REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-407/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužiteljice IC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Bruno Spiz, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pocrnić i Spiz u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 1. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena u podnesku od 29. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu, OIB: 61817894937, isplatiti tužiteljici IC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 13.530,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 23. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev tužiteljice IC, OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu iznosa 1.470,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 23. veljače 2024. do isplate, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu, OIB: 61817894937, naknaditi tužiteljici IC, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu 3.241,91 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da je 30. siječnja 2024. stradala kada je hodala nogostupom na Kožinčevom putu, neposredno prije restorana Šuman gdje nogostup nije bio asfaltiran nego šljunčan te je zapela nogom za metalnu cijev koja je stršala iz šljunka te je pala i pri padu pretrpjela tešku tjelesnu ozljedu. Stoga je tužiteljica u tužbi predložila donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti joj iznos 13.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe do isplate, kao i naknaditi joj parnični trošak s pripadajućim zateznim kamatama, sve u roku 15 dana.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, odgovornost te osnov i visinu zahtjeva. Također je osporio postojanje uzročno posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i ozljeda tužiteljice sa postupanjem tuženika. Istaknuo je prigovor isključive odgovornosti tužiteljice. Naveo je kako smatra da trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o., u čijoj je nadležnosti mjesto održavanja štetnog događaja odgovara za sve obveze prema vjerovnicima. Osporio je i visinu tužbenog zahtjeva te je predložio obavijestiti HOK d.d. o otpočetoj parnici. Zaključno je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova.

3. Na prijedlog tuženika HOK d.d. je obaviješten o otpočetoj parnici (list 82 spisa) te je on podneskom od 5. svibnja 2025. izjavio da stupa u parnicu kao umješač na strani tuženika.

3.1. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete protiv tuženika.

3.2. Tuženik je s umješačem sklopio policu osiguranja od odgovornosti (list 71 spisa) slijedom čega ima pravni interes da tuženik uspije u ovom postupku pa je na temelju odredbe čl. 206. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 - čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 - Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) raspravnim rješenjem od 7. studenog 2025. prihvaćeno njegovo sudjelovanje u ovoj parnici kao umješača na strani tuženika.

4. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 29. prosinca 2025. tužiteljica je predložila donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti joj iznos 15.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 23. veljače 2024. kao dana podnošenja tužbe do isplate, uz naknadu parničnih troškova s pripadajućim zateznim kamatama (list 128 spisa).

4.1. Navedenu preinaku sud je dopustio temeljem odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 - Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), jer je tužiteljica svoj zahtjev povećala nakon što je tijekom glavne rasprave izveden dokaz medicinskim vještačenjem, imajući pri tome na umu da preinakom nije došlo do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva, već je tužiteljica tek povećala postojeći tužbeni zahtjev nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem, zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u fotografije (listovi 4-8, 21-35 spisa), medicinsku dokumentaciju (listovi 11-15, 115-125 spisa), odgovor na odštetni zahtjev (listovi 18-19 spisa), Ugovor o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti redovitog održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Zagreba 2024. sa cjenikom (listovi 43-70 spisa), policu osiguranja od odgovornosti (listovi 71, 93-94 spisa), dopis tuženika od 6. lipnja 2024. (list 86 spisa), saslušane su tužiteljica (list 101 spisa), i svjedokinja NC (listovi 101-102 spisa) te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Tomislavu Trajbaru (listovi 107-108, 141 spisa).

5.1. Sud nije izveo dokaz uviđajem, obzirom da je mjesto štetnog događaja tijekom postupka izmijenjeno.

5.2. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kojim od tuženika potražuje naknadu štete povodom štetnog događaja od 30. siječnja 2024. kada je pala dok je hodala nogostupom Kožinčevim putem, jer je zapela za odrezani dio metalne cijevi koja je bila izdignuta iznad šljunka, kojom prilikom je tužiteljica pala i zadobila teške tjelesne ozljede.

6.1. Između stranaka su sporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost za nastanak štetnog događaja, uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda te visina tužbenog zahtjeva.

7. Radi utvrđenja nastanka štetnog događaja i odgovornosti za nastanak štetnog događaja izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje NC i tužiteljice te uvidom u fotografije.

7.1. Saslušana svjedokinja NC u svom iskazu navela je da je sa majkom išla u dućan te da su normalno hodale kada je majka zapela za "željezni bartljak" koji je bio uzdignut od okolne površine. Oko tog batrljka bio je šljunak. Ona se kretala iza majke, jer je sve usko. Također, tamo je i autobusna stanica te dosta ljudi prolazi tim dijelom. Nije bilo padalina. Majka ništa veliko nije nosila u rukama, jer su tek išle u dućan. Majka je pala bočno te su kasnije saznale da je ozlijedila rame.

7.2. U svom iskazu tužiteljica je navela da je na dan štetnog događaja išla sa kćeri u dućan pješice. Bilo je 9 ujutro te su se kretale nogostupom ulicom Kožinčev put. Taj nogostup bio je pretežno asfaltiran, ali na dijelu između autobusne stanice i restorana Šuman bio je jedan dio koji nije bio asfaltiran, već se na tom dijelu nalazio šljunak. Među tim šljunkom na jednom dijelu virio je nekoliko cm iznad šljunka okrugli metalni dio. Taj dio nije bio oštar na vrhu, već je bio kao obrađen i savijen, ali izdignut iznad šljunka, zbog čega ga nije vidjela iako je gledala kuda hoda. Taj metalni dio bio je šuplji kao cijev. Kretale su se normalno, nisu nigdje žurile, a na nogama je imala obuvene cipele ravnog potplata. U ruci je imala vrećicu i novčanik, jer su išle prema dućanu. Nije bilo padalina. U jednom trenutku samo je zapela za metalni uzdignuti dio i pala te ozlijedila rame. Uzdignuti metalni dio za koji je zapela nalazio se negdje na sredini nogostupa. Zapela je za metalni dio koji je na fotografijama na listovima 4 i 5 spisa zaokružen. Šljunčani dio nogostupa vidljiv na fotografijama u međuvremenu je saniran te je sada i taj dio asfaltiran.

7.3. Sud je u cijelosti prihvatio kao istinit iskaz saslušane svjedokinje NC i tužiteljice, jer su one o okolnostima nastanka štetnog događaja iskazivale uvjerljivo, iskreno i životno logično, a istinitost njihovih iskaza u pogledu izgleda mjesta štetnog događaja proizlazi i iz fotografija dostavljenih uz tužbu.

7.4. O tome da je na šljunčanom dijelu nogostupa postojao okrugli metalni dio koji je bio izdignut iznad šljunka nekoliko centimetara proizlazi iz fotografija dostavljenih u spis uz tužbu (listovi 4 i 5 spisa).

7.5. Dovodeći u vezu iskaze saslušanih svjedokinje i tužiteljice te fotografije dostavljene uz tužbu, sud je utvrdio da je tužiteljica pala prilikom hoda nogostupom na Kožinčevom putu, kojom prilikom je imala obuvene tenisice te kojom prilikom se ozlijedila.

7.6. Također, temeljem iskaza saslušanih svjedokinje i tužiteljice te uvidom u fotografije dostavljene uz tužbu, sud utvrđuje da je na šljunčanom dijelu nogostupa uistinu postojao okrugli metalni dio izdignut iznad šljunka nekoliko cm. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je detaljno opisala taj metalni dio navodeći da nije bio oštar, već obrađen i savijen, zbog čega ga nije uočila iako je gledala kuda hoda.

7.7. Dakle, sud je utvrdio da se tužiteljica, neposredno prije pada kretala uobičajeno hodajući, kojom prilikom je na nogama imala obuvene cipele ravnog potplata. Sud nije utvrdio da bi tužiteljica neoprezno hodala ili se neoprezno kretala, a niti da ne bi upotrijebila dužnu pažnju pa da bi time doprinijela nastanku štetnog događaja. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi ponašanje ili kretanje tužiteljice makar i djelomično dovelo do štetnog događaja.

7.8. U odnosu na navode umješača da bi iz fotografija bilo vidljivo da se tužiteljica kretala područjem koje je predstavljalo zonu radova, označeno privremenom signalizacijom i strelicom koja je služila preusmjeravanjem pješaka izvan zone radova ističe se sljedeće.

7.9. Navedeno proizlazi tek iz fotografija koje tužiteljica dostavila u spis uz podnesak od 18. travnja 2024. i za koje je navela da se radi o novijim fotografijama iz kojih proizlazi da se mjesto štetnog događaja uređuje, zbog čega na očevidu neće biti moguće utvrditi stanje kao na dan 30. travnja 2024. (listovi 20-35 spisa).

7.10. Međutim, iz fotografija dostavljenih u spis uz tužbu ne proizlazi da bi, u vrijeme štetnog događaja, navedeni šljunčani dio bio posebno označen privremenom signalizacijom, a niti da bi predstavljalo zonu radova, kao niti da bi pješaci bili preusmjereni izvan te zone radova. Iz fotografija dostavljenih u spis uz tužbu proizlazi upravo ono o čemu je tužiteljica iskazivala, a to je da se radilo o šljunčanom dijelu nogostupa, koji dio se nalazio između dva asfaltirana dijela nogostupa, kao i da se u tom šljunčanom dijelu, na otprilike sredini tog šljunčanog dijela nalazio metalni dio, elipsastog oblika, izdignut od površine nekoliko cm.

7.11. Zbog svega navedenog, sud utvrđuje da je u održavanju mjesta štetnog događaja bilo propusta.

8. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok prema odredbi čl. 1084. ZOO-a osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost.

8.1. U vrijeme nastanaka štetnog događaja bio je na snazi Zakon o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/2018, 110/18 i 32/20, dalje ZKG) koji u čl. 4. određuje da jedinice lokalne samouprave i osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti u provedbi ovoga Zakona postupaju u skladu s načelima na kojima se temelji komunalno gospodarstvo, između ostalih i na načelu kontinuiteta obavljanja komunalnih djelatnosti i kakvoće obavljanja komunalnih djelatnosti.

8.2. Komunalnu djelatnost, u smislu čl. 22. st. 2. ZKG, između ostalog, čini i održavanje nerazvrstanih cesta i javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima. Pod održavanjem nerazvrstanih cesta i javnih površina na kojima nije dopušten promet motornih vozila podrazumijevaju se održavanje i popravci tih površina kojima se osigurava njihova funkcionalna ispravnost.

8.3. Iz navedenog slijedi da je Grad Zagreb, kao jedinica lokalne samouprave, dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti što uključuje i održavanje javne površine na kojoj se u trenutku štetnog događaja nalazila te stradala i tužiteljica.

8.4. Prema odredbi čl. 2. st. 1. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 14/19) javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima čine trgovi, pločnici, javni prolazi, javne stube, prečaci, šetališta, biciklističke i pješačke staze, pothodnici, podvožnjaci, nadvožnjaci, mostovi i tuneli, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste; (zelene površine, ugibališta, parkirališta, okretišta, stajališta javnog prijevoza i sl.), dok je čl. 75. iste Odluke određeno da pravna ili fizička osoba obrtnik, kojoj je Grad povjerio obavljanje komunalne djelatnosti održavanja čistoće površina javne namjene, dužna ih je održavati i čistiti sukladno programu održavanja komunalne infrastrukture, time da prema čl. 74. iste Odluke površine javne namjene moraju biti uredne i čiste i služiti svrsi za koju su namijenjene.

8.5. Slijedom navedenoga, prema ocjeni ovog suda za štetni događaj isključivo je odgovoran tuženik i to u smislu čl. 1045. st. 1. u vezi čl. 1084. ZOO-a, jer je propustio održavati nogostup na način da bude siguran za nesmetano kretanje ljudi koji njime prolaze, što je rezultiralo padom i ozljeđivanjem tužiteljice, time da se u konkretnom slučaju radi o površini kojom se svaki dan kreće iznimno veliki broj ljudi.

8.6. U ponašanju tužiteljice u predmetnoj situaciji ovaj sud ne nalazi doprinosa nastanku štetnog događaja. Upravo suprotno, sud smatra da je tužiteljica kritične zgode imala prikladnu obuću te se kretala oprezno na način primjeren kretanju nogostupom od strane prosječnog čovjeka, ali je pala zbog izdignutog metalnog dijela koji se nalazio pri sredini dijela javne površine - nogostupa, namijenjenog kretanju velikog broja ljudi, obzirom da se nalazi u neposrednoj blizini autobusne stanice, pri tome se ozlijedivši.

8.7. Stoga ovaj sud smatra da ne postoje okolnosti koje bi oslobađale tuženika od odgovornosti te da je tuženik u cijelosti odgovoran za štetu koja je nastala tužiteljici.

8.8. U odnosu na okolnost da je Grad Zagreb povjerio obavljanje komunalnih djelatnosti Zagrebačkom holdingu d.o.o. ističe se da se time tuženik ne oslobađa odgovornosti da nadzire rad te službe od javnog interesa te da poduzima mjere kojima se osigurava njezino funkcioniranje, zbog čega se niti ne oslobađa odgovornosti za štete koja nastane nepridržavanjem ugovorenih obveza održavanja (tako i VSRH u Rev-599/08 od 15. listopada 2013. i dr.).

8.9. Slijedom navedenog sud je našao neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika.

9. Radi utvrđivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva te uzročno posljedične veze između ozljeda tužiteljice i štetnog događaja sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Tomislavu Trajbaru.

9.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Tomislava Trajbara proizlazi da je u štetnom događaju od 30.1.2024. tužiteljica zadobila teške tjelesne ozljede –višeiverni unutar zglobni prijelom gornje trećine lijeve nadlaktične kosti i puknuće rotatorne manđete lijevog ramena, iza kojih su nakon propisno provedenog operativnog kirurškog liječenja i fizikalne terapije zaostale trajne posljedice u vidu bolne i smanjene pokretljivosti lijevog ramena težeg stupnja, te poslije operacijski ožiljak. Između mehanizma nastanka ozljeda i trajnih posljedica postoji direktna uzročno posljedična veza. Pri tome je došlo do oštećenja tjelesnog zdravlja trajno, detaljno opisanog u kliničkom nalazu, a prolazno je trpjela i strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja. Duševne boli zbog smanjenja općih životnih i radnih sposobnosti vještak je ocijenio sa 20%, te će ona u tom opsegu morati ulagati pojačane napore u svom budućem životu i radu. Primarnog straha nije bilo, jer u trenutku pada nije došlo do ugroze života. Nakon adaptacije na novonastalo stanje trpjela je sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta kroz 7 dana, srednjeg intenziteta kroz 14 dana te slabijeg intenziteta kroz slijedećih 6 tjedana. Fizičke boli jakog intenziteta imala je 7 dana, srednjeg intenziteta 14 dana, a slabijeg intenziteta kroz slijedećih 8 tjedana. Kasniji i sadašnji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora. Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 5 sati dnevno bila joj je potrebna kroz 8 tjedana, a potom kroz slijedećih 6 tjedana po 3 sata dnevno (spremanje, kuhanje, toaleta, nabavka hrane i svi poslovi po kući ). Naruženost zbog većeg poslije operacijskog ožiljka povremeno vidljivog drugim osobama ocjenjujem kao srednji stupanj. Pri ocjeni straha, fizičkih boli i tuđe pomoći vještak je imao u vidu dob te činjenicu da je tužiteljica operativnom zahvatu podvrgnuta 9 dana nakon ozljeđivanja (list 108 spisa).

9.2. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka dr. Trajbara, dok je umješač prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u dijelu ocjene naruženja navodeći da je kod tužtieljice zaostao ožiljak pravilnog izgleda i uvijek prekriven odjećom te da je tužiteljica osoba visoke životne dobi.

9.3. Na ročištu održanom 20. svibnja 2026. vještak se očitovao da je ocjenu naruženja srednjeg stupnja donio nakon kliničkog pregleda tužiteljice budući je kod nje zaostao poslijeoperacijski ožiljak dužine 16 cm, a širine 2 mm, koji je povremeno vidljiv drugim osobama. S obzirom na veličinu ožiljka vještak smatra da se ne radi niti o lakom niti o teškom naruženju, već o srednjem naruženju. Dodatno je naveo da, bez obzira na dob i spol, njegova ocjena da se radi o srednjem naruženju ostala bi ista, jer se radi o ožiljku dužine 16 cm, zbog čega, zbog svoje veličine, nikada ne može predstavljati naruženje lakog stupnja. Stoga je ostao kod svog nalaza i mišljenja.

9.4. Nakon usmenog očitovanja vještaka umješač više nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

9.5. Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prim. dr. Tomislava Trajbara budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, te se nije pojavila sumnja u pravilnost danog mišljenja, a vještak je prilikom usmenog očitovanja otklonio primjedbe umješača.

10. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a, čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

10.1. Dovodeći u vezu iskaze saslušane svjedokinje i tužiteljice nalaz i mišljenje vještaka dr. Trajbara u dijelu u kojem se očitovao da su ozljede iz medicinske dokumentacije tužiteljice u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, kojem dijelu nalaza i mišljenja nije prigovorila niti jedna od parničnih stranaka, a niti umješač, sud je utvrdio postojanje uzročno posljedične vezu između ozljeda tužiteljice i štetnog događaja.

10.2. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je prije svega imao na umu cilj kojemu služi ta naknada, da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom te slijedeće kvalifikatorne okolnosti:

- vrstu i lokalitet ozljede (višeiverni unutar zglobni prijelom gornje trećine lijeve nadlaktične kosti i puknuće rotatorne manžete lijevog ramena),

- utvrđeni intenzitet i duljinu trajanja pretrpljenih fizičkih boli (jačeg intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 14 dana te slabijeg intenziteta 56 dana),

- utvrđeni intenzitet i duljinu trajanja pretrpljenog straha (jačeg intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 14 dana te slabijeg intenziteta 42 dana),

- stupanj trajnog oštećenja zdravlja tužiteljice u opsegu 20%, uz njezinu životnu dob (rođena 1945.) i trajnost posljedica, kao i oblike u kojima se isti manifestiraju (bolna i smanjena pokretljivost lijevog ramena težeg stupnja) te

- zaostalo naruženje srednjeg stupnja povremeno vidljiv trećim osobama (poslijeoperacijski ožiljak dužine 16 cm, širine 2 mm).

10.3. Stoga ovaj sud smatra da tužiteljici u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužiteljice u iznosu 11.500,00 eura.

10.4. Ističe se da je, osim prethodno navedenog, prilikom odmjeravanja visine pretrpljene štete ovaj sud imao na umu i to da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu, koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade te da prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja. Osim toga, sud je imao na umu i da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV- 47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. do donošenja ove odluke (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž-3137/24 od 25. srpnja 2024. i dr.).

11. Temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a, tužiteljici za 406 sati potrebne tuđe pomoći i njege pripada pravična novčana naknada.

