REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Us I-1420/2025-8

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Nika Bošković, odvjetnica iz Zagreba, Zinke Kunc 3A, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 89755384389, radi registracije žiga, 29. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn, KLASA: UP/I-384- 04/24-010/0555, URBROJ: 559-03/2-25-008/SH, Broj prijave: Z20240555A od 10. ožujka 2025.

II Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-384-04/24-010/0555, URBROJ: 559-03/2-25-008/SH, Broj prijave: Z20240555A od 10. ožujka 2025., odbijen je zahtjev tužitelja za registraciju žiga br. Z20240555A, za verbalni žig "MESNI DORUČAK"

2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako mu tuženik neosnovano nameće dokazivanje uvjeta koji nisu zakonom propisani uvjeti, odnosno nameće mu dodatne uvjete za dokazivanje stečene razlikovnosti, čime prelazi svoje ovlasti i tuženik se stavlja u funkciju zakonodavca. Navodi kako tuženik bez ikakvih konkretnih dokaza o subjektivnosti pitanja u provedenoj anketi o prepoznatljivosti žiga MESNI DORUČAK zaključuje da ista ne sadrži dovoljno informacija o mogućem utjecaju pitanja na odgovore ispitanika. Ističe kako tuženik na nepobitnu činjenicu da je od čak 94% ispitanika koji su čuli za proizvod mesni doručak njih 64% navelo da je proizvođač tog proizvoda HL (dakle, 60,16% ukupne opće javnosti Republike Hrvatske) isto nije uopće uzeo u obzir niti je isto vrednovao. Navodi kako tuženik arbitrarno smatra, te time prelazi svoje ovlasti, da i drugi dionici na tržištu mogu na tržište stavljati proizvod mesni doručak jer bi se u suprotnom narušilo tržišno natjecanje. S tim u vezi, tužitelj upućuje na točku 102. presude Suda Europske unije u predmetu Credit Mutuel Arkea protiv EUIPO pod posl. brojem T-13/18 kojom je potvrđeno da dokazivanje stečene razlikovnosti isključuje razmatranja o općem interesu i zaštiti tržišnog natjecanja. Smatra da je dokazao sve pretpostavke iz članka 9. stavka 2. Zakona odnosno da je žig slijedom svoje upotrebe, prije datuma podnošenja prijave za njegovu registraciju, stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode za koje je zatražena registracija te da je tuženik odbio prijavu za registraciju žiga bez dostatnih obrazloženja o tome zašto dostavljeni dokazi nisu ispunili uvjet članka 9. stavka 2. Zakona. Smatra kako nije bio dužan dokazati da je jedini proizvođač proizvoda mesni doručak kako mu to nezakonito nameće tuženik, već je bio dužan dokazati, a u čemu je i uspio, da značajni dio relevantne javnosti identificira MESNI DORUČAK kao proizvod koji od njega potječe te navodi da je dokazao objektivnim istraživanjem tržišta koje je pokazalo postotak prepoznatljivosti od više od 60,16% opće populacije, a koji postotak prepoznatljivosti je bez presedana u dosadašnjoj praksi u sličnim predmetima. Upućuje na utvrđenja iz presude Suda Europske Unije u predmetu Credit Mutuel Arkea protiv EUIPO pod posl. brojem T-13/18 u kojoj je utvrđeno da ako zainteresirana javnost ili barem njezin znatan dio zbog predmetnog žiga prepoznaje da proizvod ili usluga potječu od određenog poduzetnika, treba zaključiti da je ispunjen uvjet iz članka 7. stavka 3. Uredbe 2017/1001. Smatra da s obzirom na to da nesporno 64% od 94% javnosti (više od 60% ukupne javnosti) prepoznaje tužitelja kao proizvođača ovog proizvoda, a da u slobodnim asocijacijama HL dolazi prije vrste proizvoda (meso, mesne prerađevine) smatra jasnim da je uvjet znatnog djela javnosti i dokazane stečene razlikovnosti neminovno ispunjen. Ističe da činjenica da je žig MESNI DORUČAK bio korišten u kombinaciji s drugim elementima ne umanjuje činjenicu da se isti koristi kao žig i na taj način ima razlikovni karakter te ističe da su verbalni žigovi lakše pamtljivi od figurativnih žigova, slogana, logotipa ili drugih elementa. upućuje se na točku 109., 110. i 113. presude Suda Europske unije u predmetu Credit Mutuel Arkea protiv EUIPO pod posl. brojem T-13/18 i istu citira. Smatra netočnim da potrošači žig „MESNI DORUČAK“ ne percipiraju kao žig, a što proizlazi iz brojnih tiskanih i Internet članka, dokaza izjava korisnika na društvenim mrežama u kojima se „MESNI DORUČAK“ spominje kao žig, pa navodi da je jedna korisnica navela da i kada isti nije imao etikete, u ratnim vremenima, se znalo da se radi o mesnom doručku od GAVRILOVIĆA kao komercijalnog proizvođača. Navodi da je tuženik i sam utvrdio da je HL svojim dugogodišnjim prisustvom na tržištu, učestalim marketingom i utjecajem u pop i urbanoj kulturi pridonio širokoj prepoznatljivosti MESNOG DORUČKA, kojeg je neosporno prvi počeo proizvoditi pod tim nazivom, ali smatra da je ta utvrđenja pogrešno ocijenio kao nebitna u odnosu na stečenu razlikovnost znaka te iz tog razloga donio rješenje čije obrazloženje je u suprotnosti s izrijekom. Navodi da je stečenu razlikovnost predmetnog znaka dokazao veličinom relevantnog tržišta, intenzitetom i kontinuiranosti korištenja, dostavom istraživanja tržišta i anketa. Poziva se na odluku Upravnog suda u Rijeci koji je naveo kako bi već 596 čitatelja novinskih tiskovina (ne opće populacije Republike Hrvatske nego čitatelja koji su upoznati sa žigom) bilo dovoljno za dokazivanje stečene razlikovnosti. Smatra da je u ovom predmetu dosegao i puno veći prag prepoznavanja podrijetla proizvoda od njega kao proizvođača s preko 600 od 1000 ispitanika koji ga prepoznaju kao komercijalno podrijetlo i to opće populacije u Republici Hrvatskoj.

2.1. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika i potražuje troškove upravnog spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanoga rješenja. Ističe da je u postupku utvrdio da postoje apsolutni razlozi za odbijanje registracije u odnosu na sve prijavljene proizvode iz razreda 29 (mesni naresci, u konzervi) Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga, o čemu je obavijestio tužitelja i pozvao ga na očitovanje. Navodi kako tužitelj u svom očitovanju nije uspio osporiti nerazlikovni i opisni karakter prijavljenog znaka niti je dokazao stečenu razlikovnost znaka uporabom. Napominje da je smisao odredbe članka 9. stavka 1. točke 3. Zakona o žigu onemogućiti registraciju žigova koji se sastoje isključivo od opisnih podataka, jer je u javnom interesu da isti ostanu slobodni za uporabu svim konkurentima na tržištu (odluka Općeg suda T-332/16, par. 17, T-458/13, par. 18.). Vezano uz navode tužitelja o ocjeni rezultata istraživanja tržišta, smatra da je struktura pitanja koja su korištena za poticanje asocijacija nejasna, a kako je i navedeno u rješenju. Naime, stiče da tužitelj nije pojasnio način na koji su pitanja postavljena, niti je precizirao koja su konkretna pitanja korištena za generiranje asocijacija te da dokazna vrijednost istraživanja ovisi o načinu na koji su formulirana pitanja koja ne smiju navoditi ispitanika na ispravan odgovor odnosno biti sugestivna, sukladno europskoj sudskoj praksi (T-72/11, Espetec, par. 79.), kako bi se mogla utvrditi sposobnost ispitanika da spontano identificiraju komercijalno podrijetlo proizvoda. Ističe i da nije moguće unaprijed propisati koji je postotak prepoznatljivosti zadovoljavajući za utvrđivanje stečene razlikovnosti znaka slijedom uporabe u rezultatima istraživanja tržišta (prema C-217/13 & C-218/13, Oberbank, par. 48.) te je pri toj procjeni potrebno uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja.

4. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. U odnosu na navode tuženika tužitelj se očitovao podneskom od 2. srpnja 2025. U bitnome navodi da je tuženik povrijedio odredbe članka 30. Zakona o općem upravnom postupku, jer mu nije dao mogućnost da se očituje, pojasni i precizira činjenice za koje je tuženik smatrao da su sporne i odlučne u ovom predmetu, a koje se odnose na to da nije pojasnio način na koji su pitanja postavljena, niti da je precizirao koja su konkretno pitanja korištena za generiranje asocijacija.

6. Sud je održao usmenu i javnu raspravu 22. svibnja 2026., čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).

6.1. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Tuženik je odbio zahtjev za registraciju žiga uz obrazloženje da podnositelj nije uspio osporiti nerazlikovni karakter prijavljenog znaka u smislu članka 9. stavka 1. Zakona o žigu (Narodne novine, broj 14/19.), niti je dokazao stečenu razlikovnost na teritoriju Republike Hrvatske za znak u obliku u kojem je prijavljen. Naime, tuženik je obrazložio da je mesni doručak proizvod od različitih vrsta usitnjenog mesa, strojno otkoštenog mesa, masnog i veznog tkiva i iznutrica, različitog stupnja usitnjenosti te drugih sastojaka, kompaktan tako da se može narezivati uz ispunjavanje još nekih propisanih uvjeta, a u postupku proizvodnje se stavlja u sterilizirane konzerve. U drugom smislu, koji proizlazi iz pravila hrvatskog jezika, izraz mesni doručak označava dnevni obrok od mesa koji se jede prije podneva. S obzirom na navedena značenja, tuženik zaključuje da je prijavljeni znak samo podatak o vrsti proizvoda iz razreda 29 koji su mesni naresci u konzervi te da je takav znak opisan i nerazlikovan u odnosu na proizvode u razredu 29 obuhvaćene prijavom i nije prikladan da služi svrsi žiga.

8. Prema odredbi članka 9. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o žigu neće se registrirati žigovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter te žigovi koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji u trgovini mogu služiti za označivanje vrste, kakvoće, količine, namjene, vrijednosti, zemljopisnoga podrijetla ili vremena proizvodnje proizvoda ili pružanja usluge, ili za označivanje drugih karakteristika proizvoda i usluga.

9. U tumačenju razlikovnog karaktera tuženik je naveo da su znakovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija isključeni iz registracije, jer ne mogu ostvarivati osnovnu funkciju žiga, tj. identificirati izvor odnosno podrijetlo konkretnog proizvoda ili usluge, i time omogućiti potrošačima koji nabavljaju taj proizvod ili koriste predmetnu uslugu da ponavljaju svoja iskustva s predmetnim proizvodom odnosno uslugom (presuda Općeg suda T- 79/00 „LITE“, par. 26.). Zbog toga, ti znakovi nisu prikladni za razlikovanje proizvoda ili usluga u gospodarskom prometu.

10. U tumačenju odredbe članka 9. stavka 1. točke 3. Zakona o žigu tuženik navodi da se znakovi koji se sastoje isključivo od deskriptivnih oznaka ili podataka, ne mogu registrirati jer moraju ostati slobodni za upotrebu svim poduzetnicima (presuda Europskog suda C-191/01 P „Doublemint“, par. 31.). Posljedično, žigovi koji se sastoje isključivo od deskriptivnih podataka nemaju razlikovni karakter u odnosu na proizvode i usluge u prometu za koje je zatražena registracija prema odredbi članka 9. stavka 1. točke 2. Zakona o žigu i ne mogu ispuniti funkciju identificiranja podrijetla konkretnog proizvoda i/ili usluge na tržištu (presuda Općeg suda T-190/05, „Twist & Pour“, par.39.).

11. Tuženik zaključuje da žig mora biti razlikovan, prije svega, u odnosu na proizvode i usluge za koje je zatražena registracija, a zatim, i u odnosu na percepciju koju relevantna javnost ima o tom znaku (presuda Europskog suda C-468/01P - C- 472/01P „Tabs(3D)“ par. 33.). Za donošenje ocjene ima li žig razlikovni karakter u odnosu na predmetne proizvode i/ili usluge, prethodno je potrebno utvrditi može li on svojim ukupnim izgledom biti percipiran od strane relevantne javnosti kao oznaka izvora odnosno podrijetla tih proizvoda i/ili usluga, odnosno kao znak koji omogućuje potrošaču razlikovanje proizvoda i/ili usluga jednog poduzeća od istih ili sličnih proizvoda i/ili usluga drugih poduzeća na tržištu.

12. Tuženik je u obrazloženju rješenja u bitnom obrazložio da je prijava za registraciju žiga br: Z20240555A, za verbalni žig "MESNI DORUČAK" podnesen za proizvode: razred 29 mesni naresci u konzervi. Nadalje je obrazloženo da su ti proizvodi namijenjeni potencijalno neograničenom broju potrošača svih dobnih skupina te da stoga razlikovni karakter ovog verbalnog znaka se određuje u svijetlu pretpostavljenih očekivanja prosječnog potrošača koji je dobro informiran i koji s prosječnom pažnjom i opreznošću pristupa nabavci tih proizvoda. Između ostaloga tuženik je naveo da prema ustaljenoj praksi, se mogu uzeti u obzir, među ostalim, tržišni udio žiga, intenzitet, zemljopisni opseg i trajanje uporabe žiga, ulaganja u njegovu promidžbu, udio relevantne javnosti koja zbog žiga proizvode ili usluge prepoznaje kao one koji potječu od određenog poduzeća, izjave gospodarskih i industrijskih komora ili drugih strukovnih udruženja (presude Europskog suda C- 108/97 i C-109/97, “Windsurfing Chiemsee", par. 51. i 52. te Općeg suda T-378/07, „Représentation d'un tracteur en rouge, noir et gris ", par. 32.), a za dokazivanje stečene razlikovnosti na teritoriju Republike Hrvatske trebalo je dostaviti dokaze koji moraju biti vezani za mjesto, vrijeme, opseg i prirodu korištenja žiga te što je najvažnije, dokaz prepoznatljivosti ovakvog znaka kao žiga podnositelja prijave od strane prosječnog potrošača. Dakle, podnositelj je morao dokazati da je prijavljeni žig kroz uporabu utjecao na svijest potrošača, tj. publike koju definira i sam podnositelj, na način da ga ona percipira kao podatak o podrijetlu proizvoda i usluga, tj. da ga povezuje s određenim proizvođačem ili pružateljem usluga na teritoriju Republike Hrvatske. Dokazi koje Zavod uzima u obzir pri utvrđivanju stečene razlikovnosti su primjerice: istraživanja tržišta i ankete, izjave struke, dokazi o zastupljenosti u medijima i intenzitet promidžbe znaka, vjerodostojni podaci o prodaji i udjelu na tržištu i sl. 12.1.Tuženik je utvrdio da tužitelj u svome očitovanju nije dostavio dostatne dokaze kojima bi mogao dokazati stečenu razlikovnost verbalnog znaka "MESNI DORUČAK" te da ostaje pri odluci iz preliminarnog odbijanja registracije žiga. Tužitelj je u prilog tvrdnji da znak ima razlikovanosti zbog višegodišnjeg prisustva na tržištu Republike Hrvatske (više od 60 godina) te da je upravo on prvi proizvođač proizvoda "mesni doručak" na području Hrvatske, dostavio Instagram stranice, promidžben video "Smo prvi se pamte" te druge reklamne materijale.

12.2. Navedene je dokaze tuženik ocijenio i utvrdio da se predmetni znak ne pojavljuje samostalno, već uvijek uz dodatna verbalan i figurativna obilježja te da je što je i sam tužitelj naveo konzerva u koju se pakira mesni doručak tijekom desetljeća mijenjala izgled, pri čemu su najistaknutiji tradicionalni elementi: plavo-crvena kombinacija boja i izražen verbalni element „MESNI DORUČAK“ smješten u središtu konzerve. U odnosu na pozivanje na utvrđenja iz presude Suda Europske Unije u predmetu Nestle protiv Mars pod brojem C-353/03 točka 30., u kojoj se navodi da je moguće dokazati stečenu razlikovnost znaka koji je upotrebljavan zajedno s drugim žigovima, pod uvjetom da relevantni potrošači predmetnom znaku pridaju funkciju identifikacije, tuženik je naveo kako je potrebno istaknuti i da navedeno ne isključuje obavezu podnositelja da dokaže da samo taj žig označava, za razliku od svakog drugog žiga koji može također biti prisutan, porijeklo proizvoda kao da potječe od određenog poduzeća, a što je utvrđeno presudom Suda Europske Unije u predmetu C-215/14 točka 66. Uvidom u dokaze o izgledu proizvoda, tuženik je utvrdio da je vidljivo da je upečatljiviji dio pakiranja predmetnog proizvoda razlikovni znak „Gavrilović” te figurativna plavo-crvena kombinacija boja, neovisno o promjenama kroz godine te da nasuprot tome, element "MESNI DORUČAK" prikazan ispod znaka „Gavrilović” označava vrstu proizvoda (primjerice, u ranijoj verziji bio je popraćen podatkom o gramaži).

12.3. U odnosu na dokaze poput članka na portalu She.hr, teksta na stranici Hrvatske gospodarske komore te diskusija i komentara na društvenim mrežama Redditu i Instagramu, tuženik je naveo da se radi o dokazima koji potvrđuju kvalitetu proizvoda podnositelja i govore o iskustvima potrošača ali da iz istih dokaza ne proizlazi da se naziv "MESNI DORUČAK" povezuje isključivo s podnositeljem. Također, u odnosu na komentar slovenskog korisnika, naveo je da je za potrebe dokazivanja stečene razlikovnosti bilo potrebno ispitati dokaze uporabe isključivo za teritorij Republike Hrvatske. Također je naveo kako mnogobrojna priznanja kojim se potvrđuje kvaliteta proizvoda tvrtke Gavrilović ne proizlazi da će potrošači naziv „MESNI DORUČAK” bezuvjetno prepoznati kao oznaku isključivo jednog poduzeća na teritoriju Republike Hrvatske. Sama činjenica da je podnositelj cijenjen i poznat po vrhunskoj kvaliteti svojih proizvoda ne znači nužno da potrošači tu vrstu proizvoda, poput mesnog doručka, doživljavaju kao znak razlikovanja jednog proizvođača od drugih proizvođača istog proizvoda. Također, tuženik je naglasio i da se u televizijskim reklamama na koje se poziva tužitelj i u objavama na društvenim mrežama znak ne pojavljuje samostalno, već uz razlikovni znak „Gavrilović" te da podnositelj nije potkrijepio objave i prisutnost na društvenim mrežama analitičkim podacima o broju pregleda s teritorija Republike Hrvatske.

12.4. U odnosu na dostavljeno istraživanje tržišta koje je u kolovoza 2024. provela nezavisna agencija IPSOS, a koje je provedeno putem osobnih intervjua u kućanstvima ispitanika, a relevantni uzorak kojeg ispitivanja je bio 1000 ispitanika starijih od 16 godina i kojem je cilj bio ispitati percepciju pojma mesni doručak među potrošačima te u odnosu na postavljena pitanja koja su citirana u osporenom rješenju i koje ovaj sud neće ponavljati tuženik je naveo da iako rezultati pokazuju da je Gavrilović najprepoznatljiviji proizvođač među ispitanicima, činjenica je da i drugi proizvođači mogu stavljati na tržište mesni proizvod mesni doručak za svoje konzervirane mesne prerađevine, ako je u skladu s Pravilnikom o mesnim proizvodima (Narodne novine, br. 62/18., 118/18.) te da zaštita ovakvog naziva žigom ne samo da bi ograničila tržišno natjecanje, već bi i onemogućila druge proizvođače da jasno označe svoje proizvode, čime bi se stvorila pravna nesigurnost i moguća zabuna kod potrošača. Zaključak je tuženika da je opći interes da se opisni znakovi koji se odnose na jedno ili više obilježja proizvoda ili usluga za koje se traži registracija žiga mogu slobodno koristiti od strane svih poduzeća koja nude takve proizvode ili usluge. Naime, davanje zaštite žiga jednom poduzeću omogućilo bi mu monopol nad opisnim nazivom, čime bi se nanijela šteta drugim poduzećima, uključujući njegove konkurente (Presuda Općeg suda T-610/14, BIO organic, par. 15) te da dostupni dokazi uključujući istraživanja tržišta, ukazuju da na tržištu postoji više proizvođača koji proizvode mesni doručak, što ukazuje na to da potrošači mesni doručak doživljavaju kao vrstu proizvoda, a ne kao oznaku podrijetla jednog proizvođača.

13. S obzirom na sve naprijed navedeno, Sud u cijelosti prihvaća ovakvo obrazloženje tuženika te ističe da je na temelju cjelokupno provedenog postupka, uzevši u obzir prethodno spomenutu europsku sudsku praksu, pravilan zaključak tuženika da opisani naziv nema sposobnost razlikovanja proizvoda jednog proizvođača od proizvoda drugog proizvođača te da "mesni doručak" izravno opisuje vrstu i sastav samog proizvoda (konzervirani mesni narezak namijenjen obroku) kao i da u konkretnom slučaju postoji zabrana monopola odnosno da niti jedan proizvođač ne smije dobiti ekskluzivno pravo na riječi koje su uobičajene u svakodnevnom govoru i trgovini, jer u slučaju registracije navedenog verbalnog znaka nitko drugi ne bi smio na svom proizvodu napisati "mesni doručak" što bi kako to pravilno navodi tuženik narušilo slobodu tržišnog natjecanja. Napominje se tužitelju da ne postoji zakonski propisan postotak (npr. 50%, 70% ili 80%) prepoznatljivosti u istraživanjima tržišta koji automatski jamči registraciju kako to i proizlazi prema presudi EU C-217/13 & C- 218/13, Oberbank, par. 48, jer se isti mora ocjenjivati sveobuhvatno na temelju svih relevantnih dokaza, a istraživanje javnog mijenja je samo jedan od dokaza, a ne apsolutni ili samostalni dokaz kako to prezentira tužitelj u tužbi.

14. Na temelju svega navedenog, Sud utvrđuje da osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te da tužbeni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenoga rješenja.

15. Sud je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. Odluka o troškovima (točka II izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu 29. svibnja 2026.

Sutkinja

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Nika Bošković, Zinke Kunc 3A, [adresa] Zagreb

2. Državni zavod za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 78, [adresa] Zagreb

3. U spis