Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3329/2022-20

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tanji Hučera kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ani Ivšić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika PM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Igoru Radelić, odvjetniku iz Zagreba, radi opoziva darovanja, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 16. travnja 2026., održane u nazočnosti tužiteljice osobno uz punomoćnicu Anu Ivšić, odvjetnicu u Zagrebu i tuženika osobno uz punomoćnika Igora Radelić, odvjetnika iz Zagreba, dana 01. lipnja 2026.

p r e s u d i o j e

I.-Opoziva se ugovor o darovanju nekretnina, zaključen dana 10.siječnja 2012.g Između BM iz [adresa] br:1 OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovateljice i tuženika JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenika a koji ugovor je ovjeren kod JB Alenke Gajski iz Zagreba, Mandrovićeva 17 pod posl. brojem OV-483/2012, te se nalaže po osnovi ove presude uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe toga ugovora tako da se sa imena i vlasništva tuženika JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve u ½ dijelova izvrši ponovna uknjižba na ime I vlasništvo BM iz [adresa] u 1/1 dijelova OIB: [osobni identifikacijski broj], sljedećih nekretnina:

u zk ul broj [broj ZK uloška], za k. o. [katastarska općina], na k. č. br: [katastarska čestica] u naravi kuća broj 1(87m2) zgrada(63m2) I dvorište (297m2) [adresa]., kao I nekretnina upisanih u zk ul broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br: [katastarska čestica] površine 83 čhv.-a ili 300m2. U naravi voćnjak sve u 1/1 dijelova.

II.- Nalaže se tuženiku PM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici BM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.081,81 EUR, sa zateznom kamatom od dana 01. lipnja 2026. godine do isplate po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica BM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnovno postavljenim tužbenim zahtjevom koji glasi:

„I.-Utvrđuje se da je opozvan ugovor o darovanju nekretnina, zaključen dana 10.siječnja 2012.g Između BM iz [adresa] br:1, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovateljice i tuženika JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenika a koji ugovor je ovjeren kod JB Alenke Gajski iz Zagreba, Mandrovićeva 17 pod posl brojem OV-483/2012, te se nalaže po osnovi ove presude uspostava zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe toga ugovora tako da se sa imena i vlasništva tuženika JM iz [adresa] br:1, OIB: [osobni identifikacijski broj], sve u ½ dijelova izvrši ponovna uknjižba na ime I vlasništvo tužiteljice BM iz [adresa] u 1/1 dijelova OIB: [osobni identifikacijski broj], sljedećih nekretnina: u zk ul broj [broj ZK uloška], za k. o. [katastarska općina], na k. č. br: [katastarska čestica] u naravi kuća broj 1 (87m2) zgrada (63m2) I dvorište (297m2) [adresa]., kao i nekretnina upisanih u zk ul broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br: [katastarska čestica] površine 83 čhv.-a ili 300m2. U naravi voćnjak sve u 1/1 dijelova.

II.-Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.“

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica je dana 10.06.2022. godine podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi opoziva ugovora o darovanju nekretnina, gdje navodi da je ona po nagovoru tuženika, tuženiku dana 10.siječnja 2012.g darovala svoje nekretnine nalazeći se u Zagrebu na adresi [adresa], u naravi nekretnine upisane u zk ul broj [broj ZK uloška], za k. o. [katastarska općina], na k. č. br: [katastarska čestica] u naravi kuća broj 1 (87m2) zgrada (63m2) I dvorište (297m2) [adresa].,kao I nekretnina upisanih u zk ul broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] U naravi voćnjak nalazeći se na k. č. br: [katastarska čestica] površine 83 čhv. -a ili 300m2.,koji je ovjeren po JB Alenka Gajski ,iz Zagreba,Mandrovićeva 17, pod brojem Ov-483/2012,te je isti proveden u zemljišnim knjigama naslovnog suda. Tužiteljica je shvatila da je učinila pogrešku,budući da niti jedan od navoda iz darovnih ugovora ne stoji,( kao npr:

Točka 4. ugovora po kojoj obdarenik ima ulaganja u navedene nekretnine darovateljice,ili točka 4. ugovora od 21. travnja 2015 g “zajedničko stjecanje nekretnina .Naime dana 21.travnja 2015 g Obdarenik, sada Darovatelj daruje tužiteljici u /2 dijelova narečenih spornih nekretnina, koji je ovjeren po JB Damir Andrašić iz Zagreba, Prilaz Ivana Visina, pod posl brojem OV-4541/15 od dana 08.svibnja 2015 g. Naime, tužiteljica je temeljem rješenja Općinskog suda u Senju posl broj O-93/2002 od dana 31.srpnja 2002 g. sporne nekretnine naslijedila iza svog pok oca.

Međutim, zbog nesuglasja naravi I drugih okolnosti na strani tuženika, tužiteljica želi razvod braka, jer je zajednički život između njih nepodnošljiv, a tuženik stalno prijeti tužiteljici I njihovoj zajedničkoj djeci, pa je tijekom 2017.g njihova zajednička kćer FM prijavila tuženik za obiteljsko nasilje koji je postupak vođen ispred Prekršajnog suda u Zagrebu. pod poslovnim brojem PPJ-21130/2017. Tuženik i pored uvjetne kazne I dalje nastavlja s zlostavljanjem, pa je tužiteljica bila prisiljena ponovno ga prijaviti za obiteljsko nasilje te je u tijeku istražni postupak protiv njega kao osumnjičenika koji se vodi ispred ODO.-a Zagreb, pod poslovnim brojem Kir- 1946/2021, te je rješenjem Županijskog Suda u Zagrebu od dana 18.listopada 2021.g tuženiku JM izrečena mjera opreza iz čl 98.st.1i 2,točka 4 I 5 ZKP_a/08,zabrana približavanja određenoj osobi (protustranci) na udaljenosti manju od 200 m, te zabrana uspostavljanja veze izravne i neizravne.

2. Tuženik je dana 08. ožujka 2022.g podnio prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice civilnom diobom (isplatom) vrijednosti spornih nekretnina, ali je zanemario činjenicu da stranke imaju I drugu imovinu na kojoj je on upisan kao samovlasnik, a koja predstavlja bračnu stečevinu.

3. Kako u spornim narečenim nekretninama prebiva tužiteljica i njihovo četvero zajedničke djece od kojih je jedno malodobno, tužiteljica je opozvala darovni ugovor zbog grube nezahvalnosti tuženika, te tuženiku pokušala poštom uručiti taj opoziv, ali on poštu nije podigao s napomenom “obavješten nije tražio”

4. Iz ovih razloga tužiteljica smatra da se radi o gruboj nezahvalnosti obdarenika, te predlaže sudu provesti postupak, a nakon provedenog postupka donijeti slijedeću presudu:

te eventualno kumulirani zahtjev:

„I.-Opoziva se ugovor o darovanju nekretnina, zaključen dana 10.siječnja 2012.g Između BM iz [adresa] br:1 OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovateljice i tuženika JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenika a koji ugovor je ovjeren kod JB Alenke Gajski iz Zagreba, Mandrovićeva 17 pod posl. brojem OV-483/2012, te se nalaže po osnovi ove presude uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe toga ugovora tako da se sa imena i vlasništva tuženika JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve u ½ dijelova izvrši ponovna uknjižba na ime I vlasništvo BM iz [adresa] u 1/1 dijelova OIB: [osobni identifikacijski broj],sljedećih nekretnina:

II.- Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.“

5. Kod ovako specificiranog tužbenog zahtjeva tužiteljica ustraje u cijelosti do zaključenja glavne rasprave, te potražuje troškove postupka zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

6. U daljnjem tijeku postupka, tužiteljica podneskom od 05.10.2022. godine gdje se tužiteljica očituje na podnesak tuženika, kojim tuženik dostavlja u sudski spis rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Kir-1095/2022 iz kojeg je razvidno da je odbačena kaznena prijava protiv osumnjičenika ovdje tuženika u odnosu na kaznena djela iz čl 139.st 2 I 3 KZ/11 I) kaznenog djela iz čl 179a, KZ/11 - prijetnja I nasilje u obitelji te povrede djetetovih prava iz čl. 177.st 2,KZ/11 te se nadalje ukidaju mjere opreza kojim su bile određene temeljem čl 98 st.5 9 i 6 ZKP. -a, a samim time tuženik smatra da je tužba neosnovana, te je predlaže odbiti uz naknadu parničnog troška, bez održavanja glavne rasprave. Tužiteljica se protivi ovim navodima tuženika te ukazuje sudu na opravdanost tužbe, upravo zbog ponašanja tuženika i njegove grube nezahvalnosti prema darovatelju-tužiteljici, a napose i njihovoj zajedničkoj djeci, od kojih je jedno malodobno.

7. Kao što je već elaborirano u tužbi, parnične stranke iako formalno u braku ne žive dugi niz godina zajedno, te je tuženik prijavio boravište na drugoj adresi dok je u proceduri postupak obveznog savjetovanja prije razvoda braka koju tuženik opstruira iz samo njemu poznatih razloga. Tužiteljica navodi da navedeno tuženika ne smeta da grubo krši moralne I etičke norme u ponašanju spram tužiteljice I njihove zajedničke djece, pa da ponašanje tuženika spram tužiteljice predstavlja grubu nezahvalnost, a ne nepristojno ponašanje, a bitno je za napomenuti da je radnjama tuženika ostvareno obilježje kaznenog djela, bez obzira da li je za to procesuiran ili ne.

8. Tužiteljica ističe da je tuženik već presuđen za obiteljsko nasilje pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu, posl. broj Pp J-2130/2017, te mu je izrečena mjera zatvora u trajanju od 30 dana, uvjetno na 12 mjeseci, kao I zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti –alkoholizma u trajanju od jedne godine. Tužiteljica navodi da je ovakvo ponašanje, tuženik i dalje nastavio s uobičajenom praksom da je tužiteljicu fizički i psihički zlostavljao i to ispred njihove djece pa je sve rezultiralo novim kaznenim postupkom posl. broj Kir-1095/2021, koji je obustavljen.

9. Tužiteljica se poziva na čl 494 st 2 ZOO.-a koji propisuje da je obdarenik krivac grube nazahvalnosti spram darovatelja na način “da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji…“

10. Tužiteljica navodi da navedenim, prema zakonskoj odredbi, dovoljno je da predmetno djelo predstavlja kažnjivu radnju prema kaznenim propisima. Tako ako kazneni propisi i predviđaju da je nehajno ponašanje kažnjivo, ista radnja može predstavljati razlog radi opoziva darovanja. Tužiteljica ističe da se poziva na na odluke VSRH kako slijedi: Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci u predmetu posl.br. Rev 631/08-2 od dana 28.siječnja 2009. godine: „…Pogrešan je pravni stav drugostupanjskog suda da bi opoziv ugovora o darovanju zbog nezahvalnosti opravdavalo jedino umišljajna povreda tijela, života, časti, slobode ili imovine darodavca, jer se opoziv darovanja može tražiti zbog svakog onog djela ili ponašanja koje po svojoj težini ili posljedicama na odnose među strankama razumno opravdava opoziv darovanja...“;

Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci u predmetu posl.br. Rev 1014/1992-2 od dana 12.kolovoza 1992.godine:

„…Prema usvojenoj sudskoj praksi ovog Vrhovnog suda gruba neharnost mora biti takva da ujedno predstavlja i krivično djelo ali tako krivično djelo učinjeno na štetu daroprimca ili njemu bliske osobe da na odnose daroprimca i darodavca ima takav značaj da razumno opravdava opoziv darovanja kako se to pravilno ističe u obrazloženjima nižestepenih presuda…“;

Vrhovni sud RH u odluci u predmetu posl.br. Rev-454/03-2 od dana 06.listopada 2004.godine: „…radnje daroprimca prema darodavcu moraju imati obilježje kaznenog djela, te po svom značenju moraju razumno opravdavati opoziv darovanja, koji uvjeti moraju biti ispunjeni kumulativno…“ Takav stav Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo u svojim brojnim drugim odlukama primjerice: u predmetima posl.br. Rev 1526/98-2, posl.br. Rev 816/10-2, posl. br. Rev 1099/08-2, posl.br. Rev 3205/94, posl.br. Rev 976/1994

11. S obzirom na navedeno i specifikumom ovog pravnog posla (besplatan pravni posao) kojim darovatelj bez protučinidbe daruje obdareniku neku svoju stvar ili nekretnine, razlog je zbog kojeg zakonodavac omogućava prestanak ispunjenog i punovažnog ugovora o darovanju. A krivnja tuženika odnosno obdarenika ne odnosi se na krivnju glede samog sadržaja ugovora o darovanju i njegovog ispunjena, jer je ugovor uredno ispunjen. Moralno je da je obdarenik zahvalan za učinjeno darovanje, i da ne poduzima radnje prema darovatelju koji dovode do bitnog narušavanja međusobnih odnosa. Međutim, tuženik kao obdarenik zaboravlja svoju „moralnu obvezu“, te se nakon učinjenog darovanja počinje ponašati na grub i nemoralan način prema darovatelju. Upravo je zbog toga Zakon omogućuje tužiteljici darovatelju, da putem institute opoziva zbog grube nezahvalnosti opozove ugovor o darovanju, a što traži i sam zahtjev pravičnost, iako je ugovor ispunjen, jer je nemoralno da takav obdarenik zadrži ono što je dobio besplatno od strane darovatelja.

12. Nije na odmet napomenuti da je tuženik ustao s postupkom razvrgnuća radi isplate za darovane nekretnine od tužiteljice ,koji se vodi pod poslovnim brojem R1- 148/2022, pa tužiteljica predlaže da naslovni sud nastavi s postupkom u predmetu poslovni broj gornji, provede predložene dokaze te usvoji tužbu I tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

13. Tužiteljica u daljnjem tijeku postupka ustaje kod navoda iz tužbe kao ostalih navoda iznesenih u tijeku postupka, te potražuje troškove postupka prema troškovniku koji dostavlja u spis i na troškove postupka potražuje zatezne kamate od presuđenja pa do isplate.

14. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ističe da je praksa sudova da su sudovi već zauzeli stav vezano za slične tužbene zahtjeve prema kojima:

„…svojim dijelom bračne stečevine kao i svojim posebnim dijelom imovine (bez obzira na njihov obim) već raspolagao i to na način da se suglasio da isti iznose 1/2 dijela stana te je kao takav i upisan kao suvlasnik.

Razlozi koje je naveo u tužbi i iskazu kako u vrijeme raspolaganja bračnom stečevinom na naprijed opisani način nije računao na razvod braka, ne utječu na promjenu suvlasništva niti mogu predstavljati osnovu za stjecanje drugačijeg omjera suvlasništva, bez obzira na pravnu osnovu istog.“

15. Drugim riječima, naknadne promjene nisu niti ne mogu imati utjecaja na navedeni ugovor o darovanju, ako bi se isti i mogao smatrati ugovorom o darovanju. Navodi tužiteljice da je shvatila da je učinila pogrešku i da niti jedan od navoda iz darovnih ugovora nije točan nije od značaja i nije jasan. Naime, u ugovoru u Članku 4. Ugovora o darovanju je jasno navedeno:

„…suglasno utvrđuju da je svrha predmetnog darovanja utvrđenje obdarenika samovlasnikom nekretnina navedenih u Članku 1. ovog Ugovora obzirom na ulaganje vlastite imovine obdarenika u navedene nekretnine.“

16. Tuženik navodi da je očito, iako je ugovor nazvan darovnim ugovorom, kako se radi o bračnom ugovoru kojim ugovorne strane dijele svoju bračnu stečevinu, stoga je namjera stranaka bila podjela bračne stečevine, pa da se tako ne radi o ugovoru o darovanju budući je ugovor o darovanju besplatan pravni posao, a u ovom slučaju je očito da se ne radi o besplatnom pravnom poslu budući da je jasno navedeno kako je tuženik uložio vlastitu imovinu u navedene nekretnine.

17. Nadalje, tuženik je ½ nekretnina darovao tužiteljici upravo kako bi regulirali svoje međusobne imovinske odnose.

18. Tuženik napominje da je navod tužiteljice da je tužiteljica shvatila da je učinila pogrešku nejasan i ne može imati utjecaj na valjanost Ugovora.

19. Svi rokovi za mane volje su protekli, stoga su i navodi tužiteljice u cijelosti neosnovani, pa prema tome tuženik predlaže da sud odbaci tužbu i tužbeni zahtjev budući je očito da se ne radi o ugovoru o darovanju.

20. U slučaju ako sud ne odbaci tužbeni zahtjev, jer tuženi ističe da navodi iz tužbe da je počinio grubu nezahvalnost nisu točni.

21. Tuženik u odgovoru na tužbu napominje da je točan navod da je pokrenuta istraga, ali samo pokretanje istrage je daleko od bilo kakve osude. Tuženik ističe da tuženik nije nikada primio nikakav opoziv Darovnog ugovora te je i sa tog aspekta tužba nedopuštena budući da nisu ispunjene procesne pretpostavke za istu, pa da je time tužba preuranjena. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud prije svega odbaci tužbu i tužbeni zahtjev kao preuranjen, a posredno da isti odbije tužbu i tužbeni zahtjev uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku.

22. U daljnjem tijeku postupka, tuženik svojim podneskom od 21.07.2022. godine obavještava sud da je obustavljena istraga protiv tuženika, budući je očito da tuženik nije počinio djelo koje mu je stavljeno na teret, pa da je zbog navedenog, očito da je tužba u cijelosti neosnovana te tuženik predlaže da sud odbije istu bez održavanja glavne rasprave uz obvezu naknade troškova ovog postupka tuženiku.

23. U daljnjem tijeku postupka, tuženik svojim podneskom od 10.10.2023. godine navodi da se protivi provođenju dokaznog postupka saslušanjem svjedoka ĆM budući da isti nema nikakvih saznanja oko razloga vezanih za opoziv ugovora o darovanju.

24. Tuženik je pokrenuo postupak civilne diobe predmetne nekretnine koji ne može biti okončan sve dok traje ovaj postupak te je navedeni dokazni prijedlog tužiteljice usmjeren na odugovlačenje ovog postupka.

25. Iz same izjave tužiteljice proizlazi da ĆM ima navodno saznanja na okolnost sačinjena i motiva tog darovnog ugovora, a da navedeno nije predmet ovog postupka te se stoga tuženik protivi provođenju dokaznog prijedloga tužiteljice.

26. Nadalje, razvod braka nema nikakvog utjecaja na ovaj postupak te ne može biti osnova za opoziv, a iz dokumentacije koja je priložena spisu proizlazi da ne postoji osnova sumnje da je tuženik počinio bilo kakvo kazneno djelo prema tužiteljici, a niti da je počinio bilo kakvu nezahvalnost. Tuženik navodi da osim toga u odgovoru na tužbu tuženik je detaljno opisao iz kojeg razloga je tužbeni zahtjev potrebno odbiti. Tuženik predlaže da Sud zakaže pripremno ročište i da odmah po zaključenju istog održi glavnu raspravu budući su jedini dokazni prijedlozi Tužiteljice saslušanje stranaka, a sve sa svrhom ekonomičnosti postupka.

Kod svih navoda iz odgovora na tužbu i u tijeku postupka, tuženik ustraje i predlaže odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom u cijelosti, te potražuje troškove postupka prema troškovniku koji dostavlja u spis i na troškove postupka potražuje zatezne kamate od presuđenja pa do isplate.

27. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze: uvidom u dokumentaciju dostavljenu po strankama, saslušao je svjedoka ĆM kao i tužiteljicu i tuženika osobno, pa kako nisu imale daljnjih i drugih dokaznih prijedloga, to je sud riješio da se daljnji dokazi neće provoditi.

28. Nakon ovako provedenog postupka cijeneći sve izvedene dokaze u smislu propisa članka 8 i čl. 221a Zakona o parničnom postupku (ZPP-a) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kao pod toč. I i II. zreke ove presude vezano uz eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, dok je sud osnovni tužbeni zahtjev tužiteljice odbio kao pod toč. III. izreke ove presude.

29. Među strankama nije sporno da su tužiteljica s jedne strane i tuženik s druge strane sklopili ugovor o darovanju, tj. Darovni ugovor dana 10. siječnja 2012. godine kojim je tužiteljica kao darovatelj darovala tuženiku u cijelosti nekretnine obuhvaćene ovom tužbom, kao i da je tuženik ugovorom o darovanju, tj. Darovnim ugovorom od 21. travnja 2015. godine tužiteljici darovao ½ dijela nekretnina obuhvaćenih Darovnim ugovorom od 10. siječnja 2012. godine, da su na oba ugovora ovjereni potpisi darovatelja.

30. Nadalje, nije sporno da su stranke bile u braku u vrijeme vršenja oba darovanja u kojem je rođeno četvero djece, kao i da je za vrijeme trajanja ove parnice razveden brak stranaka, kao i da je tuženik odselio iz sporne nekretnine koju je tužiteljica na način kako je ista opisana u darovnim ugovorima naslijedila iza pok. oca tužiteljice, 2017. godine, na godinu dana, pa se vratio, pa ponovo otišao, kao i da je pokrenuo postupak civilnog razvrgnuća ne istoj nekretnini.

31. Sporno je da li je tuženik iskazao tužiteljici i spram njihove djece grubu nezahvalnost, kao i da li bi predmetne nekretnine obuhvaćene spornim Darovnim ugovorom bile njegova bračna stečevina, te da li se radi o razvrgnuću Darovnog ugovora ili se radilo o ugovoru o podjeli bračne stečevine.

32. Sud je utvrdio da tužiteljica točno navodi da je dana 10.01.2012. godine ona kao darodavac s tuženikom kao daroprimcem, tj. obdarenikom sklopila Darovni ugovor za nekretnine obuhvaćene s oba njezina tužbena zahtjeva u ovoj pravnoj stvari (osnovni i eventualno kumulirani), a da su to nekretnine koje je stekla u ostavinskom postupku nasljeđivanjem iza pokojnog joj oca.

33. Tu činjenicu ne spori niti tuženik, koji jedno navodi da je učinio značajna ulaganja u tu nekretninu nakon što ju je u vlasništvo stekla tužiteljica nasljeđivanjem iza pok. oca tužiteljice.

34. Sud je utvrdio da je tuženik kao darodavac Darovnim ugovorom od 21.04.2015. tužiteljici kao obdareniku prenio u vlasništvo (vratio) ½ dijela nekretnine obuhvaćene Darovnim ugovorom od 10.01.2012. godine.

35. Nesporno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena prije nego što je razveden brak stranaka, a tužiteljica je ustvrdila i nastavila tvrditi u tijeku cijelog postupka da je stalno trpila zlostavljanje (psihičko i fizičko), kao i njezina djeca, tj. djeca tuženika i tužiteljice, te da ista situacija nikada nije niti prestala.

36. Sud je iz iskaza svjedoka ĆM utvrdio da je on savjetovao tužiteljici koju je zastupao prije oko 15 godina, u postupku vezano uz ostavinu gdje je predmet spora bilo utvrđenje da određena imovina u Remetama ulazi u ostavinu iza pokojnog dede tužiteljice, te da je u tom predmetu izjavljena žalba od strane ovdje tužiteljice i njezina punomoćnika, kao stranka koja je izgubila spor, ali je II-stupanjski sud potvrdio raniju I-stupanjsku presudu i tuženica je pravomoćno izgubila taj spor. Problem je bio što su otac i djed tuženice imali isto ime i prezime, pa je bio problem utvrditi identitet ostavitelja, tj. o čijoj se imovini radilo. Ta imovina koja je bila predmet spora je bila u posjedu tužiteljice i bila je upisana u zemljišnim knjigama kao njezino vlasništvo bez obzira na ovu presudu. Nakon pravomoćnog okončanja opisane parnice ja sam radio jedan darovni ugovor, malo fingiran kojim je tužiteljica polovinu tih nekretnina iz spora vezanog uz ostavinu iza njezinog dede prebacila na svog tadašnjeg supruga, ovdje tuženika u ½ dijela, a kako bi se otežalo daljnje utuženje vezano uz vlasništvo nad tim nekretninama nasljednicima koji su bili tužitelji u toj parnici, te navodi da je Ugovor o darovanju između tužiteljice i tuženika je proveden u zemljišnim knjigama, te da on od tada više nije imao veze s tužiteljicom i tuženikom sve do danas.

37. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da ugovor o darovanju za koji me se pita po punomoćniku tužiteljice, a u kojem ona navodi da se radi o darovanju 1/1 zasigurno nije ugovor koji sam ja sastavljao sa strankama i o kojem sam iskazivao jer se tamo radilo o darovanju ½ vlasništva nad nekretninama s tužiteljice na tuženika, te da je svjedok odvjetnik predložio sačinjavanje predmetnog ugovora i da ne bi nikada sugerirao prenošenje vlasništva u cijelosti, kao ne bih ništa takvo ni danas sugerirao već sam predložio ½ dijela, jer je to bila stvarno imovina tužiteljice koju je ona naslijedila. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da se ne sjećam detalja spora nastalog iza ostavine dede tužiteljice, tj. tko je sve bio tužitelj u tom predmetu.

38. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara da su u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju koji sam ja sastavljao tužiteljica i tuženik bili u dobrim bračnim odnosima i tek dobili malu bebu, i o samim razlozima sastavljanja razloga za taj ugovor već sam iskazao sudu.

39. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara da je već rekao o tome da je ugovor kojim tužiteljica prenosi ½ dijela svog vlasništva tuženiku bio fingiran, ali sada nakon što je punomoćnica tužiteljice spomenula i neki ugovor o darovanju između istih stranaka s prijenosom vlasništva 1/1 koji svjedok sigurno nije sastavljao niti o njemu iskazivao navodi da ne zna koji je ugovor od ta dva proveden u zemljišnim knjigama.

40. Dakle, sud je iz iskaza ovog svjedoka, utvrdio da je on kao punomoćnik sadašnje tužiteljice u ovoj parnici bio njezin punomoćnik u parnici vezano uz ostavinsku imovinu iza njezina pok. djeda, te da je svjedok tužiteljici nakon neuspjeha u toj parnici vezano uz ostavinu iza pok. djeda savjetovao da sklopi s tuženikom ugovor o darovanju kojim će svoju stvarnu imovinu tužiteljica prenijeti u ½ dijela na supruga, tj. tuženika, a za potrebe ovog parničenja vezano uz obimu dedine imovine i očito naljeđivanja iste. Svjedoku nije poznato da bi tužiteljica kao darovatelj sklopila s tuženikom kao daroprimcem darovni ugovor kojim bi mu prenijela svoje vlasništvo u cijelosti, jer joj svjedok tako nešto nikada ne bi niti savjetovao, obzirom da se stvarno radilo o imovini tužiteljice, te da on nije upoznat sa sklapanjem darovnog ugovora kojim bi tužiteljica u cijelosti prenijela svoje vlasništvo na tuženika. Svjedok je ustvrdio da se radilo o fingiranom ugovoru o darovanju, da su tada stranke bile u dobrim bračnim odnosima.

Iz ovakvog iskaza, kojem sud poklanja vjeru u cijelosti, jer je dan objektivno i uvjerljivo, kao i zbog okolnosti da bi taj iskaz mogao poslovno ugroziti samog svjedoka obzirom na njegovo savjetovanje vezano uz sklapanje fingiranog pravnog posla, sud je utvrdio da svjedok svojim iskazom potvrđuje navode tužiteljice da se radilo o takvom pravnom poslu kojim je željela spriječiti sunasljednike iza pok. dede da steknu imovinu koja je bila tada u njezinom vlasništvu i posjedu, te da se nije radilo o podjeli bračne stečevine stranaka, već isključivo u njezinoj imovini koju je naslijedila iza tate, te da je osnovna ideja bila da se na tuženika iz ranije navedenih razloga, prenese ½ dijela, a ne vlasništvo u cijelosti predmetne nekretnine.

41. U tom dijelu sud prihvaća kao istinit i iskaz tužiteljice saslušane osobno kao stranke, te u dijelu da je to bila isključivo njezina imovina stečena nasljedstvom iza njezinog pokojnog oca, a ne bračna stečevina.

42. Zadatak ovog suda nije bio utvrđenje obima bračne stečevine stranaka u postupku, niti njezina podjela, ali je trebalo raspraviti istaknuti prigovor tuženika da se predmetnim Darovnim ugovorom vršila podjela bračne stečevine između tužiteljice i tuženika, zbog njegovih ulaganja.

43. Iz iskaza svjedoka ĆM, tužiteljice, kao i samih navoda tuženika u dijelu njegova iskaza gdje potvrđuje da je tužiteljica naslijedila predmetne nekretnine, koje su kasnije zajedno uređivali i prilagođavali, jasno je da se ne radi o nekretninama koje bi činile bračnu stečevinu tuženika, već tuženik, suprotno svojim tvrdnjama, može isticati imovinsko pravni zahtjev u visini svojih ulaganja, ali ne i isticati da bi mu preostalih ½ dijela iste nekretnine, nakon darovanja koje je on učinio tužiteljici, činilo njegovu bračnu stečevinu na toj nekretnini.

44. Iz iskaza tuženika sud je utvrdio da on poriče bilo koje svoje ponašanje koje bi činilo nasilje i uznemiravanje tužiteljice ili njihove zajedničke djece, evidentno je da više godinama ne žive zajedno i da im je brak razveden. Tuženik i nesvjesno potvrđuje navode tužiteljice, da je predmetni Darovni ugovor postao za tužiteljicu sporan kada su se pogoršali njihovi međusobni odnosi. Time tuženik potvrđuje tvrdnju tužiteljice o pogoršanju njihovih odnosa, ali spori da bi njihove kćeri pozivale policiju na njega. Tuženik smatra da je opravdano da ½ dijela predmetnih nekretnina i nadalje glase na njega, a zbog njegovih značajnih ulaganja. Ističe da nikada nije učinio nikakvu grubu nezahvalnost prema njegovoj sada bivšoj supruzi, te da ju nikada nije tukao niti zlostavljao na drugi način. Sud je utvrdio temeljem stanja spisa da prekršajna prijava, prekršajna presuda i kaznena prijava ukazuju na drugo činjenično stanje, te na krajnje neugodnu i neodrživu situaciju u porodici stranaka, pa tako i na nasilničko ponašanja tuženika koji je prekršajno pravomoćno presuđen zbog istog, ali i obustavljena istraga protiv tuženika, nakon što je toj odluci kaznenog suda prethodila odluka o mjeri opreza iz čl. 98. st. 1. i 2. točka 4. i 5. ZKP/08 zabrana približavanja određenoj osobi na udaljenost manju od 200 m te zabrana uspostavljanja i održavanja veze izravne i neizravne, koja mjera je izrečene u odnosu na ovdje tužiteljicu.

45. Sud je stava da gruba nezahvalnost ne treba biti utvrđena na osnovi nanošenja teških ozljeda ili smrti tužiteljice, već da je dostatno i prekršajno kažnjavanje daroprimca zbog nasilničkog ponašanja prema tužiteljici, odnosno, djeci stranaka, kao bliskim osobama tužiteljice, obzirom da je iz iskaza tužiteljice potpuno jasno i jedino moguće utvrditi da ona takvu grubu nezahvalnost nije oprostila tuženiku.

46. Sud smatra jedno logičnim i životnim da nitko na nekoga ne bi prenio vlasništvo, a da bi nakon toga trpio njegovo zlostavljanje, uznemiravanje i nasilje svakog drugog tipa, jer tako nešto ne bi bilo u duhu odredbi čl. 494. st. 1., st. 2., st. 4 – sve ZOO-a.

47. Sud je iz iskaza tužiteljice kao i svjedoka ĆM utvrdio da je motiv tužiteljice za darovanje tadašnjem suprugu, tuženiku, bilo izbjegavanje terećenja iste nekretnine od sunasljednika iza pok. djeda tužiteljice, a tuženik je, očito dar prihvatio sa zadovoljstvom, ali ne i sa zahvalnošću, obzirom na njegovo kasnije ponašanje.

48. Nesporno je da je potrebno opoziv učiniti pismeno, što je tužiteljica i pokušala učiniti prije ovog utuženja, sačinjavanjem izjave o opozivu na kojem je kod javnog bilježnika ovjerila svoj potpis, ali isto nije uspjela uručiti tuženiku. Slijedom iznesenog, prije predmetnog utuženja nije nastupio opoziv darovanja.

49. Sud je tek ovom svojom presudom utvrdio da tužiteljica opoziva svoje darovanje zbog grube nezahvalnosti tuženika, koji je za istu nekretninu pokrenu i postupak civilne diobe, što među strankama nije sporno, iako je svjestan da tužiteljica kao darodavac zajedno s njihovom djecom živi u toj nekretnini iz koje je tuženik iselio. Nije sporno da je pokretanje civilne diobe legalan postupak tuženika, ali nikako i ne onaj koji bi se imao smatrati izrazom zahvalnosti, a posebno što je zasigurno i tuženik bio i morao biti svjestan razloga za darovanje koje mu je učinila tužiteljica tada kao supruga.

50. Razvod braka između stranaka nije izraz grube nezahvalnosti tuženika, ali način na koji se ophodio prije toga prema njoj i njihovoj djeci, prema utvrđenju ovog suda, jeste.

51. Slijedom iznesenog, a primjenom ranije citiranih odredbi čl. 494, te odredbi čl. 496., kao i odredbe čl. 498. – sve ZOO-a, a vezano uz primjenu odredbe čl. 235. st. 1. toč. 1. ZOO-a, koja navodi da zastara ne teče između bračnih drugova, u smislu odredbe čl. 238. ZOO-a, pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena prije razvoda braka stranaka, to nije nastupila u smislu odredbu čl. 497. zastara tužiteljici na pravo na opoziv darovanja, a i sama je iskazala da zlonamjerno ponašanje tuženika nije prestalo niti prije niti nakon predmetnog utuženja.

52. Sud je i iz iskaza tuženika utvrdio da je on iskazao da je ½ darovanih mu nekretnina po tužiteljici on vratio Darovnim ugovorom tužiteljici 2015. godine zbog loših međusobnih odnosa, pa nije sporno da su loši odnosi između stranaka postojali dugi niz godina, te rezultirali i odvojenim životom, gdje se tuženik iselio, a kasnije tražio i civilnu diobu suvlasništva, te ovdje u ovoj parnici tvrdio da se smatra suvlasnikom na ime velikih vlastitih ulaganja u predmetnu nekretninu, a za vrijeme trajanja braka stranaka.

53. Slijedom iznesenog, kako tužiteljica nije prisilom mogla izvršiti tuženiku dostavu njezine ovjerene izjave o opozivu Darovnog ugovora, to je sud ovom presudom usvojio eventualno kumulativno postavljen tužbeni zahtjev tužiteljice, a odbio je s osnovnim tužbenim zahtjevom, obzirom da zbog izostanka dostave tuženiku kao obdareniku izjave tužiteljice kao darodavca, nije prije donošenja ove presude nastao opoziv predmetnog darovanja.

54. Treba napomenuti da su obje stranke u ovoj parnici sudjelovale u Darovnom ugovoru od 10. siječnja 2012. godine po uputi i savjetu tadašnjeg odvjetnika tužiteljice, a sve kako bi se osujetio bratić tužiteljice u pokušaju stjecanja istih nekretnina, što prema utvrđenju ovog suda, upravo samo ponašanje tužiteljice dovodi tuženika u priliku da zloupotrijebi ovo njezino zlonamjerno ponašanje u odnosu na njezina bratića, a da je pritom tuženik i nezahvalan obdarenik, obzirom da sud smatra da nije potrebno da darovatelj zbog nezahvalnog ponašanja obdarenika završi na bolničkom liječenju ili još gore, već da su utvrđena ponašanja tuženika u ovom postupku dostatna za utvrđenje njegove grube nezahvalnosti spram tužiteljice.

55. Slijedom iznesenog, sud je odlučio kao u izreci ove presude, ne cijeneći predmetni Darovni ugovor kao diobu bračne stečevine, već darovanje izvršeno iz razloga već obrazloženih u ovoj presudi.

56. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao istinit u dijelu u kojem se isti poklapa s iskazom saslušanog tuženika kao i svjedoka ĆM, kao i u dijelu u kojem tužiteljica iskazuje o događajima koje smatra grubom nezahvalnošću tuženika. Sud ne prihvaća kao istinit dio iskaza tuženika da nije bilo nikakvog zlostavljanja, posebno psihičkog nad tužiteljicom i njihovom djecom, jer je vezano uz isto bio angažiran i policijski i pravosudni dio državnog aparata.

57. Slijedom svega iznesenog, sud je utvrdio da su navodi i prigovori tuženika o samoj prirodi Darovnog ugovora od 10. siječnja 2012. Godine, o nastupanju zastare za isticanje predmetnog tužbenog zahtjeva tužiteljice u ovoj parnici, kao i neosnovanosti njezina tužbenog zahtjeva, neosnovani u cijelosti.

58. Odluka suda o zateznim kamatama donesena je primjenom odredbe čl. po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), a kao u izreci ove presude pod toč. II. izreke ove presude.

59. Odluka suda o parničnim troškovima ovog postupka, donesena je primjenom odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužiteljice po punomoćniku koji je odvjetnik, troška plaćene sudske pristojbe na tužbu, uz napomenu da je sud ograničen specifikaciji troškova kao u troškovniku kao gornjom granicom odlučivanja vezano uz osnov i visinu zatraženog troška.

60. Trošak je odmjeren na slijedeći način: sastav tužbe, ročište 18.09.2023., ročište 12.02.2025., ročište 11.02.2026., ročište 16.04.2026., podnesak 05.10.2022., podnesak 24.10.2025. - svaka od ovih parničnih radnji po 500 bodova, što čini ukupno 3500 bodova, a vrijednost jednog boda zajedno s paušalom je 2,00 EUR, što čini 7.000,00 EUR, čemu je valjalo dodati trošak 25% PDV-a što je 1.750,00 EUR, što čini zbir od 8.750,00 EUR, čemu je valjalo dodati

plaćene sudske pristojbe na tužbu od 331,81 EUR, pa je tako ukupan trošak utvrđen u iznosu 9.081,81 EUR i dosuđen tužitelju u cijelosti, kao pod toč. II. izreke ove presude, jer dio tužbenog zahtjeva u kojem tužiteljica nije uspjela nije doveo do posebnih parničnih troškova.

61. Odluka suda o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak, koje teku od dana donošenja presude prvog stupnja, što je dan 01. lipnja 2026. godine, pa do isplate, zasniva se na propisu članka 30. st. 3. Ovršnog zakona.

62. Slijedom svega iznesenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 01. lipnja 2026.

Sudac:

Tanja Hučera

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba koja se podnosi pismeno u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka, a preko ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz poziv na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 783,61 EUR

2. tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte