Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5521/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Ivane Bosnić-Kovačić, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Laljek u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe SERVIS FILEŠ j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ZP, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20. i 47/20.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe SERVIS FILEŠ j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ZP, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, od 27. travnja 2026., poslovni broj: Pp-98/2026, u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe SERVIS FILEŠ j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ZP, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela na način da se prekršaj činjenično opisan u izreci pobijane presude pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, br. 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20. i 114/22.).

II. Žalba okrivljene pravne osobe SERVIS FILEŠ j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ZP, odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.),, okrivljena pravna osoba SERVIS FILEŠ d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba ZP, obvezni su naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30 (trideset) eura, svaki, u roku od 60 (šezdeset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom proglašeni su krivima okrivljena pravna osoba SERVIS FILEŠ j.d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba ZP, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, okrivljenoj pravnoj osobi izrečena je novčana kazna u iznosu od 270,00 eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi novčana kazna u iznosu od 30,00 eura.

2. Okrivljenici su obvezani i na naknadu troškova prekršajnog postupka i to svaki u iznosu od po 30,00 eura.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su podnijeli žalbu, u kojoj navode da istu podnose zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i odluke o prekršajnopravnim sankcijama. U žalbi navode da iz uvoda izreke pobijane presude proizlazi da su proglašeni krivima zbog prekršaja iz članka 30. stavka 5. Zakona o računovodstvu, dok iz prekršajnog naloga proizlazi da ih se tereti za prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, pri čemu ističu da tim člankom nije propisan prekršaj već kažnjivost, zbog čega smatraju da je sud trebao odbiti optužbu te da je intervencijom u činjenični i pravni opis prekoračio optužni prijedlog.

Nadalje navode da sud nije proveo predložene dokaze na okolnosti obrane niti obrazložio razloge njihovog neprovođenja, zbog čega smatraju da se presuda ne može ispitati. Ističu da nije na nedvojben način utvrđeno iz kojih razloga nije došlo do dostave financijskih izvještaja, da nije cijenjena obrana okrivljenika kako se radilo o nenamjernom administrativnom propustu te da su izvještaji naknadno dostavljeni. Smatraju da sud nije dovoljno cijenio olakotne okolnosti, osobito činjenicu da se radi o malom poduzetniku, da nije postojala namjera izbjegavanja zakonskih obveza, da nije nastupila štetna posljedica te da sud nije obrazložio subjektivni element prekršaja odnosno krivnju odgovorne osobe. Također navode da sud nije na jasan način ispitao pitanje primjene blažeg zakona niti mogućnost izricanja opomene. Žalitelji nadalje ističu povredu načela ne bis in idem. Smatraju i da je izrečena sankcija prestroga s obzirom na okolnosti slučaja, posebno imajući u vidu da pravna osoba nije poslovala niti ostvarivala prihode, pa predlažu izricanje opomene odnosno ublažavanje novčane kazne ispod zakonskog minimuma. Također ističu da je odgovorna osoba lošeg imovnog stanja te da bi plaćanje kazne ugrozilo egzistenciju odgovorne osobe i poslovanje okrivljene pravne osobe.

4. Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Međutim, budući je prekršaj koji se okrivljenicima stavljaj na teret prvostupanjski sud pravno označio kao prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, br. 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20.), ovaj Sud je po službenoj dužnosti radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, otklonio navedeni propust, koji nije imao utjecaj na valjanost osporavane odluke i predmetni prekršaj pravilno pravno označio na način naveden u točki I izreke ove drugostupanjske presude, sukladno Zakonu o računovodstvu („Narodne novine“, br. 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20. i 114/22.).

8. Nije osnovan žalbeni navod da je prvostupanjski sud prekoračio optužni prijedlog odnosno da postoji nesklad između činjeničnog i pravnog opisa prekršaja. Iz sadržaja prekršajnog naloga/optužnog prijedloga i izreke pobijane presude jasno proizlazi da se okrivljenicima stavlja na teret da do 30. lipnja 2022. Financijskoj agenciji nisu dostavili godišnji financijski izvještaj s propisanom dokumentacijom radi javne objave za poslovnu 2021. godinu, čime su ostvarili obilježja prekršaja kažnjivog po članku 42. stavku 1. točki 33. i stavku 2. Zakona o računovodstvu. Stoga prvostupanjski sud nije prekoračio granice optužbe iz članka 179. stavka 3. Prekršajnog zakona, budući da identitet optužbe nije izmijenjen niti je okrivljenicima stavljeno na teret drugo protupravno ponašanje od onoga opisanog u optužnom aktu. Tijekom cijelog postupka bilo jasno koje se protupravno ponašanje okrivljenicima stavlja na teret te im je bilo omogućeno učinkovito ostvarivanje prava obrane.