11.1. Sud je temeljem odredbe čl. 223. ZPP-a utvrdio visinu cijene sata pružanja nestručne pomoći i njege u iznosu 5,00 eura po satu, zbog čega tužiteljici pripada pravo na tu naknadu u ukupnom iznosu 2.030,00 eura. Ističe se da je sud cijenu pružanja nestručne pomoći i njege utvrdio slobodnom ocjenom, uzevši u obzir vrijeme pružanja tuđe pomoći i njege (2024. godina) te činjenicu da se cijena tuđe pomoći određuje prema cijeni sata rada NKV radnika u mjestu prebivališta tužiteljice - [adresa].

12. Tužiteljici je dakle na ime naknade štete povodom štetnog događaja od 30. siječnja 2024. dosuđen ukupan iznos 13.530,00 eura.

13. Tužiteljici je na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu zatezna kamata dosuđena od dana podnošenja tužbe, temeljem odredbe čl. 1103. i čl. 1086. st. 2. ZOO-a, u vezi čl. 2. ZPP-a.

13.1. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

14. U smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužiteljica je uspjela u sporu sa 95% (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica je uspjela sa 90%, vodeći računa o uspjehu u dokazivanju u pogledu osnove zahtjeva uspjela je sa 100%, dakle ukupno kad se ta dva postotka zbroje i podijele sa dva tužiteljica je ukupno uspjela sa 95%).

14.1. U smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tuženik je uspio u sporu sa 5% (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspio je sa 10%, vodeći računa o uspjehu u dokazivanju u pogledu osnove zahtjeva tuženik nije uspio, dakle ukupno kad se ta dva postotka zbroje i podijele sa dva tuženik je ukupno uspio sa 5%).

14.2. Kada se oduzme postotak one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, slijedi da je tužiteljica u sporu uspjela sa 90% (95%-5%).

14.3. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

14.4. Prema vrijednosti predmeta spora 13.000,00 eura, tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podneska od 3. travnja 2024. visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 18. travnja 2024. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife, zastupanja na ročištu 14. ožujka 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 10. lipnja 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 24. ožujka 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 26. svibnja 2025 . u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife, zastupanja na ročištu 7. studenog 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

14.5. Prema vrijednosti predmeta spora 15.000,00 eura tužiteljici je priznat trošak sastava podneska od 29. prosinca 2025. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife i zastupanja na ročištu 20. svibnja 2026. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

14.6. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužiteljici pripada iznos 2.300,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 2.875,00 eura.

14.7. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 10. studenog 2025. i 27. veljače 2026., jer isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

14.8. Za sastav podneska od 18. travnja 2024. i 26. svibnja 2025. tužiteljici je nagrada odmjerena prema Tbr. 8/4. Tarife, a ne kako je zatraženo prema Tbr. 8/1

1 0

Tarife, jer se ne radi o obrazloženim podnescima, već o ostalim podnescima iz Tbr. 8/4 Tarife.

14.9. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 88,23 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 250,00 eura.

14.10. Slijedom navedenog, tužiteljici ukupno pripada parnični trošak u iznosu 3.213,23 eura, odnosno razmjerno uspjehu u sporu od 90%, tužiteljici pripada 2.891,91 eura.

14.11. Međutim, bez obzira na omjer djelomičnog uspjeha u parnici u odnosu na visinu dosuđenog iznosa, tužiteljici u ovom postupku radi naknade štete pripada trošak na ime provedenog vještačenja u cijelosti (tako VSRH u Rev 660/21 od 14. rujna 2021., Rev 1709/11 od 27. siječnja 2015., Rev-388/00 od 26. kolovoza 2003. i dr.)

14.12. Stoga je tužiteljici priznat trošak provedenog medicinskog vještačenja u iznosu 350,00 eura.

14.13. Slijedom navedenog, tužiteljici pripada parnični trošak u iznosu 3.241,91 eura.

14.14. Na tako određeni trošak tužiteljici su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 1. lipnja 2026.

Sutkinja

Ana Štimac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno 1 1

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

Dostaviti:

- punomoćniku tužiteljice

- tuženiku

- punomoćnici umješača