Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Ovr-668/2026-5

R E P U B L I K A  H R VA T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Erste & Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3a, 51000 Rijeka, OIB: 23057039320, protiv ovršenika CO, [adresa], 42000 Hrašćica, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, povodom prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, izvan ročišta, 1. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbacuje se prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa putem Financijske agencije temeljem zadužnice ovjerene po javnoj bilježnici Koraljki Mađarić iz Varaždina pod brojem OV-1126/2008 od 4. srpnja 2008., podnesen ovome sudu dana 19. veljače 2026., kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Ovršenica je dana 19. veljače 2026. podnijela ovome sudu prijedlog u kojem u bitnome navodi da je nastupila zastara prava na prisilnu naplatu, da nije bilo provedbe prisilne naplate, da ukoliko je prisilna naplata bila provedena da je od posljednje naplate odnosno ovršne radnje proteklo više od 10 godina, da ne priznaje dug, već da ističe prigovor apsolutne zastare, da je predmetna tražbina starija od 10 godina, da nije aktivno naplaćivana, te da nije uključena u postupak osobnog stečaja, a slijedom čega predlaže utvrditi nastup apsolutne zastare i obustaviti ovršni postupak, a koji prijedlog sadržajno predstavlja prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ).

2. Povodom zaključka ovoga suda broj Ovr-668/2026-2 od 24. veljače 2026. ovršenica podneskom od 6. ožujka 2026. dostavila presliku predmetne zadužnice zajedno sa zahtjevom ovrhovoditelja za provedbu izravne naplate temeljem iste, te obračunom i usklađenjima duga, dok je podneskom od 25. ožujka 2026. dopunila navode iz prijedloga navodeći da se po predmetnoj ovršnoj ispravi ne vode nikakve sudske ili izvansudske radnje od stane ovrhovoditelja, da predmetna ovršna isprava više nije aktivna, da je naplata putem Financijske agencije prestala, a da ovrhovoditelj nije pokrenuo druge radnje prisilne naplate.

3. Sukladno čl. 210. st. 1. OZ nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos p roglasiti nedopuštenim, pri čemu se sukladno čl. 210. st. 2. OZ na prijedlog za odgodu prijenosa iz čl. 210. st. 1. OZ na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ -a o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz čl. 210. st. 1. OZ na odgovarajući način odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i čl. 53. OZ).

4. Odredbom čl. 50. st. 1. OZ određeno je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu: 1. ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava, 2. ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti, 3. ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, 4. ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu, 5. ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, 6. ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, 7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, 8. ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano, 9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, 10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili 11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

5. Razmatrajući sadržaj prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sud nalazi da isti ovršenica podnosi iz razloga što je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, odnosno iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ.

6. Uvidom u zadužnicu ovjerenu po javnoj bilježnici Koraljki Mađarić iz Varaždina pod brojem OV-1126/2008 od 4. srpnja 2008. (list 93-94 spisa) sud je utvrdio da je istom ovršenica dala suglasnost da se radi naplate cjelokupne tražbine ovrhovoditelja, bez bilo kakvog pitanja ili odobrenja, zaplijene računi ovršenice koje ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa, te da se novac s tih računa, u iznosu vidljivom na obračunu dugovanja, koji će ovrhovoditelj priložiti u slučaju potrebe aktiviranja zadužnice, isplaćuje izravno ovrhovoditelju.

7. Uvidom u Očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate (list 26-85 spisa) sud je utvrdio da je predmetna ovršna isprava zaprimljena kod Financijske agencije dana 23. kolovoza 2013., te da se temeljem predmetne ovršne isprave kod Financijske agencije ovrha ne provodi zbog utvrđene nemogućnosti izvršenja temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, pri čemu i sama ovršenica u podnesku od 25. ožujka 2026. navodi da se po predmetnoj ovršnoj ispravi ne vode nikakve sudske ili izvansudske radnje od stane ovrhovoditelja.

8. Polazeći prvenstveno od činjenice da se izravna naplata kod Financijske agencije temeljem predmetne ovršne isprave prestala provoditi zbog utvrđene nemogućnosti izvršenja temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, odnosno da u trenutku podnošenja predmetnog prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije u tijeku nikakav postupak izravne naplate kod Financijske agencije, to je ocjena suda da ovršenica nema pravni interes za podnošenjem predmetnog prijedloga radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a s obzirom da nije u tijeku nikakav postupak izravne naplate u okviru kojeg bi se pljenidba i prijenos imali proglasiti nedopuštenim iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ (sudska praksa – rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž Ovr-35/2025 od 11. Veljače 2026.).

9. Slijedom navedenog, a s obzirom da je iz gore iznesenog razloga sud prijedlog ovršenice ocijenio nedopuštenim, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu, 1. lipnja 2026.

Sutkinja

Tamara Turek

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana, po primitku istog, pismeno u 3 primjerka, putem ovog suda. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Ovršenica CO, [adresa], 42000 Hrašćica