REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski prekršajni sud u Zagrebu

Poslovni broj: Pp-2523/2026-16

[adresa]

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Katarini Jurišić, uz sudjelovanje Ivane Kraljić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika EL zbog djela prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novineˮ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994., 114/2022. i 47/2023.), povodom optužnog prijedloga PU zagrebačke, I policijske postaje Zagreb, pod oznakom KLASA: 211-07/26-5/3821, URBROJ: 511-19-27-26-1 od 18. veljače 2026., nakon glavne i javne rasprave održane 28. svibnja 2026. u nazočnosti okrivljenika, javno je objavio 1. lipnja 2026. i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/1205., 70/2017., 118/18. i 114/2022.)

okrivljenik: EL, sin E i Č rođene K, rođen **.**.1984. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], i boravištem u [adresa], VSS, zaposlen u vlastitoj IT tvrtki, s mjesečnim primanjima od oko 900,00 eura, neoženjen, bez djece, lošeg imovnog stanja, prekršajno kažnjavan, ne vodi se postupak za koji drugi prekršaj ili kazneno djelo

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi 2. veljače 2026. u 12.30 sati u [adresa], u prostorijama poslovnice „PBZ-aˮ narušavao javni red i mir na način da je za vrijeme radnog vremena kao klijent navedene poslovnice na jednom od šaltera gdje je zaprimljen, nezadovoljan neispunjavanjem upućenih zahtjeva prema osoblju poslovnice vezano za isplatu novca, vrijeđao djelatnicu poslovnice ČL vičući i ponavljajući pogrdnim riječima: „Idi u kurac, glupačo, goni se u kurac“, a što su čule i ostale djelatnice i klijenti koji su se nalazili u prostorijama poslovnice, čime je izazvao opće zgražanje i nelagodu kod prisutnih osoba, a zbog čega je djelatnica ČL aktivirala panik-tipku, nakon čega se okrivljenik do dolaska policijskih službenika udaljio iz navedene poslovnice,

čime bi počinio djelo prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novineˮ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994., 114/2022. i 47/2023.).

II. Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/1205., 70/2017., 118/18. i 114/2022.) troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

O b r a z l o ž e n j e

1. PU zagrebačka, I. policijska postaja Zagreb, pod oznakom KLASA: 211-07/26- 5/3821, URBROJ: 511-19-27-26-1 od 18. veljače 2026., podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik je u svojoj obrani izjavio da je 2. veljače 2026. u 12.30 sati pristupio u poslovnicu PBZ-a u Zagrebu, na [adresa], s tim da je s istom poslovnicom već prethodno imao kontakte vezano za isplatu novca. Naveo je da je tri do četiri dana ranije putem e-maila i telefonskim putem imao kontakte vezano za podizanje novca, a i da je osobno bio u toj poslovnici, i to ne samo u toj, već ukupno u tri poslovnice iste banke. Naveo je da je toga dana pristupio jer mu je bilo rečeno da će dobiti traženu isplatu, ali da su ga prethodno toga dana telefonski kontaktirali da isplatu neće biti moguće izvršiti pa da je on ipak osobno pristupio u namjeri da raščiste što se događa s tom njegovom isplatom. Nadalje je naveo da mu je, kada je došao na šalter, zaposlenica rekla da neće moći dobiti isplatu i da će se to prolongirati još dva dana, što je njemu doista bilo neprihvatljivo jer su ga stvarno doveli u nezgodnu poziciju govoreći da će dobiti isplatu pa potom da neće, na što je tražio razgovor s nekim nadređenim. Izričito je tvrdio da tu zaposlenicu ni u jednom trenutku nije vrijeđao nikakvim pogrdnim riječima niti joj govorio riječi navedene u optuženju, a niti je vrijeđao gospođu koja je nadređena, kada je pristupila. Naveo je da je bilo evidentno da ta žena koje je pristupila ne raspolaže svim podacima, time da se postavila na način da mu nije dopuštala da dođe do riječi i da se taj razgovor koji su vodili može okarakterizirati nešto žustrijim uz malo povišene tonove s obje strane, s tim da je dinamiku te komunikacije nametnula upravo ta zaposlenica banke, koja je pristupila prilično svisoka i započela razgovor povišenim tonom. Napomenuo je da se taj razgovor sastojao u argumentiranoj raspravi u kojoj nije bilo apsolutno nikakvog vrijeđanja. Isto tako je istaknuo da se ne može reći da je on vikao nego da je govorio nešto povišenim tonom, kao i ta žena. Nadalje je naveo da mu je nakon toga rečeno da može dobiti isplatu, odnosno da je upitan želi li isplatu i da mu je, kada je potvrdno odgovorio, novac isplaćen u vrlo ljubaznom tonu i da je, nakon što se pozdravio, napustio poslovnicu, tako da je bio prilično iznenađen činjenicom da je protiv njega pokrenut prekršajni postupak. Zaključno je naveo da smatra da kritičnom zgodom nije narušavao javni red i mir i da su navodi iz optuženja predimenzionirani i iskonstruirani, s obzirom na to da je samo kao klijent došao radi svoje isplate i da je raspravu koju je vodio s djelatnicama vodio isključivo na te okolnosti, bez ikakvog vrijeđanja.

3. U dokaznom postupku ispitane su svjedokinje ČL, KL i ELŽ.

3.1. Svjedokinja ČL je iskazala da je 2. veljače 2026. u 12.30 sati bila na svom radnom mjestu u Zagrebu, u poslovnici Privredne banke Zagreb, na [adresa], a da joj je okrivljenik bio klijent koji je došao po isplatu određenog novčanog iznosa. Napomenula je da sukladno pravilima poslovanja banke sve isplate gotovine u iznosu većem od 5 tisuća eura moraju biti prethodno najavljene, a da je kod iznosa od 5 do 10 tisuća eura dovoljno to učiniti dan prije. Navela je da je okrivljenik, kada je došao kod nje na šalter, rekao da je izvršio najavu pute e-maila, što je ona provjerila u njihovom sustavu i utvrdila da te najave nema pa je otišla kontaktirati voditeljicu. Pojasnila je da se ispostavilo da je okrivljenik tu svoju najavu poslao na krivu e-mail adresu i da zato to nije došlo do nje te da je potom s voditeljicom odradila tu najavu kako bi okrivljeniku izišli u susret i da se vratila na šalter kako bi izvršila isplatu. Tada je okrivljeniku rekla da najava nije odrađena kako treba i da će mu izići u susret i izvršiti isplatu, što je njega očito uzrujalo i počeo je na nju vikati, pri čemu joj je pokazivao zaslon mobitela, očito u namjeri da joj pokaže e-mail poruku najave. Navela je da se više ne može točno sjetiti riječi koje je okrivljenik govorio, ali da je svakako bila riječ o uvredama, pri čemu je rekao neka idu u pičku materinu, time da ne zna je li to rekao njoj osobno ili naprosto njima kao banci. U međuvremenu je pristupila i njezina voditeljica koja se s okrivljenikom raspravljala, pri čemu je on govorio povišenim tonom, dok je ista zadržala svoju profesionalnost i razgovarala mirnim tonom. Navela je da je u poslovnici bilo više klijenata i da su svakako mogli čuti okrivljenikove povišene tonove, a da je panik-tipku aktivirala njezina kolegica na šalteru pored nje, koja je rezultirala dolaskom policijskih službenika, s obzirom na to da imaju pravo to aktivirati kada se osjećaju ugroženo. Isto tako je navela da se ona jest osjećala ugroženo, ali da nije aktivirala panik-tipku jer je htjela situaciju smiriti, a da je kolegica očito procijenila da to jest ugrožavajuće stanje pa je stisnula navedenu tipku. Napomenula je da je isplata potom bila izvršena i da je postupak s okrivljenikom bio završen, a da su potom došli djelatnici policije. Na poseban upit okrivljenika je odgovorila da se ne može očitovati je li on bio u poslovnici subotu prije navedenog događaja i tada najavio isplatu jer najava nije bila zabilježena u sustavu te da su na zaslonu njegovog mobitela koji je pokazao vidjele da je e-mail išao na krivu adresu. Na navedeno se okrivljenik očitovao da je te subote bio u poslovnici i da je izvršio najavu, a da je e-mail poslao na adresu te poslovnice. Na daljnji upit je odgovorila da je okrivljenik njoj uputio psovke prije nego što je na šalter pristupila voditeljica. Nadalje je odgovorila da je po njezinoj osobnoj procjeni narušavanje javnog reda i mira od strane okrivljenika trajalo desetak minuta. Također je odgovorila da, osim psovke koju je navela u svojoj izjavi, nije registrirala da bi bilo još nekih pogrdnih riječi. Nadalje je odgovorila da je po njenom sjećanju okrivljenik tu psovku izgovorio jednom kada joj je pokazao zaslon mobitela. Isto tako je odgovorila da je isplata izvršena sukladno protokolu, da su se potom ljubazno pozdravili i da je postupanje prema okrivljeniku bilo završeno. Na pitanje sjeća li se je li ga voditeljica poslovnice pitala želi li da se obavi ta isplata je odgovorila da je moguće da ga je to voditeljica pitala, kako se to uobičajeno i čini. Nadalje je odgovorila da joj je okrivljenik uputio psovku u trenutku kada joj je pokazao zaslon mobitela. Također je odgovorila da se ne sjeća da bi okrivljenik voditeljici poslovnice upućivao psovke, ali da je svakako bilo povišenog tona i da se osjećala napetost.

3.2. Svjedokinja KL je iskazala da je direktorica poslovnice Privredne banke Zagreb na adresi [adresa] i da je 2. veljače 2026., što je bio ponedjeljak, u 12.30 sati bila na svom radnom mjestu. Navela je da je okrivljenik klijent njihove poslovnice i da joj je poznato da je subotu koja je prethodila ovom ponedjeljku po isteku radnog vremena uputio e-mail poruku na adresu poslovnice kojom je najavio isplatu gotovine za ponedjeljak. Napomenula je da ona tu subotu nije radila, ali da su joj kolegice rekle da je okrivljenik dolazio pred kraj radnog vremena i da su mu dale e- mail adresu na koju treba uputiti najavu, što je on i učinio, ali po isteku radnog vremena. Navela je da je ona tu poruku vidjela u ponedjeljak i da iako nije bila napravljena u skladu s protokolom, jedan radni dan ranije, da je odlučila da će tu isplatu napraviti i da je kolegici osobnoj bankarici rekla da kontaktira okrivljenika telefonskim putem i kaže mu da može doći radi isplate. Dodala je da je to bila kolegica ELŽ koja ju je povratno izvijestila da je kontaktirala okrivljenika i da je u tom telefonskom kontaktu bio neugodan, na što je ona odlučila da će to sve riješiti kada on dođe. Navela je da je okrivljenik oko 12.30 sati došao u poslovnicu i da je tada kolegica ČL, koja je radila na šalteru, došla do nje radi isplate, na što je ona rekla da će se isplata izvršiti i da je potom došla do nje na šalter jer je to menadžerski dio posla pa ona mora napraviti autorizaciju. Nadalje je navela da se okrivljenik tada nalazio na šalteru i da je bio prilično glasan, odnosno da je vrlo glasno komentirao, s tim da se ona doista više nije mogla sjetiti što je točno govorio i jesu li u pitanju bile psovke upućene njoj i kolegici, ali da je svakako bio vrlo glasan i da su se one zbog njegovog ponašanja osjećale ugroženo, a da je njezin zadatak štititi ne samo djelatnike, nego i klijente koji se nalaze u banci, kojih je tada u prostoru bilo petero ili šestero. Za vrijeme te komunikacije više kolega je aktiviralo panik-tipku jer je okrivljenik doista iskazivao verbalno agresivno ponašanje, što ih je sve skupa uznemirilo. Nakon toga okrivljeniku je obavljena isplata i udaljio se iz poslovnice, a policijski službenici su došli nakon njegovog odlaska. Navela je da je okrivljenik svakako bilo vrlo glasan i da je vikao gotovo desetak minuta, ali da se sadržaja njegove vike više ne sjeća jer jednostavno takve stvari nastoji potisnuti. Također je navela da joj je djelatnica ČL rekla da je okrivljenik prije njezinog dolaska njoj pokazivao zaslon mobitela govoreći da je slao neke e-mailove na koje mu nitko nije odgovorio i upućivao telefonske pozive, time da u toj situaciji ništa nije bilo sporno, s obzirom na to da je isplata izvršena u cijelosti. Na poseban upit okrivljenika je odgovorila da nema saznanja da bi okrivljenik prethodno fizički dolazio u druge poslovnice i iste kontaktirao telefonskim putem jer se to u sustavu ne bilježi. Nadalje je odgovorila da je ona u subotu vidjela da je okrivljenik uputio e-mail na adresu njihove poslovnice i da u tome nije vidjela ništa sporno te da je zaključila da će isplata biti izvršena u ponedjeljak, kao što je i bilo. Također je odgovorila da se doista ne sjeća je li okrivljenik njima upućivao psovke i, ako jest, koje, time da se samo sjeća te neugodne glasnoće u komunikaciji. Nadalje je odgovorila da su kolege na šalterima aktivirali panik-tipke, time da ona nema saznanja u kojem trenutku je do toga došlo. Također je dodala da je okrivljenika upozorila da će zvati policiju. Nadalje je odgovorila da je osobnu bankaricu uputila da nazove okrivljenika prvenstveno iz razloga što je vidjela da je taj ponedjeljak na njegovom računu bilo nešto manje novca nego u trenutku kada je poslao e-mail za najavu jer je u međuvremenu očigledno digao određenu svotu na bankomatu, pri čemu joj isplata za taj ponedjeljak ni u kojem trenutku nije bila sporna, već je samo trebalo definirati iznos. Nadalje je odgovorila da doista ne zna što je okrivljenika motiviralo na tako burnu reakciju nakon što mu je rečeno da će isplata biti izvršena. Na iskaz svjedokinje okrivljenik se očitovao da mu je osobna bankarica toga dana u telefonskom razgovoru rekla da će mu isplata biti izvršena, time da mora čekati dan ili dva. Na navedeno se svjedokinja očitovala da mu je moglo biti samo rečeno da je to redovna procedura, ali da će mu se izići u susret i da će isplata biti izvršena toga dana, kako je ona kao rukovoditelj i naložila. Nadalje je odgovorila da je, kao što je već više puta istaknula, bila riječ o isplati koju odobrava ona, što je i odobrila. Nadalje je odgovorila da okrivljenik nije pokazivao nikakvu fizičku agresiju jer je za vrijeme komunikacije stalno sjedio, dok je ona stajala uz kolegicu, dok se njegova agresivnost sastojala samo u verbalnom izričaju. Također je odgovorila da je na šalteru do UL bio muški kolega koji se nije uključivao u tu komunikaciju jer je imao svog klijenta. Nadalje je odgovorila da je, po njenim saznanjima, uslijedila isplata koja je bila profesionalna i u skladu s bankarskim propisima. Također je odgovorila da se ne sjeća sadržaja cijele komunikacije, ali da su svakako dogovorili da se isplata izvrši i da je potom i izvršena. Na iskaz svjedokinje okrivljenik se očitovao da u tijeku cijele komunikacije sa službenicom na šalteru i gospođe direktorice njemu nije izrijekom rečeno da će dobiti tu isplatu, već da je direktorica na samom kraju pitala želi li isplatu, na što je rekao da želi i da je tada i dobio novac.

3.3. Nakon što su ispitane svjedokinje okrivljenik se na njihove iskaze očitovao navodeći da postoji niz nelogičnosti i nesuglasnosti u njima, i to u prvom redu da je svjedokinja ČL navela da je on slao e-mail na krive adrese, dok je svjedokinja KL rekla da je poslao na pravu adresu i da je upravo na temelju tog e-maila i odobrila isplatu. Isto tako, ČL je iskazivala da je on njoj direktno upućivao psovke, dok se svjedokinja KL uopće nije mogla sjetiti sadržaja komunikacije. Također je naveo da je potpuno nelogično da bi se on neprimjereno ponašao u trenutku kada mu je ponuđena isplata jer tada više nije imao nikakvog razloga za ljutnju, s obzirom na to da su njegovi zahtjevi ispunjeni. Naveo je i to da smatra da iskazi istih svjedokinja nisu istiniti.

3.4. Svjedokinja ELŽ je iskazala da vezano za događaj od 2. veljače 2026. koji se odvijao u 12.30 sati u Zagrebu, u poslovnici PBZ-a na [adresa], može reći da ona osobno nije imala direktno postupanje prema okrivljeniku. Navela je da joj je toga dana u jutarnjim satima voditeljica poslovnice naložila da okrivljenika kontaktira telefonskim putem jer je isti u tijeku vikenda, odnosno izvan radnog vremena poslao e-mail poruku kojom je najavio određenu isplatu novčanih sredstava pa ga je ona kontaktirala i da su tada utvrdili da on još na računu nema uplaćena sva potrebna sredstva, na što mu je rekla da to sredi, nakon čega su se ponovno čuli i to nakon kratkog vremena. Nadalje je navela da ga je ona u tom drugom telefonskom razgovoru pitala ima li namjeru ta novčana sredstva, a misli da se radilo o iznosu većem od 10 tisuća eura, podizati taj dan, jer iznose veće od 5 tisuća eura uvijek isplaćuju sljedećeg dana od najave. Dodala je da je okrivljenik na to počeo na nju vikati i psovati je te da je potom sklopio slušalicu, s tim da se nije mogla očitovati što joj je govorio. Nadalje je navela da je u vrijeme okrivljenikovog dolaska u poslovnicu ona bila na svom radnom mjestu i da prema njemu nije imala postupanje ona već kolegica, s tim da se nije mogla očitovati koliko je njezino radno mjesto udaljeno od mjesta kolegice gdje je došao okrivljenik. Navela je da misli da je bila riječ o udaljenosti od četiri do pet metara i da ona zapravo nije mogla razabrati sve riječi koje je okrivljenik izgovarao, ali da je evidentno bila riječ o povišenom tonu. Dodala je da se tamo nalazila i njihova voditeljica, koju je čula da objašnjava proceduru i govori okrivljeniku da se smiri, ali je ponovila da nije čula što je okrivljenik govorio i nije se mogla očitovati je li bilo ikakvih psovki. Napomenula je da je okrivljenik djelovao nervozno, ali da nije vidjela da bi na bilo koji način izražavao fizičke prijetnje prema djelatnicima. Također je navela da nema saznanja tko je aktivirao panik-tipku, s tim da se po njihovim pravilima ta tipka aktivira u slučaju pljačke ili ako se bilo tko od djelatnika osjeća ugroženo, a da je riječ zapravo o subjektivnoj procjeni svakog djelatnika. Također je napomenula da u poslovnici postoji zaštitar, ali da ona osobno nema saznanja o njegovom postupanju toga dana, s obzirom na to da je bila koncentrirana na svoj posao. Na iskaz svjedokinje okrivljenik je stavio primjedbu da je bila riječ o jednom telefonskom razgovoru a ne dva te da s njegove strane nije bilo nikakvog razloga za uzrujavanjem jer je odmah pristao na umanjeni iznos, s tim da ga jest uzrujala činjenica kada je djelatnica rekla da će morati čekati još jedan dan i da se mora raditi nova prijava. Na navedene primjedbe svjedokinja se očitovala da je ona okrivljeniku samo rekla da vezano za istu isplatu mora izvršiti provjeru s nadređenim djelatnikom i da mu ni u jednom trenutku nije rekla da isplatu neće dobiti. Na poseban upit okrivljenika je odgovorila da je od svoje voditeljice dobila proslijeđen okrivljenikov e-mail da postupi sukladno protokolu, s tim da nije dobila nikakve druge upute. Na daljnji upit je odgovorila da je voditeljici po završenom telefonskom razgovoru prenijela što je rekla klijentu te da je on na to počeo na nju vikati i psovati je i da je spustio slušalicu. Nadalje je odgovorila da ni u jednom trenutku ona nije prilazila šalteru kolegice koja je razgovarala s okrivljenikom. Također je odgovorila da je na šalteru bila kolegica i pored nje njihova šefica te da se ne sjeća je li bilo još koga od djelatnika. Nadalje je odgovorila da ne zna kako je završio razgovor okrivljenika i kolegice, s obzirom na to da se posvetila svom poslu.

3.5. U tijeku postupka reproducirana je DVD snimka, koja je po ovlaštenom tužitelju dostavljena u spis, a koja se odnosi na poslovni prostor poslovnice PBZ-a u Zagrebu, na [adresa], za dan 2. veljače 2026. u 12.30 sati, iz koje je vidljivo da je okrivljenik došao na šalter kod djelatnice s kojom je kraće razgovarao, pri čemu je ona ustajala i odlazila s radnog mjesta u nekoliko navrata, a vezano za njihovu komunikaciju vidljivo je da se odvija razgovor i da joj je okrivljenik pokazivao zaslon svog mobitela. Potom je vidljivo da je pristupila druga djelatnica, koja je stajala, dok je okrivljenik i dalje sjedio s druge strane šaltera i da mu je navedena djelatnica duže vrijeme nešto objašnjavala te je vidljivo da i između njih teče razgovor, ali s obzirom na to da snimka nema zvučni zapis, nije moguće procijeniti ukazuje li ponašanje okrivljenika na to da bi isti vikao i galamio. Nadalje, iz navedene snimke je vidljivo da za vrijeme cijelog trajanja razgovora okrivljenik sjedi, da ni u jednom trenutku nije ustajao niti iskazivao namjeru nekog nasilnog ponašanja, već je vidljivo da razgovara s djelatnicama banke. Također je vidljivo da se pored radnog mjesta službenice koja je imala postupanje prema okrivljeniku nalazi drugo radno mjesto, neposredno pored nje, na kojem se nalazi muška osoba - djelatnik, koji je sve vrijeme nesmetano obavljao svoj posao i nije vidljivo da bi uopće obraćao pozornost na razgovor koji se odvijao na susjednom radnom mjestu. Snimka ne sadrži zvučni zapis, tako da doista nije moguće procijeniti je li od strane okrivljenika bilo povišenih tonova, ali po govoru tijela nije vidljivo da bi se radilo o bilo kakvom verbalno ili fizički agresivnom ponašanju.

3.6. Sud je u postupku izvršio uvid službenu zabilješku o dojavi i izvješće iz kojih je vidljivo da je intervencija policije zatražena aktiviranjem panik-tipke u poslovnici PBZ- a u Zagrebu, Preradovićeva 4, 2. veljače 2026. u 12.34 sati te da je izvršen uvid u videonadzor iste poslovnice.

3.7. Isto tako, izvršen je uvid u izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa RH od 18. veljače 2026. iz kojeg je vidljivo da okrivljenik nije prekršajno kažnjavan u pogledu istovrsnog prekršaja.

4. U završnoj riječi okrivljenik je izjavio da u cijelosti ostaje kod svoje obrane i da smatra da nije počinio nikakav prekršaj. Naveo je kako želi sudu ukazati da zapravo iskazi ispitanih svjedokinja nisu u bitnom međusobno podudarni, a niti su podudarni sa snimkom događaja koja je pregledavana u postupku, tako da ti provedeni dokazi, po njegovom mišljenju, nesporno ne ukazuju da bi s njegove strane bilo narušavanja javnog reda i mira. Po njegovim saznanjima, od strane te iste poslovnice naknadno je upućen zahtjev policijskoj postaji da se stornira postupanje, s tim da je policija po službenoj dužnosti postupak već pokrenula, koja činjenica sama ukazuje da banka nije imala nikakvog interesa da se njega procesuira jer da zapravo nije niti došlo do činjenja prekršaja. Stoga je predložio da sud na temelju tako provedenog dokaznog postupka donese odluku kojom ga se oslobađa od optužbe.

5. Na temelju rezultata provedenog postupka, cijeneći obranu okrivljenika i iskaze ispitanih svjedokinja, zasebno i u međusobnoj povezanosti, te izvršenim uvidom u DVD snimku događaja i optužni prijedlog, sud smatra da u konkretnom slučaju nije dokazano da bi okrivljenik počinio djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret.

5.1. Naime, okrivljenik je u cijelosti porekao navode iz optuženja braneći se da je tom zgodom došao u navedenu poslovnicu radi isplate novca, a da je prethodno za to s istom poslovnicom imao više kontakata putem telefona i e-maila. Također je naveo da tom zgodom nikoga od zaposlenika nije vrijeđao kako mu se to stavlja na teret, pri čemu se između njega i voditeljice poslovnice odvijao nešto žustriji razgovor, uz povišene tonove s obje strane.

5.2. Svjedokinja ČL, kod koje je okrivljenik tom zgodom bio na radnom mjestu, je iskazala da je okrivljenik tada došao u poslovnicu zbog isplate novčanog iznosa vezano za koji je potrebna prethodna najava, pri čemu je tu najavu poslao na krivu e-mail adresu pa je nije bilo u sustavu. Nakon razgovora s voditeljicom dogovoreno je da se isplata izvrši. Tada je okrivljeniku rekla da najava nije odrađena kako treba i da će mu izići u susret i izvršiti isplatu, što je njega očito uzrujalo i počeo je na nju vikati, pri čemu joj je pokazivao zaslon mobitela, očito u namjeri da joj pokaže e-mail poruku najave. Navela je da se više ne može točno sjetiti riječi koje je okrivljenik govorio, ali da je svakako bila riječ o uvredama, pri čemu je rekao neka idu u pičku materinu, time da nije znala je li to rekao njoj osobno ili naprosto njima kao banci. Navela je i to da ona nije aktivirala panik-tipku, već da je to učinio netko od njezinih kolega, a da je ona nastojala smiriti situaciju.

5.3. Prema iskazu svjedokinje KL, voditeljice iste poslovnice, proizlazi da je okrivljenik izvršio najavu isplate novčanih sredstava putem e-maila, s tim da je poruka upućena na adresu poslovnice po isteku radnog vremena u subotu. Navela je da je ona tu poruku vidjela u ponedjeljak kada je okrivljenik došao u poslovnicu, a nakon što ga je prethodno telefonskim putem kontaktirala osobna bankarica koja ga je obavijestila da može doći zbog isplate koju mu je odlučila odobriti. Nadalje je navela da je okrivljenik došao na šalter kod kolegice ČL, koja je došla do nje radi te isplate i da je ona također pristupila na šalter jer ona mora napraviti autorizaciju. Navela je da je okrivljenik tada kada je ona pristupila vrlo glasno komentirao, s tim da se ona ne sjeća riječi koje je govorio i je li bilo psovki, ali da je svakako bio glasan, što je rezultiralo time da su kolege aktivirale panik-tipku. Također je navela da je okrivljenik vikao gotovo desetak minuta, ali da se sadržaja njegove vike više ne sjeća.

5.4. Svjedokinja ELŽ je iskazala da ona tada nije imala postupanje prema okrivljeniku, već da je istoga po nalogu voditeljice prethodno toga dana kontaktirala telefonskim putem. Nadalje je navela da joj je voditeljica rekla da je okrivljenik putem e-maila najavio isplatu, s tim da je to učinio izvan radnog vremena poslovnice pa ga je vezano za tu najavu kontaktirala. Navela je da je okrivljenik u razgovoru na nju počeo vikati i da je psovao, s tim da se nije sjećala kojim riječima i da je potom je spustio slušalicu. Također je navela da je, kada je okrivljenik došao u poslovnicu, ona bila na svom radnom mjestu, koje je četiri do pet metara udaljeno od radnog mjesta gdje je bio okrivljenik i da je čula da je isti govorio povišenim tonom i djelovao nervozno, ali se nije mogla očitovati je li izgovarao neke psovke. Također je navela da nije vidjela da bi okrivljenik iskazivao neke fizičke prijetnje prema djelatnicima.

5.5. Iz reproducirane DVD snimke navedenog događaja vidljivo je da okrivljenik sjedi ispred šaltera djelatnice banke s kojom je razgovarao i da joj je tijekom razgovora pokazivao zaslon svog mobitela. Također je vidljivo da je djelatnica u više navrata ustajala i odlazila sa svog radnog mjesta, a da je potom pristupila druga djelatnica, voditeljica, koja je stajala i duže vrijeme okrivljeniku nešto objašnjavala, pri čemu je on cijelo vrijeme sjedio. Budući da snimka nema zvučni zapis, nije moguće procijeniti je li od strane okrivljenika bilo povišenih tonova, ali po govoru tijela nije vidljivo da bi se radilo o bilo kakvom verbalno ili fizički agresivnom ponašanju. Vidljivo je da je za sve vrijeme okrivljenik sjedio i razgovarao s djelatnicama i da nije ustajao niti je iskazivao namjeru nasilnog ponašanja. Na snimci je također vidljivo susjedno radno mjesto na kojem se nalazi muški djelatnik koji je sve vrijeme obavljao svoj posao i nije vidljivo da bi uopće obraćao pozornost na razgovor koji se odvijao na susjednom radnom mjestu.

6. Slijedom navedenog, cijeneći da je okrivljenik u cijelosti porekao navode iz optuženja te da ispitane svjedokinje nisu iskazivale međusobno podudarno, a niti su njihovi iskazi u bitnom u skladu s reproduciranom snimkom događaja, sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi okrivljenik počinio prekršajno djelo pod uvjetima i na način kako mu se to stavlja na teret. Naime, svjedokinja ČL je iskazala da je okrivljenik najavu isplate uputio na krivu e-mail adresu, dok iz iskaza svjedokinja KL i ELŽ proizlazi da je zahtjev upućen na točnu adresu njihove poslovnice, ali izvan radnog vremena. Nadalje, prema optuženju okrivljeniku se stavlja na teret da je na ČL vikao govoreći joj: „Idi u kurac, glupačo, goni se u kurac“, dok je svjedokinja iskazala da joj je isti uputio psovku bitno drugačijeg sadržaja i to govoreći neka idu u pičku materinu, time da nije znala je li se to odnosilo na nju osobno ili na njih u poslovnici. Svjedokinja KL je iskazala da je okrivljenik bio glasan, ali se nije mogla očitovati što je govorio, kao ni svjedokinja ELŽ, koja je iskazala da nije čula što je okrivljenik govorio, već je samo rekla da je bila riječ o povišenom tonu.

6.1. Iz sadržaja reproducirane DVD snimke događaja, koja ne sadrži zvučni zapis, nije moguće zaključiti je li okrivljenik vikao, a prema govoru tijela i uopće ponašanju okrivljenika prilikom razgovora s djelatnicima predmetne poslovnice nije vidljivo da bi okrivljenik iskazivao naznake nasilnog ponašanja u bilo kojem smislu.

6.1. S obzirom na to da prema rezultatima provedenog dokaznog postupka proizlazi da nitko od ispitanih svjedoka nije potvrdio navode iz optuženja, a niti su potvrđeni reproduciranom DVD snimkom događaja, te cijeneći da u postupku nije bilo nikakvih drugih dokaza koji bi nesporno ukazivali da bi okrivljenik kritičnom zgodom narušavao javni red i mir kako mu se to stavlja na teret, sud smatra da u konkretnom slučaju nije dokazano da bi okrivljenik počinio prekršaj za koji ga se tereti pa ga je stoga na temelju citirane zakonske odredbe oslobodio od optužbe.

7. Budući da je okrivljenik oslobođen optužbe, trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava ovog suda.

U Zagrebu 1. lipnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Ivana Kraljić Ožbolt

Katarina Jurišić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, na adresu [adresa], u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. okrivljenik: EL, [adresa]

2. tužitelj: PU zagrebačka, I policijska postaja

3. spis