REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-294/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici po sucu toga suda Marijanu Muži, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ČD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku iz Zagreba, Vrbani 15 protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 14. travnja 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4. Zakona o parničnom postupku, 1. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 2402006 - 1031262160/51400607-51019692383 od 09.07.2004. sklopljenog između tužitelja ČD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, a koja:

- u čl. 10. glasi: ''Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora.''

II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320 da isplati tužitelju ČD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 468,62 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 13.07.2004. ugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, do 31.12.2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320 da isplati tužitelju ČD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 875,00 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja presude 1. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 9. srpnja 2004. sklopio s tuženikom ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5101969238, kojim je prednik tuženika tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 73.185,60 CHF obračunatom po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj.

1.1. Odredbom članka 10. navedenog ugovora, tuženik je obvezao tužitelja na plaćanje naknade za obradu kredita bez da mu je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova od čega se isti sastoji, u kojem postotku tuženik tereti tužitelja ,odnosno zbog čega baš navedeni postotak, u kojem periodu i konačnom iznosu, što navedenu obvezu tužitelja kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom, sukladno odredbi članka 270. Zakona o obveznim odnosima.

1.2. Nadalje, sporna odredba u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definiraju odredbe članka 81. stavak 1. i stavak 2. i članka 82. alineja 10. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), obzirom da se radi o odredbi koja je unaprijed paušalno formulirano u fiksnom, standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavio tuženik kao jača ugovorna strana te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, a kojom je tužitelju nametnuta obveza s čijim sadržajem nije bio upoznat, niti je o njoj mogao pregovarati i utjecati na sadržaj iste.

1.3. Dakle, tuženik je tužitelju odobrio jedan iznos kredita, a isplatio mu drugi iznos umanjen za navodne troškove obrade kredita teretivši da prilikom isplate kredita za iznos od 468,62 eura (3.530,83 kune) nezakonito i potpuno netransparentno mu nametnuvši apstraktnu ulaznu naknadu.

1.4. Da se radi o nepoštenim odredbama zauzeo je stav Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Rev-673/2023-2 od 13. veljače 2024.

1.5. Sukladno naprijed navedenom, tužitelj predlaže da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dostavio u spis odgovor na tužbu, niti je osporio tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tijekom dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u cijeli predmet, u priloženi ugovor o kreditu od 9. srpnja 2004. (list 4-6 spisa) uz izvadak iz zemljišne knjige, u dopis Erste bank d.d. od 26.6.2025. (list 11 spisa), saslušan je tužitelj ČD kao stranka u postupku.

4. Tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

5. Predmet spora je utvrđenje ništetnim odredbe ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-51019692383 od 09.07.2004., te isplata naknade na ime troškova obrade kredita (takozvana ulazna naknada) u iznosu od 3.530,83 kune odnosno sada 468,62 eura.

6. Uvidom o Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5101969238 od 9. srpnja 2004. utvrđeno je da je isti sklopljen između Erste&Steiermärkische bank d. d., Rijeka, Jadranski trg 3a, kao banke i ČD iz [adresa], kao korisnik kredita i ZD, [adresa], kao sudužnik i FD, [adresa] kao jamac – platac, te da je iznos kredita 73.185,60 CHF, namjena stambeni kredit građena preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu, stambeni kredit za kupovinu nekretnine.

7. Uvidom u dopis Erste & Steiermarkische bank d.d. od 26. lipnja 2025. (list 11 spisa) koji dopis je naslovljen Odvjetničkom uredu Goran Devrnja, Vrbani 15, Zagreb, u istom se navodi da u skladu s dostavljenim zahtjevom zaprimljenim 9. lipnja 20255. u predmetu stranke ČD, a vezano za upit o naplaćenim naknadama, naknada za obradu kredita po partiji 5101969238 (partija kredita u CHF) naplaćena je 13. srpnja 2004. u iznosu od 3.530,83 HRK, a naknada za prijevremeni povrat, kao i naknada za osiguranje kredita nisu naplaćene.

