Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-718/2020-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv tuženika Lovačko društvo Čepin, Čepin, K. A. Stepinca 17, OIB: 56244621731, zastupani po punomoćniku Josipu Firiju, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, nakon rasprave održane i zaključene 7. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, 1. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo Čepin, Čepin, K. A. Stepinca 17, OIB: 56244621731 isplatiti tužitelju Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862 iznos od 4.668,26 EUR (četiritisućešestošezdesetosameura dvadesetšestcenti) sa zateznim kamatama tekućim od 28. rujna 2018. do isplate po stopi koja se do 31.12.2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo Čepin naknaditi tužitelju Croatia osiguranje d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 556,57 EUR (petstopedesetšesteurai pedesetsedamcenti) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 1. lipnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je 14.7.2018., na državnoj cesti broj 7, 4. dionici, 8. kilometar došlo do izleta divljači (srndaća) iz lovišta kojim gospodari tuženik na označenu prometnicu, te potom na vozilo koje se kretalo istom prometnicom, specijalno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo Zavoda za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije. Vozilo reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao ĆP na dan nastanka štetnog događaja bilo je osigurano kod tužitelja, a na navedenom vozilu je zbog naleta tuženikove divljači nastala imovinska šteta. Vozilo reg. oznake reg. oznake [registarska oznaka] je na dan predmetnoga štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja br. [broj police osiguranja] (puni kasko). Vlasnik oštećenoga vozila reg. oznake reg. oznake [registarska oznaka], podnio je temeljem police svog kasko osiguranja zahtjev za naknadu pretrpljene štete na oštećenom vozilu. Tužitelj je temeljem uvida u dostavljenu dokumentaciju utvrdio osnovanost podnesenog zahtjeva te sukladno navedenom izvršio plaćanje iznosa naknade štete u iznosu od 35.173,04 kn, i to 27.9.2018. Tuženik je imatelj divljači koja je u predmetnom štetnom događaju uzrokovala štetu za koju je tužitelj isplatio naknadu iz osiguranja. Ista je divljač na javnu prometnicu potekla iz lovišta kojim gospodari tuženik odnosno Državna cesta na kojoj je došlo do prometne nezgode nalazi se u lovnom području tuženika. Zbog navedenog, tuženik je pasivno legitimiran u ovome parničnom postupku. Nadalje, u kontekstu odredbi Zakona o obveznim odnosima, odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, uvažavajući sudsku praksu i pravna shvaćanja viših sudova, divljač na prometnici smatra se opasnom stvari pa za štete koju divljač u tim okolnostima počini trećima, postoji odgovornost njezina imatelja prema konceptu objektivne odgovornosti za štetu. Tužitelj se poziva na odluku Ustavnog suda RH broj: U-I- 6264/2014 od 4. ožujka 2015. i čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj je u mirnom postupku pozvao tuženika na podmirenje regresnog duga, a tuženik je tužitelja uputio na svog osiguravatelja HOK OSIGURANJE d.d. koje osiguranje je neosnovano odbilo postupiti po postavljenom regresnom zahtjevu. Kako iz dokumentacije dostavljene uz tužbu kao i predloženih dokaza proizlazi odgovornost tuženika, tužitelj, temeljem odredbe članka 963. Zakona o obveznim odnosima, kao i odredaba 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi s odredbom članka 83. Zakona o lovstvu, predlaže sudu da temeljem prethodno izloženog činjeničnog i pravnog osnova donose presudu.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako rizik štete na vozilu uzrokovane naletom na životinje (divljač) u konkretnom slučaju nije bio pokriven konkretnom policom kasko osiguranja (komercijalnog naziva „Puno kasko osiguranje“), te se tuženik poziva na čl. 7. st. 2. tužiteljevih „Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska (0302)“ koji su u primjeni od 20.7.2015., a slijedom toga jer konkretnom policom „potpunog“ kasko osiguranja nije bio pokriven rizik po kojem je u konkretnom štetnom događaju došlo do štete na vozilu od sudara sa životinjom (divljači), proizlazi da tužbom specificirana plaćanja tužitelja po računima za popravak oštećenikovog vozila nisu isplate iz osiguranja. Time nije ostvaren pravni osnov propisan odredbom čl. 963. st. 1. ZOO za prijelaz osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi na osiguratelja (subrogacija) jer u