Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-272/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća te Zdravka Pintarića i Snježane Lukač-Keretić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČK, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Kv-71/2026-6; K-105/2026 od 15. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog ČK kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Koprivnici je na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 1. KZ/11, protiv optuženog ČK produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08), zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio pet kaznenih djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, kazneno djelo nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, te kazneno djelo nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 331. st. 1. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se optuženi ČK, po branitelju Zoranu Vinkoviću, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor ukine uz eventualnu primjenu odgovarajućih mjera opreza, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba optuženika nije osnovana.

5. Nije u pravu optuženik kada sadržajno rješenje pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1. ZKP/11, s tvrdnjom da ne sadrži konkretne i individualizirane razloge u svezi utvrđenja postojanja iteracijske opasnosti. Naime, kao što će u nastavku biti obrazloženo, pobijano rješenje sadrži jasne, dostatne i relevantne razloge u svezi utvrđenja zakonskih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, pa tako i u svezi utvrđenja postojanja iteracijske opasnosti tj. istražno- zatvorske osnove i čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/11, zbog koje je istražni zatvor produljen. Također, oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno je da nisu počinjene niti ostale povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

6. U okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik pobija utvrđenje zakonskih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, kao i ocjenu i zaključak suda prvog stupnja da se sa mjerama opreza ne bi mogla prevenirati iteracijska opasnost.

7. Što se tiče pobijanja utvrđenja postojanja osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti u pravomoćnoj optužnici, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da osnovana sumnja proizlazi iz činjenice da je optužnica potvrđena, na koji način je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno postojanje osnovane sumnje, zbog čega u ovoj fazi postupka pravno nije niti moguće s uspjehom osporavati osnovanu sumnju, kao osnovnu, materijalnu pretpostavku za primjenu mjere istražnog zatvora, kako se to pokušava u žalbi.

8. Nadalje, što se tiče utvrđenja postojanja iteracijske opasnosti, tj. istražno-zatvorske osnove iz č. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 suprotno žalbenim navodima da kod toga nije na odgovarajući način vrednovana činjenica da optuženik do sada nije kazneno osuđivan te da se zaključak o postojanju itreacijske opasnosti temelji isključivo na sadržaju optužnice i težini terećenih kaznenih djela, bez stvarne procjene aktualne i konkretne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio i s dostatnim razlozima obrazložio navedeno utvrđenje. Naime, bez obzira što optuženik do sada nije kazneno osuđivan, velika kriminalna količina za koju se tereti i za koju je osnovano sumnjiv, uz nesporno teško i trajno poremećene odnose između optuženika i žrtve UK, supruge optuženika, predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na realnu bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponoviti kaznena djela za koja je osnovano sumnjiv odnosno da bi mogao počiniti kazneno djelo kojim je prijetio supruzi. Naime, prema pravomoćnoj optužnici optuženik je osnovano sumnjiv da je u razdoblju od minimalno sedam godina u pet različitih događaja ozbiljno prijetio supruzi da će je lišiti života, u jednom događaju vatrenim oružjem, u drugom događaju benzinom, zadnji puta u siječnju 2026., nakon što mu je sestra ukazala na mogućnost da će zbog njegovog ponašanja supruga zatražiti razvod braka i da će ga prijaviti, kada je ozbiljno prijetio da ako do toga dođe „da bude riješio sve od najmanjega do najvećega“. Nadalje, optuženik je i osnovano sumnjiv da se u razdoblju od pet godina nasilnički ponašao (psihičko i fizičko nasilje) u odnosu na suprugu, s time da mu je prilikom pretrage kuće pronađeno i oduzeto vatreno oružje i streljivo koje je neovlašteno posjedovao. Navedena velika kriminalna količina za koju se tereti i za koju je osnovano sumnjiv, duljina inkriminiranog razdoblja u kojem je na razini osnovane sumnje počinio kaznena djela za koja se tereti, teško i trajno poremećeni odnosi između optuženika i supruge, te ozbiljna prijetnja optuženika supruzi da će je lišiti života ako ga prijavi i ako podnese zahtjev za razvod braka predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na realnu bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponoviti kaznena djela, odnosno da bi mogao počiniti kazneno djelo kojim je prijetio, bez obzira što do sada nije kazneno osuđivan. Stoga nije u pravu optuženik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti.

9. Također nije u pravu optuženik kada u žalbi osporava zaključak i ocjenu suda prvog stupnja o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora. Naime, uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti, njihov broj i značaj, pravilan je zaključak i ocjena suda prvog stupnja da je radi preveniranja iteracijske opasnosti protiv optuženika potrebno produljiti istražni zatvor, jer predvidivo nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići mjerama opreza koje se sugeriraju žalbom, uključivši i mjeru opreza udaljenja iz doma, bez obzira na optuženikov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru od 5. siječnja 2026. Daljnjim ostankom u istražnom zatvoru neće biti povrijeđeno načelo razmjernosti, imajući u vidu brojnost kaznenih djela i njihovu težinu za koju je osnovano sumnjiv te očekivanu kaznu prema podacima u spisu ukoliko bude proglašen krivim.

10. Zbog navedenih razloga žalba optuženika nije osnovana, zbog čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 1. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna Mavriček