršenik 26. ožujka 2025. podnosi prvostupanjskom sudu prijedlog za odgodu ovrha na plaći koju provodi njegov poslodavac na zahtjev ovrhovoditelja sve na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice broj Ovrv-979/2014 od 25. veljače 2014., a kojeg je ovrhovoditelj izravno dostavio poslodavcu na provedbu. U prijedlogu za ovrhu navodi se da je navedeno rješenje javni bilježnik donio na temelju Ugovora o kreditu br.2402006-1031262160/51404627-5103727152 od 12. studenog 2007. sklopljenog između njega kao korisnik kredita i kreditora Erste & Steiermaerkische bank d.d.. Nadalje ističe da se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi parnica koju je podnio protiv Erste & Steiermaerkische bank d.d., radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o namjenskom kreditu. Ovršenik se poziva na odluku Suda Europske unije, broj: C- 407/18 u predmetu Kuhar c/a Addiko bank d.d., te na sudsku praksu sudova Republike Hrvatske koja ide u smjeru stajališta da u slučaju postojanja parnice za ništetnost predmetnog ugovora više nije obvezno dokazivanje nenadoknadive ili teško nadoknadive štete iz čl. 65. st. 1. OZ-a. Ovrhovoditelj se nije očitovao na ovršenikov prijedlog.

7. Prvostupanjski je sud, pobijanim rješenjem, do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o namjenskom kreditu, odgodio prijenos zaplijenjenih sredstava smatrajući da se radi o potrošačkom ugovoru, tj. ispravi koja nije prošla sudsku kontrolu. Također, priznao je ovršeniku trošak podnošenja prijedlog za odgodu ovrhe u iznosu od 312,50 eura, a temeljem Tbr. 11. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa).

8. U žalbi ovrhovoditelj ističe da je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer ne navodi razloge na kojima temelji shvaćanje kako će provedbom postupka izravne naplate temeljem rješenja o ovrsi za ovršenika nastati nenadoknadiva, odnosno teško nadoknadiva šteta. Stoga da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 65. st. 1. OZ-a, a potrebno je kumulativno ispuniti oba. Nadalje da se odluka Suda Europske unije, broj: C- 407/18 u predmetu B c/a Addiko bank d.d. odnosi na ovrhu na nekretninama, što da predstavlja zaseban ovršni postupak i nije primjenjiva u konkretnom slučaju.

9. Žalba nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

10. Naime, 11. ožujka 2022. na sastanku u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske s predstavnicima građanskih odjela županijskih sudova pod brojem Su-IV- 87/2022 donesen sljedeći zaključak: "U ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave ili sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe."

11. U konkretnom slučaju predmetna ovršna isprava još uvijek nije prošla sudsku kontrolu, odnosno nije utvrđena visina novčane tražbine ovrhovoditelja koja bi se trebala naplatiti u ovom ovršnom postupku, budući je u tijeku parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi predmetne ovršne isprave koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem: P-10587/2021.

12. Budući da se ocjena sadrži li potrošački ugovor nepoštene odredbe utvrđuje u navedenom parničnom postupku, u kojem će se utvrditi i visina tražbine ovrhovoditelja, to se ovršni postupak ne može se provesti dok se ne provede sudska kontrola ovršne isprave.

13. Nadalje, za istaknuti je da je presudom suda Europske unije (dalje EU) poslovni broj C-407/18 izražen pravni stav Suda Europske unije o tumačenju Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, koja je implementirana u Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15 i 14/19), a iz kojeg proizlazi da nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu u takvom slučaju, mora ispitati jesu li odredbe u tom aktu nepoštene u smislu Direktive, te na prijedlog potrošača, ali i po službenoj dužnosti odgoditi ovrhu.

14. Stoga ovršenik nije dužan dokazivati uvjete za odgodu ako nacionalne odredbe ne pružaju odgovarajuću zaštitu potrošaču zajamčenu Direktivom Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

15. Imajući u vidu prethodno navedeno, žalbeni navodi kojima ovrhovoditelj ističe da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 65. stavka 1. OZ za odgodu ovrhe, nisu od utjecaja na pravilnosti i zakonitost pobijanog rješenja. Također, pravilna je odluka o trošku postupka sadržan pod toč. II. pobijanog rješenja.

16. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe članka 380. stavak točka 2. ZPP, u vezi članka 21. st. 1. OZ, odlučeno kao u izreci.

U Splitu, 1. lipnja 2026.

SUTKINJA

Dragica Samardžić