REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok , Turinina 3
Poslovni broj: P Ob-132/2023-42
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Marini Nikolić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Jukiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ines Bojić, odvjetnici u Zagrebu, uz sudjelovanje posebne skrbnice IG, zaposlene u Centru za posebno skrbništvo Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb, radi spora o roditeljskoj skrbi, nakon glavne, usmene i tajne rasprave, održane i zaključene 20. travnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Hrvoja Jukića, odvjetnika i zamjenice punomoćnice tuženice Zvjezdane Kuprešak, odvjetnice, 1. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Mijenja se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. R1 Ob – 215 / 2019 od dana 5. rujna 2019. godine u t II na način da ista sada glasi:
1. Mldb. VG živjeti će sa ocem FG na adresi oca u [adresa].
2 Osobni odnosi mldb. VG sa majkom BG ostvarivati će se svakog drugog tjedna od petka nakon škole do nedjelje u 19 sati, u tjednu kada dijete ne boravi vikendom kod majke utorkom i četvrtkom nakon škole do 19 sati, polovicu svih školskih praznika i blagdana koji su neradni dan u Republici Hrvatskoj, te po dogovoru roditelja.
3 Nalaže se majci BG da na ime uzdržavanje mldb. VG plaća mjesečni iznos po 186,66 EUR-a, a počevši od dana podnošenja tužbe pa ubuduće sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a ubuduće najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za mjesec za koji se uzdržavanje plaća i to na račun oca."
II. Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi za mlt. VG koji je odobren točkom II rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj R1 Ob -215/19 od 5. rujna 2019. te čini sastavi dio navedenog rješenja, stavlja se izvan snage u dijelu kojim su regulirani osobni odnosi djeteta s ocem.
III. Osobni odnosi mlt. VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], s ocem FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvijat ć e se utorkom i četvrtkom u tjednu kada dijete ne provodi vikend kod oca od završetka nastave do 19,00 h na način da otac preuzima dijete u školi, a nakon susreta ga vraća na adresu majke; svaki drugi vikend (vikendi u parnim tjednima) od petka nakon škole do nedjelje u 19,00 sati kada će otac vratiti dijete na adresu stanovanja majke; mjesec dana tijekom ljetnih praznika i to na način da će tijekom parnih godina dijete s ocem provesti mjesec srpanj, a mjesec kolovoz s majkom, dok će u neparnim godinama s majkom provesti mjesec srpanj, a s ocem mjesec kolovoz; tijekom zimskih praznika na način da će u parnim godinama s ocem provesti prvu polovicu zimskih praznika uključujući i blagdan Božić a, a drugu polovicu uključujući Novu godinu s majkom, dok će u neparnim godinama s majkom provesti prvu polovicu zimskih praznika uključujući i blagdan Božića, a s ocem drugu polovicu zimskih praznika uključujući i Novu godinu; polovicu proljetnih praznika na način da će s ocem u parnim godinama provesti drugu polovicu praznika, a prvu polovicu uključujući blagdan Uskrsa s majkom, dok će u neparnim godinama s ocem provesti prvu polovicu praznika uključujući i praznik Uskrsa, a drugu polovicu s majkom ; polovicu svih drugih državnih praznika i vjerskih blagdana koji su neradni dani u Republici Hrvatskoj od 9,00 sati kada će otac preuzeti dijete na adresi stanovanja majke do 19,00 sati istoga dana kada će vratiti dijete na adresu stanovanja majke, odnosno, ukoliko se radi o praznicima koji se spajaju s drugim danima u tjednu i tijekom kojih nema nastave, dijete će s roditeljima takve praznike provoditi naizmjence, i to s ocem u parnim godinama prvu polovicu praznika, a s majkom drugu polovicu te u neparnim obratno, dok će se u preostalom dijelu primjenjivati redoviti raspored održavanja osobnih odnosa djeteta s ocem namijenjen za ostatak godine.
IV Nalaže se tužitelju FG nadoknaditi tuženici BG troškove postupka u iznosu od 1.000,00 eura, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
I. Osobni odnosi mlt. VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], s ocem FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvijat ć e se utorkom i četvrtkom u tjednu kada dijete ne provodi vikend kod oca od završetka nastave do 19,00 h na način da otac preuzima dijete u školi, a nakon susreta ga vraća na adresu majke; svaki drugi vikend (vikendi u parnim tjednima) od petka nakon škole do nedjelje u 19,00 sati kada će otac vratiti dijete na adresu stanovanja majke; mjesec dana tijekom ljetnih praznika i to na način da će tijekom parnih godina dijete s ocem provesti mjesec srpanj, a mjesec kolovoz s majkom, dok će u neparnim godinama s majkom provesti mjesec srpanj, a s ocem mjesec kolovoz; tijekom zimskih praznika na način da će u parnim godinama s ocem provesti prvu polovicu zimskih praznika uključujući i blagdan Božić a, a drugu polovicu uključujući Novu godinu s majkom, dok će u neparnim godinama s majkom provesti prvu polovicu zimskih praznika uključujući i blagdan Božića, a s ocem drugu polovicu zimskih praznika uključujući i Novu godinu; polovicu proljetnih praznika na način da će s ocem u parnim godinama provesti drugu polovicu praznika, a prvu polovicu uključujući blagdan Uskrsa s majkom, dok će u neparnim godinama s ocem provesti prvu polovicu praznika uključujući i praznik Uskrsa, a drugu polovicu s majkom; polovicu svih drugih državnih praznika i vjerskih blagdana koji su neradni dani u Republici Hrvatskoj od 9,00 sati kada će otac preuzeti dijete na adresi stanovanja majke do 19,00 sati istoga dana kada će vratiti dijete na adresu stanovanja majke, odnosno, ukoliko se radi o praznicima koji se spajaju s drugim danima u tjednu i tijekom kojih nema nastave, dijete će s roditeljima takve praznike provoditi naizmjence, i to s ocem u parnim godinama prvu polovicu praznika, a s majkom drugu polovicu te u neparnim obratno, dok će se u preostalom dijelu primjenjivati redoviti raspored održavanja osobnih odnosa djeteta s ocem namijenjen za ostatak godine.
II. Ova privremena mjera ostaje na snazi do donošenja drugačije sudske odluke, odnosno pravomoćnog okončanja ovog postupka.
III. Žalba ne odgađa provedbu ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i daljnjem tijeku postupka navodi da su stranke bivši izvanbračni partneri i roditelji mldb. VG rođ. **.**.2013. te da je 15. rujna 2019. doneseno rješenje posl.br. R1 Ob – 215/2019 Općinskog suda u Novom Zagrebu, a kojim se u t II odobrio Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od dana 25. listopada 2018. godine.
1.2. Nadalje navodi da su se od dana donošenja prethodnog rješenja osobni odnosi oca s djetetom odvijali po dogovoru na način da je dijete prespavljivalo kod oca dulje od rješenjem predviđenog. Na takav način su odnosi funkcionirali do promjene u ponašanju tužene koja je odlučila bez argumenta promijeniti stav o ostvarivanju odnosa te inzistirati na pridržavanju rješenja. Istodobno, odnos majke prema djetetu se bitno narušio te je ista počela dijete kažnjavati, a što je kod djeteta izazvalo dodatno nezadovoljstvo.
1.3. Također navodi da je majka počela prijavljivati oca te vršiti pritisak posredstvom institucija koje bi trebale obitelji pružiti podršku, a sve s intencijom ocrnjivanja istog i prikaza oca kao problematičnog.
1.4. Budući da je dijete postalo izuzetno nezadovoljno postupanjem majke te inzistira da živi kod oca, a ponašanje majke je izuzetno problematično te majka navodno maltretira dijete i negativno atribuira oca pred djetetom tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se izmijeniti rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. R1 Ob – 215 / 2019 od dana 15. rujna 2019. godine u t II na način da se odredi da će mlt. dijete stanovati s ocem; da će s majkom održavati osobne odnose te da se majci naloži plaćati uzdržavanje u iznosu od 186,66 eura od dana podnošenja tužbe nadalje.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu i daljnjem tijeku postupka navodi da su stranke bivši bračni, a ne izvanbračni drugovi te je nesporno rješenjem ovog suda poslovni broj R1 Ob-215/19 od 15. rujna 2019. reguliran način izvršavanja roditeljske skrbi u odnosu na mlt. dijete stranaka VG na način da je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, time da je istim rješenjem razveden brak stranaka.
2.1. Tužena nadalje navodi da su se u praksi osobni odnosi djeteta s ocem odvijali svaki drugi vikend te dva dana tijekom tjedna prema dogovoru stranaka, međutim, tužitelj se dogovora nerijetko nije držao te je učestalo bez da bi o tome prethodno tuženu makar obavijestio, dijete preuzimao iz škole što je dovodilo do situacija da bi majka ili baka po majci dolazile po dijete u školu da bi od strane učiteljice bile obaviještene da je otac dijete već preuzeo. Tužitelj si je također uzimao za pravo samostalno donositi odluke o tome koliko će dijete vremena provesti s njim, kada će dijete vratiti majci, koji dio praznika će dijete provesti kod njega, koje aktivnosti i gdje će dijete pohađati, o čemu je sve odlučivao bez da bi se s tuženom o istome pokušao dogovoriti te na taj način dovodio tuženu pred gotov čin s izgovorom da se o tome prethodno dogovorio sa djetetom. Na navedeni način tužitelj je remetio vrijeme koje je dijete trebalo provoditi s majkom te tuženoj onemogućavao da organizira i planira vrijeme sa djetetom pa je tako, primjerice, prošle godine tijekom ljetnih praznika naprasno odlučio da će, protivno prethodno postignutom dogovoru, dijete ipak kod njega provesti period koji je trebalo provesti s majkom za koji je majka već unaprijed isplanirala za sebe i dijete putovanje, isto i platila te uzela godišnji odmor, da bi također u vrijeme kada je dijete trebalo biti s majkom dijete prijavio za sudjelovanje na sportskim pripremama o čemu majku uopće nije obavijestio dok se sa sličnim teškoćama u vidu provođenja vremena sa djetetom tijekom ljetnih praznika tužena susreće i ove godine.
2.2. Zbog opisanog postupanja tužitelja, tužena je počela inzistirati na tome da se osobni odnosi odvijaju na način kako je to određeno Planom za slučaj izostanka dogovora između roditelja te nije jasno zbog čega bi inzistiranje tužene na pridržavanju sudske odluke predstavljalo bilo kakvu samovolju budući je takva sudska odluka upravo i donesena za slučaj nemogućnosti postizanja dogovora između roditelja.
2.3. Međutim, unatoč tome, opstrukcije na strani tužitelja su se nastavile, tužitelj se o susretima navodno dogovarao izravno sa djetetom, zaobilazeći na taj način komunikaciju s tuženom te bi tužena nerijetko relevantne informacije o tome gdje se dijete nalaži, kada ide na sportske pripreme, na ljetovanje kod oca i slično, koje bi joj trebao prenijeti tužitelj i o kojim stvarima bi se kao roditelji trebali zajednički dogovarati, saznala od samog djeteta.
2.4. Dakle, netočno je da je tužena odlučila bez argumenata promijeniti stav o ostvarivanju odnosa te inzistirati na pridržavanju rješenja, već je navedeno potaknuo sam tužitelj svojim samovoljnim postupanjem. Na ovaj način tužitelj je počeo opterećivati mlt. dijete, a to i dalje redovito čini pa tako na dijete prebacuje teret odgovornosti za donošenje odluka o tome kada i koliko vremena će provoditi s kojim roditeljem vršeći na taj način na dijete neprimjeren pritisak i dovodeći ga u konflikt lojalnosti što predstavlja i jedan vid emocionalnog zlostavljanja djeteta.
2.5. Tužena nadalje rezolutno negira da se njezin odnos prema djetetu narušio te da je počela dijete kažnjavati te nasilno pristupati djetetu kako to tužitelj navodi u tužbi te, s tim u vezi, ističe da se radi o potpuno izmišljenim tvrdnjama i optužbama. Također, u cijelosti je netočno da je ponašanje tužene na bilo koji način problematično, odnosno, da bi tužena vrijeđala tužitelja i članove njegove obitelji, i to pred mlt. djetetom. Navodi i da se ponašanje koje u tužbi pripisuje tuženoj, odgovara upravo ponašanju samog tužitelja koji opetovano iznosi uvrede na račun tužene, nerijetko ju nazivajući kurvom, pokušava kontrolirati njezin privatni život i kontakte s drugim osobama s to je sve potencirano njegovim zastarjelim i patrijarhalnim stavovima o tradicionalnim ulogama žene i muškaraca i s tim povezanog zamjeranja tuženoj s to ga je napustila i zatražila razvod braka.
2.6. Tužena je sa sestrama tužitelja u korektnim odnosima, u vrijeme kada je sam tužitelj s njima odbijao razgovarati, dijete je odvodila k njima na rođendanske proslave tužiteljevih nećaka i nećakinja te obiteljska druženja, a u odnosu na navode da je vrijeđala tužiteljevu majku, navodi se kako je majka tužitelja preminula 2013. godine slijedom čega je jasno da se radi o potpuno promašenim tvrdnjama. Dakle, upravo je tužitelj taj koji je sklon nasilničkom ponašanju kako prema samoj tuženici tako i prema članovima njezine, ali svoje vlastite obitelji, pa je tako jednom prilikom napao i majku tužiteljice dok je isto tako u više navrata otvoreno vrijeđao svoje vlastite sestre, a to je zapravo odraz uobičajenog ponašanja tužitelja prema osobama ženskog spola, sve kao odraz njegovih patrijarhalnih stavova i uvjerenja.
2.7. Tužena dalje ističe i kako općenito tužiteljev način života nije prikladan za odgoj mlt. djeteta budući da istome manjka bilo kakva struktura, stabilnost i rutina. Tužitelj kao otac je prvenstveno usmjeren na slobodne aktivnosti djeteta, točnije nogomet, dok u cijelosti zanemaruje, primjerice, djetetove školske obveze. Tako tužitelj, za razliku od tužene, redovito popušta željama djeteta, potiče dijete na izostanke s nastave pišući mu ispričnice, a u dane kada dijete zbog navodne bolesti ne ide na nastavu, istovremeno ga vodi na sportske i druge aktivnosti. Tužena smatra da je takva pretjerana permisivnost tužitelja u odgoju i skrbi za mlt. dijete rezultat manjka roditeljskih kompetencija na strani tužitelja te da se radi o krajnje neozbiljnom ponašanju koje ne priliči odgovornom roditelju.
2.8. Uz navedeno, tužena ističe da dijete, po dolasku od oca, odbija prati zube, pospremiti odjeću i slično, što odgovara ponašanju samog tužitelja koji je sklon stvaranju nereda u stambenom prostoru, zatrpavanju istog smećem i neodržavanju higijene prostora do mjere da je svoj vlastiti stambeni prostor, inače obiteljsku kuću koja predstavlja bračnu stečevinu stranaka, a koju je tužena prepustila tužitelju nakon razvoda braka u svrhu očuvanja međusobnih korektnih odnosa radi mlt. djeteta, zatrpao smećem i stvarima da u istome više ne može stanovati zbog čega se preselio kod sestre.
2.9. Zaključno, tužena ne spori činjenicu da je dijete vezano uz oca te da s ocem treba održavati redovite osobne odnose što tužena nikada nije onemogućavala ali smatra kako nikako nije u najboljem interesu djeteta da stanuje s ocem već da dijete treba nastaviti stanovati s majkom budući je upravo majka roditelj koji je u konkretnom slučaju odgovoran, usmjerena isključivo na potrebe i dobrobit djeteta i neopterećena međusobnim partnerskim odnosima stranaka.
2.10. Slijedom svega navedenog, tužena se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže isti odbiti kao neosnovan, međutim, predlaže intervenirati u postojeću sudsku odluku na način da se ista izmijeni u dijelu kojim su regulirani osobni odnosi djeteta s ocem te da se isti jasnije odrede i preciziraju te u određenom dijelu korigiraju i u svom opsegu, smatrajući da je isto u skladu s najboljim interesom mlt. djeteta. U tom smislu predlaže odrediti da se osobni odnosi mlt. VG s ocem odvijaju utorkom i četvrtkom u tjednu kada dijete ne provodi vikend kod oca od završetka nastave do 19,00 h na način da otac preuzima dijete u školi, a nakon susreta ga vraća na adresu majke, svaki drugi vikend (vikendi u parnim tjednima) od subote u 9,00 sati kada će otac preuzeti dijete na adresi stanovanja majke do nedjelje u 19,00 sati kada će otac vratiti dijete na adresu stanovanja majke, mjesec dana tijekom ljetnih praznika i to na način da će tijekom parnih godina dijete s ocem provesti mjesec srpanj, a mjesec kolovoz s majkom, dok će u neparnim godinama s majkom provesti mjesec srpanj, a s ocem mjesec kolovoz, tijekom zimskih praznika na način da će u parnim godinama s ocem provesti prvu polovicu zimskih praznika uključujući i blagdan Božić a, a drugu polovicu uključujući Novu godinu s majkom, dok ć e u neparnim godinama s majkom provesti prvu polovicu zimskih praznika uključujući i blagdan Božića, a s ocem drugu polovicu zimskih praznika uključujući i Novu godinu, polovicu proljetnih praznika na način da ć e s ocem u parnim godinama provesti drugu polovicu praznika, a prvu polovicu uključujući blagdan Uskrsa s majkom, dok ć e u neparnim godinama s ocem provesti prvu polovicu praznika uključujući i praznik Uskrsa, a drugu polovicu s majkom, polovicu svih drugih državnih praznika i vjerskih blagdana koji su neradni dani u Republici Hrvatskoj od 9,00 sati kada će otac preuzeti dijete na adresi stanovanja majke do 19,00 sati istoga dana kada će vratiti dijete na adresu stanovanja majke, odnosno, ukoliko se radi o praznicima koji se spajaju s drugim danima u tjednu i tijekom kojih nema nastave, dijete ć e s roditeljima takve praznike provoditi naizmjence, i to s ocem u parnim godinama prvu polovicu praznika, a s majkom drugu polovicu te u neparnim obratno, dok ć e se u preostalom dijelu primjenjivati redoviti raspored održavanja osobnih odnosa djeteta s ocem namijenjen za ostatak godine. Također predlaže da joj tužitelj nadoknadi troškove postupka.
3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvješće o obveznom savjetovanju prije pokretanja sudskih postupaka u vezi s djetetom (str. 5- spisa), rješenje ovog suda poslovni broj R1 Ob-215/19 od 5. rujna 2019. (str. 7-14 spisa), prijedlog i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Novi Zagreb (str. 34-38 spisa), fotografije (str. 52-55 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (str. 79-98 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem stranaka.
4. Uvidom u rješenje ovog suda poslovni broj R1 Ob-215/19 od 5. rujna 2019. kojim je razveden brak stranaka i odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 25. listopada 2018. utvrđeno je da je istim Planom predviđeno da će mlt. VG stanovati na adresi majke, a da će se osobni odnosi s ocem odvijati prema dogovoru roditelja, a u slučaju da dogovor izostane VG će viđati oca na sljedeće načine: svaki 1. i 3. vikend u mjesecu od petka u 15,00 sati do nedjelje u 19,45 sati; utorak i četvrtak od 8,00 sati do idućeg dana u 8,00 sati (24 sata u skladu s vremenom Ivanovih aktivnosti i vrtićkih/školskih obaveza); svaki dan u vrijeme održavanja treninga i drugih sportskih/vrtićkih/školskih aktivnosti, priredbi i slično; svaki drugi vjerski blagdan i državni praznik u RH koji su neradni dani od 10,00 do 20,00 sati; polovicu zimskih, ljetnih i proljetnih praznika (svake neparne godine prvi dio, svake parne drugi dio praznika).
4.1.Između stranaka je nesporno da su ispunjeni uvjeti za izmjenu rješenja kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, ali je sporno pitanje s kojim će roditeljem dijete stanovati te kako će se održavati osobni odnosi s drugim roditeljem.
5. Iz mišljenja i prijedloga Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Novi Zagreb (dalje: Zavod) proizlazi zaključak stručnog tima koji procjenjuje da je majka roditelj koji u većoj mjeri posjeduje i demonstrira sposobnost razumijevanja djetetove perspektive i potreba, kao i roditelj koji u većoj mjeri razumije i uvažava važnost uloge oba roditelja u djetetovom životu. Otac iskazuje polarizirano viđenje sebe i djetetove majke, koju opisuje u vrlo negativnim terminima, što sugerira nezrele mehanizme funkcioniranja ličnosti koji potencijalno mogu dovesti do neprikladnih roditeljskih stavova i ponašanja, daljnjeg poticanja roditeljskog konflikta te svjesnih ili nesvjesnih pokušaja da se djetetu nametne vlastita negativna slika o drugom roditelju. Kod mlt. VG se opaža polarizirano viđenje roditelja, o čemu izvještava i savjetovalište Luka Ritz, a iz sadržaja provedenog razgovora proizlazi da dijete oca idealizira oca, a majku devaluira. Opisana pojava najvjerojatnije je posljedica očevog polariziranog viđenja sebe i djetetove majke, što je štetno za Ivanov daljnji pravilan razvoj osobnosti te može imati negativne posljedice po djetetovo mentalno zdravlje. Stoga stručni tim Zavoda smatra da je u interesu mlt. VG roditeljsku skrb urediti na način da VG provodi više vremena s roditeljem koji iskazuje balansiraniji pogled na sebe i drugog roditelja te, koji u većoj mjeri uvažava i njeguje važnost djetetovog odnosa s drugim rodi teljem, a iz svega navedenog proizlazi da je to majka. Stručni tim procjenjuje da je u interesu mlt. VG da nadalje živi s majkom, a kontakte s ocem ostvaruje u istom ili suženijem opsegu u odnosu na aktualni Plan o zajedničkoj roditeljskoj. Podržava ju prijedlog majke da se osobni odnosa djeteta s ocem jasnije odrede i preciziraju.
5.1. Tijekom postupka pred Zavodom proveden je razgovor psihologinje s mlt. VG koji spontano i samoinicijativno verbalizira da želi živjeti s ocem, izražava da bi „tata sve dao za njega“, da je „dobar, sprema, kuha, šiša ga, vozi ga na treninge, pomaže sa zadaćom, s njim je sve najbolje“. Za majku navodi kako se „ne brine najbolje, ne pokazuje ljubav, ne kuha, stalno viče, prije ga je tukla, zabranjuje mu“. Izjašnjava se kako je njegova želja da živi s ocem, a majku povremeno posjećuje, „kad bi on to htio“. Opisano argumentira time što „s ocem osjeća neopisivu ljubav“, a s majkom „jednostavno ne želi biti“. Izjašnjava se da otac o majci ne govori negativno, dok majka o ocu govori, govori da je otac loš, da govori loše o drugima i da laže.
5.2. Vezano uz svoju sliku o roditeljima izjavljuje kako otac nema niti jednu manu ili negativnu stranu te da ga smatra savršenim. Za majku navodi da laže i izmišlja te opisuje situaciju kad mu je majka rekla da je kod kuće, a on i otac su zatim vidjeli njezin auto u gradu. Smatra da majka nema niti jednu pozitivnu stranu ili osobinu, ne može se sjetiti ničega dobrog u vezi majke. Opisuje uredne vršnjačke odnose te dobno prikladne i uobičajene interese, kao i načine provođenja slobodnog vremena.
5.3. Zavod navodi da je VG u kontaktu topao i senzibilan dječak. Prilikom razgovora o roditeljima plače, ne zna verbalizirati kako se osjeća i što mu izaziva suze. Iskaz o roditeljima, njegovim željama i njihovim osobinama ostavlja dojam unaprijed pripremljenog, neautentičnog izlaganja.
5.4. U odnosu na prigovore tužitelja Zavod se očitovao u podnesku od 9. srpnja 2024. u kojem navodi da se Zavod, prilikom izrade nalaza i mišljenja, prvenstveno vodi pravima, potrebama i interesima djeteta koje stavlja u središte svojih prijedloga i postupanja te ne zauzima strane u sukobu roditelja niti zastupa njihove interese i potrebe. Prijedlog je sastavljen na temelju razgovora s roditeljima, terenskog izvida na adresama stanovanja roditelja, razgovora s mlt. djetetom, psihologijskom obradom roditelja te uvidom u dokumentaciju. Navodi tužitelja o majčinom neprimjerenom postupanju nisu potvrđeni. Stranke su obavezne poštivati Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a Zavod ih je dužan na to upozoravati. Zavod nema saznanja da bi stručna djelatnica Zavoda koja je ranije bila članica stručnog tima bila majčina prijateljica. U prijedlogu se ne navodi da se otac svjesno, namjerno i maliciozno koristi "ružnim manipulacijskim metodama" kako bi narušio odnos majke i djeteta, već je procjena stručnog tima da je očev, izrazito negativan i polariziran, stav prema majci vjerojatno u podlozi nekih Ivanovih reakcija i izjava vezanih uz roditelje, pri čemu Zavod ne navodi da su kod djeteta utvrđeni poremećaji i problematično ponašanje niti Zavod nema saznanja da ga majka karakterizira tim terminima. Zavod smatra da je zbog izostanka roditeljske suradnje i komunikacije (što se ocjenjuje kao rizičan faktor za dijete) potrebno da se oba roditelja uključe u savjetovanje pa koriste priliku da ih se na navedeno uputi, pri čemu ističu da bi praksa upoznavanja roditelja s nalazom psihologijske obrade i kontinuirano savjetovanje roditelja bilo u interesu korisnika, ali navedene radnje nisu u mogućnosti provoditi obzirom na opseg radnih zadataka stručnih djelatnika Zavoda. Dodaju da je teško utvrditi što je bilo u podlozi djetetovih suza, posebno što ih on sam ne zna objasniti. Budući da VG roditelje prikazuje na polariziran način, pri čemu oca idealizira, takve reakcije kod djeteta nisu u skladu s pretpostavkom da majka pokušava izvršiti utjecaj na dijete. Stambene prilike majke su ocijenjene kao potpuno primjerene za stanovanje djeteta, pri čemu Zavod smatra da su materijalne prilike manje važan faktor kod davanja mišljenja o roditeljskoj skrbi.
6. Tijekom postupka provedeno je vještačenje roditeljskih kapaciteta po vještacima psihologinji Veri Lisec-Repić i dr. med. psihijatru Strahimiru Sučiću. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su oba roditelja do sada imala relativno dobar i adekvatan odnos prema djetetu, ali se u prethodne dvije godine odnos između majke i sina postupno pogoršava. Otac prema sinu ima emocionalno topao i blizak odnos, a iz zapažanja vještaka proizlazi da u promjeni odnosa majke i sina veliki utjecaj ima očevo ponašanje u kojem on koristi dječaka kao saveznika protiv bivše supruge. Majka djeteta je na primijećeno udaljavanje djeteta reagirala povrijeđenošću i povlačenjem, a time je dodatno povećala mogućnost većeg utjecaja oca na dječaka. Otac i sin dijele zajednički afinitet prema sportskim aktivnostima, posebno nogometu, po čemu se još više povezuju i dijele uzajamne interese.
6.1. Vještaci navode kako oba roditelja pokazuju relativno dobar uvid u potrebe dječaka, da ima vezu sa oba roditelja. Ono oko čega se roditelju ne slažu jest pitanje s kim dječak treba živjeti.
6.2. VG oca opisuje u superlativima, dok je za majku rekao kako bi on ipak "nekad išao k njoj". Iz skale obiteljskih odnosa vidljivo je da mlt. VG smatra da je otac u odnosu na njega vrlo emocionalan i da mu je na raspolaganju (više nego što to osjećaju djeca u prosjeku koja nisu u sukobu lojalnosti). Za majku ima osjećaj dosta izražene emocionalne hladnoće i udaljenosti. Što se tiče dječakove percepcije kontrole, odnosno načina na koji roditelji modificiraju njegovo ponašanje, za majku smatra da je nešto više kruta, a za oca da je manje zahtjevan prema njemu nego što to djeca u prosjeku doživljavaju za očeve.
6.3. Kod dječaka je izražen konflikt lojalnosti u odnosu na roditelje za koje ima potpuni uvid u njihove negativne odnose te, zbog osjećaja da je otac više oštećena strana, nastoji biti uz njega, a otac svojim postupcima i ponašanjem utječe na takav stav kod dječaka.
6.4. Vještaci preporučuju za oba roditelja da poduzmu određeno korigiranje vlastitog ponašanja u odnosu prema djetetu. Za oca smatraju da treba razriješiti vlastite unutarnje konflikte povrijeđenosti i napuštenosti tako da odlazi na psihoterapiju na kojoj bi naučio kako se odnositi i komunicirati s djetetom ne tražeći od sina u isto vrijeme razumijevanje i podršku za sebe. Otac bi se trebao potruditi da u komunikaciji sa sinom ne govori negativne komentare, stavove i stavove prema majci. Za majku vještaci smatraju da treba odlaziti na psihoterapiju radi ambivalentnosti, emocionalne vulnerabilnosti te zbog reagiranja u vidu povlačenja i/ili impulzivnog reagiranja. Majka bi trebala poraditi na adekvatnom izražavanju emocionalnosti prema djetetu.
6.5. Vještaci navode da je otac dosadašnjim ponašanjem prema sinu s njim stvorio blizak i topao odnos. No, taj se odnos velikim dijelom temelji na građenju savezništva oca i sina nasuprot majke, što vještaci smatraju dugoročno nezdravim i štetnim. Zbog toga preporučuju da je ipak bolje da dječak ostane živjeti sa majkom, a s ocem da ostvaruje osobne odnose dva cijela vikenda u mjesecu, s time da otac ima pravo da sina i dalje vodi na treninge i druži se s njim po dogovoru s majkom.
6.6. Na pitanje suda o roditeljskim kapacitetima oca i majke, vještaci zaključuju da oba roditelja imaju zadovoljavajuće osnovne roditeljske kompetencije. Iako su i otac i majka u osnovi dobri roditelji, smatraju da postoji potreba za korigiranjem određenih krivih obrazaca kod oba roditelja u odnosu prema zajedničkom djetetu. Smatraju da je bolje da dječak nastavi živjeti kod majke kako bi se izbjeglo daljnje udaljavanje sina i majke.
7. U odnosu na nalaz i mišljenje tužitelj je podnio prigovore na koje su se vještaci očitovali na ročištu održanom 23. rujna 2025. Tom prilikom vještaci navode da iz prigovora proizlazi kao da bi vještaci trebali saslušati jedino tužitelja i sastaviti nalaz i mišljenje onako kako on želi. Tužitelj navodi da je tuženica godinama opstruirala viđanje s njime i traži zašto su vještaci odlučili da dijete ostane s majkom. To da su vještaci uzeli u obzir njegovo porijeklo, stupanj obrazovanja, da je tuženica tužitelja omalovažavala radi ruralnog porijekla, vještaci nisu uzeli kao bitnu činjenicu nego nalaze i obradu osobnosti jednog i drugog roditelja. Da dijete trenutno ima bolji odnos s ocem vještaci su uzeli sa sumnjom na način postupanja prema djetetu, jer je iz obrade djeteta razvidno da mu otac popušta i u nekoliko podataka dolaze do zaključka da on s njime razgovara negativno o majci. Tako da bi se postupanje oca moglo smatrati u nekom smislu manipuliranjem. Radi toga vještaci nisu uzeli kao najbitnije to što se odnos djeteta prema majci promijenio. Zamjerka na majku je da se u takvoj situaciji nije postavila aktivno, nego povlačeći i zbog toga su i preporučili da oboje idu na psiho terapiju da se nauče na bolji način nositi u tim odnosima. Činjenice o obitelji majke i obitelji oca nisu razmatrali na tako značajan način kako to otac u svom podnesku navodi. Ne uključuju analizu bake, majčinog oca itd. vještaci su se fokusirali na same roditelje. Ova analiza tužene u smislu frustracija i nezadovoljstva da nije upisala željeni fakultet i da njena kuća kod nje budi samo negativne uspomene, to je po vještaku nedopustiva analiza osobe te vještak ne znam kako si otac dozvoljava takvu analizu majke u prigovoru navesti. Otac također navodi da mu je majka rekla da ga ne voli, da nije željela imati djecu, to ništa nije rekao na vještačenju, nego sada u prigovoru. Vještaci su zapravo razmotrili osobnost i tužitelja i tuženice i zaključili da je otac rigidnija osoba i da ima određenih emocionalnih odstupanja. Za majku također postoje emocionalna odstupanja, ali ona ima veću širinu i smatra ju da je njena briga za dobrobit djeteta sveobuhvatnije nego što bi se to očekivalo od oca. Mišljenje djeteta su shvatili kao manipuliranje od strane oca koji ga vodi na nogomet i sklapa određeni savez sa dječakom. U tom savezu su se njih dvoje formirali nasuprot majke, što nije u redu u jednom takvom odnosu. Ne misle da njih dvojica ne trebaju imati dobar odnos, ali ne da taj njihov odnos bude nasuprot majke.
7.1. Na poseban upit punomoćnika tužitelja o tome na koji način su vještaci utvrdili da postoji savez oca i sina naspram majke, odgovaraju da iz razgovora sa svakim od njih, kao i testovima koje su proveli s djetetom, tako je na skali o tome kako ga prihvaćaju roditelji dijete navelo da ga otac prihvaća enormno više nego majka, dok za oca daleko manje osjeća da ga kontrolira i usmjerava, što znači da je otac popustljiv, a navedeno djetetu imponira. Vještaci savez oca i djeteta u nekoj mjeri razmatraju kao negativnu osobinu na strani oca, zbog toga što je njihovo nastojanje da dijete ima izvrstan odnos s oba roditelja, a u konkretnom slučaju dijete stvara odnos s ocem u kojem sve više isključuje majku, što nije nastalo iz ničega. Na upit odgovara da vještaci trenutno nemaju izvještaj o tome s kojim roditeljem dijete stanuje i na koji način ostvaruje osobne odnose s drugim roditeljem. Na upit što su vještaci predložili o tome s kim bi dijete trebalo živjeti i na koji način bi dijete trebalo ostvarivati osobne odnose s drugim roditeljem, navode da nisu predložili. U odnosu na roditeljske kapacitete, utvrđeno je da oba roditelja imaju adekvatne kapacitete i da su sposobni biti roditelji, međutim, malu prednost su ipak dali majci, a sve kako se dijete više ne bi udaljavalo od majke. Navedeno stoga što je kroz testiranja, razgovore i nalaze utvrđeno da će majka dati sveobuhvatniji odgoj. Vještaci su dali i preporuku da oba roditelja odlaze na terapiju kako bi se naučili bolje postupati u konkretnoj situaciji i da se dijete ne koristi kao sredstvo u njihovoj borbi. Kad VG kaže da bi želio živjeti s ocem, vještaci to ne ocjenjuju kao u potpunosti autentičnu izjavu, jer djeca kad su izmanipulirana oni toga nisu svjesni te se iskreno priklanjaju onome tko ih uspije privući. Na upit imaju li roditelji jednake roditeljske kompetencije te postoje li kakva ograničenja na strani bilo kojeg od roditelja, odgovaraju da su u osnovnom smislu njihove kompetencije približno jednake u smislu da oboje vole dijete i žele djetetu najbolje. Međutim, otac svjesno ili nesvjesno udaljava sina od majke što dugoročno nije dobro za dijete. Na upit da li bi podjednako vrijeme koje dijete provodi s jednim, odnosno s drugim roditeljem, bilo adekvatno da se zadovoljni djetetova potreba za oba roditelja, a da se uzme u obzir i njegova želja te roditeljske kompetencije, odgovaraju da u slučaju razvoda braka dolazi do završene priče i smatraju da dijete ne bi trebalo biti podjednako kod oba roditelja, jer je to maltretiranje za dijete, nije u skladu s njegovom dobrobiti, već se radi o potrebama roditelja. Vještaci u tom smislu nikada nisu dali mišljenje da dijete bude podijeljeno kod oba roditelja. Smatraju da dijete mora imati stabilnu bazu, siguran dom i sigurnost, gdje gradi samopouzdanje uz ostvarivanje kvalitetnih osobnih odnosa s drugim roditeljem.
7.2. Tužitelj je prigovarao iskazu vještaka navodeći da vještaci nisu znali odgovoriti na koji način dijete trenutno stanuje te kako ostvaruje osobne odnose s drugim roditeljem; da su vještaci na ročištu 23. rujna 2025. izjavili da nisu predložili model budućeg života djeteta i odražavanja osobnih odnosa, iako iz pisanog nalaza i mišljenja proizlazi da su isti dali pa postoji kontradikcija između njihovog usmenog izlaganja i onoga što su iznijeli u pisanom dijelu. Smatra da rigidan stav vještaka u vezi tzv. ravnopravnog roditeljstva daje zaključak da vještaci nisu napredovali u prihvaćanju novih metoda u smislu postizanja jednakosti roditelja i prava djeteta na pristup jednakosti oba roditelja pa navedeno dovodi u sumnju njihove kompetencije. Stoga tužitelj smatra kako je vještačenje nedovoljno stručno obrazloženo te predlaže odrediti novo vještačenje.
7.3. Navedenom se protivila tuženica navodeći da su prigovori tužitelja paušalni, da tužitelj u prvi plan stavlja pravo djeteta na odnos s roditeljem, a zanemaruje činjenicu da niti jedno konvencijsko pravo, osim prava na slobodu od mučenja i nečovječnog postupanja nije apsolutno te podliježe ograničenjima, a osnovni orijentir je najbolji interes djeteta kao osnovni standard. Tako i u ovoj situaciji gdje je jedan od roditelja ocijenjen manipulativnim. Također, vještaci nemaju funkciju provođenja nadzora u obitelji pa da bi mjesecima nakon izrade nalaza i mišljenja trebali znati kako dijete trenutno stanuje, a kako ostvaruje osobne odnose s drugim roditeljem. Nejasno je zašto bi nalaz vještaka bio kontradiktoran, obzirom da su vještaci u cijelosti ostali kod pisanog nalaza.
7.4. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, koje je sačinjeno obuhvatno , odnosno uvidom u spis, na temelju medicinske dokumentacije, vlastite obrade – razgovora s psihijatrom te psihološkim testiranjem. Mišljenje je suda da su vještaci jasno i smisleno obrazložili svoj nalaz i mišljenje i otklonili prigovore tužitelja, osobito uzimajući u obzir da je zadatak vještaka u ovom postupku bio ocijeniti roditeljske kapacitete stranaka što su vještaci napravili kako u svom pisanom nalazu i mišljenju, tako i u usmenom iskazu te su u tom dijelu naveli da prednost daju majci, što su i obrazložili. U pogledu prigovora kontradiktornosti mišljenja u odnosu na prijedlog za stanovanje djeteta i održavanje osobnih odnosa, kojeg su vještaci također naveli u svom mišljenju, valja reći kako takav zadatak vještacima nije bio zadan te se sud vodio njihovim mišljenjem i prijedlogom primarno u odnosu na ocjenu roditeljskih kapaciteta.
7.5. U odnosno na navode o rigidnom isključujućem stavu vještaka vezano za ravnopravno roditeljstvo, navodi se da tužitelj u predmetnom postupku nije niti predlagao da dijete stanuje po principu pola/pola, nego tek na ročištu 23. rujna 2025. te, nakon što su vještaci dovršili usmeno izlaganje i napustili sudnicu, tužitelj navodi da ostaje kod tužbenog zahtjeva, ali da bi u interesu djeteta bilo i donošenje odluke da dijete stanuje s jednim roditeljem, ovdje tužiteljem, a da s drugim ostvaruje osobne odnose po principu ravnopravnog provođenja vremena, po mogućnosti jedan tjedan ili što je god moguće bliže navedenom načinu. Nejasno je stoga zašto tužitelj ocjen juje nalaz i mišljenje vještaka kao nestručan zbog njihovog stava u odnosu na ravnopravno roditeljstvo, u situaciji kad vještaci uopće nisu imali zadatak očitovati se o tome je li princip stanovanja pola/pola u interesu djeteta, jer takav zahtjev prije izrade nalaza i mišljenja nije niti stavljen.
8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da on cijelo vrijeme upozorava nadležne institucije da je odnos između njega i tuženice narušen, kao i odnos majke i djeteta, o tome je podnosio prijave i policiji, a obavještavao je i socijalnu skrb, ali nitko ne reagira i zato je pokrenuo predmetni postupak. Trenutno se osobni odnosi njega i djeteta odvijaju kako je predviđeno planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, međutim, povremeno dijete oca zove da dođe po njega, pa ga je jednom prilikom tako nazvao 18.09.2024., jedva je pričao i plakao pa je otišao po njega i kad je došao dijete je bilo ispred kuće, s ruksakom i vrećicom u kratkom rukavima bez jakne, rekao mu je da mu mama nije dala da se obuće. Bila su otvorena vrata od kuće i čuo je da je tuženica vikala djetetu "eto sretno" i zalupila vratima. VG je plakao, zagrlio oca, otac ga je odveo kod sebe i poslao poruku tuženici da će se sutradan dogovoriti što će s njim. Otac mu je tada rekao da ga je majka gurala, udarala, vikala mu, prijetila sa socijalnom, sudom, policijom, a to nije prvi put. Drugi vikend nije htio ići kod majke, pa je prijetila da će otići na trening i pred trenerom reći da ga tata ne da mami. Tada je dijete cijeli tjedan bilo prestrašeno i u šoku. Sve ovo o čemu priča može se pitati VG, on ga je sam molio da dovedu socijalnu da ispriča što mu je majka još radila. Tužitelja proglašavaju manipulatorom i lažovom, a on zna da dijete nije dobro i da ovo nije prvi put da on bježi od majke, niti je prvi put da je majka agresivna prema djetetu. Iskreno se boji za njega. Tužitelj ima uvjete za stanovanje djeteta. Plaća za njega uzdržavanje, ali i sve aktivnosti, rođendane, pričest, školski pribor, u svim segmentima je s njim. Čuju se dnevno par puta i preko poruka, imaju savršen odnos, vole se i poštuju. Po potrebi tužitelj odlazi u školu na roditeljske sastanke i informacije, također, ide s njim kod doktora. Sada je uzeo uputnicu za Klaićevu zbog osipa. Vodio je dijete k doktoru kad je slomio ruku, a majka je bila na putu. Dogovara za njega i ortodonta. Otkad je podnio predmetnu tužbu, majka ga prijavljuje na sve strane. Po njemu se radi o nekim nevjerojatnim prijavama npr. da dijete tri dana nosi iste bokserice, da je on više prijatelj nego otac, da dijete loše uči u školi, iako ima 5.0 prosjek i dobiva pohvalnice, da on vuče dijete na nogomet zbog svojih frustracija jer je propali nogometaš, a dijete voli nogomet i on ga u tome podupire. Otkad je predmetna tužba podnesena, tuženica inzistira na poštivanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, iako je dijete prije pola vremena provodilo sa njim, a pola s majkom. Međutim, kad je majka na putu, a ona često putuje te je tako bila u Americi, Beču, Budimpeštu, Splitu, Turskoj i sl., dijete je cijelo vrijeme sa njim. Na kraju navodi da dijete nije dobro, rekao je majci da želi živjeti sa ocem na što mu je ona rekla da samo preko nje mrtve. Osim toga, mu je ispričao kako je uzela njihovu sliku, gazila ju nogama, porazbijala i bacila u smeće. Dijete mu govori da se s majkom ne može ništa dogovoriti, da dolazi nervozna s posla. On samo želi da dijete odrasta u normalnim uvjetima, da ima bezbrižno djetinjstvo. Rekao mu je da bi volio pred svima to na sudu i reći. Pričao mu je da ga je majka nagovarala da ide na policiju reći da tužitelj njoj govori da je kurva, da zlostavlja nju i njega. Majka je došla po dijete u školu i rekla mu da ide na neko mjesto iznenađenja, a odvela ga u policijsku postaju, čega se on preplašio i nakon čega su mu rekli da ne smije o tome nikome govoriti, pa je on o navedenom saznao tek nakon par mjeseci kad su ga pozvali na razgovor. I inače se boji policije jer je majka već nekoliko puta zvala policiju kada VG nije htio ići kod nje.
8.1. Na poseban upit punomoćnika tužitelja o tome koliko vremenski u jednom mjesecu dijete provede sa njim, odnosno je li to više nego s majkom, obzirom da dolazi kad ja majka na putu ili kad se s njom posvađa, odgovara da je više vremena sa njim. Ne zna točno koliko puta g je tuženica prijavila, bilo je to dosta puta. Misli da je dijete vodila na policiju samo jednom, a iz toga nije proizašao nikakav postupak protiv njega. Odnos između majke i djeteta je narušen dugo vremena, a eskaliralo je u zadnje vrijeme, odnosno od podnošenja tužbe u ovom postupku. On sa tuženicom ne može dogovoriti da dijete dođe k njemu za neke određene prigode npr. za rođendane i sl., već mu ona kaže da se drži sudske odluke. Ponekad ju onda dijete traži u takvim situacijama. Tako je npr. bilo za pričest od rođakinje kad je VG molio majku da ga pusti da ide sa ocem, misa je bila u 10.30 sati, a tuženica je rekla da može ići u 11.00 sati i tužitelj je došao po njega, ali ga je onda majka odvela za vrijeme ručka prije nego što je uopće uspio pojesti. Tako tuženica komplicira situacije vezano za utakmice i za treninge. Ova situacija utječe na dijete na način da je stalno u grču. On sada ulazi u pubertet i tužitelj se boji da bi mogao pobjeći. Govori mu da ga majka tuče po licu, vuče za uši i sl. Misli da bi u slučaju da se odluka o stanovanju djeteta i osobnim odnosima izmijeni to bilo u interesu djeteta, jer će biti u zdravijoj i normalnijoj okolini bez stresa i nasilja. Sve situacije nasilja on je prijavio Zavodu, ali ih oni nisu uzeli u obzir kod sastavljanja mišljenja, jer su prihvatili ono što je rekla tuženica. On je spreman da se provede vještačenje u ovom postupku i svjestan je da će isto obuhvatiti i njega i dijete, a navedeno želi i VG.
8.2. Na poseban upit punomoćnice tuženice je li pročitao mišljenje Zavoda u predmetnom postupku, odgovara da je. Na upit što smatra o njihovim navodima da je njegovo viđenje njih kao roditelja polarizirano, odgovara da je sve rekao u svom današnjem saslušanju, odnosno da je problem u tuženici. Na upit odgovara da je u rujnu 2024. s djetetom proveo tri ili četiri vikenda. Na upit ogovara da se ne može sjetiti koliko vikenda bi imao pravo provesti s djetetom prema planu o roditeljskoj skrbi, jer po tom planu nisu nikada funkcionirali i ne funkcioniraju. Na upit je li to njegova volja ili njihova zajednička volja da ne postupaju po planu, odgovara da je to djetetova volja, zbog zlostavljanja te da je on dijete prihvatio. Na upi t zašto dijete u Poliklinici nije spomenulo da bi bilo zlostavljano od strane majke, odgovara "a što vi mislite". Navodi da se dijete boji majke. Na upit ide li dijete u neki savjetodavni tretman, i je li netko tamo primijetio da se dijete boji majke, odgovara da ide u Zavod Luka Ritz i on je tamo sve rekao što mu se događa, a osoba koja je s njim razgovarala je odgovorila da će porazgovarati s majkom, a nikog drugog nije obavijestila. Na poseban upit odgovara da on majku nije prijavljivao institucijama, već je davao izjave i oni su iz razgovora mogli zaključiti o čemu se radi. Na upit smatra li da dijete iskorištava ovu situaciju i manipulira roditeljima, odgovara da ne. Na upit je li u situaciji koju je ranije opisao u svom iskazu kad je došao po dijete u 21.00 sat pred majčinu kuću, pokušao razgovarati s majkom i pitati što se dogodilo, odgovara da nije i to zato što je majka izbacila dijete i zalupila s vratima, pa su njih dvojica sjeli u auto gdje sam ga je smirivao i nakon toga poslao poruku majci. Na upit gdje se nalaze školske knjige djeteta, odgovara da pola pola, odnosno i kod njega i kod majke te po potrebi uzima i vraća što je potrebno. Pojašnjava da dijete npr. nakon škole ide kod njega i ako idući dan ima nastavu te su mu potrebne neke knjige, on ga odveze kod majke da uzme što mu treba, a isto tako je i za vikend bilo da je kod njega bilo da je kod majke, on mu odveze knjige koje su mu potrebne kod majke ili, pak, ode kod nje po knjige ako ući kod njega. U pogledu osobnih dokumenata odgovara da se osobna i zdravstvena iskaznica nalazi kod njega, a ako je potrebno onda su kod majke u slučaju da npr. s djetetom prelazi granicu ili ako se ide s njim na neki zdravstveni pregled. Na upit odgovara da on na normalan način razgovara s djetetom o majci, pokušava da dijete ima normalan odnos s majkom, govori mu da joj se javi i sl. Na poseban upit ima li majka pozitivne osobine, odgovara da ne zna, oni nisu u ni u kakvom kontaktu, ali jako loše utječe na dijete, jer je za dijete potrebno da te pozitivne osobine budu prisutne stalno u svim segmentima, a ne da mu se nešto kupi, a onda se pred drugom djecom zove policija zbog nečeg što je on navodno napravio. Tom prilikom ga je majka prijavila da joj je rekao da je kurva i da ima bijelo oko usta. Po njegovom mišljenju djetetu je potrebna majka, odnosno potrebna mu je obitelj, to je suludo pitanje. On je djetetu promijenio liječnika bez suglasnosti majke i to stoga što je majka tada bila na putu, a dijete je slomilo ruku, njemu je bila potrebna uputnica, dijete je bilo prijavljeno kod pedijatra, a po dobi je već trebalo biti kod liječnika opće prakse, što su njemu i majci ranije rekli. Tada je dom zdravlja bio u nekim građevinskim radovima i on je dijete prijavio kod liječnice koja je blizu majčinog mjesta stanovanja u [adresa]. O tome je poslao poruku majci. Na poseban upit je li promijenio djetetu klub nogometni bez suglasnosti majke, odgovara da je jer majka to nije željela, a dijete je tražilo. Na upit kako njegov odnos s tuženicom utječe na dijete, odgovara da utječe emotivno na njega, da je on jako tužan, a i on je tužan jer se boji za dijete. Na upit je li se spreman uključiti u savjetovanje pri obiteljskom centru, a sve u skladu s preporukom Zavoda, odgovara da je te da je spreman pomoći djetetu. Na upit odgovara da on s bivšom suprugom kad je potrebno razgovara "oči u oči", odnosno kad se vide on ju pozdravi pa je tako i danas pozdravio prije ročišta, a ona njega nije. Na upit odgovara da je bio kod HG negdje prošle godine da provjeri da li ga je supruga prijavljivala, obzirom da je tako prijetila da će ga prijaviti na različite strane.
Na upit je li tužitelj spreman poštivati plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili će tuženica pokrenuti ovrhu, odgovara da normalno da je spreman poštivati takav plan.
9. Iz iskaza tuženice proizlazi da odnos nje i tužitelja je već odavno loš, a i situacija između nje i djeteta je loša u smislu da je VG u potpunosti pod utjecajem oca. Njezina komunikacija s tužiteljem se odvija preko VG i kad ona nazove tužitelja on joj da VG na telefon. Tako joj dijete prenosi poruke i ona najčešće pusti ono što VG traži u dogovoru s ocem. Tužitelj tvrdi da ona nije htjela djecu, što ju osobito boli zbog činjenice da je šest mjeseci nepomično ležala i čuvala trudnoću, da je jedan i pol mjesec bila uz dijete u vrijeme dok je bio u inkubatoru, da prva četiri mjeseca po porodu nije izlazila, već je vježbala s djetetom, a da četiri godine nakon rođenja ni je izašla na kavu, jer oca gotovo nikada nije bilo. On dijete nije izveo u šetnju, nije mu presvukao pelenu, nije se niti jednom probudio po noći. Osim toga, ona je dijete upisala na nogomet u Botincu, a dijete je sada duboko izmanipulirano. Dva puta je oca prijavila policiji. Naime, otac ju je uhodio, dolazio na posao, pričao odvratne laži o njoj, a kulminacija je bila kad je na nogometnoj utakmici pred svima vikao da je kurva i tada ga je prijavila policiji te je na obavijesni razgovor pozvan on i dijete. Drugi put ga je prijavila kad je dijete trebalo provesti ljeto sa njom, a otac ga je istovremeno upisao u nogometni kamp. Ona je došla po dijete kad se vratilo, a istovremeno je došao i otac i rekao da će ga uzeti i odvesti na ručak, iako mu je rekla da je to njihovo vrijeme. On je tada pred djetetom rekao neka si obriše bijelo na ustima i u kosi i tada je zvala policiju. VG je već šest godina tampon zona između njih i ona s djetetom dogovara vikende, godišnji i sl. Ako ne pristane na termin koji otac predloži, onda VG to traži od nje. U zadnjih mjesec dana dijete je samo jedan vikend provelo sa njom, a s ocem je išao na dva sprovoda, svadbu i utakmicu i ona je sve to pustila. Ta količina laži koju otac izgovara je zabrinjavajuća. Ona VG nije nikada tukla, upozoravala je Zavod da otac priča VG užasne laži o njoj, stalno spominje neke njezine partnere, nju krivi za razvod braka. Zbog svega, je VG pun ljutne prema njoj i to je strašno boli. On se sa njom ne dopisuje, a s tatom se dopisuje non stop. Kad je kod tate nikad nema interneta, ona zove deset puta on se javi jednom na minutu, a kad je kod nje s ocem se čuje više puta kad god želi. Kad je sa njom i odu negdje zajedno npr. na izlet u toplice, VG to skriva ocu. Misli da je pogrešno da ju zagrli ili voli, pa joj tako govori da je voli kad misli da spava. Pošalje joj srce na mobitel pa ga obriše. Ona to više ne može gledati da tužitelj otkida dijete od nje, a to ne razumije. VG ga strašno brani i napravit će sve što otac želi. Ocu nikada ne kaže ne, a njoj redovito kaže. Osim toga, sve je kod oca osobni dokumenti, knjige i ostalo. Otac ga kontinuirano svojata. Ona je prije par godina molila da idu u Luku Ritz da uspostave komunikaciju i da VG ode negdje gdje može s nekim popričati. VG ispred oca skriva da ima psa. Govori joj da ga ne slika i da slike ne stavlja na facebook da otac to ne bi vidio. Otac ju je prijavio za nasilje i to stoga što je dva vikenda za redom VG vikende provodio kod oca, pa je ona tražila da zamijene vikenda da je dva vikenda kod oca, a dva vikenda kod nje. Sve je to dogovarala s VG i poslala je tužitelju poruku jer je znala da bi moglo doći do problema. Tako je i bilo već drugi vikend što ga je VG trebao provesti sa njom rekao joj je da je tada kod tate, jer da je ona krivo izračunala i točno je da je tada povisila ton. VG je rekao da želi ići kod tate, nazvao ga je i otac je došao po njega. Nisu točne očeve tvrdnje da bi ga ona gurala, da se ozlijedila, da bi ga izbacila bez jakne jer je vani bilo 20 stupnjeva, da bi mu zalupila vrata i sl. Potom je u petak otac došao po VG u školu, ali je VG rekao da ne želi ići kući, pa ga je otac odvezao k sebi, umjesto da s djetetom razgovara da bi trebao biti kod nje. Nakon toga je dobila poziv iz socijalne službe da je podnesena prijava za nasilje u obitelji uz sve ove laže koje je tužitelj izgovorio bez da trepne. Ona nikad u životu nije udarila dijete. Točno je da je ponekad nervozna i da vikne, a obzirom na cijelu situaciju, misli da je još dobro što je dobro. Voljela bi da se sve što prije riješi na dobrobit djeteta. VG je u sredini, a to nije dobro za njega. Ona ne poriče da je blizak s ocem i to joj je drago. Misli da mu treba otac, ali treba mu i mama. U odnosu na plan o roditeljskoj skrbi gdje je predviđeno da će otac viđati dijete po dogovoru, uvijek je bilo tako kako je otac želio, jer je otac navikao da je sve po njegovom, a uporno je pričao da mu ona ne da da viđa VG. Nakon što se dogodio opisani eksces s godišnjim, ona je tražila da se pridržavaju sudskog rješenja, ali se tužitelj toga ne drži i u zadnje vrijeme je sve gore. U pogledu njenih putovanja, navodi da je ona u zadnje tri godine bila na ukupno tri putovanja. Išla je u Ameriku na tri tjedna preko ljeta i u to vrijeme je VG bio s ocem, a mogao je isto tako biti sa njenim roditeljima s kojima žive, ali je ona oca pitala hoće li biti s djetetom. Bila je još dva poslovna putovanja u Portugal i Tursku jer radi u erasmus uredu i to joj je u opisu radnog mjesta, time da kod organizacije putovanja vodi računa da je dijete u vrijeme njenog putovanja s ocem. I o tome je također obavijestila tužitelja. Misli da postoji razlika između nje i tužitelja, jer tužitelj joj stalno uzima VG, a ona ga njemu daje. Ostala putovanja koja tužitelj spominje su putovanja u njeno slobodno vrijeme kad je VG vikendom kod oca. Navodi da je par puta VG pitala zašto se tako ponaša prema njoj i on bi joj odgovorio "zato što si me uništila", a kad bi ga ja pitala kako sam ga uništila on mi odgovara da mu nije dala da viđa tatu kad je bio mali i da ga je tukla. Tada je shvatila da otac kontinuirano djetetu puni glavu lažima i nju stalno prikazuje negativnom osobom.
9.1. Na poseban upit punomoćnice tuženice o tome koje odluke otac samostalno donosi, osim promjene doktora, odgovara da ju je otac mogao pitati za promjenu doktora i o tome obavijestiti, poslati poruka, ali ona je za navedeno saznala od VG. Osim toga otac je dva puta promijenio nogometni klub djeteta, bez njene suglasnosti. Da otac vodi VG ortodontu saznala je danas na ročištu. Prijavljivao je VG u kamp bez njenog znanja. Prijavio je na turnir u Sarajevu, iako je ona bila protiv toga, jer je prošli put bio incident. Nju se uglavnom ništa ne pita, ona je očito dijete samo rodila, a njeno roditeljstvo nije važno. Na poseban upit odgovara da prilikom prve prijave policiji je obavljen obavijesni razgovor sa njom, a onda su zvali i VG, a ona se sad ne sjeća točno da bi ga vodila, čini joj se da ga je vodio otac. Na upit odgovara da otac živi u stanu od 45 m2.
9.2. Na poseban upit punomoćnika tužitelja odgovara da je njezin odnos sa sinom narušen, ali zbog utjecaja oca. Nema poteškoća u izvršavanju roditeljske skrbi nad djetetom. Na upit odgovara da ovo nije kontradiktorno zbog toga što dijete kad je kod nje on je "drugo dijete" sve dok se otac ne upliće, a otac se stalno upliće, dolazi na misu, kad su njihovi vikendi vodi ga na treninge, na rođendane. Ona njihove vikende ne dira, a otac njihove stalno uzurpira. Odgovara da je on drugo dijete npr. kad su oni na godišnjem odmoru i kad se odmaknu od oca, odnosno odu iz Zagreba. Misli da je u najboljem interesu djeteta da roditelji počnu normalno komunicirati i da se smanji obujam održavanja osobnih odnosa s ocem. Na upit odgovara da ne zna je li s obzirom na dob djeteta i njene tvrdnje da je dijete izmanipulirano, moguće smanjiti kontakte s ocem.
9.3. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da tužitelj ima u vlasništvu drugu nekretninu, ali nije osposobljena za život. Po njenom saznanju ta je nekretnina natrpana smećem. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da je ona prijavila tužitelja zbog uhođenja, time da ju je uhodio s VG na način da se s njim vozio kroz njenu ulicu, gledao gdje joj je auto, govorio djetetu da je ona ovdje ili ondje i sl. Ona je njega šest ili sedam puta prijavila zbog nepridržavanja plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a prema uputi Zavoda, a tako i povodom događaja u rujnu ove godine o kojem je tužitelj iskazivao. Tim događajem dijete je zvalo oca, spremao se i čekao u kući, a kad je čuo da otac dolazi otišao je k njemu. Ona je oca prijavila za nepoštivanje plana, jer je bio dogovor da će dijete provesti vikend kod nje. Radi se o tome da otac namjerno dolazi po njega, ona ne smije djetetu ništa reći, niti da napiše npr. zadaću. Nema roditeljski mehanizam jer VG na najmanju trunku frustracije zove oca. Ona ima poteškoća s ocem, a ne s djetetom. Na upit odgovara da ne misli da dijete manipulira, već je on izmanipuliran. Iako sigurno da koristi situaciju, pa kad ga tata pita želi li ići u Imotski, naravno da želi. Na upit koliko puta je prijavila oca Zavodu, odgovara da da je često puta ukazivala Zavodu na nemogućnost dogovora oca i nje, da otac često dijete zadržava od srijede do ponedjeljka kad bi trebao biti kod njega od petka do nedjelje i zapravo bi mogla o tome obavještavati Zavod svaki tjedan. Na upit pokušava li dogovoriti s djetetom povratak, odgovara da pokušava, ali da to ni je u mogućnosti, jer ako on ima neke dogovore s ocem ne želi postupiti kako ona to od njega traži.
10. U članku 107. stavak 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i156/23 – dalje ObZ) propisano je da se plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi može se mijenjati u skladu s dobi i zrelošću djeteta ili ako to zahtijevaju bitno promijenjene okolnosti. U članku 96. stavak 2. ObZ propisano je, u slučaju da roditelji ne stanuju zajedno, dijete može imati mjesto stanovanja samo kod jednog roditelja.
11. U predmetom slučaju roditelji su suglasni da su ispunjeni uvjeti za djelomičnu izmjenu Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, međutim između njih ne postoji suglasnost na koji način bi Plan trebalo izmijeniti.
11.1. U pogledu odluke o stanovanju, otac predlaže da mlt. VG stanuje s njim, osobito naglašavajući da je to volja djeteta, dok majka predlaže da VG i nadalje stanuje s njom.
11.2. U tom smislu, Zavod navodi da je majka roditelj koji u većoj mjeri razumije djetetove potrebe te u većoj mjeri uvažava važnost drugog roditelja. Vještaci su pak naveli da majka ima veću širinu te je njezina briga za dobrobit djeteta sveobuhvatnija.
11.3. U odnosu na oca, Zavod navodi da otac ima polarizirano viđenje sebe i majke koju opisuje negativnim terminima što ukazuje na nezrele mehanizme funkcioniranja ličnosti koji potencijalno mogu dovesti do neprikladnih stavova i ponašanja. Vještaci su pak naveli da otac svoj odnos sa sinom gradi na savezništvu nasuprot majke što je dugoročno nezdravo i štetno. Vještaci navode i to kako je razvidno da otac popušta djetetu te da negativno govori o majci, a za postupanje oca da bi se isto moglo smatrati manipuliranjem.
11.4. Konačno, zaključak vještaka o roditeljskim kompetencijama je da su približno jednake kod oba roditelja jer oboje vole dijete i žele djetetu najbolje, ali prednost daju majci jer otac svjesno ili nesvjesno udaljava sina od majke što dugoročno nije dobro za dijete.
11.5. Mlt. VG je tijekom postupka izrazio svoje mišljenje u razgovoru za psihologinjom Zavoda kada je spontano i samoinicijativno verbalizirao da želi živjeti s ocem. Također, prilikom obrade kod vještaka je također odmah naglasio da želi živjeti s ocem, a za majku kako bi on ipak "nekad išao k njoj".
11.6. U odnosu na Ivanov iskaz, Zavod je naveo kako njegov iskaz o roditeljima, njegovim željama i njihovim osobinama ostavlja dojam unaprijed pripremljenog, neautentičnog izlaganja. Naime, vezano uz svoju sliku o roditeljima VG izjavljuje kako otac nema niti jednu manu ili negativnu stranu te ga smatra savršenim. Za majku navodi da laže i izmišlja (jednom priliko je rekla da je kod kuće, a on i otac su zatim vidjeli njezin automobil u gradu), smatra da majka nema niti jednu pozitivnu stranu ili osobinu, ne može se sjetiti ničeg dobrog u vezi majke. Dječak je uključen i u savjetodavni rad u Centru Luka Ritz iz čijeg izvješća proizlazi da VG roditelje kontinuirano prikazuje na polarizirani način. Opisanu pojavu Zavod objašnjava na način da je najvjerojatnije posljedica očevog polariziranog viđenja sebe i djetetove majke, što je štetno za daljnji Ivanov pravilan razvoj osobnosti te može imati negativne posljedice pod djetetovo mentalno zdravlje.
11.7. Vještaci su pak naveli da je kod dječaka izražen konflikt lojalnosti u odnosu na roditelje za koja ima potpuni uvid u njihove negativne odnose te, zbog osjećaja da je otac više oštećena strana, nastoji biti uz njega, a otac svojim postupcima i ponašanjem znatno utječe na takav stav kod dječaka. Vještaci na ročištu 23. rujna 2025. navode da Ivanovu izjavu da bi želio živjeti s ocem ne ocjenjuju u potpunosti kao autentičnu jer djeca kad su izmanipulirana, oni toga nisu svjesni te se iskreno priklanjaju onome tko ih želi privući.
11.8. Na temelju svega navedenog, sud smatra da je u najboljem interesu mlt. VG da stanuje s majkom. Pritom sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da se utvrdi mišljenje djeteta po posebnom skrbniku ili stručnom suradniku suda. Naime, prema članku 2. stavak 1. Pravilnika o načinu pribavljanja mišljenja djeteta (Narodne novine 123/15) proizlazi da će, u postupcima u kojima odlučuje o osobnim i imovinskim pravima i interesima djeteta, sud omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, osim ako se dijete tome protivi. U stavku 3. istog članka stoji da će djetetu mlađem od četrnaest godina sud omogućiti da izrazi svoje mišljenje na prikladnom mjestu putem posebnog skrbnika ili druge stručne osobe, time da se stručnom osobom smatra psiholog, a iznimno i druga stručna osoba odgovarajuće stručne spreme te stručnih znanja i vještina potrebnih za utvrđivanje mišljenja djeteta (stavak 4.). Iz navedenog proizlazi kako je tijekom postupka mlt. VG (u vrijeme pisanja presude dijete ima 13 godina) omogućeno izražavanje njegovog mišljenja (pred psihologom Zavoda, kao i tijekom vještačenja) te je dijete upoznato s predmetnim postupkom. Ponovno izlaganje djeteta predmetnom postupku na način da se s istim provodi dodatni razgovor, prema mišljenju suda, bi predstavljalo pretjeran teret za dijete na koje ne smije biti prebačen teret donošenja odluke u ovakvim predmetima. Osim toga dijete je prilikom razgovora na Zavodu plakalo, a da nije znalo objasniti razlog, dok su vještaci utvrdili da je VG u konfliktu lojalnosti te je njegovo mišljenje neautentično. Zbog svega navedenog sud nije prihvatio ovakav prijedlog tužitelja.
11.9. Stoga, na temelju mišljenja i prijedloga Zavoda, kao i nalaza i mišljenja vještaka, zbog svih obrazloženih razloga sud smatra da bi mlt. VG i nadalje trebao stanovati s majkom, pri čemu djetetovo mišljenje sud razmatra kroz prizmu utvrđenja stručnog tima Zavoda i vještaka i činjenica da dijete ima polarizirani doživljaj roditelja , da je u konfliktu lojalnosti i da nije autentično u svom mišljenju. Stoga sud smatra da nije bilo uvjeta za izmjenu ranije sudske odluke u navedenom dijelu, obzirom da je istom već određeno da će dijete stanovati s majkom.
12. U članku 119. stavak 1. ObZ propisano je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi.
13. U pogledu održavanja osobnih odnosa oca i djeteta tužitelj navodi kako se, od početka potpisivanja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, osobni odnosi odvijaju po dogovoru na način da je dijete kod oca prespavljivalo dulje od onog što je predviđeno planom i to sve dok majka, bez argumenta nije promijenila svoj stav. Tuženica je pak navela da se tužitelj rijetko držao dogovora, da si je uzimao za pravo samostalno donositi odluke o tome koliko će vremena dijete provesti s njim i kada će ga vratiti majci, dovodeći na taj način majku pred gotov čin. Tužitelj se nije pridržavao dogovora i zbog toga je majka počela inzistirati na poštivanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.
13.1. Zavod je, vezano za osobne odnose djeteta i oca, procijenio da je u interesu mlt. djeteta da kontakte s ocem ostvaruje u istom ili suženijom opsegu u odnosu na aktualni plan o roditeljskoj skrbi, time da podržavaju prijedlog majke da se osobni odnosi oca i djeteta jasnije i preciznije odrede. U podnesku od 5. ožujka 2025. Zavod predlaže da se osobni odnosi ostvaruju svaki drugi vikend od petka nakon škole do nedjelje u 19,00 sati, a u tjednu kad dijete ne boravi vikendom kod oca, utorkom i četvrtkom nakon škole do 19,00 sati te polovicu svih školskih praznika i blagdani koji su neradni dani u Republici Hrvatskoj.
13.2. Ovakav prijedlog Zavoda u opsegu je uglavnom podudaran s onime što je predložila tuženica jedino je prijedlog tuženice detaljniji u smislu da se jasno definiraju godine u kojima će dijete provesti mjesec srpanj, odnosno kolovoz s kojim roditeljem; da se jasno određuju zimski praznici te blagdan Božića i Nove godine, kao i proljetni praznici i blagdan Uskrsa te preostali blagdani u RH.
13.3. Uzimajući u obzir da je nesporno komunikacija između roditelja narušena, da trenutno ne postoji mogućnost dogovora u pogledu održavanja osobnih odnosa oca i djeteta, a da se otac ne pridržava Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, time da je posljedica ovakvih odnosa da je dijete u konfliktu lojalnosti, da ima polarizirano shvaćanje roditelja, da se udaljava od majke, a otac svoj odnos s djetetom gradi na savezništvu protiv majke, sud smatra da je u skladu s dobrobiti mlt. djeteta da se osobni odnosi jasno i detaljno urede na način koji roditeljima ostavlja što manje slobodnog prostora za vlastitu interpretaciju oko dinamike, opsega, kao i vremena i načina odražavanja osobnih odnosa. Stoga je sud prihvatio prijedlog tuženice u navedenom dijelu, time da je kod osobnih odnosa s ocem preko vikenda određeno da će se održavati od petka nakon škole (a ne od subote u 9,00) do nedjelje u 19,00 sati, uzimajući u obzir prijedlog Zavoda te činjenicu da je upravo to opseg koji se uobičajeno određuje s roditeljem s kojim dijete ne stanuje. Stoga je primjenom članka 107. stavak 2 ObZ i članak 119. stavak 1. ObZ odlučeno kao pod točkom II. i III. izreke.
13.4. Pritom se navodi da u konkretnom predmetu nije bilo uvjeta za određivanje stanovanja djeteta po principu pola/pola, kako je to predlagao tužitelj. Naime, da bi se odredio ovakav model stanovanja potrebno je da između roditelja postoji visoka razina komunikacije i suradnje, pa, u ovoj situaciji, u kojoj su odnosi roditelja nesporno i očito narušeni, naizmjenični model ne može biti funkcionalan pa tako niti u interesu mlt. djeteta.
14. Tuženica je tijekom postupka predlagala da sud donese i privremenu mjeru kojom će se regulirati osobni odnosi oca i djeteta, čemu se tužitelj protivio navodeći da među strankama već egzistira odluka koja se u cijelosti primjenjuje pa da nije potrebno mijenjati sadržaj postojeće odluke.
14.1. Podneskom od 14. studenog 2025. Zavod je naveo da se ne protivi donošenju privremene mjere, a u pogledu njezinog sadržaja u postupnosti ostaju kod podneska od 22. siječnja 2025. (sudu dostavljen 5. ožujka 2025.). S navedenim se suglasila i posebna skrbnica djeteta.
14.2. U članku 536. stavak 1. ObZ propisano je ako u stvarima o osobnim pravima djeteta, koje se odnose na pitanje s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, nije moguće postići sporazum, sud može po službenoj dužnosti ili na zahtjev djeteta ili roditelja odlučiti o tome privremenom mjerom.
14.3. Kako u predmetnom slučaju stranke nisu postigle sporazum oko održavanja osobnih odnosa, primjenom članka 536. ObZ, uzimajući u obzir sve razloge iz obrazloženja presude, sud je donio privremenu mjeru sadržaja kao u izreci rješenja. Trajanje ove privremene mjere (točka II. izreke rješenja) temelji se na odredbama članka 351. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20), dok je primjenom članka 535. ObZ odlučeno kao u točki III. izreke rješenja.
15. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom članka 366. stavak 1. ObZ, vodeći računa o okolnostima konkretnog postupka, činjenici da tužitelj nije uspio sa svojim zahtjevom, dok je tuženica gotovo u potpunosti uspjela kako sa zahtjevom u pogledu glavne stvari tako i u pogledu privremene mjere. Stoga su tuženici primjenom odredaba Tarife o naknadama i nagradi troškova za rad odvjetnika dosuđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku (Narodne novine 138/2023; dalje: OT) tuženici su dosuđeni troškovi jednokratne nagrade od 200 bodova (Tbr. 7/3 OT) za odgovor na tužbu 23. lipnja 2023., ročište 1. srpnja 2024., podnesak 15. srpnja 2024. i ročište 21. listopada 2024.; zatim za sastav podnesaka od 5. veljače 2025. i 27. svibnja 2025. po 50 bodova svaki (Tbr. 7/3 OT) te za zastupanje na ročištima 23. rujna 2025. i 20. travnja 2026. po 50 bodova za svako ročište (Tbr. 7/3 OT), ukupno 400 bodova, odnosno 800,00 eura uz pripadajući porez na dodanu vrijednost od 200,00 eura, ukupno 1.000,00 eura. Na temelju članka 151. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22; 155/23) na dosuđeni iznos parničnih troškova priznate su zatezne kamate od donošenja presude do isplate po stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 33/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).
U Zagrebu, 1. lipnja 2026.
S u d a c:
Marina Nikolić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka iste.
Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženici po pun.
3. Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Novi Zagreb
4. Posebnoj skrbnici IG
