Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika Trgovačkog društva KAMEN d.d. Pazin, kao pravne osobe i okrivljenika DBZ kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 76. Zakona o rudarstvu ("Narodne novine" broj: 56/2013., 52/2018., 115/2018., 98/2019.), kažnjivog po članku 160. stavku 1. točki 4. i stavku 2. istog Zakona, odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Sektora za nadzor rudarstva, energetike i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području rudarstva, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 25. ožujka 2026., broj: Pp-1895/2022-12, na sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Sektora za nadzor rudarstva, energetike i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području rudarstva i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su temeljem članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobođeni optužbe zbog prekršaja iz članka 160. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o rudarstvu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude s obrazloženjem da u postupku nije dokazano da bi okrivljenici počinili terećeni prekršaj, te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnome da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako u konkretnom slučaju nisu ostvarena obilježja prekršaja iz članka 160. stavka 1. točke 4. Zakona o rudarstvu. Tužitelj ističe da iz provedenih dokaza, osobito iskaza višeg rudarskog inspektora i zapisnika o inspekcijskom nadzoru, proizlazi da su okrivljenici na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obavljali rudarske radove uklanjanja šume, skidanja površinskog sloja zemlje te izrade pristupne i zaobilazne ceste, iako za navedenu česticu u to vrijeme nisu imali sklopljen ugovor o koncesiji. Smatra da se navedeni radovi, iako ih prvostupanjski sud kvalificira kao pripremne radove, imaju smatrati radovima eksploatacije mineralnih sirovina u smislu Zakona o rudarstvu jer su izvođeni u svrhu eksploatacije na eksploatacijskom polju KANFANAR-SJEVER. Slijedom navedenog, predlaže ukinuti pobijanu presudu, odnosno istu preinačiti i okrivljenike proglasiti krivima.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene postupovne povrede niti je nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. U ovom predmetu okrivljenici su poricali počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret, navodeći kako radovi koje su obavljali na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne predstavljaju rudarske radove eksploatacije mineralnih sirovina u smislu članka 11. Zakona o rudarstvu, već isključivo pripremne radove radi uređenja pristupnog puta, zbog čega smatraju da nisu ostvarena obilježja prekršaja iz članka 160. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o rudarstvu.

6. Radi provjere takve obrane okrivljenika prvostupanjski sud proveo je sve raspoložive dokaze, ispitao svjedoka DB, višeg rudarskog inspektora, te izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da nije dokazano kako bi okrivljenici obavljali rudarske radove eksploatacije mineralnih sirovina bez ugovora o koncesiji, odnosno da bi svojim postupanjem ostvarili sva bitna obilježja prekršaja iz članka 160. stavka 1. točke 4. Zakona o rudarstvu.

8. Naime, odredbom članka 160. stavka 1. točke 4. Zakona o rudarstvu propisano je da će se kazniti onaj tko obavlja rudarske radove eksploatacije mineralnih sirovina bez ugovora o koncesiji, dok je člankom 11. stavkom 1. istog Zakona propisano da se eksploatacijom mineralnih sirovina smatra otkopavanje ili pridobivanje mineralnih sirovina iz ležišta i oplemenjivanje mineralnih sirovina.

9. Iz iskaza ispitanog svjedoka DB, višeg rudarskog inspektora, proizlazi da su okrivljenici na predmetnoj katastarskoj čestici obavljali radove uklanjanja šume, skidanja površinskog sloja zemlje te izrade pristupne i zaobilazne ceste, pri čemu je svjedok izričito naveo da se navedenim radovima nije obavljalo otkopavanje ili pridobivanje mineralnih sirovina iz ležišta niti oplemenjivanje mineralnih sirovina, već da se radilo o pripremnim rudarskim radovima. Svjedok je također naveo da, iako okrivljenici za predmetnu česticu u to vrijeme nisu imali ugovor o koncesiji te prema njegovom mišljenju nisu smjeli izvoditi niti takve radove, Zakon o rudarstvu obavljanje predmetnih pripremnih radova bez ugovora o koncesiji ne propisuje kao kažnjivo djelo.

10. Stoga je i prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nije dokazano da su okrivljenici obavljali rudarske radove eksploatacije mineralnih sirovina bez ugovora o koncesiji, budući da samo izvođenje pripremnih radova, bez utvrđenja eksploatacije u smislu članka 11. Zakona o rudarstvu, nije dovoljno za ostvarenje obilježja prekršaja iz članka 160. stavka 1. točke 4. Zakona o rudarstvu. Naime, zakonsko obilježje terećenog prekršaja nije svako izvođenje rudarskih radova bez ugovora o koncesiji, već isključivo obavljanje rudarskih radova eksploatacije mineralnih sirovina bez ugovora o koncesiji.

11. Slijedom navedenog, žalbenim navodima tužitelja pravilnost i zakonitost pobijane presude nisu dovedeni u sumnju, budući da tijekom postupka nije dokazano da su okrivljenici obavljali eksploataciju mineralnih sirovina kako je ista definirana člankom 11. Zakona o rudarstvu, zbog čega je prvostupanjski sud osnovano okrivljenike oslobodio od optužbe temeljem članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona. U okolnostima konkretnog slučaja eventualna nezakonitost izvođenja pripremnih radova bez ugovora o koncesiji sama za sebe nije dostatna za ostvarenje bića prekršaja za koji su okrivljenici terećeni.

12. Zbog iznesenog, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu kako je odlučeno u izreci ove presude, a na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona.

U Zagrebu 1. lipnja 2026.

Zapisničarka :

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v. r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.