Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Međimurska 26D, Varaždin
Poslovni broj: Kž-274/2026-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća te Zdravka Pintarića i Snježane Lukač-Keretić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenih RJ i VJ, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenih RJ i VJ protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov- 151/2026-10 od 15. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalbe okrivljenih RJ i VJ odbijaju se kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 1. u vezi sa čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08), protiv okrivljenih RJ i VJ produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. KZ/11.
2. Protiv tog rješenja žale se okrivljeni RJ po branitelju odvjetniku ĐJ i okrivljeni VJ po branitelju odvjetniku Goranu Vučetiću.
2.1. Okrivljeni RJ se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje preinači na način da se „odbije prijedlog za produljenje istražnog zatvora“ te eventualno istražni zatvor zamijeni mjerama opreza, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.2. Okrivljeni VJ se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno „ili“ nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje i istražni zatvor ukinu uz eventualno određivanje mjera opreza u zamjenu za istražni zatvor.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
4. Žalbe okrivljenih RJ i VJ nisu osnovane.
5. Prema se okrivljeni VJ žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog povrede kaznenog zakona, u žalbi ne navodi o kojim povredama iz čl.468. i 469. ZKP/08 je riječ, niti se žalbeni razlozi tiču navedenih žalbenih osnova. Stoga je u tom dijelu pobijano rješenje ispitano samo po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 kojim ispitivanjem je utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenici pobijaju utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 zbog koje je istražni zatvor produljen, te ocjenu i zaključak suda prvog stupnja o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora, jer se sa blažim mjerama tj. mjerama opreza iteracijska opasnost ne bi mogla prevenirati, dok ne pobijaju utvrđenje postojanja osnovane sumnje.
7. Stoga u pogledu utvrđenja postojanja osnovane sumnje da su okrivljenici počinili kazneno djelo za koje se terete na način kako je to činjenično opisano u podignutoj optužnici (zajednički i dogovorno, u nakani da teško tjelesno ozljede LJ fizički nasrnuli na imenovanog na način da ga je okrivljeni VJ unutar prostora ugostiteljskog objekta udario zatvorenom šakom u desni dio lica, uslijed kojeg udarca samo stjecajem okolnosti nije nastala teška tjelesna ozljeda i to prijelom jagodične kosti, da bi mu potom izvan ugostiteljskog objekta okrivljeni RJ zadao udarac zatvorenom šakom u desni dio lica, nakon čega su ga bacili na tlo, a dok se imenovani podizao s tla okrivljeni RJ ga je udario snažnim zamahom desne noge u glavu te ga potom podignuo sa tla i snažno bacio na tlo, uslijed kojeg postupanja RJ je LJ zadobio ozljede teške naravi) valja navesti da je sud prvog stupnja naveo jasne, dostatne i relevantne razloge za navedeno utvrđenje, pozivajući se na sadržaj snimke video nadzora, svjedočke iskaze KJ, HJ i TJ, medicinsku dokumentaciju za oštećenog i sudskomedicinsko vještačenje, kao i iskaz žrtve LJ, koje razloge u cijelosti prihvaća ovaj sud, te se u tom dijelu radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja žalitelji upućuju na razloge navedene u pobijanom rješenju. Opisano postupanje okrivljenika za koja se tereti i za koja su osnovano sumnjivi ukazuje na postojanje osnovane sumnje o zajedničkom i dogovornom (prešutno) postupanju okrivljenika s ciljem nanošenja teške tjelesne ozljede LJ, a kako im je to i stavljeno na teret u činjeničnom opisu djela podignute optužnice, kod čega je irelevantno uslijed čijeg udarca je oštećeniku nanesena teška tjelesna ozljeda.
8. Nisu u pravu okrivljenici kada u žalbama osporavaju utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3.ZKP/08, zbog koje je istražni zatvor produljen, okrivljeni RJ s tvrdnjom da je kazneno neosuđivan, da je od spornog događaja do uhićenja prošlo mjesec dana, u kojem periodu nije kontaktirao sa žrtvom, da sada živi sa zaručnicom u Rijeci, a okrivljeni VJ da je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da je u inkriminiranom događaju manifestirao intenzivno fizičko nasilje i iznimnu upornost, koja je rezultirala teškim ozljedama oštećenika, koji zaključak opovrgava video snimka događaja i nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka. Tako tvrdi da je iz video snimke vidljivo da oštećeniku nije nanio teške tjelesne ozljede, da nije iskazao naročitu upornost i intenzivno fizičko nasilje nego je svojim postupanjem spriječio nastanak težih povreda oštećenog, zatim da prema nalazu i mišljenju vještaka udarcem šake srednjeg intenziteta (u lokalu) oštećeniku nije nanio tešku tjelesnu ozljedu, dok je izvan lokala isključivo i jedino radnjama okrivljenog RJ oštećeniku nanesena teška tjelesna ozljeda, dok je njegova radnja bacanja oštećenika na tlo (hvatom) imala za cilj sprječavanje daljnjeg sukoba i tučnjave između okrivljenog RJ i oštećenika, s time da je okrivljenog RJ spriječio u daljnjem napadu na oštećenika, a nakon što je okrivljeni RJ ranije opisanim radnjama izvan lokala oštećeniku nanio tešku tjelesnu ozljedu.
