REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4678/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361, radi naknada za uređenje voda, dana 1. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, KLASA: UP/II-325-08/24-02/342, URBROJ: 517-09-2-2-24-2 od 2. listopada 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskih voda, Vodno gospodarskog odjela za Gornju Savu, KLASA: UP/I- 325-10/2022-05/011026, URBROJ: 374-25-6-22-1 od 8. ožujka 2022., kojim je tužitelju utvrđen mjesečni iznos naknade za uređenje voda u iznosu od 78,63 kune za zatvoreni poslovni prostor površine 131,05 m[2] na adresi [adresa] BL-07 u [adresa].

2. Tužitelj tužbom pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da se navedeni poslovni prostor ne može koristiti zbog konstantnog izlijevanja kanalizacije zgrade u kojoj se predmetni poslovni prostor nalazi te da se on zbog toga ne koristi i nije upotrjebljiv, a zbog čega je stavio Hrvatskim vodama prijedlog da ga se oslobodi plaćanjem naknade za uređenje voda dok traje sanacija prostora. Navodi da je navedeno vidljivo iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Žarka Željka u predmetu osiguranja dokaza koji se vodi kod Općinskog suda u Sesvetama pod poslovnim brojem: R1-137/2023.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje uz nadoknadu troškova upravnog spora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 i 39/26 - dalje ZUS), Sud je spor riješio bez rasprave, a nakon što je strankama, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Odredbom članka 13. stavka 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstava (Narodne novine, broj 153/09, 90/11, 56/13, 119/115, 120/16, 127/17, 66/19 i 36/24) propisano je da se naknada za uređenje voda plaća na sve nekretnine, osim na poljoprivredno zemljište.

10. Člankom 14. stavkom 1. toga Zakona propisano je da je obveznik naknade za uređenje voda vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine.

11. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je u postupku utvrđeno da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora površine 131,05m[2] koji se nalazi na adresi [adresa] BL-07 u [adresa] te je isti obvezan za plaćanje naknade za uređenje voda u iznosu od 78,63 kune za zatvoreni poslovni prostor koji je dužan plaćati mjesečno.

12. Imajući u vidu tako utvrđeno činjenično stanje, koje tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju, te citirane odredbe Zakona o financiranju vodnog gospodarstva, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim, pri čemu su neosnovani prigovori koje tužitelj iznosi u tužbi te isti ne dovode do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari.

13. Naime, navod tužitelja da predmetni poslovni prostor ne koristi zbog izlijevanja kanalizacije u zgradi, a zbog čega ne bi trebao biti obvezan plaćanja naknade za uređenje voda, ovaj Sud ne može prihvatiti. Ovo stoga jer je naprijed citiranom odredbom članka 13. stavka 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva propisano da se naknada za uređenje voda plaća na sve nekretnine, osim na poljoprivredno zemljište. Također je u članku 5. Uredbe o visini naknade za uređenje voda (Narodne novine, broj: 82/10 i 108/13) propisano da se na zahtjev obveznika naknada za uređenje voda neće obračunati na nekretninu koju obveznik ne može koristiti zbog miniranosti, te na nekretninu za koju je doneseno konačno rješenje o zabrani korištenja ili konačno rješenje o rušenju, za razdoblje dok se ta nekretnina ne može koristiti. Kako tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da bi se u konkretnom slučaju radilo o navedenom izuzeću od plaćanja naknade za uređenje voda, Sud nalazi da osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja.

14. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I izreke presude.

15. Odluka o trošku u točki II izreke presude temelji se na članku 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 1. lipnja 2026.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. EU, [adresa]

2. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, Zagreb, Radnička cesta 80

3. U spis