9. Razmatrajući dalje žalbene navode kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice. Na temelju obrane okrivljenika te provedenih dokaza, osobito podataka Financijske agencije i izvatka iz Registra godišnjih financijskih izvještaja od 29. studenoga 2022., nedvojbeno je utvrđeno da okrivljenici do 30. lipnja 2022. nisu dostavili Financijskoj agenciji godišnji financijski izvještaj i drugu propisanu dokumentaciju radi javne objave za poslovnu 2021. godinu.

10. Bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke su žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije proveo dokaze koje su okrivljenici predlagali. Naime, odlučne činjenice u ovom postupku odnosile su se na postojanje obveze dostave financijskih izvještaja i činjenicu da ista nije izvršena u propisanom roku, a te su činjenice nedvojbeno utvrđene iz provedenih dokaza. Predloženi dokazi o poslovanju okrivljenika, prometu po računu, poreznim prijavama ili financijskom stanju nisu bili od odlučnog značaja za utvrđenje postojanja predmetnog prekršaja, pa ih prvostupanjski sud osnovano nije provodio.

11. Također, ovaj Sud napominje da je člankom 89. Prekršajnog zakona propisano da je sud dužan postupak provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje svih nepotrebnih radnji i troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava što pripadaju stranka i sudionicima u postupku. Niti iz jedne odredbe Prekršajnog zakona pa ni one iz članka 88. stavka 2. citiranog Zakona (načelo slobodne ocjene dokaza) ne proizlazi obveza prvostupanjskog suda da mora izvesti svaki predloženi dokaz, kao što niti s druge strane nedostatak prijedloga za dopunu dokaznog postupka ne sprječava sud da izvede još kakve dokaze, ako ustanovi da stanje stvari nije razjašnjeno. Prema tome, hoće li ili neće izvesti neki dokaz, pitanje je ocjene prvostupanjskog suda u svakom pojedinačnom slučaju, te je pravilno postupio prvostupanjski sud, kada je smatrajući činjenično stanje dovoljno razjašnjenim bez provođenja daljnjeg dokaznog postupka, na temelju stanja predmeta donio odluku. Iako pobijana presuda ne sadrži posebno obrazloženje razloga zbog kojih pojedini dokazni prijedlozi nisu prihvaćeni, ovaj Sud nalazi da navedeni nedostatak nije bio od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude u smislu članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, a žalitelji u žalbi argumentirano na obrazlažu zašto smatraju da je taj propust u konkretnom slučaju bio od utjecaja na odlučna činjenična utvrđenja.

12. Neosnovano žalitelji ističu da nije utvrđena krivnja odgovorne osobe. Odgovorna osoba kao direktor i zakonski zastupnik pravne osobe bila je dužna osigurati pravodobno ispunjenje zakonske obveze dostave godišnjeg financijskog izvještaja Financijskoj agenciji radi javne objave te je morala biti upoznata sa zakonskim rokovima i obvezama propisanim Zakonom o računovodstvu. Budući da odgovorna osoba nije dokazala postojanje objektivnih okolnosti koje bi joj onemogućavale pravodobno postupanje, propuštanjem potrebnog nadzora i postupanja ostvarila je najmanje nehajni oblik krivnje, koji je dovoljan za prekršajnu odgovornost. Okolnosti na koje se žalitelji pozivaju, poput otežanog poslovanja, neaktivnosti društva, posljedica epidemije ili izostanka namjere izbjegavanja zakonskih obveza, ne isključuju protupravnost niti krivnju za počinjeni prekršaj.