9. Naime, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio, te s valjanim, dostatnim i relevantnim razlozima obrazložio utvrđenje postojanje iteracijske opasnosti tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 zbog koje je istražni zatvor produljen. Tako sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da iteracijska opasnost u odnosu na oba okrivljenika proizlazi iz njihove ranije prekršajne osuđivanosti i kaznene osuđivanosti u odnosu na okrivljenog VJ, te iz intenziteta fizičkog nasilja inkriminirane zgode za koje su osnovano sumnjivi prema žrtvi. Što se tiče ranije osuđivanosti, okrivljeni RJ je od 2023. pa nadalje pet puta prekršajno kažnjavan, od toga tri puta zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, time da je iz presuda vidljivo da je u svim događajima došlo do primjene nasilja od strane okrivljenika prema drugim osobama, te prema imovini, što ukazuje na njegovu sklonost fizičkom nasilju prema drugim osobama. Nadalje, okrivljeni VJ je suđen za kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju i to presudom poslovnog broja K-183/2021, te od 2023. pa nadalje za prekršaje, pri čemu se posebno ističe prekršaj sankcioniran presudom Općinskog suda u Čakovcu broj Pp-69/2023 od 27. veljače 2023. u kojem je fizički napao drugu osobu, s time da je tom presudom prekršajno kažnjen i okrivljeni RJ, dakle u tom događaju okrivljenici su se također nalazili u društvu, te su radnjama nasilja remetili javni red i mir. Navedena kaznena i prekršajna osuđivanost VJ također ukazuje na njegovu sklonost fizičkom nasilju prema drugim osobama. Kad se navedenoj osuđivanosti doda intenzivno fizičko nasilje okrivljenika u inkriminiranom događaju za koja su osnovano sumnjivi, u kojem su najprije fizički napali oštećenika u lokalu, te nakon toga, kad su izvedeni od strane zaštitara izvan lokala, na ulici, kod čega je LJ nanijeta teške tjelesne ozljede, s time da su se bešćutno udaljili s mjesta događaja nakon što je LJ ostao nepomično, bez svijesti, ležati na tlu, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da postoji realna i konkretna bojazan da bi okrivljenici boravkom na slobodi mogli ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo. Posebno što se tiče žalbenih navoda okrivljenog VJ u kojima osporava zaključak suda prvog stupnja o njegovom intenzivnom fizičkom nasilju prema oštećeniku, s time da pojedinim svojim radnjama daje značaj sprečavanja okrivljenika RJ u fizičkom napadu na oštećenika, valja ponoviti da je i navedeni okrivljenik osnovano sumnjiv da je poduzeo inkriminirane radnje za koje se tereti u činjeničnom opisu djela podignute optužnice zajednički i dogovorno (prešutno) sa okrivljenim RJ u namjeri da se oštećeniku nanese teška tjelesna ozljeda, s time da je prema nalazu i mišljenju vještaka njegovim udarcem zatvorenom šakom u lokalu u lice oštećenika mogla biti nanesena teška tjelesna ozljeda u slučaju udarca jakog intenziteta. Isti značaj, na razini osnovane sumnje, ima i radnja okrivljenog VJ kojom je izvan lokala oštećenika bacio na tlo, na koji način je okrivljenom RJ omogućio zadavanje udaraca od kojih je oštećenik zadobio tjelesne ozljede teške naravi. Stoga nije u pravu okrivljeni VJ kada u žalbi u biti tvrdi da je svojim radnjama sprječavao fizički sukob okrivljenog RJ i oštećenika, te da se iz njegovog inkriminiranog ponašanja ne može zaključivati o postojanju iteracijske opasnosti. Što se tiče ostalih žalbenih navoda okrivljenog VJ istaknutih u žalbi i dopuni žalbe, u kojima ukazuje na svoje životne prilike (vlasnik obrta u kojem je zaposlen, koji uredno posluje, zaključenje Ugovora o dodjeli potpore za samozapošljavanje, obiteljska zajednica sa djevojkom EJ i roditeljima koje također uzdržava svojim radom u obrtu, investiranje u kamion odnosno osnovno sredstvo za obavljanje djelatnosti, te financijske obveze u svezi istog), sa tvrdnjom da iz tih životnih prilika proizlazi da ima interes nastaviti uredan život i raditi u svom obrtu, a ne činiti kaznena djela, žalitelju valja navesti da tim žalbenim navodima ničim nije doveo u pitanje postojanje iteracijske opasnosti, s obzirom da je okrivljenik takve životne prilike imao i u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela za koja je osnovano sumnjiv, međutim, unatoč tim životnim prilikama je na razini osnovane sumnje počinio kazneno djelo za koje se tereti.
10. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti, njihov broj i značaj, suprotno žalbenim navodima, pravilna je ocjena i zaključak suda prvog stupnja da je radi preveniranja iteracijske opasnosti protiv okrivljenika potrebno produljiti istražni zatvor, s obzirom da zbog njihove sklonosti nasilju prema drugim osobama, nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići mjerama opreza koje se sugeriraju žalbom. Kod toga valja navesti odnosno ponoviti da su za pravilnost zaključka o potrebi primjene mjere istražnog zatvora potpuno irelevantni žalbeni navodi o osobnim prilikama okrivljenika, s obzirom da su okrivljenici unatoč tim osobnim prilikama na razini osnovane sumnje počinili kazneno djelo za koje se terete.
11. Zbog navedenih razloga žalbe okrivljenika nisu osnovane, zbog čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.
U Varaždinu 1. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Mirna Mavriček
