REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: P-1187/2025-21

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru, po sutkinji ovog suda Mirni Veža kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zast. po pun. Antoniu Šalov , odvj. u Trogiru protiv tužene Republike Hrvatske OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene 23. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika po zz, 1.lipnja 2026., na ročištu za objavu odluke, u izočnosti stranaka,

p r e s u d i o  j e:

I Utvrđuje se spram tužene Republike Hrvatske da je tužitelj ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 3138 m2, koji dio je u Nalazu i mišljenju izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka HŠ dipl.ing.geod. od prosinca 2025.g. označen slovima A-B-C-D-E-K-GH-I-J-A za cijelo i vlasnik točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 74 m2, koji dio je u Nalazu i mišljenju izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka HŠ dipl.ing.geod. od prosinca 2025.g. označen slovima E- F-G-K-E za cijelo, a vlasništvo koje je tužitelj stekao nasljeđivanjem svog oca BŠ pok. JŠ.

II Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude provede parcelaciju nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da se iz navedenih nekretnina izdvoje fizički i geometrijski točno određeni realni dijelovi istih, sve pobliže označeno i precizirano u točki 1. izreke ove Presude i od navedenih dijelova formiraju samostalne čestice zemlje s novim brojem, kao i provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina].

III Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude i temeljem prijavnog lista, temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], opisana i precizirana u točki I. i II. izreke ove presude, u zemljišnim knjigama izvrši. uknjižbu prava vlasništva na novoformiranim česticama zemljišta koje će nastati tim prijavnim listom na ime tužitelja za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužene za cijelo.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi koja je podnesena 24. ožujka 2025. navodi kako je istu podnio radi usklađenja Zemljišnoknjižnog sa stvarnim stanjem jer da je na nekretninama čiji je on stvarni vlasnik, a koje su označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] obje u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], kao vlasnik upisana Republika Hrvatska za cijelo, koja da je i danas u posjedovnom listu br. 5129 Katastarska općina: 330728, MARINA, upisana za cijelo . Činjenično nadalje tužitelj navodi da je Iz Povijesti promjena na katastarskim česticama vidljivo da su predmetne nekretnine evidentirane od osnutka katastarskog operata, te da je na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] još od osnutka u Posjedovnom listu br. 8 kao posjednik upisana GŠ ud. JŠ, a u Posjedovnom listu br. 9 EŠ iza kojeg su se 1978 godine upisali RŠ pok. PŠ i EŠ pok. PŠ, dok je na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] još od osnutka u Posjedovnom listu br. 8 kao posjednik upisana GŠ ud. JŠ, a u Posjedovnom listu br. 3 MŠ ud. BŠ Iz Povijesnog vlasničkog lista za predmetne nekretnine vidljivo je da je pod br. Z-67/35 na temelju Pogodbe doživotnog prihoda od 07.01.1935.g. izvršen prijenos težačkih prava i poboljšica sa Pereža SŠ pok. Ć. JŠ na ĆŠZ i HŠZ, nakon čega su braća BŠ i PŠ izvršili diobu. Upravo su BŠ i HŠZ podnijeli Agrarnu prijavu za predmetne nekretnine Agr. 3752/31 kojom je odbijeno traženje potraživača budući je težački odnos prestao još 1896.g. kada je težak otkupio od erara vlasništvo predmetnih nekretnina, te je u zemljišnim knjigama zabilježeno i brisanje zabilježbe prijave. Tužitelj je stvarni vlasnik točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao:

- čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 3138 m2, koji dio je na Geodetskoj skici lica mjesta izrađenoj od strane ZŠ dipl.ing.geod. od lipnja 2021.g. označen slovima A-B-C-D-E-F-G-J-I-A;

- čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 74 m2, koji dio je na Geodetskoj skici lica mjesta izrađenoj od strane ZŠ dipl.ing.geod. od lipnja 2021.g. označen slovima I-J-G-H-I;

Tužitelj je pravo vlasništva navedenih nekretnine stekao nasljeđivanjem od svog oca BŠ pok. JŠ, koji je pak vlasništvo stekao od nasljeđivanjem od svoje majke SŠ pok. JŠ, Prednici tužitelja su izvršili diobu u kojoj diobi je predmetna nekretnina pripala BŠ, tako da je tužitelj osobno i preko svojih prednika u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu predmetnih nekretnina više od 150.godina Tužitelj je postupio sukladno odredbi čl. 186 a ZPP-a.

1.1. Uz tužbu priložena je geodetska skica ZŠ iz lipnja 2021. , vlasnički list, zk.ul.br1042 k.o. prijepis posjedovnog lista 5129 KO [katastarska općina], povijest promjena na kat česticama Katastra Trogir od 7. ožujka 2024., povijesni zk izvadak Zu 1042 KO [katastarska općina], javnobilježničku ispravu, Pogodbu doživotnog prihoda odnosno opskrbe 6/35, rješenje o nasljeđivanju br. O – 219/56, rješenje Z- 444/67, zahtjev za mirno rješenje spora, od 17. prosinca 2024.

1.2. Nakon izrade nalaza i mišljenja od strane sudskog vještaka HŠ, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno utvrđenjima vještaka iz prosinca 2025., podneskom od 22. prosinca 2025.

2. Tužena Republika Hrvatska 22. svibnja 2025. dostavila je odgovor na tužbu u kojem se usprotivila tužbi i tužbenim zahtjevima kao neosnovanom, predložila iste odbiti, iskazala da se ne protivi izvođenju predloženih dokaznih prijedloga od strane tužitelja.

3. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom dokumentacije priložene u spis, geodetske skice ZŠ iz lipnja 2021.(list 37) , vlasnički list, zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 4), prijepis posjedovnog lista 5129 KO [katastarska općina] (list 5), povijest promjena na kat česticama Katastra Trogir od 7. ožujka 2024.(list7)., povijesni zk izvadak Z. U. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] (list 9), javnobilježničku ispravu, Pogodbu doživotnog prihoda odnosno obskrbe 6/35 (list 17),rješenje o nasljeđivanju br. O – 219/56 (list 21), rješenje Z- 444/67 (list 22),zahtjev za mirno rješenje spora, od 17. prosinca 2024.s dokazom preporučene pošiljke kao dokaz primitka od strane tužene (list 38 -40) , a radi identifikacije predmeta spora izveden je dokaz očevidom na licu mjesta 27. studenog 2025. uz sudjelovanje sudskog vještaka geodezije Ivana Rapiću dipl ing geodezije (list 59 spisa),potom je pregledan i pročitan nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka od 22. prosinca 2025.,(list 62) saslušani su tužitelj (list 80, 81) i svjedoci kod kojih se ističe kako je sud dozvolio izmjenu osoba svjedoka te umjesto predloženih ŠŠ i NŠ saslušao ŽŠ i VŠ kojoj izmjeni se tužena nije protivila, (list 79, 80).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora u ovom postupku je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva nekretnina čest. zem. [katastarska čestica]., položenih u K. O. [katastarska općina] na način kako je to označeno pobliže izrekom presude.

6. Između stranka nije bio sporna činjenica ispunjenja zakonskih pretpostavki iz članka 186 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 81/07, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23, dalje: ZPP) pa isto prihvaća i ovaj sud, stoga je trebalo o tužbenom zahtjevu meritorno odlučiti.

7. Iz stanja spisa proizlazi bitnim utvrditi pravni slijed kao i tko drži nekretnine u posjedu u smislu ocjene postojanja pravne osnove stjecanja prava vlasništva dosjelošću odnosno na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera .

8. Sukladno odredbama članka 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja.

9. Odredbom članka 114. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) pravo vlasništva se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok je stavkom 2. određeno da je pravo vlasništva stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

10. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari samostalnim posjedovanjem te stvari, takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari (članak 159. stavak 1. ZV-a).

11. Ova materija na identičan način bila je riješena i odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZOVO) kao i prema odredbama Općeg građanskog zakona koji je zakon bio na snazi do 6. travnja 1941. dok se nakon toga njegove odredbe primjenjuju kao pravna pravila temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91). . Prema pravnom pravilu OGZ-a, paragrafu 1460 - za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijeva se zakonit, pošten i istinit posjed.

12. Odredbom članka 18. stavak 1. ZV-a propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed) stavkom 2. istog članka određeno je da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestaje njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Nadalje, posjed mora biti barem pošten da bi se mogao putem izvanredne dosjelosti pretvoriti u pravo vlasništva. Nepošten (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću ni redovno ni izvanredno, a budući se pravo vlasništva dosjelošću može steći samo u smislu odredbe članka 11. stavak 1. ZV-a ako postoji samostalni posjed, dakle, ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako je ima tzv. vlasnički posjed), za zaključiti je da je pošteni posjednik onaj koji nije znao ili nije morao znati (niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu.

13. Prema odredbi članka 159. stavak 1. ZV-a određeno je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit, i pošten, stječe dosjelošću vlasništva protekom 3 godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, stavkom 3. određeno je da samostalni posjednik pokretne stvari koje mu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo protekom 10 godina, a takav posjednik nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok stavak 3. propisuje da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinca lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak, nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno traje od dvostruko vrijeme iz onog iz stavka 2. i 3. tog članka. Dakle, vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na kojoj je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavak 3. ZV-a odnosno 40 godina.

