9 P-120/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZADRU

STALNA SLUŽBA U ŠIBENIKU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, OIB 39670464653, po sucu Terezija Goreta, u pravnoj stvari tužitelja NACIONALNI PARK KRKA, javna ustanova, OIB: 67969498372, Trg Ivana Pavla II 5, Šibenik, zastupan po punomoćniku Danu Marinoviću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika KVARNERPLASTIKA d.o.o., OIB: 3995436232, Milutina Baraća 52, Rijeka, zastupan po punomoćniku Gordanu Stankoviću, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, na ročištu objave održanom dana 1. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan, koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku KVARNERPLASTIKA d.d. iz Rijeke, OIB: 33995436232, isplatiti tužitelju NACIONALNI PARK KRKA javna ustanova iz Šibenika, OIB: 67969498372, iznos od 116.825,07 eura / 880.218,53 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj ukupni iznos teku od dana 27.srpnja 2023.g., kao dana utuženja do 31.12.2022.g. po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem za svako polugodište prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku KVARNERPLASTIKA d.d. iz Rijeke, OIB: 33995436232, naknaditi tužitelju NACIONALNI PARK KRKA javna ustanova iz Šibenika, OIB: OIB: 67969498372, sve prouzročene mu troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama a koje teku od donošenja ove presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju NACIONALNI PARK KRKA, javna ustanova, OIB: 67969498372, Trg Ivana Pavla II 5, Šibenik, da tužitelju namiri troškove ovog postupka, u iznosu od 11.000,00 eura, sa zateznom tekućom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je u tužbi i tijeku raspravljanja naveo da je sa tuženikom dana 15. lipnja 2016. godine, zaključio Ugovor pod posl. br: Klasa: 480-05/15-02/02, Ur. broj: 2182/1-15/4-06-02/1-16, a kojim je tužitelj kao investitor izgradnje broda sukladno čl. 1. ustupio tuženiku izgradnju, opremanje i isporuku broda (kapaciteta 130 putnika) za prijevoz posjetitelja na Visovačkom jezeru, prema projektima i prihvaćenoj ponudi izvoditelja, ovdje tuženika pod posl. br KLASA: 480-05/15-02/02, URBROJ: 16-15-2, od dana 15 srpnja 2015., a u skladu sa predmetnim troškovnikom. Izvoditelj ovdje tuženik se obvezao ugovorene radove iz stavka 1. članka predmetnog Ugovora izvesti stručno i kvalitetno, u skladu sa pravilima brodograđevne struke te ugraditi sav ugovoreni kvalitetan materijal u skladu s tehničkim propisima, normativima i standardima te pravilima i običajima struke, uz dužnost da predmetno plovilo izgradi u skladu s dobrom brodograđevnom praksom tako da mora biti sposobno za obavljanje svih svojih zadaća predviđenih za takav tip plovila, prema projektnoj dokumentaciji, tehničkom opisu i dopunama koja su sastavni dio ugovora. U članku 2. Ugovora određen je maksimalni iznos koji je tužitelj dužan platiti tuženiku i to u iznos od ukupno 9.537.991,76 kn odnosno 7.630.393,41 kuna uvećano za PDV od 1.907.98,35 kuna – u istom članku konstatirano je da je navedena cijena fiksna. Dakle, time je ugovoreno da je ona ne promjenjiva te da se nikakvi dodatni radovi čak i ako se pojave u tijeku izgradnje predmetnog broda imena „Torak“ ne mogu obračunavati bez posebnog Ugovora ili Anexa o tome između ugovornih stranaka. Člankom 9. predmetnog Ugovora izvoditelj - tuženik se jasno i nedvojbeno bio obvezao da po ponuđenoj jediničnoj cijeni izvede svaki rad i ukoliko dođe do smanjenja ili uvećanja količine ponude, a neovisno o postotku uvećanja ili umanjenja. U privremenim i okončanim situacijama obračunat će se stvarno izvedena količina radova (ali ukupno samo do iznosa navedenog u čl. 2 Ugovora).

Nadalje, tužitelj je naveo, da je člankom 4. Ugovora o izgradnji broda da se tuženik obvezao izvršiti sve ugovorene radove u roku od 14 mjeseci od dana uvođenja u posao. Sukladno člankom 6. osnovnog Ugovora od dana 15.06.2016.g., te čl. 3. Ugovora od dana 21.02.2020., tuženik se kao izvoditelj izgradnje predmetnog broda obvezao tužitelju kao naručitelju da će zadovoljiti sve zahtjeve Klasifikacijskog društva te ishoditi i isporučiti tužitelju –istodobno sa isporukom sve isprave potrebne za predmetni tip plovila, a što međutim nesporno da danas nije učinio uvjetujući (tj“ucjenjujući“) tužitelju predaju te potrebne a prema odredbama ZOO -a zajedničke dokumentacije u vidu računa, ispisa broda iz LK Rijeka te upis broda u LK Sisak, i dr; doplatom još preko 300.000,00 EUR-a na ime navodno „dodatno izvedenih radova“, „ležarine broda i to u proizvodnoj hali tuženika“ na što tužitelj nije mogao niti će pristati jer za time tuženik jednostavno nema pravnog osnova niti utemeljenja a što uostalom jasno i nedvojbeno proizlazi i iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za brodogradnju mr.sc.Ive Dropulića a koji je detaljno pregledao predmetni brod, Ugovor, sve sklopljene Anexe Ugovora troškovnike te uplate tužitelja prema tuženiku, okončane situacije i dr; a o čemu će biti više riječi u nastavku povijesnog dijela ove tužbe.

Također tužitelj je naveo da su između stranaka sklopljena četiri aneksa, i to:

Aneksom broj I navedenog Ugovora, od dana 29.12.2017. godine, KLASA: 480- 05/15-02/02, Ur. broj: 2182/1-15/4-06-02/1-17-34, Aneksom broj II, od dana 26.02.2019 godine, KLASA: 480-05/15-02/02, Ur. broj: 2182/1-15/4-06-02/1-18-41, Aneksom broj III, od 03. svibnja 2019. godine, KLASA 480-05/15-02/02, Ur. broj:

2182/1-15/4-06-02/1-18-49, Aneksom broj IV, od 06. rujna 2019. godine, KLASA 480-05/15-02/02, Ur. broj: 2182/1-15/4-06-02/1-19-55, a kojim aneksima je samo produžavan rok gradnje.

Nakon toga, tužitelj je naveo da je kao Naručitelj sa tuženikom kao Izvoditeljem sklopio Ugovor za gradnju, opremanje i isporuku broda za prijevoz putnika na Visovačkom jezeru od dana 21.02.2020.g., pod posl. br: Klasa: 480- 05/19-02/07, Ur. broj: 16-20-6, a radi završetka gradnje, opremanja, i isporuke broda iz prethodno gore navedenog Ugovora od dana 15.06.2016.g., u daljnjoj ugovorenoj ukupnoj vrijednosti od 2.558.743,05 kn s uključenim PDV-om.

Tužitelj da je nesporno na ime svih izvršenih radova i opremanja predmetnog broda (a koji je u međuvremenu dobio ime “Torak”) uplatio tuženiku kao izvoditelju po njegovim ispostavljenim računima iznos od sveukupno 9.037.852,20 kn cca 1.201.000,00 EUR-a s uključenim PDV-om (7.230.250,90 kn / 959.686,01 EUR-a bez PDV-a) za predmetni brod. Tužitelj kao naručitelj da je uplatio tuženiku kao izvoditelju iznos od preko 1.201.000,00 EUR-a isti još uvijek ne može ploviti niti ostvarivati zaradu za tužitelja (radi prijevoza brojnih gostiju kod tužitelja a koja činjenica je opće poznata činjenica) zbog čega je uostalom i kupljen i to isključivom krivnjom i odgovornošću tuženika a koji odbija predati dokumentaciju tužitelju a koja je prema odredbama ZOO-a zajednička za obje ugovorne strane pa radi toga tužitelj ne može izvršiti registraciju broda na svoje ime a niti može ishoditi plovidbenu dozvolu od nadležne lučke kapetanije bez te dokumentacije koju mu tuženik nezakonito odbija predati uvjetujući taj svoj dužni čin prema tužitelju uplatom daljnjeg iznosa od p reko 300.000,00 EUR-a. Tuženik je morao dati tužitelju predmetnu dokumentaciju jer ista nema veze sa bilo kakvim potraživanjem tuženika prema tužitelju.

Iz sklopljenog Ugovora o gradnji broda te svih njihovih sklopljenih dodataka – aneksa jasno i nedvojbeno proizlazi da nikakvi VTR (vantroškovnički radovi i ugradnja opreme) radovi nisu dopušteni bez prethodnog i na to pismenog odobrenja tužitelja i njegovih ovlaštenih osoba, dok je sukladno članku 2 Ugovora određeno da je pojedinačna cijena radova iz čl. 1 FIKSNA i da se ista ne može mijenjati tijekom izgradnje broda a niti nakon izgradnje.

Zbog nesavjesnog i nepoštenog postupanja tuženika, posebice vezano za ispostavljanje neutemeljenih i previsokih tj zapravo napuhanih i fabriciranih računa pojedinačnih radova – posebno jer isti premašuju iznose u troškovniku, koji je nesporno sastavni dio osnovnog Ugovora tužitelj je angažirao stalnog vještaka za brodogradnju mr.sc.Ivu Dropulića, a koji da je u svom nalazu i mišljenju, od dana 28. svibnja 2022.godine u bitnom utvrdio brojne nepravilnosti zbog kojih nepravilnosti da brod ne može dobiti potrebne certifikate niti može biti upisan u registar brodova jer da zbog činjenice da prvi projekt broda nije bio točan, dosljedan i nedvosmislen; HRB je odobrio takav projekat i praktično dozvolio početak gradnje te odredio svog nadzornog inženjera u određenom trenutku, HRB zaustavlja gradnju broda i traži reviziju projekta, nakon koje revizije projekta, investitor imenuje drugog projektanta za reviziju projekta, nakon napravljenih izmjena u projektu, gradnja broda se nastavlja. Nastala je konfuzna situacija jer ima preklapanja između dva projekta, Bobićevog i Đakovićevog. Veliki problem u analizi stanja izvedenosti i pregled faza gradnje broda jest način kako je brodograditelj ovdje tuženik obračunavao izvedene situacije. Brodograditelj - tuženik se u svojim računima, fakturama, morao pridržavati stavki troškovnika. Nikako se ne smije ne slijediti stavke troškovnika nego proizvo ljno opisivati obavljene radove te da bi trošak gradnje broda, po vještaku Dropuliću, kasnije nazvanog „Torak“ predviđen troškovnikom, bio bi: 6.350.055,87 kn, a kako da je tužitelj platio ukupan iznos od 7.230.274,40 bez PDV-a, to da bi trebao dobiti povrat novca od brodograditelja- tuženika u iznosu od: 880.218,53 kn odnosno danas 116.825,07 EUR-a.

Tužitelj je naveo, da je brodograditelj - tuženik je također fakturirao još dvije situacije (sedmu i devetu) a koje nisu plaćene, ukupnog iznosa: 1.187.125,66 kn, jer za time nije bilo osnove niti utemeljenja budući je predmetni brod ranijim uplatama tužitelja već bio u cijelosti isplaćen tuženiku odnosno preplaćen za utuženi iznos u ovoj tužbi.

Također, tužitelj je naveo da je tuženik nekvalitetno izvršio radove, te da su bil i znatni nedostaci, pa da je tuženik kao izvoditelj izgradnje predmetnoga broda stekao bez pravne osnove i utemeljenja utuženi iznos tužitelj po osnovi pretrpljene naknade štete i stjecanja bez osnove utuženog iznosa od strane tuženika temeljem čl. 1045. ZOO-a te čl. 1111. ZOO-a podnosi ovu tužbu u ovoj pravnoj stvari.

Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja navodeći da tužitelj u ovom predmetu tužbom od tuženika traži isplatu iznosa od 116.825,07 EUR (880.218,53 kn) temeljeći svoj zahtjev na izvanugovornoj odgovornosti tuženika za štetu (čl. 1045 . Zakona o obveznim odnosima) i stjecanju bez osnove (čl. 1111 . ZOO-a), a niti jedan od tih osnova nije pravno utemeljen, a činjenično stanje koje tužitelj vrlo opširno prikazuje u historijatu tužbe ne doprinosi tome da se može donijeti bilo kakav zaključak o činjenicama koje bi takve zahtjeve opravdalo. Nesporno je da su između tužitelja i tuženika zaključeni svi ugovori i aneksi koje tužitelj navodi u historijatu tužbe i sva odgovornost obiju ugovornih strana može proizići samo iz navedenih isprava, troškovnika, obračunskih situacija i dr. Sukladno tome ukoliko je neka od ugovornih strana u izvršavanju ugovora i ispunjenju obveza drugoj nanijela štetu, onda može biti riječi samo o ugovornoj, a ne izvanugovornoj odgovornosti, međutim tužitelj o tome ništa posebno ne navodi u tužbi pa možemo samo zaključiti da navodnu štetu tužitelj podvodi pod stjecanje bez osnova kao izvanugovorni odnos za što nema nikakvog osnova.

Glede stjecanja bez osnova tužbeni zahtjev tužitelja da je u cijelosti neosnovan jer dio imovine tužitelja nije prešao u imovinu tuženika bez osnove u pravnom poslu tj. isplate koje je tužitelj izvršio naspram tuženika nisu bez valjanog pravnog osnova. Nadalje, tužitelj da je naveo u tužbi niz navoda kojima da pokušava oblatiti tuženika kao brodograditelja, a pritom ne navodi činjenice koje su relevantne za potpuno razrješenje njihovih ugovornih odnosa u skladu sa zaključenim ugovorima, aneksima i svim drugim čimbenicima koji su predmetnu gradnju pratili, od koji su oni ključni bili ponajviše u isključivoj ingerenciji tužitelja.

Također, tuženik je naveo da tužitelj u historijatu tužbe nije naveo neke bitne činjenice vezane uz tijek realizacije predmetne gradnje, kao niti svoje postupanje tijekom gradnje broda koje je bilo daleko od uobičajene prakse naručitelja koji ima interes proaktivno sudjelovati u gradnji te brzo i kvalitetno sagraditi brod za svoje potrebe i to: brod da je građen prema projektu tužitelja, projekt da je trebalo revidirati prema zahtjevima HRVATSKOG REGISTRA BRODOVA, što je bila obveza tužitelja, zbog čekanja na reviziju projekta (koju je radio projektant tužitelja) sekcije broda su stajale u proizvodnoj hali tuženika skoro 2 godine, nova projektna dokumentacija je tuženiku dostavljana sukcesivno, djelomično odobrena i necjelovita, osim revizije projekta po nalogu HRB-a tužitelj je kao naručitelj sa novim projektantom (ing. F) izvršio i niz promjena na brodici, kako strukturnih tako i glede opreme, uređenja i dr., izmjene projekta prouzročile su dodatne radove i troškova, kao i višak opreme i materijala koje je tužitelj trebao preuzeti sa skladišta tuženika nakon izgradnje brodice, tužitelj od početka izgradnje nije definirao da li se brod gradi za plovidbu morem ili unutarnje vode već je to definirao u poodmakloj fazi izgradnje (neki segmenti su zahtjevniji za brodice namijenjene unutarnjoj plovidbi), što je također dovelo do promjena u projektu i troškovima gradnje i opremanja brodice .

Nadalje, tuženik da je tijekom gradnje broda u preko stotinjak dopisa i e-mail poruka tražio od tužitelja aktivno sudjelovanje u izgradnji, pravodobnu dostavu dokumentacije i aktivnost oko svega što bi doprinijelo bržoj i efikasnijoj gradnji broda, međutim profesionalnu suradnju je tuženik imao samo sa nadzornim inženjerom i projektantom koji su pokušavali odraditi svoj posao u skladu sa svim željama tužitelja i prema pravilima struke.

U tužbi se tužitelj poziva na uvid u spis naslovljenog suda posl. br. Povrv- 214/2022 i tuženik je s time u potpunosti suglasan jer u tom predmetu prileži sva relevantna dokumentacija i prepiska koju je najvećim dijelom dostavio tuženik, dok je tužitelj u istom predmetu dostavio isprave koje su već bile dostavljene od strane tuženika, a od nekakve prepiske naspram tuženika kojima bi prikazao svoju aktivnost u gradnji predmetne brodice nije dostavio gotovo ništa. Jedino na što se tužitelj u tom predmetu (pre)često poziva je vještački nalaz mr. sc. Ive Dropulića od 28. svibnja 2022. godine kojeg smatra mjerodavnim i u ovom predmetu, a kojeg ovaj tuženik u cijelosti osporava, a koji je izrađen nestručno, površno, bez ikakve argumentacije, iskazanih i obrazloženih podataka i uporišta u projektnoj dokumentaciji i svim ostalim ispravama koje su vezane uz gradnju predmetne brodice, pa je u svojoj konačnici u potpunosti pristran i očigledno izrađen prema u željama tužitelja u izradi kojeg vještačenja nije niti sudjelovao tuženik iako ga je vještak kontaktirao i koji nikad nije dostavljen tuženiku.

Osim toga, tuženik je naveo da od tužitelja ništa nije stekao bez osnove te da su sve isplate vršene putem obračunskih situacija koje su ispostavljanje tužitelju, a nakon pregleda ih je ovjerio nadzorni inženjer FP, a nakon njega i predstavnik naručitelja ZP. Ovaj potonji se u 2. ugovoru navodi i kao nadzor gradnje brodice te za sve navedeno da su izvedeni dokazi u predmetu Povrv- 214/2022.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem spisa ovog suda pod posl. brojem Povrv-214/2022 (a posebno nalaza i mišljenja vještaka Siniše Bacalje i presude, Ugovora o gradnji, opremanju i isporuci broda za prijevoz putnika na Visovačkom jezeru kapaciteta 130 putnika od dana 15. lipnja 2016. godine pod poslovnim brojem Klasa: 480-05/15-02/02, Ur. broj: 2182/1-15/4-06-02/1-16, Aneksa I, od 29.12.2017. godine, KLASA 480-05/15-02/02, Ur. broj: 2182/1-15/4-06-02/1-17- 34, Aneksa II od dana 26.02.2019.godine, KLASA 480-05/15-02/02, Ur. broj: 2182/1- 15/4-06-02/1-18-41, Aneksa III od dana 03. svibnja 2019.godine KLASA 480-05/15- 02/02, Ur. broj: 2182/1-15/4-06-02/1-19-49, Aneksa IV od dana 06. rujna 2019. godine, KLASA 480-05/15-02/02, Ur. broj: 2182/1-15/4-06-02/1-19-55, Aneksa V od dana 13.12.2019, KLASA 480-05/15-02/02, Ur. broj: 2182/1-15/4-06-02/1-19-64, Ugovora za gradnju, opremanje i isporuku broda za prijevoz putnika na Visovačkom jezeru od dana 21.02.2020., pod posl. br: Klasa: 2182/1-15/4-06-02/01-20-15, Troškovnika, Potvrde – nalozi za nacionalno plaćanje izdani od strane poslovne banke tužitelja i to Erste bank d.d. od dana 09.03.2017., 05.07.2017., 06.09.2017., 11.01.2018., 17.09.2019., 30.01.2020., te od dana 12.03.2020., u sveukupnom iznosu od 1.201.000,00 EUR-a / 9.037.852,20 kn, Izvoda sa poslovnog računa tužitelja o izvršenim uplatama u korist tuženika, a po sklopljenim ugovorima i izdanim računima tuženika radi izgradnje i opremanja broda, Izvoda iz tužiteljevih poslovnih knjiga - kartice dobavljača – tuženika, Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za brodogradnju mr.sc.Ive Dropulića, dipl.ing.strojarstva i brodogradnje od dana 28.svibnja 2022. godine.

Odbijen je prijedlog punomoćnika tužitelja za izvođenjem dokaza za ponovnim brodograđevnim vještačenjem te daljnjim dokaznim prijedlozima predloženim od strane punomoćnika tužitelja kao suvišno, budući bi po ocjeni ovog suda , isto predstavljalo odugovlačenje postupka i nepotrebne troškove za obje stranke.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

U ovoj pravnoj stvari tužitelj Nacionalni park Krka je podnio tužbu protiv tuženika Kvarnerplastika d.o.o. radi naknade izvanugovorne štete te stjecanja bez osnove, a temeljem ugovora o gradnji broda "Torak", a pred ovim sudom, pred istim sucem u tijeku je parnični postupak pod poslovnim brojem Povrv-214/2022, koji predmet je ovdje tuženik Kvarnerplastika ranije pokrenuo, a radi naplate potraživanja prema Nacionalni park Krka radi isplate privremene 7. situacije i 2. situacije te vantroškovničkih radova, te su se stranke u navedenom predmetu složile da će se svi izvedeni dokazi u tom predmetu koristiti u ovom predmetu radi ekonomičnosti, a sve obzirom da se, temeljem sudskog poslovnika navedeni predmeti Z i P nisu mogli spojiti radi zajedničkog raspravljanja.

Odredbom članka 1045. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Stavkom 2. je propisano da se predmnijeva obična nepažnja, dok je stavkom 3. propisano da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju, a stavkom 4. da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

Odredbom članka 1111. stavak 1. ZOO-a je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, stavkom 2. je propisano da pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a stavkom 3. da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

Pregledom Ugovora o gradnji, opremanju i isporuci broda za prijevoz putnika na Visovačkom jezeru kapaciteta 130 putnika od dana 15. lipnja 2016. godine pod poslovnim brojem Klasa: 480-05/15-02/02, Ur. broj: 2182/1-15/4-06-02/1-16, Aneksa I, od 29.12.2017. godine, KLASA 480-05/15-02/02, Ur. broj: 2182/1-15/4-06-02/1-17- 34, Aneksa II od dana 26.02.2019. godine, KLASA: 480-05/15-02/02, Ur. broj: 2182/1-15/4-06-02/1-18-41, Aneksa III od dana 03. svibnja 2019. godine KLASA 480- 05/15-02/02, Ur. broj: 2182/1-15/4-06-02/1-19-49, Aneks IV od dana 06. rujna 2019. godine, KLASA 480-05/15-02/02, Ur. broj: 2182/1-15/4-06-02/1-19-55, Aneksa V od dana 13.12.2019, KLASA 480-05/15-02/02, Ur. broj: 2182/1-15/4-06-02/1-19-64, jasno proizlazi da su tužitelj i tuženik dana 15. lipnja 2016. godine, zaključili Ugovor, pod posl.br: Klasa: 480-05/15-02/02, Ur. broj: 2182/1-15/4-06-02/1-16, a kojim je tužitelj kao investitor izgradnje broda sukladno čl.1.ustupio tuženiku izgradnju, opremanje i isporuku broda ( kapaciteta 130 putnika) za prijevoz posjetitelja na Visovačkom jezeru, prema projektima i prihvaćenoj ponudi izvoditelja, ovdje tuženika pod posl.br KLASA:480-05/15-02/02, URBROJ: 16-15-2, od dana 15 srpnja 2015.g., a u skladu sa predmetnim troškovnikom, a ukupna vrijednost izvedenih radova je ugovorena na iznos od 9.537.991,76 kuna sa pripadajućim PDV -om. Obzirom na sklopljeni ugovor stranke su sklopile četiri aneska ugovora u kojim aneksima je samo produžavan rok izgradnje.

Pregledom Ugovora za gradnju, opremanje i isporuku broda za prijevoz putnika na Visovačkom jezeru od dana 21.02.2020.g., pod posl. br: Klasa: 2182/1- 15/4-06-02/01-20-15, troškovnika jasno proizlazi da je tužitelj kao naručitelj sa tuženikom kao Izvoditeljem sklopio Ugovor za gradnju, opremanje i isporuku broda za prijevoz putnika na Visovačkom jezeru od dana 21.02.2020.g. ,pod posl.br:Klasa: 480-05/19-02/07, Ur.broj:16-20-6, a radi završetka gradnje, opremanja, i isporuke broda iz prethodno gore navedenog Ugovora od dana 15.06.2016.g., u daljnjoj ugovorenoj ukupnoj vrijednosti od 2.558.743,05 kn s uključenim PDV -om. Imajući u vidu naprijed navedene ugovore sklopljene između stranaka jasno proizlazi da su stranke ugovorile ukupnu vrijednost izvedenih radova u iznosu od 12.096.734,81 kunu.

Pregledom Potvrde – nalozi za nacionalno plaćanje izdani od strane poslovne banke tužitelja i to Erste bank d.d. od dana 09.03.2017., 05.07.2017., 06.09.2017., 11.01.2018., 17.09.2019., 30.01.2020., te od dana 12.03.2020.g.,u sveukupnom iznosu od 1.201.000,00 EUR-a/ 9.037.852,20 kn, Izvoda sa poslovnog računa tužitelja o izvršenim uplatama u korist tuženika, a po sklopljenim ugovorima i izdanim računima tuženika radi izgradnje i opremanja broda, Izvoda iz tužiteljevih poslovnih knjiga - kartice dobavljača – tuženika, a koju činjenicu uostalom stranke suglasno utvrđuju, kako u ovom predmetu, tako i u predmetu pod posl. brojem Povrv -214/2022 da je tužitelj u ovom postupku tuženiku platio na ime izvedenih radova ukupni iznos od 9.037.852,20 kuna, dakle, iz svega naprijed navedenog, jasno proizlazi da tužitelj nije u cijelosti platio ugovorene radove prema preuzetim ugovornim obvezama iz Ugovora iz 2020. i 2016. godine. Naime, ukupna ugovorena vrijednost bi iznosila 12.096.734,81 kunu, to bi stoga, tužitelj po ocjeni ovog suda, bio u obvezi tuženiku platiti razliku u iznosu od 3.058.882,61 kunu, odnosno 405.983,49 eura. Nadalje, kako je uvidom u spis pod poslovnim brojem Povrv-214/2022 ovaj sud utvrdio da je tuženik Kvarnerplastika izveo sve ugovorene radove, samo u neznatnom dijelu nije u visini od 1.774,06 eura, kao i vantroškovničke radove, nesporno je da je neosnovano potraživanje tužitelja po osnovi naknade štete, odnosno stjecanja bez osnove, budući isti, po ocjeni ovog suda, niti je trpio štetu niti je tuženik stekao išta bez osnove, naprotiv, kako to proizlazi iz spisa pod posl. brojem Povrv-214/2022 tužitelj tuženiku nije platio izvedene radove na brodu te je ovaj sud ovu tužbu ocijenio kao izbjegavanje plaćanja te odugovlačenje postupka.

Osim toga, potrebno je naglasiti da ovaj sud nije prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka za brodogradnju mr.sc. Ive Dropulića od 28. svibnja 2022. godine na kojeg se tužitelj poziva, kako u ovom predmetu, tako i u predmetu pod posl. brojem Povrv-214/2022, budući je navedenog vještaka angažirao sam tužitelj NP Krka te je isto, po ocjeni ovog suda, pristrano, a i u suprotnosti sa nalazom i mišljenjem vještaka Siniše Bacelje iz Maritimus Consultant d.o.o. koji nalaz i mišljenje prilaži spisu pod posl. brojem Povrv-214/2022 i sa kojim vještačenjem se složio ovdje tužitelj NP Krka da se koristi i u ovom predmetu, što jasno proizlazi iz uvida u predmet pod posl. brojem Povrv-214/2022, a tužitelj sada, nakon dobivenog nalaza i mišljenja, očito nezadovoljan istim, traži novo vještačenje po novom vještaku kojeg je ovaj sud odbio jer po ocjeni ovog suda, isto je usmjereno ka odugovlačenju ovog postupka.

Također, za naglasiti je uvidom u predmet ovog suda pod poslovnim brojem Povrv-244/2022, da je vještak Siniša Bacelja iz Maritimu Consultant d.o.o., a kojeg ovaj sud prihvaća u cijelosti, utvrdio da je Kvarnerplastika izvršio ugovorene radove kao i vantroškovničke radove iz čega jasno proizlazi da je potpuno neosnovano potraživanje Nacionalnog parka Krka prema tuženiku Kvarnerplastika temeljem stjecanja bez osnove, a niti je Nacionalni park Krka dokazao da ima ikakve izvanugovorne odgovornosti, budući su stranke nesporno bile u ugovornom odnosu.

Osim toga, valja naglasiti da je vještak Siniš Bacelja naveo da je p rovjera stabiliteta je bila stvar eksperta kojeg je angažirao tuženik i to je glavni razlog zašto brod ni danas ne plovi, dakle, nema odgovornosti na strani tuženika, zašto brod ne plovi. Ujedno je vještak naveo da je od Hrvatskog registra brodova dobio podatak da je tuženik napravio sve ugovorom preuzete radove odnosno da je otklonio nedostatke koje mu je naložio Hrvatski registar brodova.

Naime, kako je već naprijed navedeno stranke su ugovorile ukupni iznos od 12.096.734,81 kuna, a tužitelj je platio samo iznos od 9.037.852,20 kuna, to je stoga, očito potraživanje tužitelja za stjecanje bez osnove, odnosno naknade štete, neosnovano, jer isti nije platio u cijelosti ugovorene iznose gradnje broda.

Slijedom svega naprijed navedenog, temeljem odredbe članka 1045. i 1111. ZOO-a valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u točki I. izreke.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP -a, pa je tuženiku obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici, sukladno Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 8. točka 1. Tarife o naknadi i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23 i 107/25 dalje: Tarife) priznat trošak sastava odgovora na tužbu 1.760,00 eura, trošak sastava obrazloženih podnesaka od 11.12.2023. u iznosu od 1.760,00 eura, te za zastupanje na ročištima od 12.12.2023., 20.2.2024. i 16.4.2025. godine, 3 x 1.760,00 eura, što uvećano za troškove PDV-a daje iznos od 11.000,00 eura, kako je odlučeno u točki II. izreke ove presude.

U Šibeniku, 1. lipnja 2026.

SUDAC

Terezija Goreta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka odluke.

DN-a:

- Punomoćnicima stranaka