REPUBLIKA HRVATSKA

P-46/2025-9

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. (OIB: 26187994862), Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa generalni punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika SH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 16. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, na ročištu za objavu odluke održanom 1. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku SH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju CROATIA OSIGURANJU d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, iznos od 5.696,00 € (slovima pettisućašestodevedeetšest eura), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. srpnja 2023. godine do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% (tri postotna poena), sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi parnični trošak u visini od 687,95 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (1. lipnja 2026.) do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu u visini od 220,57 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate od presuđenja do isplate.

i  r i j e š i o  j e

Utvrđuje se povlačenje tužbe glede dijela zahtjeva kojim je tužitelj tražio da se tuženiku naloži da mu isplati daljnji iznos od 7.900,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. srpnja 2023. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da se 22. travnja 2023. na cesti D 58, 2 dionica, Općina Šibenik na 5 km + 700 m, dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao tuženik u svojstvu vozača osobnog automobila reg. oznake ŠI S osiguranog kod njega, a kojom prilikom da je tuženik vozilom upravljao uz prisutnost alkohola u organizmu. Nadalje je naveo da je u navedenoj prometnoj nezgodi oštećen motocikl marke YAMAHA, s tim da su i vozaču tog motocikla u prometnoj nezgodi prouzročene ozljede, zbog čega da je oštećenik postavio zahtjev za naknadu štete po polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti za vozilo kojim je u vrijeme štetnog događaja upravljao tuženik, kao i za povredu prava osobnosti. Naveo je i da je na temelju procjene nastale štete oštećenom na ime naknade štete/osigurnine isplatio ukupni iznos od 14.955,60 EUR, od čega na ime imovinske štete na motociklu iznos od 11.955,60 EUR, te na ime ozljeda pretrpljenih u prometnoj nezgodi iznos od 3.000,00 EUR, pa kako da kao osiguravajuće društvo u skladu s Uvjetima osiguranja od automobilske odgovornosti može potraživati maksimalni iznos od 12 prosječnih mjesečnih plaća u Republici Hrvatskoj, to da od tuženika, koji da je skrivio predmetnu prometnu nezgodu, potražuje iznos od 13.596,00 EUR, sve to na temelju članka 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23.) i članka 3. Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti kojima je propisano da nakon isplate štete oštećenoj osobi, a ukoliko je šteta prouzrokovana pod utjecajem alkohola, osiguravajuće društvo ima pravo potraživati naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete te kamatu i troškove. Osim toga, naveo je da se tuženiku obratio regresnim zahtjevom, a na kojeg da se tuženik oglušio. Slijedom istaknutog činjeničnog supstrata, tuženik je ustao zahtjevom stavljajući ga u sadržaju kako slijedi:

„I. Nalaže se tuženiku SH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju Croatia osiguranju d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862 isplati iznos od 13.596,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 05.07.2023. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku SH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju Croatia osiguranju d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862 naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.“

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je doista do predmetne prometne nezgode došlo njegovom krivnjom, kao i da je s tužiteljem vodio pregovore u vezi isplate predmetnog regresnog potraživanja. Ujedno je naveo da je inicijalni regresni dug iznosio 13.596,00 EUR, a iznos kojeg duga da mu je na njegov zahtjev tužitelj umanjio te mu ponudio dva prijedloga otplate, i to isplatom iznosa od 9.518,00 EUR u 64 rate po 148,00 EUR mjesečno ili jednokratnom isplatom u visini od 7.900,00 EUR, s tim da je on potom zatražio daljnje umanjenje visine tražbine na iznos od 6.800,00 EUR, međutim, da je konačno 14. listopada 2025. izvršio jednokratnu isplatu cjelokupnog regresnog dugovanja u ponuđenoj mu visini od 7.900,00 EUR.

3. Tužitelj je u očitovanju na navode tuženika istaknute u odgovoru na tužbu naveo da potvrđuje da je tuženik 14. listopada 2025., dakle nakon podnošenja tužbe, uplatio iznos od 7.900,00 EUR, s tim da je tuženiku doista tijekom pregovora o isplati predmetnog dugovanja vođenima u listopadu 2023. ponudio oprost dijela dugovanja, međutim, na koju ponudu da tuženik nije odgovorio, a niti u daljnjem razdoblju od dvije godine postupio po ponudi. Slijedom potonjih navoda, tužitelj je petit tužbe konačno stavio u sadržaju koji je predmet odlučivanja ovom presudom, pa kako je time izvršio djelomično povlačenje tužbe glede dijela zahtjeva kojim je tražio da se tuženiku naloži da mu isplati daljnji iznos od 7.900,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. srpnja 2023. do isplate, a glede koje procesne dispozicije tužitelja se tuženik nije očitovao u zakonskom roku od 15 dana od dana zaprimanja obavijesti o djelomičnom povlačenju tužbe, to se ima smatrati da je tuženik pristao na istu, zbog čega je riješeno kao u izreci.

4. Tuženik je, pak, u nastavku postupka naveo da je do zastoja u komunikaciji između stranaka u vezi otplate predmetnog regresnog dugovanja došlo zbog unutarnje neorganiziranosti tužitelja budući da je spis tužitelja u vezi predmetnog potraživanja prebacivan s jednog referenta na drugog, a njegovi upiti da su ostajali bez odgovora, tako da je prvim idućim kontaktom ostvarenim putem tužbe udovoljio ponuđenoj varijanti jednokratne otplate dugovanja, a o zaprimanju koje uplate da mu je tužitelj odgovorio u okviru ovog postupka tek nakon pet mjeseci.

5. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem police osiguranja od automobilske odgovornosti br. 012912896371, izjave osiguranika o štetnom događaju od 25. travnja 2023., računa Autoprijevozničkog obrta „ [obrt]“ od 10. svibnja 2023., potvrde Policijske uprave Šibensko-kninske od 16. svibnja 2023., procjene štete na motociklu oštećene osobe od 29. svibnja 2023., odobrenja za isplatu štete od 5. lipnja 2023., prijave štete od 12. lipnja 2023., e-mail korepondencije od 27. lipnja 2023., 4. srpnja 2023. i 19. listopada 2023., naloga za doznaku po šteti od 14. siječnja 2025., potvrde o provedenom nalogu za plaćanje od 14. listopada 2025. i medicinske dokumentacije za oštećenika ĐH, dok su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja odbijeni kao suvišni, a sve kraj ocjene suda o dovoljnoj raspravljenosti stanja stvari na temelju rezultata u postupku provedenih dokaza.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U ovoj pravnoj stvari nije sporna regresna odgovornost u vezi imovinske i neimovinske štete prouzročene oštećeniku ĐH u predmetnoj prometnoj nezgodi do koje je došlo 22. travnja 2023. isključivom krivnjom tuženika te isplaćenoj po tužitelju na temelju police osiguranja od automobilske odgovornosti u ukupnoj visini od 14.955,60 EUR, a niti je sporna visina regresnog potraživanja tužitelja u iznosu od 13.596,00 EUR, međutim, sporno je da li je isplatom iznosa od 7.900,00 EUR izvršenom tijekom ovog postupka (14. listopada 2025.) tuženik udovoljio predmetnom regresnom potraživanju tužitelja.

8. Među strankama nije sporno niti da je tužitelj tijekom listopada 2023., a na zahtjev tuženika, ponudio tuženiku oprost dijela dugovanja odnosno umanjenje regresne obveze na način da izvrši isplatu iznosa od 9.518,00 EUR u 64 rate po 148,00 EUR mjesečno ili jednokratnu isplatu u visini od 7.900,00 EUR, s tim da sud nalazi da u vezi potonjeg prijedloga jednokratne isplate nije naveden rok u kojem bi se navedeni iznos imao isplatiti, slijedom čega je sud zaključka da je tuženik jednokratnom uplatom iznosa od 7.900,00 EUR izvršenom 14. listopada 2025. u korist tužitelja u cijelosti postupio po ponudi tužitelja u vezi jednokratne isplate predmetnog regresnog dugovanja u umanjenoj visini i time u cijelosti udovoljio predmetnom potraživanju tužitelja, zbog čega je konačno stavljeni zahtjev tužitelja u vezi isplate iznosa razlike između ukupne visine regresnog duga (bez umanjenja) i plaćenog iznosa po tuženiku u skladu s ponudom tužitelja u umanjenoj visini valjalo odbiti kao neosnovan i presuditi kao pod točkom I. izreke.

9. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 158. stavka 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP).

9.1. Tužitelj je stavio zahtjev za nadoknadu troška prouzročenog mu zastupanjem po odvjetniku u ovoj parnici, i to za sastav podneska od 07.02.2025. u visini od 50,00 EUR, za sastav podneska od 03.03.2026. i za zastupanje na ročištu održanom 16.04.2025. u visini od po 200,00 EUR za svaku radnju, sve s uvećanjem za PDV po stopi od 25%, te sve uvećano za trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu u visini od 346,02 EUR.

9.2. Sud je kao opravdane troškove tužitelja prouzročene mu zastupanjem po odvjetniku u ovoj parnici, polazeći pritom od vrijednosti predmeta spora glede dijela zahtjeva u vezi kojeg je tužba povučena (7.900,00 EUR) i stavljenog troškovnika, cijenio:

- sastav podneska od 07.02.2025. u visini od 25 bodova (Tbr. 8. točka 4. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa), sastav podneska od 03.03.2026. u visini od 100 bodova (Tbr. 8. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife) i zastupanje na ročištu održanom 16.04.2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 9. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), odnosno ukupno 225 bodova, što sukladno vrijednosti boda od 2,00 EUR predstavlja iznos od 450,00 EUR tj. s uvećanjem za PDV po stopi od 25% (112,50 EUR) iznos od 562,50 EUR, kojem iznosu je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe za tužbu u visini od 125,45 EUR (Tar. br. 1. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi, kao priloga Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, „Narodne novine“ br. 37/23.).

9.3. Nasuprot tome, neosnovanim je ocijenjen zahtjev tužitelja za nadoknadu troška sudske pristojbe za presudu, a to stoga jer odluka o djelomičnom povlačenju tužbe (u vezi s kojim dijelom zahtjeva su tužitelju obistinjeni troškovi) ne podliježe plaćanju sudskih pristojbi.

9.4. Slijedom navedenog, valjalo je tuženiku (koji nije stavio zahtjev za nadoknadu parničnog troška) naložiti plaćanje opravdanih troškova prouzročenih tužitelju u vezi dijela potraživanja kojem je tuženik udovoljio tijekom ovog postupka (7.900,00 EUR) u ukupnoj visini od 687,95 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje od presuđenja do isplate teku po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), dok je zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu u visini od 220,57 EUR valjalo odbiti te o troškovima postupka odlučiti kao pod točkom II. izreke presude.

Šibenik, 1. lipnja 2026.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- tužitelju, po generalnom punomoćniku

- tuženiku, osobno