14. Člankom 160. stavak 1. ZV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, stavak 2. propisuje da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakonit, pošten i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

15. Prema pravilu paragrafa 1468 OGZ-a koje je dopunjeno načelnim mišljenjem Opće sjednice saveznog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. rok dosjelosti za stjecanje prava vlasništva na nekretninama kojima su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bile upisane fizičke osobe bio je 20 godina, dok je prema pravnom pravilu paragrafa 1472 OGZ-a rok dosjedanja na nekretninama kojima su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bili upisane država, općina, crkva i dr., rok dosjedanja iznosi 40 godina. Prema članku 28. stavak 2. ZOVO-a koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. za redovnu dosjelost koja se primjenjuje na kvalificiranog posjednika rok dosjedanja je 10 godina, a za izvanrednu dosjelost 20 godina. Do 8. listopada 1991. bila je propisana izričita zabrana dosjedanja nekretnina u društvenom vlasništvu sukladno članku 29. ZOVO-a. Time je, dakle, zakonom isključeno stjecanje prava vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu od 8. rujna 1980. do 8. listopada 1991. kada je odredba članka 29. ZOVO- a stavljena izvan snage sukladno članku 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Međutim, i prije 1. rujna 1980. postojala je zabrana dosjedanja na zemljištu u društvenom vlasništvu u smislu članka 113. Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta ("Službeni list SFRJ" broj 25/65, 12/67 i 14/70, te "Narodne novine" broj 52/71 i 52/73) osim ako je vrijeme dosjelosti bilo dovršeno prije 6. travnja 1941.

16. Tu je za osvrnuti se i na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Odredbom članka 20. stavak 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22.) propisano je da Vrhovni sud osigurava jedinstvenu primjenu zakona i jednakost svih pred zakonom, a to mu je i ustavna zadaća pa neovisno od toga što je Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP- a („Narodne novine“, broj 80/22) brisana odredba članka 394.a ZPP-a te nema vezanosti „in concreto“ s pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda RH, te ovaj sud iste prihvaća, koji svojim autoritetom djeluje na niže sudove

17. Prema pravnom shvaćanju građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je zauzeto na sjednici održanoj 14. veljače 2019. slijedi da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

18. No, ističe se da je Republika Hrvatska potpisnik i Konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda (MU 18/97,6/99,14/02,13/03, 9/05,1/06 i 2/10, dalje u tekstu Konvencija)a isto tako i od 2013. članica je Europske unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati Europsko pravo pa tako i Konvenciju i Protokol 1 koji je njezin sastavni dio, a isto tako je dužna primjenjivati odluke Europskog suda za ljudska prava (dalje ELJSP). Sud ukazuje na ovo potonje jer je ELJSP već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu pa je tako donio odluke u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske iz 2009. te u predmetima H i dr. protiv [adresa] i B protiv Republike Hrvatske iz 2016., prema kojima je nevažno za određivanje je li tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini temeljem dosjelosti podignut prije ili kasnije u odnosu na dan kada je od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuta odredba iz čl. 388 st. 4 ZV, što se dogodilo 17. studenog 1999. Dakle iz navedenog proizlazi da se u posjed prednika u propisanom trajanju, uračunava i posjed prije 8. studenog 1991. godine (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima navedenim u tim odlukama Europskog suda za ljudska prava. To nadalje argumentum a contrario znači da ukoliko na nekretninama bivšeg društvenog vlasništva pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nisu ispunjene do 17. studenog 1999. rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računa se počev od 8. listopada 1991. sve do utuženja.

19. Zbog činjenica u postupku u pogledu upisa težačkog prava, tu je za pozvati se i na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci pod poslovnim brojem Revd 267/2020-2 od 18. travnja 2023. U navedenoj odluci VSRH odgovora na revizijsko pitanje je li postojanje i razrješenje agrarnog odnosa otklanja mogućnost stjecanja prava vlasništva dosjelošću na način da navodi da niti jedan propis nije sprečavao ili ograničavao stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću samom činjenicom „ukidanja agrarnih odnosa“: Stoga kako je dosijedanje, jedan od originarnih načina stjecanja prava vlasništva, vlasništvo nekretnine stječe se zavisno od činjeničnih okolnosti svakog konkretnog slučaja bez obzira i na istaknutu pravnu osnov agrara pa ako su ispunjeni uvjeti za takvo stjecanje dosjelošću; ako je u roku potrebnom za dosijedanje vršen posjed nekretnine sa potrebnom kvalitetom (kakvoćom) posjeda, u najmanjem ako je samostalni posjednik bio savjestan ili pošten, shvaćeno u smislu prihvaćenog pravnog standarda poštenog ili savjesnog posjednika (imajući na umu da nepošten ili nesavjestan posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću,: pri čemu pravni standard "poštenog posjednika" određuje onog koji nije znao niti je iz okolnosti slučaja mogao znati da netko drugi ima pravo na posjed, a poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada), valja ocjenjivati te činjenice u svakom konkretnom slučaju.

20. Dakle, iz navedenog proizlazi, da nakon što su ukinuti težački odnosi, nekretnine su bile u istom režimu kao i sve ostale nekretnine u privatnom vlasništvu pa se na njima moglo, gubiti, mijenjati ili stjecati pravo vlasništva i druga stvarna prava, sukladno propisima koji su važili u pojedinom povijesnom razdoblju.

21. U postupku je dakle trebalo utvrditi je li tužitelj dosjelošću preko svojih pravnih prednika, nasljeđivanjem, ispunio pretpostavke za stjecanja prava vlasništva odnosno pretpostavke za pravnu osnov stjecanja prava vlasništva na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera-

22. Kako je u ovom postupku bitno utvrditi postojanje određenog stvarnog prava, kao bitna činjenica koja je utvrđena je identifikacija predmeta spora uz stručnu pomoć sudskog vještaka dipl. ing. geodezije HŠ, koji je određen kao sudski vještak, na što stranke nisu imale primjedbi.

23. Na očevidu 27. studenog 2025. vještak je pokazani predmet spora identificirao potom i 22. prosinca 2025. dostavio nalaz i mišljenje u kojem je iznio slijedeće zaključke i mišljenje:

- po tužitelju pokazani predmet spora ukupne je površine 3212 m2;

-na Prikazu lica mjesta označen je plavom točkastom ispunom i omeđen slovima A-B-

C-D-E-F-G-H-I-J-A, te je identificiran kao:

- dio kat. čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], tijelo omeđeno slovima A-B-C-D-E-KG-

H-I-J-A u površini od 3138 m2;

- dio kat. čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], tijelo omeđeno slovima E-F-G-K-E u površini od 74 m2;

-Predmet spora sa sjeverne, istočne i južne strane omeđen je suhozidom;

-Zapadna međa u južnom dijelu definirana je suhozidom u dužini od približno 2 metra, dok je preostali dio zapadne međe označen vidljivim međašnim oznakama u obliku crvene boje.

-Predmet spora u naravi predstavlja raskrčeno zemljište s desetak starih stabala maslina smještenih u južnom dijelu posjeda, kao i nekoliko mladih stabala maslina posađenih u središnjem dijelu posjeda. Sjeverni dio posjeda u naravi čini kamenjar. Pregledom u spis priložene geodetske skice lica mjesta, koju je u lipnju 2021. godine izradio ZŠ, utvrdio je vještak HŠ da pokazani predmet spora položajem, oblikom i površinom u cijelosti odgovara prikazu posjeda naznačenom u navedenoj skici.

-U prilogu nalaza i mišljenja vještak je dostavio prikaz lica mjesta te foto album, kojim je dokumentirano stanje predmeta spora na dan očevida

24. Nakon utvrđene pravilne identifikacije nekretnine, koju sud ocjenjuje kao vjerodostojnu i stručnu i na koju stranke nisu imale prigovora, time i prihvaćenu, trebalo je ocijeniti sve isprave koje je tužitelj priložio u tužbi te raspraviti prigovore tužene.

25. Pregledom Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], utvrđeno je da je upisana kao vlasnik, za cijelo Republika Hrvatska. Predmet spora čest. zem. [katastarska čestica] vode se po namjeni kao pašnjak i vrtal.

26. Pregledom posjedovnog lista br 5129 K. O. [katastarska općina] na dan 17. prosinca 2024. kao posjednik predmetnih nekretnina, među kojima su i predmetne, koje po oznaci odgovaraju zemljišnoknjižnima, a naziva "Mali Ošljak", upisana je Republika Hrvatska,

27. Pregledom povijesti promjena Katastra nekretnina Trogir na dan 7. ožujka 2024 kl: 541-28-02-05/9-24-2, predmetna nekretnina kat čest. [katastarska čestica] obje K. O. [katastarska općina], naziva "Mali Ošljak" i to k.č.3368od osnivanja katastarskog operata bile su upisane na posjednika LŠ, ČŠ, KŠ CŠ, odnosno 3369 na TŠ i LŠ , 1996. prelaskom na elektronsko vođenje kat. operata 1962 na LŠ OŠ FŠ ĐŠ, da bi se tužena upisana 2018 na temelju prijedloga zastupnika po zakonu ODO Split

28. Priložen je i povijesni zk izvadak Z.U. K. O. [katastarska općina] iz kojeg je razvidno da je nekretnina oznake 3369 i 3369, ranije prije upisa tuženika bila vođena kao vlasništvo Državnog imanja Jugoslavije, da bi po prijedlogu ZZ tuženika Ip-DO- 587/17, 2017 izvršena uknjižba u korist tuženika, te iz priloženog povijesnog ZU proizlaze i upisi namjene položena s težačkim pravom prednika tužitelja počev od SŠ te prijenosa tog prava na UŠ, IŠ te agrarna prijava koju su AŠ i DŠ podnijeli.

29. Iz javnobilježničke isprave pogodbe doživotnog prihoda br 6/35 proizlazi obveza upisanog težaka , SŠ pok UŠ, žene JŠ za ustup davanje doživotnog prihoda te ustupa sinovima BŠ i ĆC koja pogodba sastavljena kod notara, javnog bilježnika dokazuju navedeni prijenos.