13. Nije osnovan niti žalbeni navod o povredi načela ne bis in idem. Naime, u predmetu Klasa: 120-02/22-04/28264 od 20. listopada 2022., okrivljenicima se stavlja na teret što kao poduzetnik i odgovorna osoba poduzetnika nisu dostavili Fini do 30. travnja 2022. u bilo koju poslovnicu Fine na području RH ili putem internetskog servisa uz korištenje digitalnog certifikata za statističke i druge potrebe propisane financijske izvještaje (bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke) za prethodnu kalendarsku 2021., čime je počinjen prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu. U ovom pak predmetu, koji je povodom žalbe dostavljen na rješavanje ovom Sudu, 25. svibnja 2026. te se vodi pod brojem: Ppž-5521/2026, okrivljenici su prvostupanjskom presudom proglašeni krivima što kao poduzetnik i odgovorna osoba poduzetnika, do 30.06.2022. nisu dostavili Fini u bilo koju njenu poslovnicu na području RH ili putem internetskog servisa uz korištenje digitalnog certifikata, najkasnije u roku od šest mjeseci od zadnjeg dana poslovne godine, radi javne objave godišnji izvještaj s ostalom propisanom dokumentacijom, za poslovnu 2021. godinu, čime su počinili prekršaj kažnjiv po članku 42. stavku 1. točki 33. i stavku 2. Zakona o računovodstvu.

14. Radi se o dvjema različitim zakonskim obvezama koje imaju različitu svrhu, različit sadržaj dokumentacije i različite rokove izvršenja. Obveza iz članka 30. Zakona o računovodstvu odnosi se na dostavu godišnjih financijskih izvještaja radi javne objave, dok se obveza iz članka 32. istoga Zakona odnosi na dostavu financijskih podataka za statističke i druge potrebe. Slijedom navedenoga, ne radi se o istom djelu niti o istoj činjeničnoj osnovi u smislu načela ne bis in idem iz članka 4. Protokola br. 7 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pa nije bilo zapreke za vođenje ovog prekršajnog postupka.

15. Ispitujući odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud nalazi da su izrečene novčane kazne pravilne i zakonite te primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 36. Prekršajnog zakona, te su primjenom članka 37. Prekršajnog zakona o ublažavanju kazne, odmjerene znatno ispod zakonom propisanih minimuma te ovaj Sud ne nalazi osnova za daljnje ublažavanje novčanih kazni, držeći da će se izrečenim već ublaženim novčanim kaznama, ostvariti svrha kažnjavanja i na okrivljenike djelovati na način da ubuduće ne čine ovakav ili slične prekršaje, odnosno da će se izrečenim novčanim kaznama postići kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle, svrha specijalne i generalne prevencije.

16. Za predmetni prekršaj u vrijeme njegova počinjenja bila je propisana novčana kazna za pravnu osobu u iznosu od 10.000,00 kuna do 100.000,00 kuna, a za odgovornu osobu u iznosu od 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna. Nakon počinjenja prekršaja stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, br. 114/22.), kojim je za isti prekršaj propisana novčana kazna za pravnu osobu u iznosu od 1.320,00 eura do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu u iznosu od 660,00 eura do 2.650,00 eura.

17. Sukladno članku 3. stavku 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju se primjenjuje zakon koji je blaži za počinitelja, pa je primijenjen Zakon o računovodstvu („Narodne novine“, br. 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20. i 114/22.), budući da propisuje blaži minimum novčane kazne.

18. Također, nakon počinjenja prekršaja stupio je na snagu i novi Zakon o računovodstvu („Narodne novine“, br. 85/24., 145/24. i 151/25.), međutim predmetno ponašanje i nadalje predstavlja prekršaj prema članku 60. stavku 1. točki 38. i stavku 2. navedenog Zakona, pri čemu novi zakon ne propisuje blažu vrstu niti blaži raspon kazne koji bi bio povoljniji za okrivljenike.

19. U odnosu na žalbene navode kojima okrivljenici traže da se novčana kazna zamijeni opomenom, ističe se da za primjenu takve prekršajnopravne sankcije nisu ispunjeni zakonski uvjeti propisani člankom 43. stavkom 1. Prekršajnog zakona. Naime, mjera upozorenja – opomena može se izreći isključivo počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura. U konkretnom slučaju, riječ je o prekršaju za koji je za poduzetnika, pravnu osobu propisana novčana kazna do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu poduzetnika do 2.650,00 eura, što isključuje mogućnost primjene navedene sankcije.

20. Konačno, valja istaknuti da je člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba u ostavljenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, pa će se u slučaju pravodobnog plaćanja dvije trećine izrečenih kazni. smatrati da su okrivljenici kazne u cijelosti platili.

21. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, trebalo je na temelju članka 205. Prekršajnog zakona žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

22. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki III izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenike određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

23. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 1. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.