predmetnom štetnom događaju vlasnik vozila nije tužiteljev osiguranik za u konkretnom štetnom događaju ostvareni rizik štete na vozilu od naleta na životinje (divljač) - pa ta plaćanja tužitelja nisu „isplate naknade iz osiguranja“, tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja za predmetni „regresni“ zahtjev. Obzirom da ugovaratelj osiguranja nije konkretnom policom kasko osiguranja ugovorio pokriće i ovog specifičnog rizika, tuženik drži da tužitelj nije osiguratelj za pokriće konkretnog rizika, čime nema uvjeta niti razloga niti valjanog pravnog osnova za regresnu tražbinu, pa je (već) time neosnovana i sama tužba tužbeni zahtjev osiguratelja. Proizlazi da tužitelj sugerira prvostupanjskom sudu (za potrebe usvajanja tužbenog zahtjeva) da bude „laički“ zaveden samim nazivom „Punog kasko osiguranja“ kako bi„ po inerciji“ i time „paušalno“ (mimo i protivno stvarnom sadržaju tužiteljevih „Uvjeta“) zaključio da polica „potpunog kasko osiguranja“ uključuje pokriće i šteta od divljači. Pod zaštitom istaknutog prigovora nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, tuženik napominje da prema „Izvješću“ PPP Osijek br.: 511-07-31-9-UD-215/18 od 16.7.2018. proizlazi da je do predmetnog naleta vozila na divljač je došlo „u naselju“(200m od raskrižja sa kolnikom Ulice I. Adamovića), a za odnosnu dionicu ceste je prometnim znakom označena opasnost od divljači na cesti. Kod toga niste dostavili isprave (skica lica mjesta, zapisnik o uviđaju niti fotografije lica mjesta i oštećenja na vozilu) iz kojih bi se moglo zaključiti da li je vozilom upravljano prilagođenom brzinom i uz odgovarajući oprez (čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu). Lovoovlaštenici nisu odgovorni za štete od divljači u naselju jer naselja nisu dio lovišta obzirom da je prema odredbi čl. 11. st. 2. Zakona o lovstvu zabranjeno ustanovljavanje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama (toč. 5.) kao i na građevinskom području (toč. 6.), kod čega je po odredbi čl. 66. st. 1. toč. 19. tog zakona zabranjen lov u pojasu 300m od granice nizinskih naselja većih od 10.000 stanovnika (što je veličina naselja Čepin). Odredbom čl. 20. istog zakona je propisano da na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljavanje lovišta korisnik te površine (u konkretnom slučaju jedinica lokalne samouprave – Općina Čepin) dužan štiti divljač i odgovara za štete od divljači (jednako kao za štete u naseljima na vozilima posljedicom naleta na pse ili mačke lutalice jer su jedinice lokalne samouprave svojim komunalnim redom dužne provoditi mjere uklanjanja iz naselja svih životinja koje nemaju vlasnika, pa time i uklanjati iz naselja divljih životinja koje inače žive slobodno u prirodi). Prednje još i uz napomenu da se u konkretnom slučaju (prema odnosnom „Izvješću“ PPP) divljač kretala iz smjera istoka prema zapadu čime na cestu nije dospjela iz lovišta - nego je na cestu dospjela krećući se iz područja naselja (u kojem lovoovlaštenik nema nikakvih ovlasti niti dužnosti) prema području lovišta. Neovisno o prednjem, u svakom slučaju, otklanja se postojanje tužbom potencirane baš „objektivne“ odgovornosti lovoovlaštenika za štete na vozilima od naleta na divljač. Eventualno se može raditi o pretpostavljenoj („presumptio juris“) odgovornosti lovoovlaštenika za štete od divljači, koja presumpcija niti ZOO-om niti Zakonom lovstvu nije propisana kao „presumptio iuris et de iure“, čime je dopušteno dokazivati suprotno sa učinkom ekskulpacije. Lovoovlaštenik nije vlasnik divljači koja slobodno živi u prirodi. Lovoovlaštenik stječe vlasništvo na lovnoj divljači tek „okupacijom“ po zakonito provedenom odstrelu. Time se odgovornost lovoovlaštenika za štete od divljači može razmatrati i može postojati samo u kontekstu odredbe čl. 1063 i čl. 1064. ZOO po odgovornosti lovoovlaštenika za štetu od lovnogospodarske djelatnosti kao „opasne djelatnosti“. Lovoovlaštenicima je samo povjeren uzgoj i čuvanje divljači s ovlastima selektivnog odstrela samo u mjeri potrebnoj za održavanje brojnog stanja divljači prema bonitetu odnosnog lovišta. Lovoovlaštenik nije ovlašten poduzimati ništa više niti drugačije od toga. Odgovornost lovoovlaštenika za štete u vezi time definiranog obima lovne djelatnosti se odnosi samo na eventualne propuste u pogledu obima i načina izvršavanja drugih mjera u obavljanju povjerene djelatnosti lovstva naloženih ugovorom o zakupu lovišta. Obzirom da je lovna djelatnost po prirodi stvari opasna djelatnost, točno je da se time postoji pretpostavlja odgovornost lovoovlaštenika za štete u vezi te djelatnosti. Međutim, takva pretpostavljena odgovornost za štete u vezi obavljanja opasne djelatnosti je otklonjiva sa teretom dokaza na strani lovoovlaštenika kao osobe koja obavlja opasnu djelatnost. Slijedom toga, kad (ako) lovoovlaštenik dokaže da je u svemu ispunio propisani i ugovorom o zakupu lovišta i odnosnom lovnogospodarskom osnovom definirani obim mjera uzgoja i čuvanja divljači kao i selektivni odstrel u mjeri potrebnoj za održavanje brojnog stanja divljači prema bonitetu odnosnog lovišta (i time otklonio rizik šteta od prenapučenog brojnog stanja divljači) jer ništa više i ništa drugačije od toga lovoovlašteniku nije naloženo niti dopušteno u obavljanju povjerenog obavljanja lovne djelatnosti - tada nema odgovornosti lovoovlaštenika za štetu koja bi bila u vezi s obavljanjem te lovne djelatnosti od divljači, čija brojnost je definirana lovnogospodarskom osnovom za odnosno lovište jer je takvo stanje stvari prirodna vrednota zaštićena Ustavom RH, pa su štete od divljači proizašle iz takvog stanja stvari „viša sila“ za koju lovoovlaštenik ne odgovara. Po prirodi stvari, migracije divljači nije moguće niti predvidjeti niti spriječiti (niti je u „otvorenim lovištima“ dopušteno spriječiti). Točno je i neosporno je da su po takvim svojstvima divlje životinje „opasne stvari“. Međutim, niti Zakonom o lovstvu, niti pravilnicima, niti konkretno važećom „Lovnogospodarskom osnovom“ za lovište za koje je ovo lovačko društvo lovoovlaštenik – nisu niti propisane niti su moguće efikasne mjere sprečavanja šteta do kojih dolazi u vezi prirodnog ponašanja divljači (osim odstrelom propisanog broja jedinki divljači kao jedinim načinom smanjivanjem rizika od šteta uzrokovanih prenapučenim brojnim stanjem divljači u lovištu). Slijedom toga, štetni događaji u vezi prirodnih svojstava divljih životinja kao opasnih stvari (koje nisu vlasništvo lovoovlaštenika) – sa aspekta „opasne djelatnosti“ lovovolaštenika, imaju obilježje „više sile“ jer nikakvim mjerama nije moguće (čak nije niti dopušteno) niti je prema uvjetima pod kojima je lovoovlaštenicima povjereno obavljanje lovne djelatnosti naloženo provođenje mjera kojima bi se spriječila prirodna pojava migracije održivog (lovnogospodarskom osnovom definiranog) brojnog stanja divljači. Zato odgovornost lovoovlaštenika za štete nastale naletom vozila na divljač ne postoji izvan odredbe čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu jer odgovornost lovoovlaštenika za te štete postoji samo u slučaju ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. LD „Čepin“ je ispunjavajući sve obveze po važećoj „Lovnogospodarskoj osnovi“ pa i odstrelom održavao brojno stanje divljači u konkretnom lovištu na tim aktom propisanoj mjeri, koja brojnost (napučenost lovišta) je time ujedno i mjera prihvatljivog rizika za štete od te divljači za koju lovoovlaštenik ne odgovara jer je opći interes postojanje prihvatljivog brojnog stanja divljih životinja koje slobodno žive u prirodi (kao jedne od najviših vrednota ustavnog poretka RH. Slijedom toga, štetni događaji u vezi s takvim (time propisanim) brojnim stanjem pojedinih vrsta divljači je rizik koji sami snose svi pa i svaki oštećenik. Po tome je svima (pa i oštećeniku) bilo i razumno i moguće osigurati se od nastupa (ostvarenja) i ovog specifičnog rizika nastanka štete od divljači na svojim stvarima (vozilu) kao rizika prirodne pojave (slučaja) u „očuvanoj prirodi i čovjekovom okolišu“ (za koji slučaj nitko nije niti „regresno“ odgovoran osiguratelju) jer lovoovlaštenicima nije dopušteno odstrelom divljači izvršiti „ekocid“ potpunim istrebljivanjem divljači u lovištu, kako bi time bio otklonjen svaki rizik šteta do kojih može doći (i na vozilima) od (u vezi) divljači (kao opasne stvari) koja u održivom broju slobodno živi u prirodi, koje „opasne stvari“ nisu u vlasništvu lovoovlaštenika. Obzirom da (kao što je naprijed navedeno) ugovaratelj osiguranja nije konkretnom policom kasko osiguranja ugovorio pokriće i ovog specifičnog rizika, drži da tužitelj kao osiguratelj nemate uvjeta niti razloga niti valjanog pravnog osnova za regresnu tražbinu. Tuženik se uz istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, poričući i pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te ujedno ističući prigovor isključive odgovornosti tužiteljevog osiguranika (osobe koja je upravljala konkretnim vozilom) za štetni događaj, a tome podredno ističući prigovor doprinosa u uzročnosti štetnog događaja, u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

3.1. Tužitelj je svojim podneskom od 5. prosinca 2024. uredio tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

3.2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako ima pravni interes navedenu treću osobu (HOK osiguranje – Hrvatska osiguravajuća kuća d.d.) obavijestiti o ovoj otpočetoj parnici jer je isti osiguratelj tuženika po polici osiguranja od odgovornosti, čime osiguratelj ima obvezu preuzeti ovu parnicu odnosno umiješati se u parnicu na strani tuženika, te ovisno o ishodu parnice, izvršiti isplatu za tuženika, o čemu je tuženik prije otpočinjanja ove parnice izvijestio i tužitelja i tu treću pravnu osobu, a nakon čega je sud svojim dopisom od 20. kolovoza 2024., broj P-718/2020-7 Hrvatskoj osiguravajućoj kući d.d. dostavio tužbu kako bi ih obavijestili o otpočetoj parnici i žele li stupiti u parnicu u svojstvu umješača na strani tužitelja, međutim isti se nikada nisu očitovali na naprijed navedeno.

4. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i pročitao svu priležeću materijalnu dokumentaciju i to policu osiguranja (stranice 5-12 spisa), regresni zahtjev (stranica 13 spisa), dopis tužitelja od 25.9.2020. (stranica 14 spisa), e-mail od 29.9.2020. (stranica 15 spisa), izvješće Postaje Prometne policije Osijek od 16.7.2018. (stranice 16-17 spisa i stranice 123-124 spisa), zapisnik o očevidu (promet/prekršaj) od 14.7.2018. (stranice 18-25 spisa i stranice 125-129 spisa), prijava štete i odštetni zahtjev iz osiguranja automobilskog kaska (stranice 26-30 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (stranica 31 spisa i stranica 130 spisa), fotografije (stranice 32-53 spisa i stranice 59- 63 spisa), izvadak po transakcijskom računu (stranica 64 spisa), policija osiguranja od odgovornosti (stranica 74 spisa), očitovanje odvjetnika Dalibora Omrčena u Osijeku od 27.8.2020. (stranice 75-75 spisa), Uvjeti za osiguranje automobilskog kaska (0302 – stranice 79-85 spisa i stranice 106-109 spisa), Osiguranje u praksi (stranice 86-90 spisa), situacijski plan uz DVD medij (stranica 132 spisa), dopis Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 21.1.2025. uz kartu lovišta (stranice 133-134 spisa), preslika Programa zaštite divljači Općine Čepin (stranice 149-295 spisa), katastarski plan (stranice 316-318 spisa). Provedeno je vještačenje po vještaku za promet, procjenu i tehniku motornih vozila, strojarstva i zaštitu na radu Draženu Jeđudu, univ.spec.traff. (Moto ing), čiji nalaz i mišljenje od 2. svibnja 2025. je pročitan (stranice 295-304 spisa). Saslušani su svjedok ĆP i vještak Dražen Jeđud, univ.spec.traff.

4.1. Na raspravi održanoj kod ovog suda 7. svibnja 2026. odbijen je dokazni prijedlog punomoćnika tuženika za provođenjem novog vještačenja po vještaku zemljomjerničke ili lovnogospodarske struke. Naime navedeni dokazni prijedlog je tuženik iznio nakon zaključenja prethodnoga postupka, dok sukladno članku 299. stavku 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. - dalje u tekstu: ZPP), tuženik mora dokazati da ih bez svoje krivnje nije mogao ranije iznijeti, a što je propustio učiniti. Jednako tako sud napominje kako je dokazni prijedlog za vještačenje po vještaku lovne struke predložio tužitelj, a kasnije je, tijekom postupka, odustao od izvođenja predloženog dokaznog prijedloga.

5. Iz police osiguranja (stranica 5 spisa) proizlazi kako je tužitelj, kao osiguratelj, sklopio policu osiguranja s osiguranikom Zavod za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije.

6. Iz izvida štete tužitelja (stranica 6-9 spisa) proizlazi kako je tužitelj napravio procjenu što sve treba zamijeniti od dijelova na vozilu Citroen Jumper Confort.

7. Iz računa broj 734/01/68 od 21. kolovoza 2018. (stranica 10-11 spisa) proizlazi kako je Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije za popravak vozila ispostavljen račun na ukupan iznos od 35.173,04 kune, odnosno 4.668,26 eura/fiksni tečaj konverzije 7,53450. Iz izvatka broj 191 (stranica 12 spisa) proizlazi kako je tužitelj uplatio Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije iznos od 35.173,04 kune.

8. Iz regresnog zahtjeva (stranica 13 spisa) proizlazi kako tužitelj poziva tuženika uplatu iznos od 35.173,04 kune na ime naplaćene štete na vozilu koje je, u trenutku nastanka prometne nesreće, bilo osigurano kod tužitelja.

9. Iz izvješća Postaje Prometne policije Osijek od 16.7.2018. (stranice 16-17 spisa i stranice 123-124 spisa) proizlazi kako se u istom navodi da se dogodila 14. srpnja 2018. prometna nesreća na način da je u prometu došlo do naleta vozila na divljač (srndać) i istim vozilom je upravljao ĆP, kojemu je negativan alkotest, a očevidom nije utvrđena ni prekršajna odgovornost ĆP.

10. Iz zapisnika o očevidu (promet/prekršaj) od 14.7.2018. (stranice 18-25 spisa i stranice 125-129 spisa) proizlazi kako se prometna nesreća dogodila u naselju, na državnoj cesti na kojoj cesti je postavljen znak broj A44 (divljač na cesti), a koji znak se nalazi na udaljenosti od mjesta događaja 1500 metara u smjeru juga.

11. Iz prijave štete i odštetnog zahtjeva iz osiguranja automobilskog kaska (stranice 26-30 spisa) proizlazi kako je tužitelju podnijet odštetni zahtjev, radi naknade imovinske štete.

12. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (stranica 31 spisa i stranica 130 spisa) proizlazi kako ĆP u trenutku prometne nesreće nije imao koncentracije alkohola u organizmu, odnosno istom je izmjereno 0,00 koncentracija alkohola.

13. Iz fotografija (stranice 32-53 spisa i stranice 59-63 spisa) proizlazi kako je nastala prometna nesreća na vozilu, odnosno da je na vozilu hitne pomoći nastala šteta koja se odnosi na prednji desni kraj vozila registarske oznake [registarska oznaka].

14. Iz police osiguranja od odgovornosti (stranica 74 spisa) proizlazi kako je tuženik osiguran kod HOK osiguranje d.d., a radi odgovornosti za štete na motornim vozilima od zaštićene divljači u okviru svote osiguranja.

15. Iz očitovanja odvjetnika Dalibora Omrčena u Osijeku od 27.8.2020. (stranice 75- 77 spisa) proizlazi kako tuženik odbija platiti tužitelju zatraženi iznos a to prvenstveno iz razloga što tužitelj nije u konkretnom slučaju policom kasko osiguranja ugovorio i ovakav rizik.

16. Iz Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska (0302 – stranice 79-85 spisa i stranice 106-109 spisa) proizlazi kako je člankom 5. propisano da osiguratelj pokriva i osiguranje koje se odnosi na sudar sa životinjama.

17. Iz situacijskog plana uz DVD medij (stranica 132 spisa) proizlazi kako je došlo do prometne nesreće, te gdje se u trenutku iste nalazilo vozilo.

18. Iz dopisa Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 21.1.2025. uz kartu lovišta (stranice 133-134 spisa) proizlazi kako tuženik gospodari zajedničkim otvorenim lovištem, a koji podaci o granicama lovišta su vidljivi iz dostavljene karte, dok su granice lovišta uređene odlukom o ustanovljenju lovišta, a lovnogospodarsku osnovu je odobrilo nadležno tijelo, a to je Osječko-baranjska županija.

19. Iz preslike Programa zaštite divljači Općine Čepin (stranice 149-295 spisa) proizlazi kako se za divljač na površinama izvan lovišta štiti i lovi u skladu s programom zaštite divljači. Nadalje je u programu navedeno kako se površina izvan lovišta prostire unutar granica zajedničko otvoreno lovište broj XIV/122 Čepin i XIV/217 Livana, a granice površina izvan lovišta čine građevinsko područje predviđeno prostornim planom općine Čepin prošireno za 100 m tzv. offset (buffer) zone oko naselja općine Čepin (list 162-163 spisa).

20. Iz katastarskog plana (stranice 316-318 spisa) proizlazi gdje se dogodila predmetna prometna nesreća.

21. Provedenim vještačenjem po vještaku za promet, procjenu i tehniku motornih vozila, strojarstva i zaštitu na radu Draženu Jeđudu, univ.spec.traff. (Moto ing) od 2. svibnja 2025. utvrđeno je da se prometna nesreća dogodila kao ulazni frontalni nalet prednjeg desnog dijela OA reg. oznake [registarska oznaka] na lijevi bočni dio tijela divljači (srndaća). Udar je ostvaren ispred težišta tijela, tako da je došlo do rotacije tijela divljači oko vertikalne osi u smjeru kretanja kazaljke na satu i do sekundarnog udara tijela u prednji desni bočni dio OA, te do odbačaja tijela u smjeru sjeveroistoka. Mjesto naleta na kolniku nalazi se 12,5 m sjeverno od PTM i 1,8 m ulijevo od osovine. Nalet na divljač je ostvaren na istočnoj kolničkoj traci, odnosno desnoj kolničkoj traci gledano u smjeru kretanja OA reg. oznake [registarska oznaka]. U trenutku prometne nesreće ĆP se s OA reg. oznake [registarska oznaka] kretao kolnikom DC br. 7 iz smjera juga u smjeru sjevera, a divljač je pretrčavala kolnik iz smjera istoka u smjeru zapada, odnosno s desne na lijevu stranu gledano u smjeru kretanja OA. U trenutku naleta na divljač i u fazi prilaza mjestu prometne nesreće, OA reg. oznake [registarska oznaka] se kretao brzinom oko 120 km/h. U trenutku prometne nesreće divljač se kretala brzinom oko 30 km/h. Obzirom na uvjete vidljivosti i konfiguraciju terena, ĆP je mogao uočiti divljač u trenutku njezinog izlaska iz odvodnog kanala i stupanja na bankinu s desne strane kolnika, odnosno prostorno oko 4,7 m i vremenski oko 0,6 s prije dolaska divljači u naletni položaj. Obzirom da je vrijeme mogućeg uočavanja divljači bilo u okviru vremena reagiranja prosječno trijeznog vozača, ĆP s OA reg. oznake [registarska oznaka] u konkretnoj prometnoj situaciji pri brzini 120 km/h nije imao tehničku mogućnost izbjeći prometnu nesreću. U trenutku mogućeg uočavanja divljači prednji dio OA reg. oznake [registarska oznaka] je od mjesta naleta bio udaljen oko 20 m. Reagiranjem u trenutku mogućeg uočavanja divljači ĆP bi uspio zaustaviti OA reg. oznake [registarska oznaka] prije mjesto naleta da se kretao brzinom ne većom od oko 40 km/h. Prometni znak br. A44 "Divljač na cesti " s dopunskom pločom br. E03 "3,5 km" je bio postavljen 1.500 m prije mjesta događaja gledano iz smjera kretanja OA reg. oznake [registarska oznaka]. Prometna nesreća se dogodila izvan naselja, na zapadnoj osječkoj obilaznici, oko 200m južno od raskrižja s Ulicom Ivana Adamovića. U zapisniku o očevidu je pogrešno navedeno da se prometna nesreća dogodila u naselju. Na OA reg. oznake [registarska oznaka] je nastala djelomična šteta koja s PDV-om iznosi 35.173,04 kn ili 4.668,26 EUR.

22. Nalaz i mišljenje vještaka za promet, procjenu i tehniku motornih vozila, strojarstva i zaštitu na radu Dražena Jeđuda, univ.spec.traff. (Moto ing), sud je ocijenio vjerodostojnim jer je izrađen u skladu s pravilima struke, detaljno i stručno.

23. Saslušan na raspravi, vještak Dražen Jeđud, univ.spec.traff. naveo je kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 2.5.2025. Naveo je kako je u pisanom nalazu i mišljenju već navedeno da se prometna nesreća dogodila izvan naseljenog mjesta. Kao prometno strojarski vještak, nema kompetencije očitovati se na okolnost koliko je mjesto događaja udaljeno od granica predmetnog lovišta. Mišljenja je da se na navedenu okolnost može očitovati vještak neke druge struke.

24. Saslušana na raspravi, svjedok ĆP je iskazao kako je tog dana vozeći kola hitne pomoći iza ponoći, kretao se na Čepinskoj obilaznici, te je prije semafora jedno 500 metara pri Adamovićevoj ulici naletio na životinju – srnu. Ističe kako su u tom trenutku išli na intervenciju, te se kretao svojim vozilom oko 120 km/h kada je vidio da mu iz kanala iskače srna s njegove desne strane, te je on pokušao kočiti, bježao je na sredinu, međutim naletom na životinju, udario je prednji desni dio vozila. Nadalje, iskazuje kako se u tom trenutku radilo o intervenciji prvog stupnja te se tada vozi što je brže moguće. Nadalje, iskazuje kako je nakon toga izašla policija, obavljen je očevid te je on alko-testiran, gdje nije utvrđena prisutnost alkohola. Ističe kako su zajedno s njim u vozilu bili liječnik i vjerojatno sestra, međutim zbog proteka vremena ne sjeća se o kojim se još to osobama radi. Nadalje, iskazuje kako mu je poznato da nakon navedenog događaja kola hitne pomoći više nisu bila u voznom stanju. Nije se radilo o naseljenom mjestu na mjestu štetnog događaja, već se tu radilo o obilaznici, a kojem dijelu se nakon toga pristupa semaforu u Adamovićevoj ulici. Iskazuje kako na tom dijelu gdje se dogodio štetni događaj, cesta nije bila osvjetljena, bila je suha, međutim radilo se o vremenu iza ponoći kad je bio mrak. Nadalje, iskazuje kako je životinju vidio u trenutku kad je izašla iz kanala, a to je bilo pred samu cestu i tada nije bilo prometa s druge strane, te je zbog toga i pokušao izbjeći sudar sa životinjom prelaskom na drugu stranu. Ne sjeća se da li je u tom trenutku imao upaljena duga ili kratka svjetla.

24.1. Sud je cijenio iskaz svjedoka ĆP kao istinit, logičan i detaljan, budući da njegov iskaz u potpunosti odgovara vještačenju po vještaku prometno-strojarske struke Draženu Jeđudu, a i svoj materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu.

25. Predmet spora je je zahtjev tužitelja na ime regresa s osnove isplaćenog iznosa naknade štete svom osiguraniku, a koja šteta je nastala zbog udara motornog vozila u divlju životinju na lovačkom području na kojem gospodari tuženik.

26. Tijekom postupka nije sporno da se dogodila prometna nesreća na način da je osiguranik tužitelja vozilom kojim je upravljao naletio na divljač, kao i da je zbog navedenog tužitelj isplatio svome osiguraniku iznos od 35.173,04 kune, odnosno 4.668,26 eura.

27. Sporno je da li je tužitelja aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe, a također je sporna i pasivna legitimacija tuženika, potom je sporna i odgovornost tuženika za štetu, te eventualno prigovor doprinosa osiguranika tužitelja šteti.

28. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju cjelokupnog postupka sukladno članku 8. ZPP, ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

29. Člankom 963. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – dalje u tekstu: ZOO) je propisano isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Člankom 1045. stavkom 1. ZOO je propisano tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je stavkom 3. propisano za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. Člankom 1063. ZOO je propisano šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Člankom 1064. ZOO je propisano za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Člankom 1066. stavkom 1. ZOO je propisano umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu. Člankom 11. stavkom 2. točkom 5. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18, 32/19 i 32/20 - dalje: ZL) je propisano zabranjeno je ustanovljenje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama. Člankom 76. stavkom 1. ZL je propisano lovoovlaštenik, fizička i pravna osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu imovinsku štetu dužni su poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovinu, dok je stavkom 2. propisano u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu veže odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

30. Sud je u ovom postupku utvrdio sljedeće:

- da iz sadržaja zapisnika o očevidu proizlazi da se štetni događaj dogodio 14. srpnja 2018. na državnoj cesti, broj 7, 4. dionica, 8. kilometra (200 metara južno od ulice Ivana Adamovića), da je u nezgodi sudjelovalo vozilo osigurano kod tužitelja, da su na vozilu oštećeni prednji branik desno, prednji desni blatobran, prednja ukrasna maska, prednje desno svjetlo za maglu i hladnjak vozila te da je divljač (srndać) uginula na mjestu događaja i pronađena u odvodnom kanalu uz istočni rub kolnika,

- da na dionici državne ceste gdje je došlo do nezgode na kolniku je postavljen prometni znak divljač na cesti sa dopunskom pločom 3,5 km, a koji se nalazi postavljen uz istočni rub kolnika županijske ceste broj 7 na udaljenosti od mjesta događaja 1500 metara u smjeru juga,