30. Iz rješenja o nasljeđivanju O—219/56 od 29. rujna 1958. proizlazi da iza smrti, LŠ, rođene **.**.1876. umrle **.**.1956., nasljednicima su proglašene HC, BC, JC, GC, EC, RC, PC, LŠ, MC.

31. Iz rješenja ovog suda posl.br. Z- 444/67 od 24. rujna 1967 proizlazi uknjižba prava vlasništva u korist nasljednika pok LŠ izuzev uknjižba težačkog prava i poboljšica iz Zu 1042 u kojej se , utvrđuje se , nalaze položene i predmetne, koje su temeljem pogodbe otuđene u korist BŠ i ĆC.

32. Spisu prileži i geodetska skica predmeta spora izrađena od Geo Trogir d.o.o. po geodetu SC iz lipnja 2021. ovo za potrebe utuženja no kako je sud izveo dokaz očevidom na licu mjesta s imenovanim sudskim vještakom u ovom predmetu, navedeno nije posebno našao bitnim za odluku o predmetu spora jer je riječ o privatno izrađenoj ispravi naručenoj po tužitelju za potrebe postavljanja tužbenog zahtjeva.

33. U postupku je i temeljem iskazivanja svjedoka utvrđen način korištenja spornih dijelova nekretnine od strane tužitelja i prednika

34. Svjedok ŽŠ na ročištu 12. ožujka 2025.objasnio je da je tužiteljev daljnji rod, potvrdio je da je njegov pok. otac J s tužiteljem prijateljevao tako da svjedok zna baš po pričanju svog oca, da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao nasljedstvom od pok. oca BŠ, a BŠ od svoje majke, odnosno tužiteljeve bake SŠ; nekretnine da je istog oblika i površine a, i svjedok sam da je pratio oca i dolazio na nekretninu, koja da je omeđena suhozidima, a 1990., kada se tužitelj vratio iz Francuske, da je posadio masline , koja stabla se i dan danas tu nalaze, jedno 40- ak stabala maslina. Svakako , svjedok da zna da je tužiteljev otac u podjeli s obitelji ( s braćom), dobio istočni dio nekretnine, dok je zapadni pripao Ivanovom bratu sada pok. PŠ kojeg je naslijedio sin EŠ. Naime, čuo je svjedok od oca da su imali diobu / pogodbu, tako da je predmet ovog spora isključivo posjed i vlasništvo tužitelja. Svjedok je na upit tko su LŠ, CŠ, GC, TŠ, odgovorio da je MŠ tužiteljeva majka, a EŠ je sin od PŠ, a GŠ je sestra od tužitelja. Uz njih je postojala još jedna tužtieljeva sestra MC, dakle ukupno ih je bilo petero potom se sjetio i njihovih imena pa tako da su to bili RC, PC, GŠ, MC i tužitelj ĆŠ, oni da su se između sebe podjelili, s tim da su braća dobili veći dio, a sestre da su dobile po jednu parcelu dvije, ovo iza smrti roditelja.Svjedok nije imao saznanja o agrarnoj prijavi, i težačkom odnosu u svezi predmeta spora .Istaknuo je i da tužitelja, ĆŠ nitko nije ometao u smislu zabrane korištenja i obrađivanja predmetne nekretnine, niti je tako nešto čuo odnosno nije ni vidio da bi se to događalo. Svjedok je istaknuo da on sve ovo zna jer često prolazi kraj predmetne nekretnine i nikada nije bilo problema niti svojatanja od strane trećih osoba, a nekretnina je istih površina i izgleda, obradiva s maslinama .Prije nego je tužitelj- ĆŠ posadio masline na parceli se nalazio pašnjak, sjekla se i šuma za ogrjev, dovodile su se ovce i koze na ispašu i to je radio tužiteljev otac.

34.1. Iskaz ovo svjedoka ocjenjuje se vjerodostojnim, naime svjedok je kod navođenja podataka o prednicima tužitelja ,iskazivao detaljno, okolnosno, bez zadrške o onom što je znao te što je i sam čuo od svog oca, vezano za tužiteljeve prednike i izgled te namjenu predmeta spora, detaljno je iskazivao i o unutarnjoj podijeli obitelji i da bi predmet spora pripao baš tužitelju, te da mu nitko nikada to nije sporio pri čemu je detaljno opisivao što je i sam vidio na nekretnini te koje kulture su bile zasađene.

35. Svjedok VŠ, nesrodan s tužiteljem, umirovljenik, iskazao je da tužitelja poznaje dugi niz godina, znam da je predmet spora u vlasništu obitelji PC, odnosno ZC, a to je tužitelj kako ga oni mještani zovu. Svjedok jest radio u Njemačkoj, u koju je otišao 1972. a vratio se 2000., međutim da zna da je predmetna nekretnina tužiteljeva, koji je i zasadio masline na istoj, prije 20 godina, a prije toga nekretnina da je služila za ispašu ovcama, koju je naslijedio od svog oca. Ovo sve zna jer pokraj predmetne nekretnine se nalazila kapelica sv. Nedjelja, a svjedok je još kao dijete tu dolazio, opisujući i posljednji ispraćaj preminulih koji da se s tog mjesta obavljao. Posvjedočio je i kako tužitelj ima još braće i sestara, od kojih je poznavao brata PC, no, nikada nije čuo da je između njih postojao problem u smislu nekakve podjele ostavine. Dakle, predmetna nekretnina je tužiteljeva, ista je od strane puta omeđena suhozidom .Izrijekom je kazao da nikada nije čuo da bi netko pretendirao ili smatrao da predmetna nekretnina ne bi bila vlasništvo obitelji PC, odnosno sada tužiteljevo vlasništvo.Za BŠ i DŠ kazao je da su preci tužitelja, prije njegovog vremena, dakle da ih nije poznavao.

35.1. Iskaz ovog svjedoka sud nalazi vjerodostojnim jer je riječ o nesrodnoj osobi starije životne dobi koja je poznavala i jednog od braće , ovo uz tužitelja te posvjedočio da nitko nikada tužitelju nije sporio posjed ni vlasništvo predmeta spora, koja nekretnina je oduvijek u obitelji DŠ, a tužitelj ju naslijedio od oca i kao takvu ju obrađivao , prije 20 godina posadio stabla masline, a ranije je nekretnina služila za ispašu blagu (stoka), što je on zorno slikovito objasnio opisujući da je kao dijete dolazio bas na taj predio opisujući kapelicu i običaje pokopa preminulih.

36. Dakle, sud je iskaze gore navedenih svjedoka utvrdio vjerodostojnim, prethodno dovodeći jedan s drugim u svezu, te u svezi s materijalno dokumentacijom iz koje proizlazi da je prvi težak prednik tužitelja SŠ prenijela na djecu upravo predmet spora, potom je isto naslijedio tužiteljev otac potom i tužitelj, dakle iskazi nisu nađeni pripremljeni, što dokazuje i opis drevnih običaja koje je kod pokopa iznio svjedok VŠ, a radi se o svjedocima starije životne dobi koji imaju i neposrednih saznanja u svezi posjeda predmeta spora. Saslušani svjedoci ili su rođeni ili imaju prebivalište u mjestu [adresa] u čijoj katastarskoj općini se i nalazi sporna nekretnina, a čiji faktični posjed vrši tužitelj, radi čega je razumno za pretpostaviti da ovi svjedoci imaju relevantna saznanja o nekretnini koja je predmet spora pa se tako utvrđenim nalazi i da bi tužitelj osobno i putem prednika vršio miran zakonit posjed potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. (Pri čemu se smatra da je posjed prednika tužitelja kroz taj period na predmetnim nekretninama u najmanju ruku bio pošten (iz čl. 18. st. 5. ZV proizlazi da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno, što je izostalo). Svakako u bitno ovi svjedoci potvrđuju i tužiteljev iskaz o podijeli unutar obitelji i posjedu te namjeni nekretnine kroz svo ovo vrijeme od 40 godina potrebno za dosijedanje.

37. Stoga i tužiteljev iskaz s istog ročišta od 12. ožujka 2026. sud smatra vjerodostojnim, a koji je u bitnom opisao rodoslovlje i posjed predmeta spora, detaljno naveo da je baka SŠ, bila jedinica od oca UŠ i ona je imala sina BŠ, tužiteljevog oca i sina PŠ tužiteljevog strica, te kćerke HC i G, u obiitelji da su imali mnogo parcela on i njegova braća i sestre, naslijedili su nekretnine naziva Krč, Kut, Gomile, Crljenka, Ošnjak, Krčine i Krivotina, Babin Kut i Banovina. Otac je imao 7000 loza, imao je i ovce, on sam da je posadio 108 maslina 1996/97.godine. Bilo ih petero braće i sestara, dvije sestre i tri brata, i između sebe da su se podijelili tako da je predmetna nekretnina pripala njemu. Na predmetnoj nekretnini kolokvijalnog naziva "Krivotina", prije 28 godina zasadio je 20 maslina, a potom prije 5-6- godina još 20, a prije maslina jedan dio je služio za ispašu, a drugi dio predmetne nekretnine je bila oranica. To su se otac i stric ranije podijelili, tako da je njegovom ocu pripala predmetna nekretnina položajno istočno položena u odnosu na stričevu. Angažirao je i ljude tako da je platio i ŠC da preore njegov dio. Suhozide je izgradio još njegov djed, a otac i stric da su također ograđivali kada su krčili, dakle ova nekretnina naziva Krivotina da je njegova i tako mu je pripala u nasliedstvu, dok da je sada pok. brat ĐŠ dobio "Kut" i "Krčinu", zapadno položene nekretnine u odnosu na predmetnu. Dakle, točno se unutar obitelji zna čije je čije. Nikada nitko nije mu isto osporavao .

