P-984/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji ovog suda Snježani Cvitanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu, OIB 84397956623, zastupanog po djelatnici u osobi Dijane Grgin, diplomirane pravnice protiv tuženika UNIQA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD BUDIMIR & PARTNERI, Split, Bihaćka 2A, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 25. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Dijane Grgin, dipl. iur. i punomoćnika tuženika Nenada Čovića, odvjetnika u Splitu i objavljene dana 01. lipnja. 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Dužan je tuženik platiti tužitelju u korist državnog proračuna RH 1210010051863000160 model 26, poziv na broj 5908-19-19-03138804119 iznos od 9.823,67 eura sa zakonskim zateznom kamatama koje teku od podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu, OIB 84397956623 isplatiti tuženiku UNIQA OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB: 75665455333, u roku od 15 dana parnični trošak od 500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate obračunate po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi koju je podnio 15.03.2024. protiv tuženika radi isplate, navodi kako je tužitelj rješenjem broj 212980od 07.06.2019. svom osiguraniku UC priznao pravo na invalidsku mirovinu počevši od 08.11.2018., uzrok invalidnosti je povreda izvan rada, za koju je odgovoran osiguranik tuženika i to ĐC što je utvrđeno u kaznenom postupku koju je okončan donošenjem pravomoćne odluke br. Kmp-3/2018 od 28.08.2018.

1.2. Isplatom invalidske mirovine po navedenom rješenju tužitelj trpi tetu koju potražuje temeljem članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ( ZOMO- NN 157/13 ), i to na način da je osiguraniku UC isplatio invalidsku mirovinu u vremenu od 01.07.20211. do 31.12.2023. u ukupnom iznosu od 9.823,87 eura. Tuženik je za ranije razdoblje isplatio mirovinu do 30.06.2021.

1.3. Tužitelj je tuženiku uputio odštetni zahtjev 22.02.2024. za daljnje utuženom razdoblje a kojem tuženik nije udovoljio pozivajući se na članak 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu radi čega je tužitelj podnio ovu tužbu.

1.4. Šteta tužitelju nastaje sukcesivno isplatama invalidske mirovine, pa šteta koju tužitelj potražuje nastala je 01.07.2021. time da je zakon o mirovinskom osiguranju stupio na snagu 01.01.2014. a Zakona o obveznom osiguranju u prometu 01.01.2006. pa se ima primijeniti ZOMO.

1.5. Tužitelj ističe kako je predmet spora u ovom postupku regresni zahtjev tužitelja za naknadu štete pa se osim odredbe članka ZOMO na odgovarajući način imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima koji svojim odredbama predviđa načelo potpune naknade štete što znači da oštećenik ima pravo na naknadu u onom iznosu koji je potreban da se njegovo materijalno stanje odvede u ono u kojem bi se nalazilo da nije bilo štetnog događaja. Štetu koju trpi tužitelj specifičan je vid štete te bez obzira kojem se propisu treba dati prednost visina štete mora odgovarati stvarnoj šteti koju tužitelj trpi. Odredbama ZOMO tužitelj ima zakonsko pravo da kao osoba koja je pretrpjela štetu a koja nije subjekt osiguranja, naknadu štete ostvaruje izravno od osiguravatelja štetnika uslijed čega se isto ne može svesti po članka 27 ZOOP-a koja govori o subrogacijskim zahtjevima nositelja socijalnog osiguranja.

1.6. Radi navedenog tužitelj je predložio sudu donijeti presudu kojom će obvezati tuženiku na isplatu u roku od 15 dana iznos od 9.823,67 eura sa zz kta od podnošenja tužbe do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 09.04.2024. protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže da isti bude odbijen a tužitelj obvezan da tuženiku naknadi parnični trošak s kamatama od presuđenja.

