REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U
ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna
Fitzgeralda Kennedyja 11
Poslovni broj: P-1345/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari I- tužitelja Jupiter Europa j.d.o.o., Zagreb, Šenoina 3, OIB 60790446339, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik iz OD Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 16. travnja 2026. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja ĐG i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetnice Ane Bago Martić , 1. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I/ Utvrđuje se da je u Ugovoru o nenamjenskom kreditu br. 3218852253 od 17. veljače 2010. ništetna odredba čl. 2. u dijelu koji glasi:
"Redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d."
II/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovoru o nenamjenskom kreditu br. 3218852253 od 17. veljače 2010. u preostalom dijelu njegovog sadržaja.
III/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana platiti tužitelju iznos od 7.840,87 EUR, uvećano za zakonske zatezane kamate po stopi od u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 1. kolovoza 2015. te od 1. kolovoza 2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 01. siječnja 2023. godine, a od 01. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena :
počev od 02.04.2010. pa do isplate na iznos 10,81 EUR
počev od 10.04.2010. pa do isplate na iznos 73,93 EUR
počev od 02.05.2010. pa do isplate na iznos 10,85 EUR
počev od 02.06.2010. pa do isplate na iznos 10,95 EUR
počev od 11.06.2010. pa do isplate na iznos 66,36 EUR
počev od 02.07.2010. pa do isplate na iznos 10,90 EUR
počev od 02.07.2010. pa do isplate na iznos 11,05 EUR
počev od 19.08.2010. pa do isplate na iznos 6,64 EUR
počev od 02.09.2010. pa do isplate na iznos 11,15 EUR
počev od 05.09.2010. pa do isplate na iznos 66,36 EUR
počev od 15.09.2010. pa do isplate na iznos 5,60 EUR
počev od 22.09.2010. pa do isplate na iznos 167,51 EUR
počev od 02.10.2010. pa do isplate na iznos 11,25 EUR
počev od 07.10.2010. pa do isplate na iznos 62,29 EUR
počev od 02.11.2010. pa do isplate na iznos 11,39 EUR
počev od 24.11.2010. pa do isplate na iznos 66,36 EUR
počev od 02.12.2010. pa do isplate na iznos 11,58 EUR
počev od 02.01.2011. pa do isplate na iznos 11,59 EUR
počev od 02.02.2011. pa do isplate na iznos 11,71 EUR
počev od 02.03.2011. pa do isplate na iznos 11,78 EUR
počev od 17.03.2011. pa do isplate na iznos 53,09 EUR
počev od 02.04.2011. pa do isplate na iznos 11,78 EUR
počev od 06.04.2011. pa do isplate na iznos 26,54 EUR
počev od 23.04.2011. pa do isplate na iznos 119,45 EUR
počev od 02.05.2011. pa do isplate na iznos 11,81 EUR
počev od 21.05.2011. pa do isplate na iznos 26,04 EUR
počev od 02.06.2011. pa do isplate na iznos 12,03 EUR
počev od 28.06.2011. pa do isplate na iznos 13,22 EUR
počev od 02.07.2011. pa do isplate na iznos 12,00 EUR
počev od 06.07.2011. pa do isplate na iznos 89,13 EUR
počev od 02.08.2011. pa do isplate na iznos 12,64 EUR
počev od 26.08.2011. pa do isplate na iznos 12,39 EUR
počev od 02.09.2011. pa do isplate na iznos 12,61 EUR
počev od 15.09.2011. pa do isplate na iznos 47,68 EUR
počev od 15.09.2011. pa do isplate na iznos 17,54 EUR
počev od 22.09.2011. pa do isplate na iznos 170,94 EUR
počev od 22.09.2011. pa do isplate na iznos 51,75 EUR
počev od 22.09.2011. pa do isplate na iznos 51,75 EUR
počev od 02.04.2012. pa do isplate na iznos 13,20 EUR
počev od 02.05.2012. pa do isplate na iznos 13,29 EUR
počev od 02.06.2012. pa do isplate na iznos 13,43 EUR
počev od 02.07.2012. pa do isplate na iznos 13,43 EUR
počev od 02.09.2012. pa do isplate na iznos 13,51 EUR
počev od 31.08.2012. pa do isplate na iznos 39,82 EUR
počev od 02.09.2012. pa do isplate na iznos 13,50 EUR
počev od 12.09.2012. pa do isplate na iznos 39,82 EUR
počev od 02.10.2012. pa do isplate na iznos 13,55 EUR
počev od 02.11.2012. pa do isplate na iznos 13,77 EUR
počev od 13.11.2012. pa do isplate na iznos 13,27 EUR
počev od 02.12.2012. pa do isplate na iznos 13,87 EUR
počev od 02.01.2013. pa do isplate na iznos 13,96 EUR
počev od 02.02.2015. pa do isplate na iznos 14,11 EUR
počev od 02.03.2013. pa do isplate na iznos 14,19 EUR
počev od 02.04.2013. pa do isplate na iznos 14,27 EUR
počev od 02.05.2013. pa do isplate na iznos 14,36 EUR
počev od 02.06.2013. pa do isplate na iznos 14,38 EUR
počev od 02.07.2013. pa do isplate na iznos 14,25 EUR
počev od 02.08.2013. pa do isplate na iznos 14,50 EUR
počev od 02.09.2013. pa do isplate na iznos 14,69 EUR
počev od 02.10.2013. pa do isplate na iznos 14,88 EUR
počev od 02.11.2013. pa do isplate na iznos 14,97 EUR
počev od 12.05.2016. pa do isplate na iznos 6.065,43 EUR"
IV/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja radi naknade parničnog troška, u iznosu od 249,72 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 1. lipnja 2026. do isplate, sve u roku od 15 dana.
V/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 725,00 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 1. lipnja 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1./ Tužitelj je 23. svibnja 2025. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnim u cijelosti Ugovora o nenamjenskom kreditu br. 3218852253 od 17. veljače 2010., zaključenog između ZG kao korisnika kredita i tuženika. Smatra da je ugovor ništetan jer da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, no da nije određen način njezine promjena, dakle da je činidba korisnika kredita neodređena i neodrediva. Nadalje, smatra da je ugovaranje promjenjive kamatne stope bila odlučujuća pobuda ugovaratelja za zaključivanje predmetnog ugovora, slijedom čega da ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ima za posljedicu ništetnost ugovora u cijelosti. Tvrdi da je korisnik kredita isplatio tuženiku temeljem ovog ništetnog ugovora ukupan iznos od 78.408,68 eur. Korisnik kredita da je s tužiteljem zaključio Ugovor o cesiji kojim mu je ustupio 1/10 tražbine koju ima prema tuženiku po osnovi povrata stečenog na temelju ništetnog ugovora. Predlaže stoga utvrditi ništetnim predmetni ugovor u cijelosti te naložiti tuženiku vraćanje tužitelju ustupljenog iznosa potraživanja, odnosno isplatu iznosa od 7.840,87 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od izvršenog stjecanja, jer da je tuženik nepošteni stjecatelj, po stopi mjerodavnoj za ostale odnose.
2./ Tužitelj predlaže pokrenuti ogledni postupak u ovoj pravnoj stvari u odnosu na pitanja:
- je li određena ili odrediva činidba iz ugovora o kreditu kad je kamata promjenjiva, a nije određen promjenjivi parametar odnosno i/ili nije određena struktura kamate te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom (trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi),
- je li ugovor o kreditu ništetan kad je kamata promjenjiva koja odredba je odlučujuća pobuda i uvjet za sklapanje ugovora na strani kreditora, a nije određen promjenjivi parametar odnosno i/ili nije određena struktura kamate te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom (trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi).
3./ U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Prije svega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer da je potraživanja iz predmetnog ugovora o kreditu ustupio novom vjerovniku (B2 kapital d.o.o.), o čemu da je obavijestio korisnika kredita. Nadalje, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelju jer da tražbina korisnika kredita kao potrošača nije mogla biti predmetom ustupa tužitelju. U odnosu na promjenjivost kamatne stope ugovorenu predmetnim ugovorom o kreditu, navodi da tijekom ispunjavanja predmetnog ugovora tuženik nije vršio promjenu stope redovne kamate. Nadalje, tvrdi da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna, jer da redovna kamata predstavlja tek jednu od odredaba, a ne činidbu korisnika kredita kao bitan sastojak ugovora. Osim toga, da je u konkretnom slučaju dogovorena početna kamatna stopa redovne kamate te da su stranke postigle dogovor da se ova kamatna stopa može podešavati sukladno Odluci tuženika. Osim toga, sve i kada bi bila ništetna odredba o promjenjivoj redovnoj kamati, da ništetnost ove odredbe ne bi imala za posljedicu ništetnost cijelog ugovora jer da se ne radi o odlučujućoj pobudi za sklapanje ugovora. Ističe prigovor zastare na potraživanje plaćanja te osporava zatraženi tijek zateznih kamata jer da nije bio nepošteni stjecatelj. Smatra da nema uvjeta za pokretanja oglednog spor kako to tužitelj predlaže.
4./ Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu, tužitelj je pojasnio da vraćanje iznosa stečenih na temelju ništetnog ugovora od tuženika potražuje u odnosu na plaćanja izvršena do tuženikovog ustupa potraživanja novom vjerovniku (11. svibnja 2016.). Ne osporava tvrdnje tuženika da se u razdoblju za koje potražuje vraćanje plaćenog na temelju predmetnog ugovora o kreditu stopa redovne kamate kako je početno ugovoren nije mijenjala. Smatra da nema mjesta primjeni odredbe čl. 324. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kojom je propisano da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje jer da bi primjena ove odredbe za posljedicu imala povredu odredbe čl. 67. Zakona o bankama kojom je propisano da je banka dužna kontinuirano upravljati rizicima kojima je u svom poslovanju izložena, a način upravljanja urediti svojim općim aktima.
5./ Tužitelj je na pripremnom ročištu vrijednost predmeta spora u odnosu na zahtjev za utvrđenje istaknut u tužbi odredio u iznosu od 2.000,00 eur, s obzirom da je u tužbi vrijednost ovog nenovčanog zahtjeva propustio naznačiti (čl. čl. 40. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP) . Tuženik je tako naznačenoj vrijednosti prigovorio, smatrajući da u konkretnom slučaju, jer služi samo radi ocjene osnovanosti zahtjeva za plaćanje, zahtjev za utvrđenje nije od utjecaja na visinu vrijednosti predmeta spora koja da je određena zahtjevom za isplatu (7.840,87 eur). Sud je, ocjenjujući je primjerenom okolnostima konkretnog slučaja, vrijednost predmeta spora u odnosu na zahtjev za utvrđenje odredio u iznosu od 200,00 eur (čl. 40. st. 4. ZPP-a).
6./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: Ugovor o nenamjenskom kreditu broj 3218852253 od 17. veljače 2010. (list 20-24 spisa), Ugovor o cesiji na kojem je potpis cedenta ovjeren kod javnog bilježnika Pavla Gagro u Valpovu 30. travnja 2025. (OV-3350/2025) (list 25-26 spisa), kreditna dokumentacija (list 27-30 spisa), dopis tuženika od 22. travnja 2025. (list 31 spisa), obračun (list 32- 34, 117-123 spisa), izvadci iz sudskog registra (list 35-57 spisa), sudska praksa (list 77-100, 105-108, 135-146, 160-174 spisa), dopis HNB-a od 7. lipnja 2013. (list 109- 112 spisa), ugovor o kreditu od 9. listopada 2001. (list 130-131 spisa) i od 20. ožujka 2007. (list 147-159 spisa). S obzirom da se tuženik nije usuglasio, kao dokaz nije korišten iskaz svjedoka GG dan u postupku pred Trgovačkim sudom u Splitu poslovni broj P-323/2024 (list 126-129 spisa).
7./ Ocjenjujući da su na temelju ovako provedenih dokaza odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene i utvrđene sud je odbio preostale dokazne prijedloge stranaka; tužitelja radi saslušanja svjedoka (djelatnika banke) na okolnost da je ugovaranje promjenjive kamatne stope bila odlučujuća pobuda za zaključivanje predmetnog ugovora, nalaganja tuženiku dostaviti opće akte kojima je u spornom razdoblju uređivao politiku upravljanja rizicima te opće akte i sve ugovore o kreditu zaključene u spornom razdoblju s fizičkim osobama kao korisnicima, financijskog vještačenje radi utvrđenja visine istaknutog zahtjeva i saslušanja korisnika kredita ZG kao svjedoka; te tuženika radi saslušanja korisnika kredita ZG kao svjedoka, na okolnost da je ugovor o cesiji zaključen te na okolnost pojedinačnog pregovaranja o svakoj ugovornoj odredbi.
8./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u razmjerno neznatnom dijelu.
9./ Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim u cijelosti Ugovora o nenamjenskom kreditu br. 3218852253 od 17. veljače 2010., s posljedicom dužnosti vraćanja iznosa koji su tuženiku temeljem ovog ugovora plaćeni, a opsegu u kojem je ovu tražbinu tužitelju ustupio korisnik kredita (1/10 plaćenih iznosa).
10./ Među strankama nije sporno da su tuženik kao davatelj i ZG kao korisnik kredita zaključili 17. veljače 2010. Ugovor o nenamjenskom kreditu br. 3218852253 kojim je korisniku stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 90.900,00 eur, u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita. Predmetnim je Ugovorom ugovoreno da je korisnik banci dužan platiti u anuitetima iznos od 90.900,00 eur i redovnu kamatu u skladu s Odukom o kamatnim stopama Kreditora. Nadalje, ugovoreno je da je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva, u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i da na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 7% godišnje (čl. 2. predmetnog Ugovora). Nije sporno da tuženik tijekom otplate predmetnog kredita nije vršio promjene redovne kamatne stope.
11./ Sporna je aktivna legitimacija tužitelja, jer tuženik osporava da bi ugovor kojim je korisnik kredita ZG tužitelju ustupio potraživanja vezana uz predmetni Ugovor prema tuženiku bio zaključen, odnosno smatra da se radi o tražbinama korisnika kredita i potrošača koje da nisu mogle biti predmetom ustupa . Nadalje, sporna je pasivna legitimacija tuženika, s obzirom da je tuženik novom vjerovniku ustupio potraživanja iz predmetnog Ugovora o kreditu. Nadalje, sporno je da li je ništetna odredba kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a ako jest, ima li ništetnost ove odredbe za posljedicu ništetnost cijelog ugovora, odnosno može li predmetni ugovor opstati i bez ove odredbe. Konačno, sporna je visina iznosa plaćanje kojeg tužitelj potražuje, zastara ovog potraživanja i tijek zateznih kamata te vrijednost predmeta spora zahtjeva za utvrđenje.
12./ S obzirom da je predmet spora zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu kojeg je tuženik stranka, to je u ovom dijelu tužbenog zahtjeva, neovisno o tome što je tuženik, kako tvrdi, potraživanja iz predmetnog Ugovora prema korisniku kredita ustupio novom vjerovniku, tuženik pasivno legitimiran u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti. S obzirom da prema tvrdnjama tužitelja, u dijelu tužbenog zahtjeva kojim traži vraćanje stečenog na temelju ništetnog ugovora o kreditu, potražuje od tuženika vraćanje iznosa koji su tuženiku plaćeni od strane korisnika kredita, a do izvršenog ustupa tuženikove tražbine prema korisniku kredita novom vjerovniku, to bi, s obzirom da se radi o povratu iznosa koje tužitelj tvrdi da je stekao upravo tuženik, a ne novi vjerovnik, i u ovom dijelu prigovor promašene pasivne legitimacije bio neosnovan.
13./ Na temelju Ugovora o cesiji na kojem je potpis ZG ovjeren kod javnog bilježnika Pavla Gagre u Valpovu 30. travnja 2025. (OV -3350/2025), utvrđeno je da je isti ustupio tužitelju, uz naknadu, 1/10 novčane tražbine prema tuženiku s osnove restitucije na temelju ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu .
14./ S obzirom da predmetni ugovor o cesiji sadrži potpis ustupitelja i stjecatelja tražbine a ujedno i javnobilježnički ovjeru potpisa ustupitalja, to su očito paušalni navodi tuženika kojima osporava da bi ovaj ugovor o cesiji bio zaključen. Tražbina korisnika kredita, po osnovi povrata novčanih iznosa plaćenih temeljem ništetnih odredaba ugovora, kao i svaka druga tražbina, osim onih čiji je prijenos zabranjen zakonom ili je strogo osobne naravi ili se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog, može biti predmetom ustupa (čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO). Primatelj tražbine ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj tražbine imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a). citiranim Ugovorom o ustupu tražbine ZG ustupio je tužitelju novčanu tražbinu prema tuženiku nastalu po osnovi ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu. Neosnovano tuženik ističe da predmetna tražbina nije mogla biti valjano prenesena na tužitelja, jer da se radi o tražbini koja nije prenosiva i pripada isključivo potrošaču, a da nadalje tužitelj, s obzirom da nije i nema svojstvo potrošača, ne može imati prava koja pripadaju isključivo potrošačima. Ustupljena tražbina je novčana tražbina, a novčane tražbine potrošača, po ocjeni ovog suda, nisu strogo osobne tražbine, niti se njihova narav protivi ustupanju, a niti je prijenos istih zabranjen zakonom. Neodlučno je što tužitelj nema svojstvo potrošača jer se promjenom vjerovnika kao posljedicom ustupa tražbine ne utječe na identitet tražbine stoga što primatelj tražbine prema dužniku ima ista prava koja je ustupitelj tražbine imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a). Osim toga, u konkretnom slučaju osnovanost tužbenog zahtjeva i nije vezana sa statusom potrošača jer se tužitelj ne poziva na odredbe o potrošačkoj zaštiti. Nadalje, valja istaknuti i da je, iako u predmetnom ugovoru o ustupu novčani iznos tražbine koja je predmet ustupa nije određen, ustupljena tražbina odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina temeljem određenog Ugovora o kreditu po osnovi prava na povrat plaćenih iznosa temeljem ništetnih odredaba. Neosnovano tuženik smatra da bi se u konkretnom slučaju, jer prilikom odobravanja kredita provjerava korisnika kredita te kredit odobrava upravo određenom korisniku, radilo o tražbini koja bi se, zbog odnosa povjerenja tuženika s korisnikom kredita, po svojoj naravi protivila prenošenju na drugoga. Utvrđeno je stoga da nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Slijedom navedenog, kao nepotreban je odbijen dokazni prijedlog stranaka radi saslušanja korisnika kredita na okolnost zaključivanja predmetnog ugovora, jer je njegov potpis na ovom ugovoru ovjeren kod javnog bilježnika, a tuženik nije iznio razloge kojima bi potkrijepio osporavanje zaključivanja ovog ugovora, pa je takav njegov prigovor očito paušalan. S obzirom da nisu od utjecaja na donošenje odluke o predmetu spora okolnosti vezane uz pojedinačno pregovaranje o pojedinim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu, to je saslušanje korisnika kredita na ove okolnosti nepotrebno.
15./ U odnosu na tužiteljeve tvrdnje o ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu prije svega valja ukazati da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (članak 2. stavak 1. ZPP-a) te je vezan činjeničnom osnovnom tužbe. Naime, pravni posao može biti ništetan iz više razloga, a pravni zaključak suda o ništavosti može se temeljiti samo na ocjeni pravno odlučnih činjenica koje je stranka iznijela tijekom postupka (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev- 170/2011-2). Dakle, u ovoj parnici sud utvrđuje postojanje razloga ništetnosti na temelju činjenica koje je tužitelj iznio i na kojima temelji zahtjev za utvrđenje ništetnosti (čl. 186. st. 1. u vezi s čl. 219. st. 1. ZPP-a). Tijekom postupka tužitelj je izrijekom pojasnio da smatra da je uzrok ništetnosti predmetnog Ugovora odredba čl. 2. u dijelu kojim je ugovoreno da je redovna kamatna stopa promjenjiva.
16./ Po ocjeni ovog suda, osnovano ističe tužitelj da u odredbi čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu, kojom je stipulirano da je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva, u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, sadržana odredba koja na neodređen i neodrediv način uređuje izmjenu stope redovne kamate, temeljem koje tuženik obračunava pojedine anuitete, odnosno ukupan iznos obveze koju je korisnik kredita, za iznos kredita stavljen mu na raspolaganje, dužan platiti tuženiku.
17./ Naime, predmetnim je Ugovorom o kreditu, tuženik korisniku kredita stavio na raspolaganje iznos od 90.900,00 eur (u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita), a korisnik se ovaj iznos obvezao platiti u anuitetima. Rok otplate kredita je 25 godina, a na iznos kredita stavljen u otplatu obračunava se redovna kamata, i to za cijelo vrijeme postojanja tražbine po ovom Ugovoru, od dana stavljanja kredita u otplatu (čl. 3. Ugovora). Redovna kamata na dan sklapanja ugovora iznosi 7,00% godišnje, a tijekom postojanja obveze korisnika po ovom ugovoru je promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika (čl. 2. Ugovora).
18./ Dakle, predmetne ugovorne odredbe daju tuženiku mogućnost promjene stope redovne kamate na temelju koje će se obračunavati anuiteti koje je korisnik dužan otplaćivati, a u skladu s promjenama tržišnih uvjeta. Takva stipulacija ugovorne odredbe o obvezi korisnika kredita je neodređena i neodrediva jer niti su u ugovoru navedeni parametri "tržišnih uvjeta" o promjeni kojih bi izmjena redovne kamatne stope ovisila, niti je naveden način promjene redovne kamatne stope u slučaju promjene takvih neodređeno i neodredivo navedenih tržišnih uvjeta.
19./ Stoga je odredba čl. 2. predmetnog Ugovora u citiranom dijelu ništetna jer predstavlja neodređenu i neodredivu odredbu o činidbi koja je objekt ugovorne obveze korisnika kredita, a ugovor ne sadrži podatke s pomoću kojih se činidba može odrediti niti su stranke ostavile trećoj osobi da ju odredi (čl. 269. st. 2. i čl. 270. st. 1. te čl. 272. ZOO-a).
20./ S obzirom da način i visina obračuna redovne kamatne stope upravo utječe na visinu ugovorne obveze korisnika kredita, to su neosnovani prigovori tuženika da se prigovor neodređenosti i neodredivosti ne bi odnosio na činidbu, jer se upravo na činidbu, odnosno obvezu korisnika kredita, odnosi. Prema ugovornoj stipulaciji, promjena redovne kamatne stope vrši se u skladu s promjenom tržišnih uvjeta , a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika. Nije sporno da se i Odluka o kamatnim stopama tuženika primjenjuje na predmetni ugovor (a kako to proizlazi iz odredbe čl. 2. ovog Ugovora), međutim, tuženik nije tijekom postupka niti tvrdio niti dostavio ovu Odluku, a na okolnost da bi ovom Odlukom bio pobliže određen način podešavanja kamatne stope (u smislu odredbe čl. 272. st. 1. ZOO -a). Stoga, iako je načelno dopušten dogovor stranaka o promjenjivosti stope redovne kamatne tijekom ispunjavanja ugovora o kreditu, takav dogovor mora biti u skladu s općim odredbama o određenosti i odredivosti činidbe, na način da ugovor sadrži podatke temeljem kojih je promjenjivost redovne kamate moguće odrediti, određivanjem, imajući u vidu stipulaciju iz konkretnog Ugovora, parametara "tržišnih uvjeta" o promjeni kojih izmjena redovne kamatne stope ovisi, odnosno navođenjem načina promjene kamatne redovne stope u slučaju promjene takvih tržišnih uvjeta.
21./ Po ocjeni ovog suda, ništetnost navedene ugovorne odredbe ne povlači ništetnost predmetnog ugovora u cijelosti. Ovo stoga što, suprotno shvaćanju tužitelja, predmetni ugovor bez ove ništetne odredbe može opstati te ova odredba nije bila niti uvjet ugovora niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (čl. 324. st. 1. ZOO- a), a kako pravilno ukazuje tuženik. Da predmetni ugovor o kreditu i bez ništetne odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati može opstati razvidno je jer navedena odredba nije za vrijeme trajanja ovog ugovora niti primijenjena na pravni odnos između stranaka. Naime, nije sporno da ugovorom utvrđena redovna kamatna stopa, u visini od 7% godišnje, temeljem koje su korisniku obračunavani anuiteti kojima otplaćuje kredit, nije mijenjana.
22./ Naime, predmetni ugovor bitan sastojak – odredbu o redovnoj kamatnoj stopi sadrži, no na neodređen i neodrediv način predviđa mogućnost promjene ove odredbe o visini stope redovne kamatna. Stoga, ništetnost odredbe o promjenjivosti redovne kamatne stope valja tumačiti upravo kao ništetnost ustanovljenu da bi ugovor bez ove odredbe vrijedio, sve i da je bila uvjet ili odlučujuća pobuda za njegovo sklapanje, što ipak, po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju ne proizlazi. Nije stoga osnovana tvrdnja tužitelja koji smatra da bi primjena odredbe čl. 324. st. 2. ZOO -a u konkretnom slučaju dovela do povrede drugih zakonskih obveza tuženika kao banke vezano uz upravljanje rizicima kojima je u poslovanju izložena. Naime, tužitelj, po ocjeni ovog suda, polazi od pogrešne pretpostavke da bi predmetna ništetna odredba za tuženika bila uvjet ili odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Stoga je, ocjenjujući da nisu potrebni radi utvrđenja činjenica o kojima ovisi odluka o istaknutom zahtjevu, sud odbio dokazne prijedloge tužitelja radi saslušanja djelatnika banke koji obavljaju poslove vezane uz upravljanje kamatnim rizicima, odnosno pozivanja tuženika na dostavu akata kojima je ovo upravljanje u spornom razdoblju bilo uređeno.
23./ S obzirom da nije osnovana tvrdnja tužitelja na kojoj osniva zahtjev za povrat plaćenog u ispunjavanju predmetnog ugovora, jer, unatoč ništetnosti odredbe kojom je ugovorena promjenjivost stope redove kamate, ugovor nije ništetan u cijelosti, to tužitelj svakako nema pravo na vraćanje plaćenog u ispunjavanju predmetnog Ugovora (u opsegu u kojem mu je tražbina ustupljena – 1/10 ukupno plaćenih iznosa). Kako se stopa redovne kamate tijekom razdoblja u kojem tužitelj potražuje vraćanje plaćenog nije mijenjala, to tuženik osnovnom odredbe ništetnost koje je utvrđena u ovoj parnici nije ništa stekao, jer je obračun vršen prema početno ugovorenoj stopi redovne kamate od 7% godišnje. Stoga je kao nepotreban odbijen tužiteljev prijedlog provođenja vještačenja radi utvrđenja visine zahtjeva za plaćanjem, odnosno jer nisu od utjecaja na donošenje odluke o osnovanosti istaknutih tužbenih zahtjeva za isplatom, sud nije raspravljao osnovanost tuženikovog prigovora zastare i tijeka zateznih kamata vezano uz (ne)poštenje stjecatelja.
24./ U odnosu na prijedlog tužitelja za pokretanje oglednog postupka radi rješenje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, valja ukazati da, po shvaćanju ovog suda, u skladu s odredbama ZPP-a kojima je navedeni institut uređen, stranke imaju pravo predložiti pokretanje oglednog postupka sudu pred kojim se postupak u kojem pokretanje oglednog postupka predlažu vodi, međutim takav prijedlog sud (suca) prvog stupnja ne obvezuje niti je po njemu dužan postupiti, traženjem od predsjednika suda zakazivanja sjednice odjela radi rasprave o pretpostavkama za podnošenje prijedloga Vrhovnom sudu. Naime, tek ako, na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti, sud sazna za postojanje postupaka koji ispunjavaju uvjete za pokretanje oglednog spora, zatražiti će od predsjednika suda sazivanje sjednice sudskog odjela kako bi se raspravilo o pretpostavkama za podnošenje prijedloga za pokretanje oglednog postupka (čl. 502.k ZPP-a). Po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja radi kojih tužitelj pokretanje oglednog postupka predlaže, ne proizlazi da bi se radilo o pitanjima o kojima ovisi odluka u većem broju sporova koji su pokrenuti ili se njihovo pokretanje očekuje u kraćem razdoblju, a koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu (čl. 502.j ZPP-a). Naime, o pitanjima koja navodi tužitelj već su izražena pravna shvaćanja, kako u odlukama sudova prvog stupnja, no i u odlukama sudova drugog stupnja te povodom revizija, u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Svakako, i u konkretnom slučaju, tužitelj na raspolaganju ima redoviti put kontrole odluke u ovoj pravnoj stvari, pa i pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske podnošenjem prijedloga za dopuštenje revizije.
25./ Odluku o pravu stranaka na naknadu parničnih troškova sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, ocjenjujući da je tužitelj u parnici uspio u razmjerno neznatnom dijelu svojeg zahtjeva, a da tuženik nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, zbog kojeg dijela posebni troškovi nisu nastali. Naime, tužitelj je predlagao utvrditi ništetnim ugovor u cijelosti, a utvrđena je djelomična ništetnost u odnosu na dio jedne od ugovornih odredaba, dok je zahtjev za plaćanje neosnovan u cijelosti. Stoga je tužitelj dužan tuženiku naknaditi troškove koje mu je vođenjem ove parnice prouzročio. S obzirom na zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je ugovor ništetan u cijelosti, to se, po ocjeni ovog suda, ne radi o zahtjevu koji služi samo radi ocjene osnovanosti zahtjeva za plaćanje. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, ocjena je ovog suda da je primjerena vrijednost predmeta spora u odnosu na zahtjev za utvrđenje iznos od 200,00 eur pa je na ovaj način sud odredio vrijednost predmeta spora primjenom odredbe čl. 40. st. 4. ZPP-a.
26./ O tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova postupka po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora (8.040,87 eur) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa), odlučeno je primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a te je tuženiku priznat trošak za sastav odgovora na tužbu (T.br. 8/1 Tarife) i zastupanja na ročištu 7. studenog 2025. i 16. travnja 2026. (T.br. 9/1 Tarife), u iznosu od po 200,00 eur. Ovako priznate troškove (600,00 eur) valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 42 Tarife), što ukupno iznosi 750,00 eur.
27./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, mjerodavnoj za ostale odnose.
28./ Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 1. lipnja 2026.
Sutkinja:
Tina Šimović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda, u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