- da je po polici kasko osiguranja br. 004021067572 tužitelj izvršio obvezu naknade nastale štete u iznosu od 35.173,04 kuna, budući je 27. rujna 2018. isplatio navedeni iznos vlasniku vozila Zavod za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije,

- da predmetna dionica državne ceste prolazi uz granice lovišta kojim upravlja i gospodari tuženik,

- da okolnost što je Općina Čepin donijela akt o proglašenju odnosno ustanovljenju površine izvan lovišta ne oslobađa tuženika od odgovornosti,

- da je sud u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka FP, vozača oštećenog vozila, jer je ocijenio da je vjerodostojan te u skladu s ispravama u spisu,

- da je tuženik lovoolaštenik na lovištu koje graniči s cestom na kojoj se dogodio štetni događaj pa je odgovoran za štetu budući da je vlasnik divljači, a divljač je sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima opasna stvar,

- da ne postoji doprinos ili isključiva krivnja vozača za štetni događaj,

- da činjenica da se nisu odvijale lovne aktivnosti ne oslobađaju tuženika odgovornosti,

- da je visina štete utvrđena iz izvida štete, fotografija i računa br. 734/01/68, ali i prometno-strojarskim vještačenjem, a tuženik nije prigovorima doveo u pitanje ovakvo utvrđenu visinu.

31. Na temelju navedenih utvrđenja ovaj sud je zaključio da je predmetna šteta nastala od divljači, koja se nalazi unutar granica lovišta koje se nalazi uz predmetnu dionicu ceste, te da je tuženik kao lovoovlaštenik na lovištu, koje graniči s cestom na kojoj se dogodio štetni događaj, odgovoran isto kao i vlasnik stvari sukladno odredbi čl. 1066. st. 1. ZOO. Naime, sud ocjenjuje da činjenica kako nije dokazano da su se u vrijeme štetnog događaja odvijale lovne aktivnosti ne oslobađa tuženika od odgovornosti budući da tuženik odgovara za štetu od divljači, koja je nastala na kolniku ceste, prema odredbama koje uređuju obvezne odnose i onda kada se ne radi o lovnim aktivnostima.

32. Naime prigovor tuženika kako tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe iz razloga jer takav rizik nije bio pokriven policom kasko osiguranja ističe se kako je isti u cijelosti neosnovan. Naime, iz dostavljene police osiguranja (list 5 spisa) vidljivo je kako se radi o punom kasko osiguranju, dok je člankom 4. uvjeta za osiguranje automobilskog kaska (list 106 spisa) jasno vidljivo kako je punim kasko osiguranjem pokrivena i predmetna šteta. Isto tako se napominje kako uvjeti za osiguranje automobilskog kaska (list 79-85 spisa) nisu primjenjivi za ovaj postupak jer se odnose na uvjete prije sklapanja same police (od 20. srpnja 2015.) dok je tuženik dostavio uvjete za osiguranje automobilskog kaska (list 106-109 spisa) koji se primjenjuje od 4. prosinca 2017., a polica osiguranja je sklopljena 28. veljače 2018.

33. Također nije osnovan niti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika. Naime sam štetni događaj se dogodio izvan naselja, a što je utvrđeno i prometno-strojarskim vještačenjem koji je u svome nalazu i mišljenju naveo (list 301 spisa) kako se sama prometna nesreća dogodila izvan naselja i to oko 200 metara južno od raskrižja s Ulicom Ivana Adamovića, kao i da se radi o prometnici koja nije osvijetljena javnom rasvjetom. Isto tako da se radi o mjestu gdje se nalazi divljač utvrđeno je kako je upravo na tom dijelu gdje se sama nesreća dogodila bio i prometni znak A44 „Divljač na cesti“ sa dopunskom pločom 3,5 km, a isti je bio postavljen 1500 metara prije mjesta događaja. Stoga je jasno kako se radi o području gdje je moguće da se nalazi divljač, ali i da se nalazi o području koje je izvan naselja i koje nikako ne obuhvaća, a kako to tvrdi tuženik, površinu izvan lovišta. Nadalje se napominje kako je nesporno da je donijet program zaštite divljači Općine Čepin, za razdoblje od 10 godina, međutim tu se radi o zaštiti unutar granica samog građevinskog prostora, a koja zaštita nikako ne ulazi tuženiku u slučaj oslobođenja od odgovornosti za nastalu štetu.

33.1. Dakle, odgovornost tuženika (lovoovlaštenika) za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti, jer divljač u takvim okolnostima, zbog povećane opasnosti nastanka štete za okolinu, predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe čl. 1063. ZOO (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/2016-2 od 28. kolovoza 2019., Rev-352/2022- 2 od 5. travnja 2022. i Rev-2976/2017-2 od 14. prosinca 2022.).

33.2. S obzirom na navedeno tuženik se, u konkretnom slučaju, mogao osloboditi objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari, u smislu odredbe članka 1067. ZOO, samo ako dokaže da je, propust Općine Čepin u zaštiti i lovu, bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

33.3. Međutim, u situaciji ako tuženik ne dokaže da je taj propust Općine Čepin vezan uz kakav propust u zaštiti ili lovu i da isti bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, tuženik se ne bi mogao osloboditi od odgovornosti za nastanak predmetne štete.

33.4. Naime, odredbom čl. 1067. ZOO propisani su slučajevi oslobođenja od odgovornosti za štetu prouzročenu opasnom stvari (a divljač na cesti jeste opasna stvar), a u skladu s kojom se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (stavak 1), ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (stavak 2), ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (stavak 3), ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (stavak 4).

34. Provedba lova u vrijeme nastanka štetnog događaja nije utvrđena u ovome postupku, međutim prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka (Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019.) divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom.

34.1. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama članka 1063.-1067. ZOO-a u vezi članka 76. stavka 2. ZOL-a.

34.2. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu odredbe članka 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno morao je dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Rev- 166/2024-2 od 24. rujna 2024.).

35. Iz svega navedenog, jasno je kako činjenica je li pod programom zaštite i o kojem se to radilo površinama (od 60 metara kako to navodi tuženik, pa do 100 metara od građevinske zone) tuženik odgovara po načelu uzročnosti u ovome postupku, pa je tako utvrđeno kako je na mjestu gdje se nesreća dogodila bio postavljen znak „divljač na cesti“, da je takav znak postavljen u području lovišta kojim upravlja tuženik, da tuženik odgovara za štetu po načelu objektivne odgovornosti i koje je u uzročnoj vezi sa samim štetnim događajem, a kako se, sukladno članku 76. stavku 2. ZL i odredbama članka 1063.-1067. ZOO-a radi o opasnoj stvari, to je i njegova odgovornost za štetni događaj osnovana.

36. Neosnovan je i nelogičan prigovor tuženika da se radi o štetnom događaju divljih životinja koje nisu vlasništvo lovoovlaštenika. Naime, upravo se iz njegovog lovišta divljač, a iz nalaza i mišljenja vještaka je razvidno kako se ista kretala iz smjera istoka u smjeru zapada i pretrčavala kolnik (list 298 spisa) i time prouzrokovala prometnu nesreću za koju tuženik upravo i snosi odgovornost, po načelu objektivne odgovornosti za štetu. Iz svega navedenog nije pravilan zaključak tuženika da kod istoga odgovornost postoji sukladno članku 80. stavku 6. ZL, budući da je ovaj sud mišljenja kako se odgovornost procjenjuje sukladno članku 76. stavku 2. ZL i odredbama članka 1063.-1067. ZOO-a. Pa tako i samim utvrđenjem da se šteta dogodila u programu zaštite divljači ne bi utjecala na odgovornost tuženika za predmetnu štetu, a sve iz ranije opisanih razloga i odgovornosti tuženika za istu.

37. U odnosu na prigovor doprinosa tuženika radi utvrđenja istoga je provedenog vještačenje gdje je vještak naveo kako se u vrijeme prometne nesreće ĆP kretao brzinom oko 120 km/h, a divljač brzinom oko 30 km/h, te da je isti mogao zaustaviti vozilo samo ukoliko bi se tada kretao brzinom ne većom od oko 40 km/h. Kako se radi o otvorenoj cesti, to je dopuštena brzina i veća, odnosno točnije na 90 km/h (list 127 spisa), pa stoga nema mjesta doprinosu ĆP za nastalu štetu, odnosno osiguranika tužitelja. Također ĆP u trenutku same prometne nezgode nije bio pod utjecajem alkohola.

38. U odnosu na visinu štete, a time i visinu tužbenog zahtjeva, sud je istu utvrđivao na način da je proveo vještačenje po vještaku Draženu Jeđudu, univ.spec.traff, koji je u svome nalazu i mišljenju naveo kako se radi djelomičnoj šteti u iznosu od 35.173,04 kune, odnosno 4.668,26 EUR, a koji izračun nije niti osporen od strane tuženika, dok je ovaj sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, pa je iz svega i utvrdio visinu same djelomične štete na motornom vozilu.

38.1. U odnosu na tijek zatezne kamate, ista je dosuđena tužitelju sukladno članku 1086. ZOO-a, a u svezi sa člankom 963. stavkom 1. ZOO-a. Naime, trenutkom isplate štete tužitelja kao osiguratelja prešla su sva prava na tužitelja do visine isplaćene naknade, pa kako je utvrđeno da je naknada isplaćena 27. rujna 2018. (list 12 spisa), to s danom 28. rujna 2018. mu pripadaju i zatezne kamate na tako isplaćeni iznos.

39. Iz svega je ovaj prvostupanjski sud ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim na temelju odredbe čl. 1045. st.3., čl. 1063., čl. 1064. i čl. 1066. st. 1. ZOO u vezi sa čl. 76. st. .2 ZL, te je valjalo presuditi kao u točki I. izreke ove presude.

40. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, naloženo je tuženiku naknaditi trošak tužitelju i to trošak predujma za vještačenje u iznosu od 500,00 eura, trošak pristupa svjedoka na raspravi u iznosu od 10,20 eura, te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 46,57 eura, a što sveukupno iznosi 556,57 eura, sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja, odnosno od 1. lipnja 2026. pa do isplate, sukladno članku 29. stavku 1. i 2. ZOO. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u točci II. izreke ove presude.

41. Tužitelj je djelomično odbijen sa zahtjevom za naknadu troška pristojbe na presudu u iznosu od 93,13 eura, budući da istu nije niti patio.

42. Tuženik je u cijelosti odbijen za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 1.293,13 eura, budući da je isti u cijelosti izgubio parnicu, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP.

43. S obzirom na naprijed navedeno, sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

Osijek, 1. lipanj 2026.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Punomoćniku tuženika