8. Tužitelj ČD je iskazao da je podnio predmetnu tužbu iz razloga što mu je iznos kredita prilikom isplate bio umanjen za ulaznu naknadu 2004. koja je iznosila oko 3.530,00 kuna što sada iznosi 468,62 eura, a prije umanjenja iznosa kredita, djelatnici banke ga nisu o tome obavijestili niti su mu rekli da će mu se umanjiti iznos kredita za navedenu naknadu. Navedeni kredit je realizirao kao namjenski kredit radi kupovine prve nekretnine, odnosno stana u [adresa]. Također ističe da cijelo vrijeme stanuje u navedenom stanu kojeg je kupio realizacijom navedenog kredita, a koji se nalazi na adresi [adresa] u kojem stanu je sa svojom obitelji.

9. Sud iskaz tužitelja ČD u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojan i istinit budući da isti ima neposredna saznanja o bitnim činjenicama utvrđivanim u ovom postupku, te nije u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima tijekom ovog postupka.

10. Sukladno priloženom dopisu Erste & Steiermarkische bank d.d. (tuženika) od 26. lipnja 2025. (list 11 spisa) iz istog nedvojbeno proizlazi da je tužitelju ČD kao korisnika kredita prilikom realizacija kredita temeljem ugovora od 9. srpnja 2004. naplaćena naknada obradu kredita po partiji 5101969238 koja je naplaćena 13. srpnja 2004. u iznosu od 3.530,83 kuna, odnosno 468,62 eura.

10.1. Sukladno naprijed navedenom, nakon isplate i terećenja po osnovi ulazne naknade koju je tuženik naplatio tužitelju iz kreditnog iznosa, isti je obračunavao i zaračunavao tužitelju kamatu na cjelokupan iznos kredita i to s uračunatom ulaznom naknadom te je tuženik tužitelju zbog navedenih okolnosti isplatio drugi manji iznos kredita.

10.2. Na navedeni način, tuženik je prouzrokovao neravnotežu u međusobnim obvezama trgovca i potrošača na štetu tužitelja.

10.3. Da se radi o nepoštenim odredbama u članku 10. navedenog ugovora o kreditu, stav je i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-673/2023-2 od 13.2.2024., gdje se u točki 26. obrazloženja navodi: "Nižestupanjski sud je imao u vidu sve navedene, pravno relevantne okolnosti iz odredbi članka 81., 83. i 85. ZZP, slijedom kojih je pravilnom primjenom materijalnog prava zaključio da je sporna odredba članka 10. Ugovora o kreditu u smislu odredbe članka 87. ZZP nepoštena i time ništetna.", dok se u točki 26.1. obrazloženja navodi: "To stoga jer se o odredbi o plaćanju naknade za obradu i odobrenja kredita nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke, jer na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, jer ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značaju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice imajući u vidu da su i neke druge ugovorne odredbe nepoštene, te da tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga."

10.4. Nadalje, u predmetu Rev-1035/2024-2 od 6. studenoga 2024. u točki 28. obrazloženja se navodi: "Imajući u vidu da je tužitelj kao potrošač pri sklapanju ugovora bio ograničen uvjetima iz ponude banke, može se zaključiti da tuženik nije postupao u dobroj vjeri i da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita, niti oko njenog neprihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača."

11. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. – pročišćeni tekst 25/13, 28/13, 89/14. i 70/19. dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan, a kako je to odlučeno pod točkama I. i II. izreke presude.

12. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a. Trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 dalje Tarifa), a sukladno vrijednosti predmeta spora, te prema priloženom troškovniku. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 29. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 14. travnja 2026. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište za objavu presude 1. lipnja 2026. u iznosu od 100,00 eura što ukupno iznosi 700,00 eura uz PDV 25%, odnosno 175,00 eura, tako da sveukupni troškovi parničnog postupka iznose 875,00 eura, a kako je to odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.

Velika Gorica, 1. lipnja 2026.

Sudac:

Marijan Muža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude.