Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-273/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Snježane Lukač-Keretić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog HČ, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s članom 228. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici od 15. svibnja 2026. broj Kv-72/2026-6, K-72/2026, u sjednici održanoj 1. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog HČ.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Koprivnici, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), a po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a produljen je istražni zatvor protiv optuženog HČ, a ujedno je (iako to nema potrebe navoditi) navedeno kojim rješenjem je istražni zavor protiv optuženika određen te potom i produljen.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi DČ, po branitelju Vedranu Barišiću, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući drugostupanjskom sudu da pobijano rješenje preinači na način da ukine istražni zatvor, a podredno, da mjeru istražnog zatvora zamijeni mjerama opreza.

3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

4. Žalba optuženika nije osnovana

5. Nije u pravu optuženi DČ kada, ukazujući u žalbi na određena proturječja u iskazima ispitanih svjedoka PČ, BČ i TČ te na nesuglasje njihovih iskaza u odnosu na zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, pobija pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11. koje mu je optužnicom stavljeno na teret, kao opće i temeljne zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora.

5.1. Naime, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da osnovana sumnja da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo teške krađe proizlazi iz iskaza oštećenog UČ, koji je iskazao da je na kući našao tragove nasilnog otvaranja, a iz kuće mu je otuđen alat i stvari vrijednosti oko 3.000,00 eura te iz iskaza svjedoka PČ i BČ prema kojima im je okrivljenik ponudio na prodaju stvari iz kuće u [adresa] za iznos od 300,00 eura, za što su sačinili izjavu koju je okrivljenik vlastoručno potpisao. Zbog navedenog te kraj činjenice da je rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Koprivnici od 13. travnja 2026. broj Kov -19/2026-17 potvrđena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 16. ožujka 2026. broj KO-DO-34/2026, to, suprotno žalbenim tvrdnjama optuženika, iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, proizlazi osnovana sumnja da je optuženi DČ počinio kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavka 1. točka 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11.

5.2. U odnosu na žalbene tvrdnje o nepouzdanosti i nedosljednosti iskaza svjedoka PČ, BČ i TČ, treba odgovoriti da ocjena vjerodostojnosti dokaza nije zadatak suda koji odlučuje o istražnom zatvoru i da će raspravni sud, pred kojim se dokazi izvode, nakon što budu provedeni svi dokazi važni za utvrđenje odlučnih činjenica i za odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika, analizirati svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj povezanosti te iznijeti ocjenu njihove vjerodostojnost. Međutim, za sada, iz iskaza oštećenika UČ te svjedoka PČ i BČ proizlazi osnovana sumnja da je optuženi RČ počinio kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11., koje mu je optužnicom stavljeno na teret.

6. Pobijajući pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi DČ na slobodi ponoviti kazneno djelo, optuženik u žalbi tvrdi da podaci o ranijoj osuđivanosti, samo za sebe, bez detaljnije analize aktualnih okolnosti, nije dostatni temelj za zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela.

6.1. Međutim, protivno izloženoj žalbenoj tvrdnji optuženika, pravilno je prvostupanjski sud polazeći od podataka o dosadašnjoj višestrukoj osuđivanosti optuženog HČ za kaznena djela, ocijenio da na strani okrivljenika postoje osobite okolnosti koje upućuju na stvarnu opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Naime, prema podacima iz spisa, optuženik je višekratno pravomoćno osuđivan, pretežno za kaznena djela imovinskog karaktera (krađe i teške krađe, pokušaj teške krađe), ali i za nedozvoljeno posjedovanje, izradu i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari, za kazneno djelo prijevare i prijetnje, koja okolnost, prema pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda, upućuje na zaključak o sklonosti optuženog HČ protupravnom postupanju te da dosad, pa i višekratno izricane bezuvjetne kazne zatvora, nisu ostvarile očekivani utjecaj na optuženika da više ne čini kaznena djela. Navedene okolnosti, prema pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda, upućuju na postojanje stvarne opasnosti da će optuženi DČ na slobodi ponoviti kazneno djelo, a taj je zaključak dodatno osnažen činjenicom da su pred Općinskom sudom u Varaždinu i Općinskim sudom u Koprivnici u tijeku drugi kazneni postupci protiv optuženog HČ, u povodu sada već potvrđenih optužnica, zbog kaznenih djela krađe i teške krađe.

7. Ujedno, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je primjena mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a u konkretnom slučaju nužna, s obzirom na to da optuženika ni ranije izrečene bezuvjetne kazne zatvora nisu odvratile od činjenja kaznenih djela, pa je nerealno očekivati da bi se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju mogla ostvariti mjerama opreza.

7.1. Stoga, nije osnovana žalba kojom optuženi DČ osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju zakonskih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a te potrebi i nužnosti primjene mjere istražnog zatvora.

8. Što se tiče konstatacije iz točke 14. obrazloženja pobijanog rješenja, u dijelu u kojem prvostupanjski sud razmatra načelo razmjernosti te, vezano za očekivanu kaznu, navodi kaznu zatvora u trajanju od tri godine, na što se osvrće i optuženik u žalbi, treba navesti da je u pitanju kazna koja je od strane državnog odvjetnika predložena u optužnici, pa je prvostupanjski sud trajanje istražnog zatvora razmatrao u razmjeru s tom predloženom kaznom.

9. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv optuženog HČ po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci.

Varaždin, 1. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić