REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-75/2023-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tijani Licul, u pravnoj stvari tužitelja INFINITY POOLS d.o.o. OIB: 00551426806, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Gordan Škare, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika LAKI VRSAR j.d.o.o. OIB: 35205909722, Vrsar, Ul. Giacomo Casanova 12, kojeg zastupa punomoćnica Marija Sarić, odvjetnica u Poreču, nakon javne i glavne rasprave zaključene 16. travnja 2026. godine, u nazočnosti punomoćnika stranaka, prokurista tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, dana 01. lipnja 2026. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LAKI VRSAR jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću za graditeljstvo i trgovinu, OIB: 35205909722, Ul. Giacomo Casanova 12, Vrsar (Općina Versar-Orsera) da tužitelju INFINITY POOLS d.o.o. za gradnju i održavanje bazena, OIB: 00551426806, [adresa] (Grad Zadar) isplati iznos od 15.882,00 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 1.350,00 eura od 31. svibnja 2024. godine, do isplate;

- na iznos od 1.350,00 eura od 19. srpnja 2022. godine, do isplate;

- na iznos od 1.030,00 eura od 15. lipnja 2022. godine, do isplate;

- na iznos od 2.420,00 eura od 05. svibnja 2022. godine, do isplate;

- na iznos od 2.345,00 eura od 31. prosinca 2022. godine, do isplate,

- na iznos od 7.387,00 eura od presuđenja, do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu u kojem je tužitelj potraživao daljnji iznos od 33.432,03 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu.

III. Tuženik LAKI VRSAR jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću za graditeljstvo i trgovinu, OIB: 35205909722, Ul. Giacomo Casanova 12, Vrsar (Općina Versar-Orsera) je dužan tužitelju INFINITY POOLS d.o.o. za gradnju i održavanje bazena, OIB: 00551426806, [adresa] (Grad Zadar), na ime troškova postupka isplatiti iznos od 2.418,22 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od dana donošenja ove odluke, do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj i tuženik su 2018. godine uspostavili poslovnu suradnju vezanu uz nabavu rubnog kamena i bazenske opreme, uz ugovorenu garanciju od 10 godina. Spor se odnosi na isporuke od 7. veljače 2020. godine te 22. travnja 2020. godine, za koje tužitelj tvrdi da su sadržavale robu s materijalnim nedostacima. Isporuke se odnose na bijeli rubni kamen (371,91 m), bijeli betonski slap (10 komada), crni betonski slap (1 komad) te ležaljke za bazen (2 komada). Nedostaci su se očitovali u promjeni boje kamena, nejednakoj debljini i pukotinama, lošoj završnoj obradi te hrđanju ležaljki i slapova s time da je na dio nedostataka koji se tiče rubnog kamena tužitelj obavijestio tuženika odmah po isporuci i taj kamen nije uopće ugrađen (oko 97 m). Ostatak isporučene robe koji vizualnim pregledom prilikom isporuke nije imao vidljivih nedostataka tužitelj je ugradio kod svojih kupaca. Kako su se nedostaci pojavili nakon ugradnje, svih 10 kupaca je iste reklamiralo tužitelju. Tužitelj je kod 5 svojih kupaca otklonio nedostatke o svom trošku, a kod drugih 5 to još mora učiniti.

2. Tužitelj pravni osnov tužbenog zahtjeva temelji na ugovoru o kupoprodaji te odredbama Zakona o obveznim odnosima kojima je regulirana odgovornost prodavatelja za materijalne nedostatke (vidljive i skrivene).

3. Tuženik je iznos za isporučenu robu naplatio prisilnim putem u ovršnom postupku tijekom 2022. godine. Ovršni postupak se vodio i radi naplate drugih računa, a tužitelj u ovom postupku potražuje dio ustegnutog iznosa od 95.839,86 kuna odnosno 12.720,14 eura (1.089,98 eura + 2.427,92 eura + 9.202,23 eura), a koji iznos treba uvećati za zatezne kamate i troškove ovrhe u iznosu od 1.353,17 eura.

4. Osim tog iznosa, tužitelj potražuje i naknadu štete po osnovi troškova koje je imao zbog uklanja nedostataka kod pet svojih kupaca u iznosu od 14.016,28 eura sa zakonskom zateznom kamatom od kada su nedostaci otklonjeni, pa do naplate, te iznos od 10.224,45 eura koliko je procijenio da će iznositi uklanjanje nedostataka kod preostalih pet investitora, sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude, pa do isplate, kao i iznos od 11.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate, a po osnovi naknade štete za izmaklu dobit jer za vrijeme dok je otklanjao nedostatke nije mogao ostvarivati dobit koju bi inače po redovnom tijeku stvari ostvarivao.

5. Ukupno tužitelj od tuženika potražuje iznos od 49.314,03 eura.

6. U odgovoru na tužbu tuženik osporava sve navode iz tužbe i predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

7. Ukazuje da je tužitelj podnio tužbu tek nakon što je tuženik svoje potraživanje od tužitelja naplatio prisilnim putem u ovršnom postupku iako su nedostaci po navodima iz tužbe postojali puno prije toga. Ne spori da su stranke bile u poslovnom odnosu od 2018. godine. Što se predmetnih nedostataka tiče tuženik ukazuje da je više puta od tužitelja tražio da mu dostavi podatke i fotografije da vidi o kojim nedostacima se radio, no tužitelj to nije učinio. Radi toga smatra da ukoliko su se na isporučenoj robi i pojavili neki nedostaci oni su posljedica nepravilnog skladištenja i rukovanja od strane tužitelja, kao i neispravne montaže. U odnosu na buduću štetu, koja će tužitelju tek nastati, tuženik smatra da se radi o nedospjelom odnosno nepostojećem potraživanju (u odnosu na one kupce kod kojih tužitelj još nije izvršio radove po reklamaciji). Opreza radi ističe i prigovor zastare.

8. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu tužitelj ostaje kod svojih navoda da tuženik odgovora za materijalne nedostatke isporučene robe. Ističe da je ispunio sve svoje zakonske obveze obavještavanja o nedostacima pri čemu tužitelj nije bio dužan dostavljati dokumentaciju kako to tvrdi tuženik već je bio dužan opisati nedostatke (čl. 406. st. 1. ZOO-a), a što je i učinio. Tuženik je imao mogućnosti doći na lice mjesta i uvjeriti se o kakvim nedostacima se radi.

9. Tužitelj je ovaj postupak pokrenuo nakon provedbe ovrhe iz razloga što se prethodno koristio svim pravnim sredstvima kako bi se ukinulo rješenje o ovrsi osnovom kojega je ovrha provedena. Pa nakon što u tome nije uspio pokrenuo je ovaj postupak.

10. U podnesku od 13. lipnja 2023. godine tuženik ne osporava da je dao garanciju od deset godina na isporučenu robu no pod uvjetom da se kamen pravilno ugradi te da se adekvatno održava. Upravo zato smatra da su nedostaci posljedica nepravilne montaže, korištenja neprimjerenih materijala prilikom montaže ili neadekvatnog održavanja od strane tužitelja. Tuženik ističe da je na tužitelju teret dokaza da su nedostaci posljedica fizičkih nedostataka isporučenog kamena. Uostalom ističe da tužitelj nije niti dokazao da je reklamirani kamen isti onaj koji je isporučen od strane tuženika. Tuženik ne spori da je primio mail tužitelja od 30. prosinca 2020. godine kojim ga je općenito obavijestio da na dijelu isporučenog materijala postoje nedostaci, no smatra kako takav email ne predstavlja reklamaciju u smislu Zakona o obveznim odnosima i uobičajenoj poslovnoj praksi jer ne sadrži sve ono što bi reklamacija trebala sadržati (broj računa, vrsta robe, količina, opis oštećenja, mjesto ugradnje, itd.), a sve to u kontekstu toga što je taj mail poslan osam mjeseci nakon isporuke i nakon četiri poziva tuženika na plaćanje duga. Isto tako osporava navode tužitelja u kojima ističe da je po zaprimanju reklamacija od svojih kupaca o istome obavijestio tuženika jer se tuženik sa tim reklamacijama prvi put upoznao kada je dobio tužbu. Zato smatra da je tužitelj prekludiran u ostvarivanju svojih prava jer nije nikada tuženika obavijestio o nedostacima sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. U podnesku od 18. kolovoza 2023. godine očitujući se na navode tuženika tužitelj ističe da je tužbu podnio unutar zastarnog roka (3 odnosno 5 godina). Sporne isporuke su izvršene 07. veljače 2020. godine te 22. travnja 2020. godine, a tužba je podnesena 06. veljače 2023. godine. Vezano za navode tuženika o teretu dokazivanja smatra da je upravo na tuženiku teret dokaza da su nedostaci posljedica nepravilne ugradnje, neodržavanja ili pak utjecaja vanjskih faktora (poput kiselih kiša). Na tužitelju je teret dokaza da su se na isporučenoj robi naknadno pojavili nedostaci za koje odgovara tuženik, i to čini u ovom postupku. Tuženik nikada nije pokazao ozbiljnu namjeru doći i uvjeriti se o kakvim nedostacima se radi iako je to mogao u bilo kojem trenutku. Osim toga tužitelj ga je od samih početaka obavještavao o postojanju nedostataka i to vrlo detaljno što jasno proizlazi iz email korespondencije stranaka. Osporava da bi njegov zahtjev za naknadom štete u odnosu na one kupce gdje nedostaci nisu otklonjeni bio preuranjen, kao i da se radi o budućoj šteti.

12. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u opsežnu dokumentaciju priloženu u sudskom spisu, proveden je uviđaj na licu mjesta (na svakoj lokaciji na kojoj je tužitelj izveo radove), provedeno je građevinsko vještačenje po vještaku Žarku Željku čiji nalaz i mišljenje prileži na listu 537 do 630 spisa te 660 do 669 spisa, a koji je i usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje, te je provedeno saslušanje svjedoka ŠĆ, VĆ, UĆ, IĆ, ŠĆM, TĆ, FĆ, PĆ, NĆ (ranije ZĆ),koji su dostavili i svoje pisane iskaze, svjedoci AĆ, ČĆ i OĆ su dostavili samo pisane iskaze, te je provedeno saslušanje zakonskih zastupnika stranaka BĆ i EĆ.

13. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

14. Nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu od 2018. godine na temelju kojega je tuženik tužitelju kontinuirano isporučivao robu – kamene rubove, slapove i ležaljke koje je potom tužitelj ugrađivao u bazene za svoje kupce (investitore/naručitelje).

15. Sporne isporuke su isporuka iz veljače i travnja 2020. godine, i to:

- po računu 2/POS1/1 od 07. veljače 2020. godine na iznos od 18.293,13 kuna / 2.427,92 eura i dospijećem 12.02.2020., isporučeno je 78,20 metara rubnog kamena, 2 slapa te 1 veći crni slap, te je obračunat i trošak prijevoza (list 137 spisa)

- po računu 5/POS1/1 od 22. travnja 2020. godine na iznos od 69.334,23 kuna / 9.202,23 eura i dospijećem 12.05.2020., isporučeno je 319,71 metara rubnog kamena, 8 slapova i 2 ležaljke za bazen (list 136 spisa).

16. Navedeni iznos tuženik je naplatio u ovršnom postupku, u kojem je naplaćivao još i neka druga potraživanja koja nisu predmet ovog postupka (ukupno 124.193,25 kuna od 87.627,36 kuna koje se odnose na zbroj gornja dva računa) – rješenje o ovrsi posl. broj: Ovrv-1862/2021 od 08. rujna 2021. godine (list 103 do 107 spisa).

17. Tužitelj tvrdi da je roba isporučena po gornjim računa roba se nedostacima, da je dio tih nedostataka bio vidljiv kod primitka robe o čemu je odmah obavijestio tuženika, a da su se nedostaci na ostatku isporučene robe pojavili naknadno, po ugradnji, no kako se radi o nedostacima koji su postojali još u vrijeme isporuke, smatra da tuženik odgovara za takve nedostatke. Ti nedostaci se očituju u promjeni boje (požutjeli rubni kamen), te neadekvatnoj završnoj obradi uslijed čega je došlo puknuća slapova i ležaljki. Tuženik navedeno spori, i tvrdi da je sve navedeno posljedica nestručne ugradnje i neadekvatnog održavanja. Tuženik je u nekoliko navrata tijekom postupka isticao da je sporno da li je tužitelj ugrađivao baš kamen koji mu je isporučio tuženik no kasnije tijekom postupka, a naročito nakon uviđaja, tuženik to više nije osporavao. Tuženik ne spori da je jamstveni rok iznosio 10 godina (podnesak tuženika od 13. lipnja 2023. godine – list 328 spisa).

18. Odredbama čl. 400. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) propisano je da prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato. U st. 2. propisano je da prodavatelj odgovara i za one materijalne nedostatke koji se pojave nakon prijelaza rizika na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga.

19. Odredbom čl. 403. st. 1. ZOO-a propisano je da je kod vidljivih nedostataka kupac dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled, čim je to prema redovitom tijeku stvari moguće, i o vidljivim nedostacima obavijestiti prodavatelja u roku od osam dana, a kod trgovačkog ugovora bez odgađanja, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada.

20. Što se skrivenih nedostataka tiče, čl. 404. st. 1. ZOO-a propisano je da kada se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora – bez odgađanja. U stavku 2. propisano je da prodavatelj ne odgovara za nedostatke koji se pokažu pošto proteknu dvije godine od predaje stvari, a kod trgovačkog ugovora šest mjeseci.

21. Čl. 406. st. 1. i 2. ZOO-a propisano je da u obavijesti o nedostatku stvari kupac nije dužan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavatelja da pregleda stvar, osim ako se radi o trgovačkom ugovoru.

22. Odredbom čl. 423. ZOO-a (prije izmjene) propisana je odgovornost prodavatelja kada postoji jamstvo. Tako je u stavku 2. propisano da ako prodavatelj jamči za ispravnost stvari u tijeku određenog vremena, računajući od njezine predaje kupcu, kupac može, ako stvar nije ispravna, zahtijevati od prodavatelja da stvar popravi u razumnom roku ili, ako to ne učini, da mu umjesto nje preda ispravnu stvar. U stavku 3. propisano je da jamstvo obvezuje pod uvjetima pod kojima je dano bez obzira na oblik u kojem je dano (jamstveni list, usmena izjava, popratno reklamiranje i sl.). Sukladno st. 4. pravila o jamstvu ne isključuju primjenu pravila o odgovornosti prodavatelja za nedostatke stvari.

23. Sporna isporuka izvršena je u veljači i travnju 2020. godine (emailovi na listu 25 i 26 spisa).

24. Svjedok ŠĆ, voditelj poslova kod tužitelja, naveo je da je odmah po primitku robe u travnju 2020. godine telefonski obavijestio zakonskog zastupnika tuženika EĆ da je na dijelu isporučenog kamena (4 palete, oko 90 do 100 metara) mrlja na površini te da je neujednačene debljine i da ga kao takvog ne mogu ugraditi. Pitao ga je i kada će taj kamen odvesti natrag jer im zauzima prostor. Naveo je da su ostali u kontaktu za dogovor. Inače naveo je da što se tiče obavještavanja tuženika o nedostacima da je on gospodina EĆ uvijek (kao i ovom prilikom) čim bi uočio neki nedostatak telefonski obavijestio. Po njegovoj obavijesti tuženik je uvijek do tada reagirao bez problema i izvršio zamjenu. Preostali dio isporučene robe izgledao je bez nedostataka te je ugrađen kod investitora. Naveo je da su odmah u toku i nakon sezone 2020. kupci počeli reklamirati kamen i slapove o čemu je telefonski obavještavao gospodina EĆ koji je bio upoznat s problemom promjene boje kamena i slapova, te puknuća slapova. Naime, on je na svaki poziv klijenta osobno izašao na lice mjesta i slikao nedostatke na koje su ukazivali te ih je prosljeđivao tuženiku, uglavnom Viberom. On mu je tada predlagao da kamen „prešmirglaju“ i premažu lakom za čamce što je on odbio jer je to za njih bilo neozbiljno i neprihvatljivo nakon čega mu je rekao da će poslati dvoje ljudi da „sve zamjene za jedno popodne“ kada će ujedno preuzeti neupotrjebljeni kamen. Nakon usmenih razgovora uslijedio je mail od 30. prosinca 2020. godine s pozivom na plaćanje iako se postojeći problem nije riješio te je isti ignoriran od strane tuženika. Svjedok navodi da je tužitelj obavijestio tuženika da neće izvršiti plaćanje dok se ne riješi problem, a da povrh toga tužitelj mora o svom trošku mijenjati robu koju je ugradio kod investitora. Tada je dogovoreno da će gospodin EĆ doći u Hrvatsku no taj posjet nije realiziran (tuženik je otkazao dogovorni dolazak u siječnju 2021. godine – email na listu 142 spisa). U kolovozu 2021. godine pokrenut je postupak prisilne naplate (pisani iskaz na listu 312 do 316 spisa potvrđen u iskazu na zapisniku od dana 14. veljače 2024. godine – list 434 do 440 spisa).

25. Zakonski zastupnik tuženika EĆ (iskaz na zapisniku od dana 14. veljače 2024. godine – list 434 do 440 spisa) osporio je iskaz svjedoka ŠĆ o tome da ga je isti obavještavao o uočenim nedostacima bilo odmah pri njihovu uočavanju bilo kasnije, kao i da bi mu ovaj slao slike. Smatra da je ova situacija nastala zbog duga tužitelja prema tuženiku. Naveo je da mu je ŠĆ javio za ležaljke na što mu je on odgovorio da se snađe i da u [adresa] kupi nove obzirom je tržišna cijena tih ležaljki 2.000,00 eura, a ove su prodane tužitelju za 200,00 eura. Isto mu je odgovorio i kada ga je obavijestio o problemima sa slapovima. Što se žutila tiče sjeća se da se o tome nešto razgovaralo no onako usputno. Navodi da je u veljači 2021. godine bio u [adresa] i da se pokušao naći sa ŠĆ no da mu se nitko nije javljao na telefon niti je ikoga zatekao u sjedištu firme u [adresa] ili u njihovu sjedištu (no za to nema dokaza u spisu).

26. Zakonska zastupnica tužitelja HĆ nije neposredno komunicirala sa tuženikom već je to činio ŠĆ (jer je on voditelj poslova), no bila je upoznata sa ovom problematikom koja se protezala kroz cijelu 2020. godinu. Ona je sa tuženikom stupila u neposredni kontakt u mailu od 30. prosinca 2020. godine kada ih je tuženik pozvao na plaćanje. Računi tuženika nisu bili plaćeni jer joj je rečeno da je roba isporučena sa greškom i ona je čekala da se to riješi. Istovremeno je od svojih kupaca dobivala reklamacije na ugrađenu robu.

27. Iako iskazi odgovornih osoba tužitelja (svjedoka ŠĆ i zakonske zastupnice HĆ) i tuženika (zakonskog zastupnika EĆ) nisu suglasni u pogledu obavješćivanja tuženika kao prodavatelja o nedostacima na isporučenoj robi, sud je iskaze svjedoka ŠĆ, kao odgovorne osobe tužitelja, te HĆ, zakonske zastupnice tužitelja, ocijenio istinitim, logičnim i životnim, u čiji prilog ide čak i iskaz zakonskog zastupnika tuženika bez obzira što je osporavao da je imao ikakva saznanja da bi postojali nedostaci na isporučenoj robi, a sve kako se dalje obrazlaže. Naime, emailom od 29. prosinca 2020. godine (list 138 spisa) tuženik poziva tužitelja na plaćanje dugovanog iznosa. Dan nakon, 30. prosinca 2020. godine (list 139 i 140 spisa), zakonska zastupnica tužitelja odgovara na taj mail i odmah u prvoj rečenici ukazuje ne postojeću problematiku vezanu za isporučeni kamen i slapove o čemu da je tuženik obaviješten „od strane ŠĆ“ te dalje detaljno obrazlaže problematičnu isporuku kamena i slapova te se pojašnjava da plaćanje nije izvršeno zbog tog neriješenog problema, ne i loše poslovne godine (to se ponavlja i u kasnijim mailovima). A upravo je o tome iskazivao i svjedok ŠĆ koji je naveo da je tuženik, iako ga je obavještavao o robi isporučenoj sa nedostacima, taj problem cijelo vrijeme ignorirao te je unatoč tome inzistirao na plaćanju. S druge strane u svom iskazu zakonski zastupnik tuženika najprije osporava da je imao saznanja o nedostacima na isporučenoj robi, kao i da ga je tužitelj o tome obavještavao, no kasnije u istom iskazu potvrđuje da znao za žutilo na način da iskazuje da se o žutilu govorilo „usputno“, a da je glede ležaljka i slapova rekao ŠĆ da se snađe u [adresa] (da uzme druge). Obzirom na sadržaj mailova te iskaz zakonskog zastupnika tuženika EĆ sud prihvaća iskaze svjedoka ŠĆ i zakonske zastupnice tužitelja RĆ i temeljem istih zaključuje da je tužitelj obavještavao tuženika o nedostacima, i to odmah po njihovu uočavanju (kod isporuke) odnosno po pojavljivanju (kada su ga o tome obavijestili investitori) kada je odlazio na lice mjesta, sve fotografirao i slao tuženiku. Isto tako sudu je apsolutno prihvatljivo, razumno i očekivano, da je tužitelj o tome obavještavao tuženika telefonski, kao i da mu je slao fotografije putem Vibera, jer je to u današnje vrijeme uobičajen način komunikacije, a posebno u poslovnom odnosu koji između stranaka postoji od ranije pa nema potrebe da se inzistira na formalizmu.

28. Zaposlenici tužitelja, ČĆ i OĆ (pisani iskazi na listu 318 i 320 spisa), potvrdili su da je ŠĆ odmah prilikom istovara zvao EĆ da je dio isporučenog kamena neodgovarajuće kvalitete i pozvao ga da dođe preuzeti taj kamen. Ostatak robe koji nije imao vidljivo nedostatke je ugrađen, no nedostaci su se pojavili naknadno.

29. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da je tužitelj obavještavao tuženika o materijalnim nedostacima odmah kako je za njih saznao (prilikom isporuke ili po reklamaciji od svojih kupaca), i to telefonski, kada mu je i opisao o kojim problemima se radi jer je iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika jasno da je on bio upoznat da problematikom žutila, kao i se nedostacima na isporučenim ležaljkama i slapovima, obzirom na što je tužitelj u cijelosti udovoljio rokovima i sadržaju obavijesti iz čl. 403. st. 1. i 404. t. 1. ZOO-a, te čl. 406. ZOO-a.

30. Nedostaci na koje tužitelj ukazuje očituju se u promjeni boje (žutilo), pucanju slapova, mrljama, te rđi na kamenim slapovima i ležaljkama za bazen. Radi se o isporuci iz veljače i travnja 220. godine kada je isporučeno 397 metara bijelog rubnog kamena, od čega je na oko 90 metara odmah uočeno da ima nedostataka pa taj kamen nije ugrađivan, a na preostalom rubnom kamenu, deset manjih kamenih slapova bijele boje, jedom većem slapu crne boje i na dvije ležaljke za bazen su se nedostaci pojavili nakon ugradnje i to kod ukupno desetoro investitora. Kod njih petoro nedostaci su uklonjeni, a kod preostalih pet se još trebaju ukloniti. Radi utvrđivanja da li je roba koju je tuženik isporučio tužitelju, a ovaj ugradio u bazene kod svojih kupaca, roba sa ili bez nedostataka, kao i ako je isporučena se nedostacima u čemu se ti nedostaci očituju, tko za njih odgovara i kolika je šteta zbog toga nastala tužitelju provedeno je građevinskog vještačenje uz prethodni uviđaj na licu mjesta tako što je obiđena svaka lokacija na kojoj se ugrađivala robu koju je isporučio tuženik.

31. Kod većine investitora radovi su obavljeni u prvoj polovici 2020. godine, a nedostaci su se pojavili u kratkom roku iza toga (uglavnom nakon prve sezone), a ogledali su se u promjeni boje odnosno pojavi žutila na rubnom kamenu i slapovima koji su bili bijele boje, osim toga slapovi su popucali te se na njima pojavila rđa, a to isto se dogodilo i na ležaljkama. Kod većine investitora ugrađen je bijeli rubni kamen i bijeli kameni slapovi. Ležaljke su ugrađene samo kod jednog investitora (ŠĆM). Što se tiče crnog rubnog kamena i crnog slapa oni su ugrađeni kod tri investitora (UĆ, DĆ i FĆ).

32. Čl. 404. st. 2. ZOO-a propisano je da prodavatelj kod trgovačkog ugovora ne odgovara za nedostatke koji se pokažu pošto protekne šest mjeseci od predaje stvari. Kod većine investitora (dalje se detaljno obrazlaže) nedostaci su se pojavili u tom roku – odmah nakon sezone 2020. godine pri čemu u onim slučajevima kada su se nedostaci pojavili i nakon tog roka, a utvrđeno je da se radi o robi iz iste isporuke (veljača i travanj 2020. godine) sud smatra da je i u tim slučajevima udovoljeno zahtjevu iz ovog članka upravo zato jer se radi o robi iz iste isporuke u odnosu na koju je tužitelj prve obavijesti tuženiku o uočenim nedostacima poslao u roku pa se ta pravodobnost proteže i na kasnije obavijesti. No, kako je tuženik dao 10 godišnje jamstvo na isporučenu robu sud smatra da odgovornost tuženika postoji i van rokova iz čl. 404. st. 2. ZOO-a tj. i ako su nedostaci utvrđen i nakon proteka 6 mjeseci od predaje stvari, a unutar 10 godine (što nedvojbeno nije proteklo).

33. Što se tiče crnog rubnog kamena i crnog slapa, iako se u računu 2/POS1/1 od 07. veljače 2020. godine te računu 5/POS1/1 od 22. travnja 2020. godine (listovi 136 i 137 spisa) ne navodi boja rubnog kamena iz ostalih računa koje je tužitelj dostavio proizlazi da sporna isporuka po ta dva računa nije obuhvaćala i crni rubni kamen, već samo jedan veći crni slap. Naime, u navedenim računima bijeli rubni kamen ima šifru 1, a u računima primjerice 3/POS/1/1 od 06 veljače 2019. godine (list 51 spisa) ili 22/POS/1/1 od 08. svibnja 2019. godine (list 58 spisa) se crni rubni kamen označava šifrom 1101 i jasno se navodi da se radi o crnom kamenu. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je sporna isporuka samo ona po navedena dva računa (2/POS1/1 od 07. veljače 2020. godine te računu 5/POS1/1 od 22. travnja 2020. godine (listovi 136 i 137 spisa)), kojima je isporučen samo bijeli rubni kamen, ne i po nekim drugim računima, no istovremeno kada opisuje nedostatke u odnosu na investitore UĆ, DĆ i FĆ navodi da se radilo o kamenu i slapovima crne boje. Iz tih drugih računa, kao i nakon provedenog uviđaja, nesporno je utvrđeno da je tuženik isporučio tužitelju i crni rubni kamen, na kojem su se također pojavili nedostaci nakon ugradnje (ali ne u vidu žutila već su izblijedjeli), pa to što isti nisu naznačeni u računima po osnovi kojih tužitelj potražuje da mu se vrati ono što je platio, ne može mu oduzeti prava koja ima po osnovi materijalnih nedostataka na stvarima koje mu je tuženik nedvojbeno isporučio, pod uvjetom da su ispunjene i druge pretpostavke (o čemu dalje u ovom obrazloženju).

34. Građevinskim vještačenjem (nalaz i mišljenje na listu 537 do 630 spisa, dopuna na listu 660 do 669 spisa, te iskaz vještaka na zapisniku od 16. travnja 2026. godine – list 671 spisa) vještak je utvrdio da nedostaci koji su se pojavili na kamenim pločama i slapovima nisu posljedica krive ugradnje ili nekog drugog uzroka koji bi se mogao pripisati tužitelju već uzroka koji leži u samom proizvodu, u prvom redu što se radi o proizvodu koji nije adekvatan za primjenu na bazenima na području [adresa] i okolice (zbog visoke temperature). To se odnosi i na bijeli i crni rubni kamen. Bijeli koji je požutio, crni koji je izblijedio. Mišljenja je da bi takav kamen trebao izdržati dvije godine bez promjene boje, a nakon toga bi istoga trebalo ponovno zaštiti. Što se slapova tiče kod njih su utvrđena strukturna oštećenja odnosno pukotine koje su nastale zbog naprezanja materijala koji nije mogao izdržati uzimajući u obzir visoku temperaturu i izvedbu samog slapa. Za ležaljke vještak nije mogao utvrditi ništa jer su se nalazile u napunjenom bazenu pa ih nije mogao ni pregledati.

35. Takva utvrđenja nisu dovedena u pitanje ni prigovorima tuženika na nalaz i mišljenje, a na koje prigovore se vještak očitovao, a na čije očitovanje tuženik nije imao primjedbi. Sud nalaz i mišljenje vještaka prihvaća u cijelosti. Vještak je nalaz i mišljenje izradio nakon što je obišao sve lokacije (bazene), od kojih je na polovici zatečeno stanje sa ugrađenom spornom opremom, a na polovici je bilo stanje izmijenjeno jer je tužitelj nedostatke uklonio. No svakako po mišljenju suda, a uvažavajući stručno znanje i iskustvo vještaka, opisano predstavlja dovoljnu podlogu da vještak može iznijeti svoj zaključak. Tome u prilog ide i to što su svjedoci (investitori na čijim bazenima se postavljala sporna oprema) iskazivali suglasno u pogledu bitnih okolnosti – da je gotovo na svim bazenima ugrađena oprema u prvoj polovici 2020. godine što se vremenski podudara sa isporukom sporne opreme, kao i da su nedostaci pojavili odmah po ugradnji tj. nekoliko mjeseci nakon i to isti nedostaci kod svih – promjena boje rubnog kamena, bijeli je požutio, crni je izblijedio, a slapovi su popucali. Što se dviju ležaljki tiče, na njima su također nesporno postojali nedostaci no vještak nije mogao utvrditi da li su oni posljedica nedostataka u proizvodnji, za što bi odgovarao tuženik, ili posljedica nedostataka u ugradnji ili održavanju. Radi navedenog, sud u odnosu na ležaljke nije mogao utvrditi odgovornost tuženika, a koja nedvojbeno proizlazi u odnosu na rubni kamen i slapove.

36. U nalazu i mišljenju vještak je detaljno izložio koji nedostaci su utvrđeni kod pojedinog investitora i kolika je cijena otklanjanja tih nedostataka s time što je vjaštaku dan nalog da u odnosu na one investitore kod kojih su radovi otklonjeni uzima cijene koje su vrijedile na dan sanacije, a u odnosu na investitore kod kojih nedostaci još nisu otklonjeni cijene na dan izrade nalaza i mišljenja, a koje se u konačnici ne razlikuju. Isto tako vještak je kod uklanjanja nedostataka na bijelom rubnom kamenu uzeo da je nedostatke moguće otkloniti tako da se taj kamen očisti kiselinom i zatim ponovno prelakira odgovarajućim zaštitnim sredstvom, što je tuženik demonstrirao na uviđaju, a u odnosu na slapove je uzeo da se moraju postaviti novi.

37. Investitori kod koji su nedostaci otklonjeni su: VĆ, adresa objekta [adresa], ZĆ, adresa objekta [adresa], UĆ, adresa objekta [adresa], GĆ, adresa objekta [adresa], ŠĆM, adresa objekta Vrsi, Poljica Brig, Poljica 30.

38. Kod investitora VĆ, adresa objekta [adresa], bazen je izgrađen u srpnju 2020. godine te je postavljen bijeli rubni kamen koji je odmah nakon prve sezone požutio o čemu je odmah obavijestio tužitelja, a ovaj tuženika. Vještak je trošak radova na otklanjanju nedostataka procijenio na iznos od 1.554,00 eura od čega sud smatra da nema osnova za naknadu iznosa od 204,00 eura po osnovi dodatnih radova – „ako se ocjeni da je potrebno, ponovna primjena zaštitnog premaza na kamen kako bi se osigurala dugoročna zaštita i očuvala boja“ zato što nije utvrđeno da su ti radovi izvedeni niti je izvjesnost po pitanju izvođenja tih radova takva da bi opravdala priznanje tog troška. Obzirom na navedeno osnovani trošak otklanjana nedostataka u odnosu na ovog investitora iznosi 1.350,00 eura sa kamatom od 31. svibnja 2024. godine, jer je sanacija izvedena tijekom svibnja 2024. godine (iskaz svjedoka VĆ na uviđaju – list 475 spisa).

39. Kod investitora NĆ (ranije ZĆ), adresa objekta [adresa], bazen je napravljen 2020. godine, a nakon nekoliko mjeseci promijenila se boja bijelog kamena i slapa, pojavile su se i mrlje te je sve odmah prijavila tužitelju koji je izmijenio rubni kamen 19. srpnja 2022. godine (nalaz i mišljenje na listu 626 spisa). Slap nije zamijenjen i u odnosu na istoga nije postavljen zahtjev. Ovdje su troškovi procijenjeni na isti način i u istom iznosu kao u odnosu na investitora VĆ, te se po istoj osnovi i priznaju u iznosu od 1.350,00 eura sa kamatom od 19. srpnja 2022. godine obzirom je zamjena rubnog kamena tada obavljena.

40. Kod investitora UĆ, adresa objekta [adresa], bazen je izgrađen 2020. godine sa crnim rubnim kamenom i crnim slapom, a nakon sezone 2021. kamen je ispucao na više mjesta, izblijedio je i dobio mrlje, slap je puknuo na pola te je o tome odmah obavijestio tužitelja. Za razliku od nedostataka utvrđenih kod ranijih investitora kod kojih su rubni kamen i ostala oprema ugrađena prije sezone 2020., a nedostaci su se pojavili odmah nakon sezone kada su prijavljeni tužitelju, a ovaj ih je prijavio tuženiku, nedostaci kod ovog investitora pojavili su se nakon sezone 2021. godine kada stranke više nisu bile u međusobnoj komunikaciji, ni usmenoj (koja je bila do kraja 2020.), ni pisanoj (posljednji mail je od 31. kolovoza 2021. godine – list 145 spisa) pa u odnosu na tog investitora tužitelj nije zadovoljio odredbe iz čl. 404. st. 1. ZOO-a odnosno iz dokaza u spisu proizlazi da on nije obavijestio tuženika o tim nedostacima jer je utvrđeno da u to vrijeme (nakon završetka sezone 2021. godine) stranke nisu uopće komunicirale. Ovdje sud ne može uzeti ni da bi obavješćivanje tuženika o utvrđenim nedostacima kod drugih investitora na opremi iz iste isporuke vrijedilo i za ove nedostatke obzirom se ovi nedostaci odnose na crni rubni kamen koji nije bio predmetom sporne isporuke pa sud ne zna kada je taj kamen isporučen ni da li su tu ispoštovani rokovi u vezi dužnosti obavješćivanja. Ipak, to se ne odnosi na crni slap jer je on bio predmetom sporne isporuke (jedan jedini crni slap), pa kako je on bio predmetom sporne isporuke u vezi koje je tužitelj poslao pravodobnu obavijesti o nedostacima tuženiku (jer se pravodobnost ranijih obavijesti proteže i na ove kasnije, ali samo u odnosu na opremu koja je dio sporne isporuke što crni slap je) to sud uzima da je u odnosu na taj slap udovoljeno čl. 404. st. 1. ZOO-a. Radovi koji su se morali izvesti radi zamjene slapa su: Pripremni radovi – 1/ priprema prostora i čišćenje u iznosu od 30,00 eura, 5/ demontaža slapa 150,00 eura, 6/ priprema temelja za ponovnu montažu slapa u iznosu od 150,00 eura, zatim Dodatni radovi – 2/ Konačno čišćenje radne zone u iznosu od 50,00 eura, 4/ odvod otpada na deponij u iznosu od 250,00 eura (polovica iznosa), 5/ instalacija kamenog slapa u iznosu od 400,00 eura, odnosno ukupno 1.030,00 eura sa kamatom od 15. lipnja 2022. godine kada su izvršeni radovi sanacije.