38. Stranački iskaz kad se dovede u svezu s ostalim dokazima posebno iskazima svjedoka, te povijesnim zk i katastarskim podacima kao i pogodbom, dokumentacijom dostavljenom kod utuženja, potvrđuju istinitost navoda da je težački odnos kao takav postojao, prvi težak je SŠ obrađivač predmeta spora, a riječ je o u naravi o jedinstvenoj nekretnini (iako dvije zk oznake) istih granica, omeđenoj suhozidima koja je prenesena na tužiteljevog oca koji se podijelio sa braćom i sestrama, potom je prešla na tužitelja koji je sam njezin obrađivač, sam je starije životne dobi te je svo ovo vrijeme, ponašao se kao vlasnik, brinuo o predmetu spora, održavao prve zasade masline odnosno, prije maslina, održavao ju je njegov otac .

39. Stoga, kod takvog stanja stvari nakon provedenog dokaznog postupka ovaj sud utvrdio je da su predmet ovog spora, jednake identifikacije u zemljišniku i katastru, te da je težačko pravo nad istima koje su u naravi jedinstveni posjed, ostvarivao prednik tužitelja, unutar obitelji, ona se prenosila sve do tužitelja i pravni slijed o tome postoji.

40. Republika Hrvatska pasivno je legitimirana jer je na predmetnim nekretninama u zemljišnoj knjizi upisana vlasnikom za cijelo i taj upis je ishodila 2017., utuženje je uslijedilo 2025., ovo po tužiteljevim saznanjima da nije uknjiženi vlasnikom iako je cijelo ovo vrijeme u posjedu obitelji DŠ tužiteljevog prednika što dokazuje i povijesni katastarski izvadak

41. Imajući u vidu naprijed navedeno nedvojbeno da je tužitelj dokazao pravni slijed posjedovanja nekretnina kako osobno tako i putem prednika kroz zakonom određeno propisano vrijeme te ovaj sud prihvaća da su konkretno ispunjenje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću . Taj posjed je samostalan i nesmetan , pošten i kao takav proteže se duž ograđene cjeline sastavljene od predmetnih č.zem. ograđen kako je to kazao vještak geodet što je sud utvrdio i na očevidu neposrednim zapažanjem čime su potvrđeni navodi tužitelja, a što su iskazima potvrdili i saslušani svjedoci. Naime sud u cijelosti prihvaća da je tužitelj stekao od oca BŠ , ovaj od svoje majke SŠ udane za DŠ ona od svog oca , dakle SŠ je bila prvi upisani težak koja je prenijela nekretninu koja je predmetom ovog spora u točno određenom realnom dijelu kako je to zatraženo uređenim tužbenim zahtjevom na temelju geodetskog vještva HŠ. Tu je za dodati kako sud nalazi da je kod uređenja tužbenog zahtjeva omaškom pogrešno naznačeno ime vještaka umjesto HŠ naznačeno je da je ovdje vještaka u postupku bio NC no da je omaška u pisanju dokazuje i u spisu očevidni zapisnik te nalaz i mišljenje vještaka HŠ koji između stranaka i nije bio sporan , dok u ostatku prihvaćenog tužbenog zahtjeva isti odgovara utvrđenjima vještaka iz nalaza i mišljenja pri čemu tuženik nije imao prigovora na isto niti je takav prigovor stavio na uređeni tužbeni zahtjev. Dakle predmetni realni dio u posjedu je od bake na tužiteljevog oca, dakle samostalnim posjedovanjem parcele i njezinim obrađivanjem kroz kontinuirani dugogodišnje razdoblje od više od 50 godina u obitelji tužitelja.

42. Još je za kazati kako je u postupku dokazano da su parcelu prednici tužitelja držali u posjedu kao obrađivači, a čiji posjed je istinit, nije pribavljen silom, potajno , prijevarom niti zloupotrebom povjerenja, te su isti obrađivali i koristili kao pošteni posjednici . Tu je stoga za pozvati se na pravni stav prema kojem, nakon što su ukinuti težački odnosi, nekretnine koje su kao i predmetna bile obuhvaćene težačkim pravom obrađivača, da su potom smatrane u istom režimu, kao i sve ostale nekretnine u privatnom vlasništvu pa se na njima moglo, gubiti, mijenjati ili stjecati pravo vlasništva i druga stvarna prava, sukladno propisima koji su važili u pojedinom povijesnom razdoblju.

43. To znači u konkretnom slučaju da je dokazano da su prednici tužitelja posjedovali navedene nekretnine i u vrijeme kada se primjenjivao Opći građanski zakonik (OGZ) koji je primjenjivao na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941.g. i za vrijeme neprijateljske okupacije, sve do rujna 1. rujna 1980.g. , kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (ZOVO), koji je bio na snazi do 1. siječnja 1997.g., kada je stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV), te su prednici tužitelja cijelo to vrijeme neprekidno posjedovali predmetne nekretnine, koje na terenu nedvojbeno čine jednu cjelinu i jedinstveni posjed tužitelja, pa tako i nakon 1. siječnja 1997.g. kada je na snazi ZV koji u svojoj odredbi 159. propisuje pretpostavke za stjecanje oprava vlasništva dosjelošću, koje su u cijelosti ispunjene u ovom slučaju.

44. Tužitelj dakle uistinu ima pravnog interesa tražiti da se stanje u zemljišnim knjigama uskladi sa stvarnim stanjem jer je stanje u zemljišnim knjigama pogrešno i ne odgovara stvarnom stanju te ishoditi upis prava vlasništva kako je to zatraženo konačnim tužbenim zahtjevom iz podneska od 30. siječnja 2026. koji odgovara utvrđenjima ovlaštenog vještaka imenovanog u ovom postupku kao sudskog vještaka, geometra HŠ od 22. prosinca 2025., uz istodobno brisanje tog istog prava s imena tužene .

45. Ni tužitelja pa ni njihove prednike nitko nikada nije ometao u posjedu niti svojatao vlasništvo. Navedeno su potvrdili saslušani svjedoci pa tako sud utvrđuje da je tužitelj savjesni posjednik nekretnine u odgovarajućem realnom dijelu kako je to ucrtano u geodetskoj skici, što odgovara i stvarnom stanju na terenu.

46. Dakle, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti ovo na temelju rezultata cjelokupnog postupka pozivom na članak 8. ZPP- a, sud zaključuje da navedene okolnosti ukazuju da su tužitelj i njegovi prednici u mirnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina svakako dulje više od 40 godina, odnosno računajući prvi posjed taj vremenski period odgovara i duljem razdoblju, a tužitelj kao posjednik kroz svo vrijeme dosijedanja, uključujući i posjed prednika, smatrao je da je stvar koju posjeduje njegova, tako ju je i održavao i obrađivao i brinuo se o njoj, koristeći vlasnička ovlaštenja, jednako kao što su to ranije i njegovi prednici radili. Dakle dokazao je neprekidni niz izvanknjižnog prijenosa prava vlasništva na predmetnoj čestici u točno određenim dijelovima, a u naravi riječ je o parceli s maslinama, ograđena međašnim suhozidima o kojima su se brinuli, održavali i koristili evidentirani katastarski posjednici (dokazuje i povijest kat. promjena), dakle i tužitelj i njegovi prednici ovo sve do dana današnjeg, svakako do dana podnošenja predmetne tužbe sudu, što su potvrdili u postupku saslušani svjedoci. Tu treba istaknuti da se prenošenje posjeda derivativnim, izvedenim načinom na novog posjednika ne prekida dosijedanje, nego se postojeći posjed nastavlja na njegovog univerzalnog ili singularnog sukcesora.

47. Budući da sud tužbeni zahtjev ocjenjuje osnovanim u cijelosti te da tuženik nije dokazao prigovornu osnov iz odgovora na tužbu, u smislu članka 219. ZPP- a, tužbeni zahtjev trebalo je usvojiti donošenjem odluke kao u izreci ove presude.

48. Odredbom članka 161. st. 1. t. 3. Zakona o prostornom uređenju (NN 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19, 67/23; dalje ZPU), propisano je da se parcelacija može provesti na temelju pravomoćne presude kojom se utvrđuje pravo vlasništva. Stoga, tužitelj temeljem ove presude kojom se utvrđuje vlasnikom realnog dijela utuženih nekretnina stekao je aktivnu legitimaciju time i ovlast za pokretanje postupka parcelacije .

49. Stoga postavljeni tužbeni zahtjev iz točke II i III. izreke, ne zadire u nadležnost drugih upravnih tijela, jer u smislu Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“ broj 112/18, 39/22. i 152/24) državna geodetska uprava, kao nadležno tijelo i provodi sudske odluke koje utječu na podatke u katastru nekretnine, pri čemu će isto u okviru svog upravnog postupka odlučiti jesu li za navedeno i ispunjenje zakonske pretpostavke, pri čemu se ističe da je ta ovlast dana samo u funkciji zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva na dijelu nekretnine zbog čega je ovaj sud odlučio kao u izreci pod toč II i III, a poštivajući odredbu članka 2. ZPP-a.

50. Odluka o trošku je izostala jer tužitelj, koji je u cijelosti uspio u postupku, isti nije popisao, a sud odlučuje na temelju određenog zahtjeva pozivom na članak 164. st.1. i 2. ZPP-a.

U Trogiru 1. lipnja  2026.

Sutkinja

Mirna Veža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u pisanom obliku u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun.tužitelja,

- tuženici po zz, ODO Split

- u spis