Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-277/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Snježane Lukač-Keretić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog AN, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 19. svibnja 2026. broj K- 6/2026, u sjednici održanoj 1. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba optuženog AN.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, na temelju članka 131. stavka 2., članka 133. stavka 1. točke 3. i stavka 3., a po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), prilikom donošenja nepravomoćne presude, produljen je istražni zatvor protiv optuženog AN. U izreci pobijanog rješenja navedeno je temeljem kojeg rješenja je istražni zatvor određen, potom i produljen, da se u trajanje istražnog zatvora uračunava vrijeme od uhićenja 20. studenog 2025. u 15,00 sati te da istražni zatvor po tom rješenju može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, a ako pravomoćnost presude ne nastupi ranije, da u tom slučaju istražni zatvor protiv optuženika može trajati najdulje do 20. lipnja 2026. do 15,00 sati, kada optuženika treba pustiti na slobodu.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi MN, po branitelju Franu Ježiću, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu, ukine pobijano rješenje i optuženika pusti na slobodu, podredno da odredi neku od zakonom propisanih blažih mjera.
3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
4. Žalba nije osnovana
5. Iako je uvodno u žalbi naznačio i žalbene osnove iz članka 468. i 469. ZKP -a, optuženi MN u obrazloženju žalbe ne navodi u čemu nalazi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i povredu kaznenog zakona, nego, tvrdnjom da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir vrijeme koje je do sad proveo u istražnom zatvoru, a koje je na njega utjecalo te ukazujući na svoje imovinske i obitel jske prilike i svoje zdravstveno stanje, pobija pravilnost po prvostupanjskom sudu utvrđenog činjeničnog stanja u dijelu koji se odnosi na (ne)mogućnost ostvarenja svrhe istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a blažim mjerama.
6. Stoga je drugostupanjski sud pobijano rješenje ispitao u skladu s odredbom članka 494. stavkom 4. ZKP-a i utvrdio da u pobijanom rješenju nije počinjena neka od povreda zakona na koje, prema toj zakonskoj odredbi, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Protivno žalbenim tvrdnjama kojima optuženi MN ukazuje na činjenicu da se već šest mjeseci nalazi u istražnom zatvoru te tvrdi da je to vrijeme utjecalo na njega i ostvarilo odvraćajući učinak, pravilno je prvostupanjski sud, uvažavajući činjenicu dosadašnje osuđivanosti optuženika za kaznena djela, kao i intenzitet njegovog protupravnog postupanja zbog kojeg je sada nepravomoćnom presudom proglašen krivim, ocijenio da je, radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, nužno produljiti istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a.
8. Naime, optuženi MN do sad je višekratno osuđivan zbog počinjenja kaznenih djela - u dva navrata osuđivan je zbog povrede dužnosti uzdržavanja, ali i zbog kaznenih djela s obilježjima nasilja – prijetnje i nasilja u obitelji. Stoga, s pravom prvostupanjski sud zaključuje da je, kao opći i specijalni povratnik, optuženi MN sklon nepoštivanju i kršenju zakona, a pri tome i djelima nasilnog karaktera. Osim toga, optuženi MN je u ovom kaznenom postupku nepravomoćnom presudom proglašen krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. , konkretno da je prijetio smrću žrtvi i njegovoj obitelji, ali i zbog počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11., pa, s obzirom na stupanj kriminalne volje i intenzitet fizičkog nasilja kojeg je ispoljio prema žrtvi, kojem je odgrizao dio prsta na ruci, opravdano prvostupanjski sud zaključuje da ovdje i dalje ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, jer navedene okolnosti upućuju na postojanje konkretne i realno predvidive opasnosti da će na slobodi optuženi MN ponoviti kazneno djelo.
9. S obzirom na to da ni ranije izrečene kazne nisu odvratile optuženika od činjenja kaznenih djela, već je sada nepravomoćnom presudom proglašen krivim zbog počinjenja dva kaznena djela, između ostalog i zbog nanošenja teške tjelesne ozljede, pa se nameće zaključak da je optuženikovo protupravno postupanje, na razini osnovane sumnje, postalo teže i opasnije, pa je s pravom prvostupanjski sud zaključio da se, unatoč vremenu koje je do sad proveo u istražnom zatvoru, ne može očekivati da bi se utvrđena iteracijska opasnost mogla uspješno otklanjati mjerama opreza, čiju primjenu u žalbi sugerira optuženik. Naime, s obzirom na to da je dosadašnje protupravno postupanje optuženog AN i to postupanje s obilježjima nasilja, bilo usmjereno i prema drugim osobama, to proizlazi da u konkretnom slučaju opasnost od ponavljanja kaznenog djela ne egzistira samo u odnosu na osobu koja je žrtva u ovom kaznenom predmetu. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se opasnost od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela u konkretnom slučaju ne može uspješno prevenirati mjerama opreza i da je daljnja primjena mjera istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a protiv optuženog AN opravdana i nužna.
10. Vezano za tvrdnje optuženog AN o teškim obiteljskim i socijalnim prilikama te njegovom narušenom zdravlju, treba odgovoriti da je prvostupanjski sud istaknute okolnosti, prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru, očigledno razmotrio, što je razvidno iz točke 9.1. i 9.2 obrazloženja, u kojima je na te okolnosti opširno analizirao. Međutim, u situaciji kada na strani optuženog AN postoji konkretna i realno predvidiva opasnost da će na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo, to, kraj činjenice da mu se za njegove zdravstvene probleme potrebna medicinska skrb osigurava u okviru zatvorskog sustava, potreba otklanjanja te opasnosti preteže nad zahtjevima optuženika da mu se omogući da skrbi o majci i malodobnom djetetu.
11. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud prilikom donošenja nepravomoćne presude, osnovano produljio istražni zatvor protiv optuženog AN po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP- a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci.
Varaždin, 1. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Zdravko Pintarić
