Poslovni broj: Pp-4141/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu ovog suda Mariji Nogalo, uz sudjelovanje zapisničara Zdenke Pavić, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ŠZ, zbog prekršaja iz članka 59. stavak 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14,64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 145/24) odlučujući povodom prigovora okrivljenika protiv obaveznog prekršajnog naloga PU Zagrebačke, V Policijske postaje Zagreb, Klasa 211-07/26-4/16175, Urbroj. 511-19-31-26-1 od 18. veljače 2026. godine, nakon završenog žurnog postupka, dana 22. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem članka 182. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22)

Okrivljenik: ŠZ, sin Š i E, rođen **.**.1960. godine u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa]., VKV, umirovljenik s mirovinom u iznosu od 750,00 eura, oženjen, otac dvoje djece, prekršajno i kazneno neosuđivan, ne vodi se drugi prekršajni ni kazneni postupak protiv njega ,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da je dana 15. veljače 2026. godine u 08:47 sati u Zagrebu, upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], Đorđićevom ulicom u smjeru istoka, te dolaskom do raskrižja sa ulicom Račkog prošao kroz raskrižje te skrenuo u Smičiklasovu ulicu za vrijeme dok je na semaforu za njegov smjer kretanja bilo uključeno crveno svjetlo,

čime da je počinio prekršaj iz članka 59. stavak 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama(Narodne novine broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14,64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 145/24), kažnjiv po istom propisu

II. Temeljem članka 140. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

O b r a z l o ž e n j e

1. Policijska uprava Zagrebačka, V Policijska postaja Zagreb, izdala je uvodno citirani obvezni prekršajni nalog protiv okrivljenika, radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, protiv kojeg naloga je okrivljenik pravodobno podnio prigovor,povodom kojeg prigovora je spis dostavljen ovom sudu na nadležno postupanje, pa je obvezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, te prihvaćen kao optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti navoda optužnog prijedloga okrivljenik je u obrani poricao učin prekršaja stavljenog mu na teret nastavno navodeći da je predmetne zgode upravljao vozilom krećući se Đorđićevom ulicom u smjeru istoka, te sam je u raskrižje sa ulicom Račkog ušao na znak zelenog svjetla na semaforu. Bila je nedjelja, trebao je vratiti holter – uređaj u bolnicu za plućne bolesti i nikud mu se nije žurilo. Na kolniku gotovo da i nije bilo drugih sudionika u prometu. Navodi kako se predmetnog događaja jako dobro sjeća jer ga pamti kao neugodno iskustvo. Odmah po izlasku iz raskrižja sa ulicom F vidio je policijsko vozilo s uključenim rotacionim svjetlom koje se u trenutku uključenja rotacionih svjetala nalazilo iza njega. Pomjerio je automobil u desno kako bi policijsko vozilo prošlo pored njega jer je držao da ide na intervenciju, no to vozilo ga je zaobišlo i kao u nekim akcijskim filmovima stalo ispred njega, radi čega je bio prisiljen zaustaviti automobil. Iz policijskog automobila je izišao jedan "nabildani" policijski službenik koji je na sebi imao oružje, te je u maniri šerifa prišao njegovom automobilu. Spustio je staklo na automobilu a on je počeo galamiti, obraćajući mu se sa "ti". Pitao ga je: "kakvo je bilo svjetlo na semaforu?". Odgovorio je da je bilo zeleno. Onda ga je još dva puta pitao kao da je retardiran kakvo je svjetlo bilo na semaforu i svaki put mu je morao odgovoriti. U međuvremenu je rekao da je njemu bilo zeleno svjetlo, pa je zaključio da je njemu bilo crveno svjetlo. Tada je shvatio da je on prethodno došao iz neke bočne ulice jer ga on nije niti vidio. Ustrajao je sa svojim neprimjerenim i bahatim ponašanjem. Imao je dojam da je htio "impresionirati" mlađeg kolegu, a to je zaključio jer se s njim nalazio jedan mladić koji je po njegovoj procjeni jedva bio punoljetan. Na sebi je imao policijsku odoru za nekoliko brojeva veću, pa pretpostavlja da se radi o policijskom vježbeniku. Taj mladić je bio pristojan i nije se miješao. Potom je taj drski policijski službenik od njega zatražio dokumente koje mu je dao, a koje dokumente je on po njegovoj procjeni samo skenirao, a zatim mu ih bahato vratio rekavši da će dobiti kaznu na kućnu adresu. Upitao ga je zašto bi dobio kaznu ako ništa nije počinio, na što je on bezobrazno u hodu prema svom vozilu upitao da li hoće dobiti još jednu kaznu. Bio je posramljen i u šoku. Policijski službenik se prema njemu ponašao kao prema najvećem kriminalcu iako on u svemu poštuje prometne propise i nije prekršajno osuđivan. Bilo mu je neugodno i zbog drugih automobila koji su prolazili, jer su se njih obojica nalazili s vozilima na tramvajskoj pruzi, izgledalo je kao da je nešto napravio, da je bježao, a on zapravo nije ništa učinio nego se normalno vozio. Isključuje svaku mogućnost da bi u predmetno raskrižje ušao na znak crvenog svjetla na semaforu. Tražio je da ga se na sporne okolnosti suoči s policijskim službenikom.

3. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci ŠZŽ i EZŽ - policijski službenici tužitelja, provedeno je suočenje između okrivljenika i svjedoka FZŽ.

4. Svjedok – ŠZŽ iskazao je dana 15.02.2026. godine upravljao policijskim vozilom, krećući se ulicom F u smjeru juga. Radilo se o ranim jutarnjim satima, na kolniku nije bilo drugih vozila. Dolaskom pred raskrižje sa ulicama Đorđićeva i Smičiklasova vidio je da je na semaforu za njegov smjer kretanja uključeno zeleno svjetlo, u kojem trenutku je ispred njegovog vozila prošlo vozilo koje se prethodno kretalo Đorđićevom ulicom u smjeru istoka, te je dolaskom do raskrižja sa ulicom Račkoga ušlo u raskrižje na znak crvenog svjetla na semaforu, a to govori iz razloga jer je za njegov smjer kretanja bilo uključeno zeleno svjetlo, a osim toga vidio je i da je na semaforu koji regulira ulazak u raskrižje kojim se kretao okrivljenik bilo uključeno crveno svjetlo na semaforu. Vozač rečenog vozila je nastavio vožnju, te sustigao ga je tek na Ribnjaku i to nakon što je uključio svjetlosne i zvučne signale. Okrivljenika je upoznao s počinjenim prekršajem. Sjeća se da je govorio kako je u raskrižje ušao na znak žutog svjetla, a ne na znak crvenog svjetla. Rekao je da ima holter i da se žuri u bolnicu.

4.1. Rezimirajući iskaz svjedok je naveo kako je predmetne zgode neposrednim opažanjem utvrdio da je okrivljenik ušao u raskrižje na znak crvenog svjetla na semaforu, koje svjetlo je i vidio na semaforu koje regulira raskrižje u koje je ulazio.

4.2. Na poseban upit suca da li je sporno raskrižje pokriveno nadzornim kamerama, svjedok je odgovorio kako ne zna.

4.3 Na poseban upit suca svjedok je odgovorio da se s njim u automobilu nalazio policijski vježbenik EZ.

5. Okrivljenik je prigovarao iskazu svjedoka, u cijelosti ostajući kod svoje obrane.

6. Nakon što je svjedoku predočena obrana okrivljenika, naveo je" kako to ništa nema veze s vezom".

7. Na okolnost utvrđivanja vjerodostojnosti proturječnih navoda obrane okrivljenika i iskaza svjedoka FZŽ provedeno je suočenje među njima.

7.1. Okrivljenik obraćajući se svjedoku navodi kako se normalno vozio kao što se i inače vozi, nikuda mu se nije žurilo jer je vraćao holter, nije bila gužva i nije bilo nikakve potrebe da ulazi u raskrižje na znak crvenog svjetla. Ušao je u raskrižje na znak zelenog svjetla na semaforu, radi se o dugom raskrižju, te je moguće da se po izlasku iz raskrižja uključilo crveno svjetlo, no on za to ne može odgovarati i to iz razloga jer je ušao u raskrižje na znak zelenog svjetla, što odgovorno tvrdi.Odgovoran je vozač, posjeduje vozačku od 1978. godine, nikada nije osuđivan. Navodi kako se svjedok odjedanput "stvorio" iza njegovog automobila, ne zna od kud je došao. Nije bilo nikakve potrebe za natjeravanjem. Ne osjeća se krivim jer nije prošao kroz crveno svjetlo.

7.2. Svjedok obraćajući se okrivljeniku navodi da se kretao ulicom F u smjeru juga. Vidio je da je na semaforu za njegov smjer kretanja bilo uključeno crveno svjetlo, koje svjetlo se prije samog ulaska u raskrižje promijenilo u zeleno. Vidio je vozilo okrivljenika kako se kreće Đorđićevom ulicom, te je vidio kako ulazi u raskrižje na znak crvenog svjetla na semaforu. Nakon toga ga je pratio i zaustavio na Ribnjaku.

7.3. Okrivljenik i svjedok su tijekom suočenja iskazivali s podjednakim stupnjem uvjerljivosti odnosno vjerodostojnosti.

7.4. Na poseban upit suca svjedok je odgovorio da je 30-tak metara prije raskrižja za njegov smjer kretanja bilo uključeno crveno svjetlo, kočio je, a tijekom kočenja se crveno svjetlo promijenilo u žuto a potom u zeleno, te je nastavio vožnju, ali je morao morao prikočiti i to neposredno pri samom ulasku u raskrižje, odnosno na samom pješačkom prijelazu jer bi inače udario vozilo okrivljenika.

5. Okrivljenik očitujući se na odgovor svjedoka navodi kako je to neistina jer nije bio ni blizu njegovog automobila, odnosno nije ga niti vidio, a kamo li ga je mogao udariti.

6. Potom je zakazano novo ročište na kojem je ispitan svjedok EZ - policijski službenik tužitelja.

7. Dan prije održavanja ročišta okrivljenik je obavijestio sud da tog dana zbog teških zdravstvenih razloga mora u bolnicu.

8. Svjedok EZ iskazao je da se predmetne zgode nalazio u obilježenom policijskom vozilu kojim je upravljao njegov kolega ŠZŽ. Kretali su se ulicom Račkog u smjeru juga. Zaustavili su vozilo na raskrižju s Đorđićevom i Smičiklasovom ulicom zbog uključenog crvenog svjetla na semaforu, te su čekali dok se uključi zeleno svjetlo, nakon čega su krenuli u raskrižje, no čim su krenuli ispred njihovog vozila je prošlo vozilo koje se kretalo Đorđićevom ulicom u smjeru istoka, te je dolaskom do raskrižja sa ulicom Račkoga ušlo u raskrižje na znak crvenog svjetla na semaforu, što je i vidio na semaforu koji regulira ulazak u raskrižje kojim se kretao okrivljenik. Kolega je krenuo sa vozilom , te ga sustigao u Smičiklasovoj ulici, nakon čega je s njim obavio razgovor, detalja tog razgovora se više ne sjeća.

9. Na posebne upite suca svjedok je odgovarao da je kolega ŠZŽ zaustavio vozilo pred raskrižjem zbog uključenog crvenog svjetla na semaforu za njihov smjer kretanja. Bili su zaustavljeni prvi pred raskrižjem i čekali da se uključi zeleno svjetlo, a kada se uključilo zeleno svjetlo kolega je krenuo u raskrižje, no put mu je presjeklo vozilo kojim je upravljao okrivljenik. Nastavno odgovara kako se ne sjeća da li je kolega kočio ili je ušao u raskrižje bez kočenja. Vidio je prije samog ulaska u raskrižje, odnosno dok su bili zaustavljeni ispred raskrižja da je na semaforu koji regulira raskrižje Đorđićeve ulice i ulice Račkoga uključeno crveno svjetlo. Navedeni semafor mu je bio pregledan, udaljen otprilike 15 do 20 m. Nastavno ističe kako se svih detalja niti ne sjeća.

10. Analizirajući provedene dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, po ovom sudu je ostalo dvojbeno da bi okrivljenik počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret.

11. Naime, on u obrani uvjerljivo i okolnosno poriče učin prekršaja stavljenog mu na teret, nastavno navodeći kako je predmetne zgode s vozilom ušao u raskrižje na znak zelenog svjetla, pri kojoj obrani ostaje i tijekom suočenja s policijskim službenikom, kojom prilikom obojica iskazuju s podjednakim stupnjem uvjerljivosti.

12. Policijski službenik ŠZŽ u iskazu u krucijalnom navodi da se s policijskim vozilom kretao Ulicom Račkog , te je dolaskom na udaljenost od oko 30-tak metara prije raskrižja s ulicama Đorđićeva i Smičiklasova za njegov smjer kretanja bilo uključeno crveno svjetlo, radi čega je kočio, no tijekom kočenja se crveno svjetlo promijenilo u žuto a potom u zeleno, te je nastavio vožnju, ali je morao ponovno prikočiti i to neposredno pri samom ulasku u raskrižje, odnosno na samom pješačkom prijelazu jer bi inače udario vozilo okrivljenika koje se prethodno kretalo Đorđićevom ulicom u smjeru istoka, te je dolaskom do raskrižja sa ulicom Račkoga ušlo u raskrižje na znak crvenog svjetla na semaforu, koje svjetlo je vidio na semaforu koji regulira ulazak vozila okrivljenika u sporno raskrižje.

13. Policijski službenik EZ u odnosu na položaj policijskog vozila i način utvrđenja prekršaja na posebne upite suca odgovora da je kolega ŠZŽ zaustavio policijsko vozilo pred raskrižjem zbog uključenog crvenog svjetla na semaforu za njihov smjer kretanja. Bili su zaustavljeni prvi pred raskrižjem i čekali da se uključi zeleno svjetlo, a kada se uključilo zeleno svjetlo kolega je krenuo u raskrižje, no put mu je presjeklo vozilo kojim je upravljao okrivljenik. Nastavno odgovara kako se ne sjeća da li je kolega kočio ili je ušao u raskrižje bez kočenja. Vidio je prije samog ulaska u raskrižje, odnosno dok su bili zaustavljeni ispred raskrižja da je na semaforu koji regulira raskrižje Đorđićeve ulice i ulice Račkoga uključeno crveno svjetlo.

14. Okrivljenik je uvjerljivo poricao učin prekršaja stavljenog mu na teret, kako tijekom davanja obrane tako i tijekom suočenja s svjedokom policijskim službenikom ŠZŽ koji je u krucijalnom naveo da je vidio da je na semaforu za smjer kretanja okrivljenika bilo uključeno crveno svjetlo, kočio je pred raskrižjem zbog uključenog crvenog svjetla za svoj smjer kretanja, no tijekom kočenja se uključilo zeleno svjetlo za njegov smjer kretanja pa je nastavio vožnju , ali je morao ponovno prikočiti i to neposredno pri samom ulasku u raskrižje, odnosno na samom pješačkom prijelazu jer bi inače udario vozilo okrivljenika. Svjedok EZ u odnosu na prethodno navedeno sasvim oprečno opisuje dinamiku kretanja policijskog vozila prije raskrižja navodeći da su prethodno bili zaustavljeni s vozilom pred raskrižjem zbog uključenog crvenog svjetla, te su nakon uključenog zelenog svjetla krenuli u raskrižje.

15. S obzirom na proturječnost iskaza policijskih službenika kao i na uočene nelogičnosti pri opisu dinamike izmjene svjetala na semaforima koji su regulirali ulazak u raskrižje i okrivljenika i policijskih službenika( iz koje dinamike opisa bi se dalo zaključiti da je u jednom trenutku i za smjer kretanja okrivljenika i policijskog vozila bilo istovremeno uključeno crveno svjetlo) ovaj sud nije na nedvojben način mogao utvrditi da bi okrivljenik počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret, radi čega je odlučeno kao u izreci ove presude, te je uz primjenu načela "in dubio pro reo" okrivljenik oslobođen optužbe.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na propisima citiranim u izreci ove presude a ista je donijeta iz razloga jer je okrivljenik oslobođen optužbe .

U Zagrebu, dana 22. svibnja 2026. godine

Zapisničar

Sudac

Zdenka Pavić

Marija Nogalo

Protiv ove presude nije dopuštena žalba

Dostavna naredba:

1. Okrivljeniku – ŠZ, na adresu [adresa]

2. Tužitelju – PUZ, V Policijska postaja Zagreb

3. Pismohrana, ovdje.