41. Kod investitora GĆ, adresa objekta [adresa], bazen je napravljen u proljeće 2020. godine, a nakon sezone uočene su promjene u boji na bijelom rubnom kamenu i slapu te je o tome obaviješten tužitelj koji je rekao investitoru da je kontaktirao tuženika i da su se isti problemi javili i kod drugih investitora. Vještak je trošak radova na otklanjanju nedostataka (zamjena rubnog kamena i slapa) procijenio na iznos od 2.675,00 eura od čega sud smatra da nema osnova za naknade iznosa od 255,00 eura po osnovi dodatnih radova – „ako se ocjeni da je potrebno, ponovna primjena zaštitnog premaza na kamen kako bi se osigurala dugoročna zaštita i očuvala boja“ “ zato što nije utvrđeno da su ti radovi izvedeni niti je izvjesnost po pitanju izvođenja tih radova takva da bi opravdala priznanje tog troška. Obzirom na navedeno osnovani trošak otklanjana nedostataka u odnosu na ovog investitora iznosi 2.420,00 eura sa kamatom od 05. svibnja 2022. godine kada je izvršena sanacija (iskaz svjedoka GĆ na uviđaju – list 490 spisa).

42. Kod investitora ŠĆM, adresa objekta Vrsi, Poljica Brig, Poljica 30, bazen je izgrađen 2020. godine, a već nakon mjesec dana pojavile su se žute fleke na bijelom rubnom kamenu i slapu čiji dijelovi od inoxa su zarđali, ležaljke koje su postavljene u vodu su isto tako počele puštati hrđu i to već nakon desetak dana. Vještak je trošak radova na otklanjanju nedostataka (zamjena rubnog kamena, slapa i ležaljki) procijenio na iznos od 3.687,50 eura od čega sud smatra da nema osnova za naknade iznosa od 212,50 eura po osnovi dodatnih radova – „ako se ocjeni da je potrebno, ponovna primjena zaštitnog premaza na kamen kako bi se osigurala dugoročna zaštita i očuvala boja“ “ zato što nije utvrđeno da su ti radovi izvedeni niti je izvjesnost po pitanju izvođenja tih radova takva da bi opravdala priznanje tog troška. Isto tako ne priznaju se troškovi koji se tiču radova na ležaljkama jer vještak u odnosu na te ležaljke nije mogao utvrditi da li su nedostaci posljedica pogrešaka na strani tužitelja ili tuženika, a kako to sam navodi u nalazu i mišljenju. Ukupan trošak koji se odnosi na ležaljke iznosi 1.130,00 eura. Obzirom na navedeno osnovani trošak otklanjana nedostataka u odnosu na ovog investitora iznosi 2.345,00 eura sa kamatom od 31. prosinca 2022. godine obzirom je sanacija izvršena 2022. godine, no nije utvrđeno i kojeg datuma.

43. Investitori u odnosu na koje nedostaci nisu još otklonjeni su: AĆ, SĆ, FĆ, CĆ i PĆ.

44. Kod investitora AĆ, adresa objekta Vrsi, Kralja Tomislava 22, bazen je napravljen u studenom 2020. godine. Prve promjene na rubnom kamenu uočene su odmah nakon prve sezone 2021. o čemu je odmah obavijestio tužitelja. U ovom slučaju se smatra da je udovoljeno obvezi pravodobnog obavješćivanja iz čl. 404. st. 1. ZOO-a iz već opisanog razloga – jer se radi o opremi koja je dio sporne isporuke u odnosu na koje je tužitelj poslao tuženiku pravodobne obavijesti kod istih takvih nedostataka koji su se pojavili kod drugih investitora, no još ranije. Vještak je trošak radova na otklanjanju nedostataka (zamjena rubnog kamena) procijenio na iznos od 2.128,00 eura od čega sud smatra da nema osnova za naknade iznosa od 252,00 eura po osnovi dodatnih radova – „ako se ocjeni da je potrebno, ponovna primjena zaštitnog premaza na kamen kako bi se osigurala dugoročna zaštita i očuvala boja“ zato što izvjesnost po pitanju izvođenja tih radova nije takva da bi opravdala priznanje tog troška. Obzirom na navedeno osnovani trošak otklanjana nedostataka u odnosu na ovog investitora iznosi 1.876,00 eura sa kamatom od presuđenja do isplate jer nedostaci nisu još uvijek otklonjeni. To što nedostaci nisu otklonjeni ne znači da tužitelj nema prvo tražiti naknadu štete po toj osnovi niti da bi se radilo o nekom preuranjenom zahtjevu.

45. Kod investitora SĆ, adresa objekta Zaton, Šetalište kneza Branimira 22 , bazen je napravljen u proljeće 2020. godine sa bijelim rubnim kamenom i kamenim slapom, a nakon ljeta 2020. slap je popucao, a rubni kamen je požutio. Vještak je trošak radova na otklanjanju nedostataka (zamjena rubnog kamena) procijenio na iznos od 2.128,00 eura od čega sud smatra da nema osnova za naknadu iznosa od 252,00 eura po osnovi dodatnih radova – „ako se ocjeni da je potrebno, ponovna primjena zaštitnog premaza na kamen kako bi se osigurala dugoročna zaštita i očuvala boja“ zato što izvjesnost po pitanju izvođenja tih radova nije takva da bi opravdala priznanje tog troška. Obzirom na navedeno osnovani trošak otklanjana nedostataka u odnosu na ovog investitora iznosi 1.876,00 eura sa kamatom od presuđenja do isplate jer nedostaci nisu još uvijek otklonjeni.

46. Kod investitora FĆ, adresa objekta Vir, Put Rosulja 17, tijekom 2020. je ugrađen crni rubni kamen i slap crne boje koji su nakon godinu dana promijenili boju (izblijedili su) i popucali. Ovdje, kao i u odnosu na investitora UĆ, kako se radi o crnom rubnom kamenu i crnom slapu (ovo je drugi, a samo jedan je dio sporne isporuke) sud nema saznanja kada je navedena roba isporučena tužitelju radi čega ne može utvrditi da li je tužitelj pravodobno obavijestio tuženika o uočenim nedostacima odnosno da li da je uopće obavijestio jer u vrijeme kada su se pojavili nedostaci tužitelj i tuženik više nisu bili u međusobnoj komunikaciji.

47. Kod investitora DĆ, adresa objekta: Vrsi, Kneza Domagoja 1, bazen je izgrađen krajem 2022., postavljen je crni rubni kamen i crni slap koji su promijenili boju i popucali. No, taj je bazen izgrađen 2022. godine. Obzirom da su se ti isti nedostaci pojavili kod 9 drugih investitora dvije godine prije nego što je tužitelj napravio bazen kod ovog investitora to je tužitelj, obzirom se radi o stručnoj osobi, trebao znati da će se to isto dogoditi i kod ovog investitora. Zato tužitelj po redovnom tijeku, primjenom pažnje dobrog gospodarstvenika odnosno stručnjaka, nije smio dalje ugrađivati taj kamen i slap. Radi navedenog suda smatra da tužitelj nema pravo na naknadu štete u odnosu na ovog investitora jer nije upotrijebio dužnu pažnju, a koju da je upotrijebio šteta ne bi nastala.

48. Kod investitora PĆ, adresa objekta Pag, Povljana, Primorska 33, bazen je izgrađen 2020., a bijeli rubni kamen i slap su promijenili boju nakon 2 do 3 mjeseca od ugradnje. Vještak je trošak radova na otklanjanju nedostataka (zamjena rubnog kamena i slapa) procijenio na iznos od 2.600,00 eura od čega sud smatra da nema osnove za naknadu iznosa od 420,00 eura po osnovi dodatnih radova – „ako se ocjeni da je potrebno, ponovna primjena zaštitnog premaza na kamen kako bi se osigurala dugoročna zaštita i očuvala boja“ zato što izvjesnost po pitanju izvođenja tih radova nije takva da bi opravdala priznanje tog troška. Obzirom na navedeno osnovani trošak otklanjana nedostataka u odnosu na ovog investitora iznosi 2.180,00 eura sa kamatom od presuđenja do isplate jer nedostaci nisu još uvijek otklonjeni.

49. Ukupno, po osnovi uklanja nedostataka nastao je odnosno nastati će trošak od 14.427,00 eura.

50. Što se tiče kamena koji nije ni ugrađen, a radi se o oko 97 metara rubnog bijelog kamena, za kojeg je tužitelj odmah obavijestio tuženika o vidljivim nedostacima (istim onim koji se u se kasnije pojavili na kamenu koji je ugrađen) sve ono što je vještačenjem utvrđeno u odnosu na bijeli rubni kamen koji je ugrađen vrijedi i za ovaj. Kako je na uviđaju tuženik demonstrirao kako se mogu otkloniti ti nedostaci (čišćenjem sa kiselinom), a što je prihvatio i vještak, to sud utvrđuje da se taj nedostatak može otkloniti i na ovom neugrađenom kamenu, na i isti način. Po vještaku radi se o slijedećim radovima: 1/ čišćenje kamene obloge kiselinom koji trošak procjenjuje na 5,00 eura po dužnom metru, odnosno konkretno radi se o iznosu od 485,00 eura, 2/ upotreba neutralizirajućih sredstava kako bi se zaustavio daljnji kemijski utjecaj kiseline na kamen koji trošak procjenjuje na 4,50 eura po dužnom metru odnosno 436,50 eura ukupno, te 3/ pranje i uklanjanje svih ostataka kiseline sa svih tretiranih površina uz trošak od 5,50 eura po dužnom metru odnosno ukupno 533,50 eura. Dakle ukupan trošak uklanjanja nedostataka na kamenu koji nije ugrađen iznosi 1.455,00 eura sa kamatom od presuđenja, pa do isplate.

51. Dakle, tužitelju je na ime naknade štete po osnovi otklanjanja materijalnih nedostatak priznat ukupan iznos od 15.882,00 eura.

52. Tužitelj je po osnovi materijalnih nedostataka potraživao 24.240,75 eura (10.224,45 eura u odnosi na investitore gdje nedostaci nisu otklonjeni (s time da je vjerojatno omaškom iz petita tužbe izostavio iznos od 1.837,00 eura (SĆ) pa po toj osnovi potražuje 8.387,45 eura umjesto 10.224,45 eura koliki je zbroj), te 14.016,28 eura u odnosu na investitore kod kojih su nedostaci uklonjeni) odnosno tužbenim zahtjevom u konačnici je po toj osnovi potraživao 22.403,73 eura.

53. Tužitelj je još potraživao naknadu štete u vidu izmakle koristi u iznosu od 5.500,00 eura koji iznos je prema redovnom tijeku stvari mogao ostvariti da nije bilo potrebe vršiti navedene zamjene (na svih deset lokacija), te potražuje još 5.500,00 eura zbog angažmana na poslovima reklamacija za što je tužitelju potrebno 2 mjeseca efektivnog rada kada tužitelj zbog ograničenosti vlastitih kapaciteta nije mogao ugovarati i izvršavati nove poslove na kojima bi prema redovnom tijeku stvari ostvario korist od 5.500,00 eura.

54. Povrh toga tužitelj je potraživao i da mu se vrati sve ono što je platio u ovršnom postupku.

55. U ovršnom postupku tuženik je naplaćivao još i neka druga potraživanja koja nisu predmet ovog postupka (ukupno 124.193,25 kuna od 87.627,36 kuna koje se odnose na zbroj gornja dva računa). Tužitelj po osnovi naplate u tom ovršnom postupku potražuje:

- iznos od 18.293,13 kuna / 2.427,92 eura (po računu 2/POS1/1 od 07. veljače 2020. godine) sa kamatom od 13. veljače 2020. godine, od isplate – što je račun koji se odnosi na robu koja je predmet ovog postupka

- iznos od 69.334,23 kuna / 9.202,23 eura (po računu 5/POS1/1 od 22. travnja 2020. godine) sa kamatom od 13. svibnja 2020. godine - što je račun koji se odnosi na robu koja je predmet ovog postupka

- iznos od 1.809,98 eura / 8.212,50 kuna (po računu 1/POS1/1 od 02. siječnja 2020. godine – list 49 spisa) sa kamatom od 22. siječnja 2020. godine, do isplate, a što nije račun koji je predmet ovog postupka, pa sud već temeljem toga smatra da tužitelj ne bi imao pravo potraživati taj iznos od tuženika te je vjerojatno taj iznos tužitelj omaškom naznačio da ga potražuje u tužbenom zahtjevu.

- troškove ovrhe u iznosu od 5.000,00 eura (663,61 euro) te 5.195,46 kuna (689,56 eura), ukupno 1.353,17 eura sa kamatom od 16. prosinca 2022. godine, a što se odnosi na ukupan trošak ovršnog postupka.

56. U tom ovršnom postupku tužitelj je izjavio nepravodoban prigovor (preslika ovršnog spisa Trgovačkog suda u Zadru posl. broj: Povrv-229/2022 na listu 100 do 128 spisa) slijedom čega je navedeno rješenje o ovrsi postalo pravomoćno te je provedeno.

57. U ovom postupku je utvrđeno da je tuženik isporučio tužitelju robu sa materijalnim nedostacima. Tužitelj je tu robu u cijelosti platio, a tužitelj ju je ugradio kod svojih kupaca, a dio koji nije ugradio ima kod sebe na skladištu. U ovom postupku je utvrđen trošak uklanjanja nedostataka koji trošak tužitelj ima pravo potraživati od tuženika. Drugo je pitanje da li pored tog troška ima pravo potraživati i izmaklu dobit te tražiti povrat onoga što je platio za takvu robu sa nedostacima.

58. Sukladno čl. 410. st. 1. ZOO-a kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku ovlašten je: 1) zahtijevati od prodavatelja uklanjanje nedostatka, 2) zahtijevati od prodavatelja predaju druge stvari bez nedostatka, 3) zahtijevati razmjerno sniženje cijene, 4) izjaviti da raskida ugovor. U st. 2. propisano je da u svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima.