2.1. Nije sporno da je za nastanak prometne nezgode do koje je došlo 21.10.2017. u kojoj je tešku tjelesnu ozljedu zadobio UC odgovoran vozač BC koji je upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] koje je u vrijeme nastanka nezgode bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika. Nije sporno da je pravomoćnim rješenjem HZMO, Područne službe u Splitu od **.**.2019. UC, kod kojeg je zbog ozljede izvan rada nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, priznato pravo na invalidsku mirovinu.

2.3. Međutim, potraživanje tužitelja na način kako je postavljeno je neosnovano jer tužitelj pogrešno smatra da se njegovo potraživanje temelji na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13 …). Ovo stoga što materijalno pravo koje treba primijeniti u ovom predmetu predstavljaju isključivo odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05 …).

2.4. Naime, odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju općenito regulira pravo na naknadu štete zavoda za mirovinsko osiguranje u svim slučajevima kada je tom zavodu prouzročena šteta priznavanjem mirovine (dakle i u slučaju kada je primjerice šteta nastala posljedicom nanošenja tjelesne ozljede od strane fizičke osobe, ozljedom na radu odgovornošću poslodavca, liječničkom pogreškom, nesrećom pri izvođenju građevinskih radova odgovornošću investitora i izvođača, neispravnim proizvodom itd.), Zakon o obveznim osiguranjima u prometu se primjenjuje isključivo u slučaju kada je šteta uzrokovana uporabom vozila za koje postoji dužnost sklapanja ugovora o osiguranju pa je u tom smislu Zakon o obveznim osiguranjima u prometu lex specialis za takve slučajeve.

2.5. Da se u konkretnom slučaju kao materijalno pravo primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu izjasnila se i sudska praksa Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021. presuda VSRH broj Rev 1354/2016-2 od 18. svibnja 2021. Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021 Rev3401/2018-3 od 20. travnja 2022., Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2021., Rev 68/2019-2 od 1. ožujka 2022., Rev 137/2017-3 od 23. studenoga 2021., Rev 866/2022-2 od 30. kolovoza 2022.

2.6. Naime, Zakon o obveznim osiguranjima u prometu predstavlja lex specialis u svim slučajevima kada je šteta uzrokovana uporabom vozila za koje postoji dužnost sklapanja ugovora o osiguranju kao što je to slučaj i u konkretnom predmetu jer ne bi trebalo biti prijeporno da se pasivna legitimacija tuženika temelji na činjenici da je osiguranik tužitelja stradao u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran vozač koji je upravljao motornim vozilom koje je bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika. Prema tome, tužiteljevo potraživanje koje predstavlja puni iznos invalidske mirovine UC za razdoblje od 01.07.2021. do 31.12.2023. je u suprotnosti s čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

2.7. U članku 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, …..) koji ima naslov „Subrogacijski zahtjevi nositelja socijalnog osiguranja“ doslovno se navodi: „(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

2.8. Dakle, u stavcima 2. i 3. čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu se objašnjava što predstavlja stvarnu štetu iz stavka 1. tog članka pa se tako navodi da stvarnu štetu za tužitelja kao zavod koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja predstavlja razmjerni iznos mirovine oštećene osobe i to u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Nije sporno da je invalidska mirovina u slučaju povrede na radu veća od invalidske mirovine u slučaju povrede izvan rada. Po čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud više ne utvrđuje činjenice koje stranke nisu iznijele niti izvodi dokaze koje stranke nisu predložile. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja a na tužitelju je teret dokaza da je njegovo potraživanje u skladu sa čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu odnosno tužitelj u spis nije dostavio obračun razmjernog iznosa mirovine iz čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu niti je predložio dokaze na okolnost utvrđivanja razmjernog iznosa mirovine iz čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu pa je očito kako tužitelj nije dostavio dokaze kojima utvrđuje činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Ustaljena sudska praksa izražena u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji na temelju odrede članka 20. toč. 1. Zakona o sudovima (NN 28/13…) osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, zauzela je jasan pravni stav da je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje kod kojeg je motorno vozilo bilo osigurano od automobilske odgovornosti mjerodavan ZOOP (Zakon o obveznim osiguranjima u prometu) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine (u konkretnom slučaju za razdoblje od 01.07.2021. do 31.12.2023.). Slijedom iznesenog, tuženik predlaže da tužbeni zahtjev bude odbijen a tužitelj obvezan da tuženiku naknadi parnični trošak s kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tijekom postupka parnične stranke ustraju u novodima iz tužbe i odgovora na tužbu držeći kako se radi o pravnom pitanju o kojem treba odluku donijeti sud.

4. U postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Rješenja HZMO PS Split Klasa:

141-02/19-01/03420328286, Urbr: 341-18-05/3-19-005220 od 07.06.2019. ( str 5-7), Izračun mirovine ( str 8.), Mišljenje vještaka o nalazu i mišljenju područne ustrojstvene jedinice zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom na ime UC ( str 11,12), Nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika ( strn1318.), zapisnik o očevidu ( str 19-23.), obračun isplaćenih sredstava za razdoblje od 08.11.2018. do 30.06.2021. ( str 25.), presuda Općinskog suda u Splitu broj Kmp-3/2018 od 28.08.2018. ( str 27-30), Odluka o odštetnom zahtjevu od 01.03.2024. ( str 31,32), Odštetni zahtjev HZMO od 22.02.2024. ( str 33,34.), Izlist isplaćenih mirovina za razdoblje od 07.2021. do 31.12.2023., Zbirni izvod izvršenih isplaćenih sredstava na ime invalidske mirovine za razdoblje od 01.07.2021. do 3 1.12.2023. ( str 63).

5. Tuženik je popisao parnični trošak.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. U ovoj pravnoj stvari radi se o regresnom potraživanju tužitelja prema tuženiku kao osiguratelju štetnika koji je nesporno uzrokovao ozljede osiguraniku tužitelja radi kojih je isti otišao u invalidsku mirovinu radi ozljeda izvan rada, koje potraživanje tužitelj temelji na primjeni Zakona o mirovinskom osiguranju ( NN 157/13 ) i to baš odredbi članka 161. i 164. toga zakona.

7.1. Dakle, spornim se ukazuje pitanje koji zakonski propis je mjerodavan za primijeniti u slučaju kada je spor pokrenuo HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćene invalidske mirovine je li to ZOMO ili ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO tj u momentu isplate mirovine a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka prometne nezgode.

8. Među parničnim strankama nije sporno:

- da je za nastanak prometne nezgode do koje je došlo 21.10.2017. u kojoj je tešku tjelesnu ozljedu zadobio UC odgovoran vozač BC koji je upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] koje je u vrijeme nastanka nezgode bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika;

- da je pravomoćnim rješenjem HZMO, Područne službe u Splitu od **.**.2019. UC, kod kojeg je zbog ozljede izvan rada nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, priznato pravo na invalidsku mirovinu.

9. Uvidom u izlist isplaćenih mirovina za razdoblje od 07.2021. do 31.12.2023., Zbirni izvod izvršenih isplaćenih sredstava na ime invalidske mirovine za razdoblje od 01.07.2021. do 31.12.2023. ( str 63), proizlazi da je tužitelj na ime invalidske mirovine svom osiguraniku isplatio upravo utuženi iznos od 9.832,67 eura.

10. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja, dok se odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju općenito regulira pravo na naknadu štete zavoda za mirovinsko osiguranje u svim slučajevima kada je tom zavodu prouzročena šteta priznavanjem mirovine (dakle i u slučaju kada je primjerice šteta nastala posljedicom nanošenja tjelesne ozljede od strane fizičke osobe, ozljedom na radu odgovornošću poslodavca, liječničkom pogreškom, nesrećom pri izvođenju građevinskih radova odgovornošću investitora i izvođača, neispravnim proizvodom itd.) ,

10.1. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza , a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi:

„Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“

11. S lijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari odluku trebalo je donijeti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

11.1. U članku 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, …..) koji ima naslov „Subrogacijski zahtjevi nositelja socijalnog osiguranja“ doslovno se navodi: „(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

11.2. U stavcima 2. i 3. čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu se objašnjava što predstavlja stvarnu štetu iz stavka 1. tog članka pa se tako navodi da stvarnu štetu za tužitelja kao zavod koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja predstavlja razmjerni iznos mirovine oštećene osobe i to u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Nije sporno da je invalidska mirovina u slučaju povrede na radu veća od invalidske mirovine u slučaju povrede izvan rada.

12. Dakle, prema čl. 27. ZOOP obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljena zbog povrede na radu, te je stoga i u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

13. Za zaključiti je da Zakon o obveznim osiguranjima u prometu predstavlja lex specialis u svim slučajevima kada je šteta uzrokovana uporabom vozila za koje postoji dužnost sklapanja ugovora o osiguranju kao što je to slučaj i u konkretnom predmetu jer ne bi trebalo biti prijeporno da se pasivna legitimacija tuženika temelji na činjenici da je osiguranik tužitelja stradao u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran vozač koji je upravljao motornim vozilom koje je bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika. Prema tome, tužiteljevo potraživanje koje predstavlja puni iznos invalidske mirovine UC za razdoblje od 01.07.2021. do 31.12.2023. je u suprotnosti s čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

14. Nadalje, po čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud više ne utvrđuje činjenice koje stranke nisu iznijele niti izvodi dokaze koje stranke nisu predložile. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja a na tužitelju je teret dokaza da je njegovo potraživanje u skladu sa čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu odnosno tužitelj u spis nije dostavio obračun razmjernog iznosa mirovine iz čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu niti je predložio dokaze na okolnost utvrđivanja razmjernog iznosa mirovine iz čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu pa je očito kako tužitelj nije dostavio dokaze kojima utvrđuje činjenice na kojima temelji svoj zahtjev.

14.1. Ustaljena sudska praksa izražena u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji na temelju odrede članka 20. toč. 1. Zakona o sudovima (NN 28/13…) osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, zauzela je jasan pravni stav da je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje kod kojeg je motorno vozilo bilo osigurano od automobilske odgovornosti mjerodavan ZOOP (Zakon o obveznim osiguranjima u prometu) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine (u konkretnom slučaju za razdoblje od 01.07.2021. do 31.12.2023.). ( rješenje VSRH broj Rev 66/2022-2 od 1. veljače 2022. , rješenje VSRH broj Rev 552/2022-2 od 17. svibnja 2022. . rješenje Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj: 7 Pž-113/2020-6 od 6. lipnja 2022., presuda VSRH broj Rev 1354/2016-2 od 18. svibnja 2021., rješenje VSRH broj Rev 1180/2022-2 od 06. prosinca 2022. ).

15. Radi navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki I izreke ove presude i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovano.

16. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 ) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23- dalje Tarife).

16.1. Obzirom da je tuženik u ovoj parnici uspio u cijelosti to ga pripada parnični trošak za sastav odgovora na tužbu od 09.04.2024. od 100 bodova, zastupanje na ročištu od 25.03.2026. od 100 bodova, što je ukupno 200 bodova. Prema vrijednosti boda po važećoj Tarifi priznati parnični trošak iznosi 400,00 eura koji uvećan za 25% PDV-a od 100,00 eura ukupno iznosi 500,00 eura, za koji iznos valja obvezati tužitelja na isplatu u roku od 15 dana.

16.2. Tužitelja pripadaju i zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate temeljem odredbe članka 151.st.3. ZPP-a u svezi sa člankom 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18., 126/21., 114/22., 156/22, 143/25, 155/23 - dalje ZOO).

17. Radi svega navedenog valjalo je odlučiti kao u točki II izreke ove presude.

U Splitu, 1. lipnja 2026.

Sutkinja

Snježana Cvitanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis