REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: K-67/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu tog suda Igoru Kanajetu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivane Maričić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika JZ, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KO-DO-17/2025 od 28. siječnja 2025., zbog kaznenog djela iz čl. 139. stavak 2 i 3 Kaznenog zakona, nakon raspravljanja dovršenog 28. svibnja 2026., dana 1. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni JZ, zvan J, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i ŽZ, rođene S, rođen **.**.1979. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom SSS, poljoprivredni tehničar, zaposlen, živi u izvanbračnoj zajednici, otac troje djece, lošeg imovnog stanja,

kriv je

što je:

- 21. studenog 2024., oko 15,49 sati sa svog mobilnog uređaja pozivnog broja [broj telefona] nazvao svoju mlt. kćer SZ na njezin broj mobitela [broj telefona], a sve iz razloga što je bio revoltiran sudskim postupkom koji se vodi protiv njega zbog povrede dužnosti uzdržavanja, te je istoj u cilju da nju, njenu majku MZ i ZZ, ustraši rekao: „Zašto mi to radiš, nitko od vas mi neće uzeti kuću, radije ću ju zapaliti nego dati vama, nezahvalnice, glupačo, lažljivice, sve ću vas ubiti, zatući palicama, kunem se M ubit ću vas i radije ćuzavršiti u zatvoru nego da budete u mojoj kući“, a koje riječi je ona prenijela svojoj majci MZ i bratu ZZ, a koje su riječi kod njih izazvale opravdani osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost,

- dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema većem broju osoba,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2 i 3 Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23).

te sud okrivljenog JZ

za navedeno kazneno djelo temeljem istog člana KZ-a/11

o s u đ u j e

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) MJESECI

te se nadalje okrivljenom temeljem člana 56 KZ-a/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

pa se kazna zatvora na koju je okrivljeni osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem čl. 148 st. 6 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljeni se oslobađa plateža troškova ovog kaznenog postupka.

Obrazloženje

Uvodno citiranom optužnicom pokrenut je kazneni postupak protiv okrivljenog.

Pozvan očitovati se o optuženju, okrivljen i je istakao da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

Pozvan iznijeti obranu okrivljeni u bitnom poriče inkriminaciju jer je on ostvario kontakt sa maloljetnom kćerkom SZ i pri tome samo oštrije razgovarao, objašnjava i zašto, to su bili imovinski odnosi u obitelji a vezani i uz alimentacijsku obvezu, navodi i riječi koje je izrekao kćerki, no takovim riječima nije prijetio.

U dokaznom postupku pročitan je spis, posebno izvješće (list 1- 2 spisa), prijava (list 8 spisa), kaznena prijava (list 14-15, 80-81 spisa), zapisnik i potvrda privremenog oduzimanja predmeta (list 18-19 spisa), zapisnik pretrage doma (list 23-26 spisa), zapisnik pretrage pokretne stvari i bankovnog sefa (list 27-29 spisa).

U postupku su saslušani kao svjedoci MZ (list 92-93 spisa) te maloljetna SZ (list 95-96 spisa).

Na kraju postupka pročitana je kaznena evidencija (list 49 spisa) i prekršajna evidencija (list 48 spisa).

Saslušana kao svjedok MZ u bitnom je iskazala da joj je vezano za inkriminaciju nazvala kćer SZ i prenijela joj, sve u uplašenom stanju i uznemirena da joj je okrivljeni ružno govorio vrijeđao je, psovao te izgovorio i riječi koje mu se predmetno inkriminiraju i u odnosu na osobe kako se inkriminira, a radilo se o prijetnji smrću. SZ je taj razgovor pogodio na način da su joj zaostale štetne posljedice što je doprinijelo i odluci da se prijetnje prijave.

Saslušana kao svjedok maloljetna SZ u bitnom je događaj opisala kao u inkriminaciji, te pri tome je izrijekom iskazala da je upravo njoj okrivljeni izgovorio riječi koje mu se inkriminiraju i u odnosu na osobe kojima je prijetio.

Temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka ocjene svakog dokaza zasebno i u međusobnoj povezanosti te uspoređujući isto s obranom okrivljenog sud je utvrdio da su ostvareni kako subjektivni tako i objektivni elementi procesuiranog kaznenog djela te da ih je okrivljeni ostvario svojim radnjama.

Da je inkriminacija realnost slijedi iz dinamike događanja koju je predmetno moguće pratiti materijalnom dokumentacijom spisa, a koja je skladna iskazivanju oba svjedoka koji su ujedno oštećenici.

Time je sud vjerodostojnim ocijenio sve provedene dokaze, na gornji način ocijenivši materijalnu dokumentaciju koja je sačinjena od ovlaštenih osoba te iskazuje o svim predmetno bitnim činjenicama radi kojih se takova dokumentacija i sastavlja, objašnjena je iskazivanjem oštećenih osoba koje su iskazale o svemu onom što mogu i moraju znati obzirom na svoj status i odnos s okrivljenikom, nema naznaka da stvarnost ne doživljavaju ispravno, nastavno čemu je prihvatljivo da su se odlučile zaštiti prijavljivanjem, te je temeljem takove činjeničnopravne ukupnosti okrivljen i imao i morao imati svijest o stvarnosti i namjeru kazneno djelo počiniti u svoj njegovoj ukupnosti te ga i počinio jer su radnje koje je poduzeo radnje prijetnje smrću većem broju osoba, a oštećivanje oštećenih u vidu straha također stvarnost koja se dogodila, odnosno nužno morala dogoditi nakon što se izgovore riječi koje se predmetno inkriminiraju.

Stoga obrana okrivljenog nije prihvaćena i nije afirmirala drugu stvarnost.

Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je primijenio odredbe čl. 41 i čl. 47 KZ-a. Pri tome je u sveukupnosti posebice cijenio i vrijednost zaštićenog dobra koje je predmetno utoliko osjetljivo jer se isto dobro sastoji od čovjekovog prava da ne trpi ugrožavanje osobne slobode prijetnjom smrću, no kako je okrivljeni nekažnjavana osba kako kazneno tako i prekršajno, iskazao je djelomičnu svijest o neprimjerenom ponašanju, sud je odlučio upozoriti okrivljenika na način kako je to učinio zapriječivši kaznenom zatvora i određujući rok kušnje koji će u svojim rokovima ostvariti svrhu generalne i specijalne prevencije.

Temeljem čl. 148 st. 6 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljeni se oslobađa plateža troškova ovog kaznenog postupka budući je neosporena činjenica da je slabijeg imovnog stanja.

Uslijed obrazloženog cjelovito je presuđeno kao u izreci.

Velika Gorica, 1. lipnja 2026.

SUDAC:

Igor Kanajet

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude postoji pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka iste, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. ODO u Velikoj Gorici

2. Okrivljeni

3. Oštećeni putem MZ na adresu i oglasnu ploču