59. Obzirom na okolnosti konkretnog slučaja i objektivne nemogućnosti da se (više) ostvare određena prava po osnovi materijalnih nedostataka iz čl. 410. st. 1. ZOO-a (između ostalog povrat stvari) sud smatra da je upravo naknada troškova otklanjanja nedostataka (a što je naknada štete sukladno čl. 410. st. 2. ZOO-a) najlogičniji, ekonomski najprihvatljiviji i najsmisleniji način rješavanja nastale situacije, a radi čega je tuženik dužan tužitelju platiti troškove otklanjanja nedostataka u iznosu utvrđenom u ovom postupku.

60. Upravo zato tužitelj nema pravo potraživati (i) ono što je platio po osnovi kupoprodajne cijene. Isto tako nema pravo tražiti povrat onoga što je platio po osnovi zatezne kamate i troškova ovršnog postupka jer je plaćanje tih iznosa posljedica propusta tužitelja da pravodobno izjavi prigovor, što ne može ići na teret tuženika. Da je tužitelj pravodobno izjavio prigovor povodom tog prigovora postupak bi se bio nastavio u parnici i ne bi se bila provela prisilna naplata pa tako ni naplatila kamata i troškova postupka te bi tada postupak išao u drugom smjeru.

61. Što se zastarnih rokova tiče, za naknadu štete oni iznose 3 godine od saznanja za štetu i štetnika kao subjektivni rok, te 5 godina od štetnog događaja kao objektivni rok. Kako je roba isporučena u veljači i travnju 2020. godine, nedostaci su se pojavili u drugoj polovici 2020. godine, a tužitelj je tužbu podnio 06. veljače 2023. godine, to je tužba podnesena unutar zastarnih rokova za naknadu štete, čak i kada bi uzelo da je zastara počela teći na dan kada je izvršena prva dostava – 6. veljače 2020. godine (e-mail na listu 25 spisa).

62. I konačno, što se izmakle dobiti tiče. Tužitelj je na tu okolnost predlagao financijsko vještačenje no sud je taj prijedlog odbio iz razloga što smatra da nema osnova za naknadu tog vida štete. U prvom redu, onako kako je postavljen tužbeni zahtjev proizlazi da tužitelj potražuje po istoj osnovi po 5.500,00 eura jer tužitelj najprije potražuje taj iznos jer da bi ga bio ostvario po redovnom tijeku stvari da nije morao otklanjati nedostatke, a zatim potražuje taj iznos zbog toga što je morao otklanjati nedostatke radi čega nije mogao obavljati nove poslove na kojima bi ostvario tu korist. Radi navedenog sud je uzeo da da tužitelj po osnovi izmakle koristi jer zbog otklanjanja nedostataka nije mogao biti angažiran na drugim poslovima potražuje 11.000,00 eura.

63. Vještak, kada je procjenjivao trošak otklanjanja nedostataka uzimao je u obzir i cijenu materijala i cijenu rada tj. utvrđivao je iznose prema tržišnim cijenama, bilo u vrijeme izrade nalaza i mišljenja, ili otklanjanja nedostataka. Dakle, radi se o cijenama koje se naplaćuju od kupaca tj. koje bi tužitelj bio naplatio da je te poslove obavljao kod bilo kojeg drugog kupca. To znači da je u tu cijenu uključena i njegova dobit. Što se tiče naknade izmakle koristi jer zbog toga što je morao otklanjati nedostatke nije mogao sklapati nove ugovore i izvršavati ih, tužitelj nije na tu okolnost dostavio niti jedan dokaz npr. da je odbio neki siguran posao, da je raskidao postojeće ugovore, i slično. Tužitelj nije dokazao da baš zbog toga što je radio na otklanjanju nedostataka nije mogao ugovarati i izvršavati nove poslove tj. nije dokazao uzorčnoposljedičnu vezu između tog dvoje. Financijsko vještačenje nije adekvatan dokaz na te okolnosti. Financijsko vještačenje je adekvatan dokaz glede visine takvog zahtjeva, no nakon što se utvrdi njegova osnovanost.

64. Slijedom navedenog, od ukupno utuženog iznosa od 49.314,03 eura tužitelju je priznat iznos od 15.882,00 eura obzirom na što njegov uspjeh u postupku iznosi 32%, a tuženikov 68%.

65. Odredbom čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. U st. 3. propisano je da neovisno o pravilima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, sud može odrediti da jedna stranka naknadi drugoj stranci pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona.

66. Slijedom navedenih odredbi sud je tuženiku priznao troškove parničnog postupka u omjeru od 36% (68% - 32 = 36%) (čl. 154. st. 2. ZPP-a). Tužitelju je u cijelosti priznao troškove provedenog građevinskog vještačenja jer je to vještačenje bilo nužno provesti obzirom je tuženik osporavao osnov tužbenog zahtjev tj. da je tužitelju isporučio robu sa nedostacima pa bez provedbe tog dokaza ne bi bilo moguće odlučiti o tužbenom zahtjevu (čl. 154. st. 3. ZPP-a). Sud je troškove vještačenja priznao u cijelosti upravo zbog nužnosti potrebe izvođenja tog dokaza radi utvrđivanja osnovanosti prvenstveno osnove neovisno što tužitelj nije u cijelosti uspio u pogledu visine obzirom je utvrđivanje visine bilo daleko jednostavnije i nije stvorilo posebne troškove.

67. Osnovanost zatraženih troškova postupka sud je utvrđivao temeljem čl. 155. ZPP-a, dok je visinu utvrđivao primjenom pravila Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., 107/25.) i vrijednosti predmeta spora u iznosu od 49.314,03 eura slijedom čega tuženiku za svaku poduzetu radnju, za koju se priznaje 100% iz Tbr. 7.1., pripada 500 bodova (1.000,00 eura).

68. Tuženiku se priznaje za sastav odgovora na tužbu iznos od 995,42 eura (toliko potražuje) prema Tbr. 8.1., za sastav podnesaka od 13. lipnja 2023. godine, 20. listopada 2023. godine te 21. kolovoza 2025. godine iznos od 995,42 eura po podnesku, prema Tbr. 8.1. (obrazloženi podnesci), te za pristup ročištima 12. listopada 2023. godine, 14. veljače 2024. godine i 16. travnja 2026. godine iznos od 995,42 eura po ročištu, prema Tbr. 9.1. obzirom se na tim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari i/ili su se izvodili dokazi, ukupno 6.967,94 eura uvećano za PDV 25% u iznosu od 1.741,98 eura, ukupno 8.709,92 eura od čega mu je tužitelj dužan platiti 36% ili 3.135,57 eura.

69. Na ime troškove vještačenja utrošen je iznos od 5.553,79 eura (nalaz i mišljenje, pisano i usmeno očitovanje te dolazak vještaka na ročište) i taj iznos je tuženik dužan platiti tužitelju u cijelosti.

70. Prebijanjem iznosa koji su na ime troškova priznati tužitelju odnosno tuženiku proizlazi da je tuženik dužan još platiti tužitelju iznos od 2.418,22 eura.

71. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Pazinu, 01. lipnja 2026. godine

Sutkinja:

Tijana Licul

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri pisana primjerka u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika