REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj Kž-112/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Silvije Sajfert predsjednika vijeća, Vedrana Pavelića suca izvjestitelja i Dubravke Šimić člana vijeća, uz sudjelovanje Zrinke Žalac, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv OL, zbog kaznenog djela iz članka 140. stavak 2. i 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. , 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenika po branitelju Oskaru Benussi, odvjetniku iz Dubrovnika, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj: K-124/2025-16 od 26. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog OL kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku okrivljeni OL je proglašen krivim zbog kaznenog djela – nametljivo ponašanje – iz članka 140. stavak 2. i 1. KZ/11. te je na temelju članka 140. stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora šest mjeseci, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. veljače 2025. u 13,30 sati do 5. svibnja 2025.

2. Nadalje, na temelju članka 73. KZ/11. okrivljenom OL je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja VL s prebivalištem u [adresa], O [adresa], u trajanju tri godine, na udaljenosti od 100 m. Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere sud može na prijedlog okrivljenika obustaviti njezino izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost, a osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. dalje ZKP/08.) okrivljenik je dužan snositi troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 8. ZKP/08 i to paušalne troškove kaznenog postupka sukladno članku 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu 200,00 eura, kao i troškove psihijatrijskog vještačenja po dr. JL, u iznosu od 379,50 eura, kao i iznos od 100,65 eura za prisustvovanje raspravi dr. Hrvoja Markovića, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-12425 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-124/2025), te dostaviti sudu primjerak uplatnice, a dužan je naknaditi i troškove postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti Oskara Benussi, odvjetnika iz Dubrovnika, o čemu će biti doneseno posebno rješenje.

4. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio okrivljeni OL po branitelju Oskaru Benussi, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kazni i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da okrivljenika oslobodi optužbe ili podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

5. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu okrivljenika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu.

7. Žalba nije osnovana.

8. Iako u žalbi najavljuje žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, okrivljenik ga ničim ne obrazlaže i ne konkretizira. Suprotno ovom žalbenom navodu pobijana presuda u cijelosti je razumljiva. Pobijana presuda sadrži obrazloženje u kojem su detaljno i jasno navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, u presudi nema proturječnosti, prvostupanjski sud je proveo analizu i ocjenu dokaza, pa zbog toga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se upućuje žalbom, a uz to ovaj drugostupanjski sud pazeći po službenoj dužnosti nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti.

9. Glede žalbenog osnova povrede kaznenog zakona žalitelj navodi da je za ostvarenje bića kaznenog djela iz članka 140. stavak 2. KZ/11. potreban kontinuitet djelovanja i duže vremensko razdoblje u kojem se to ponašanje ponavlja, a ta dva obilježja djela moraju biti kumulativno ispunjena, što znači da počinjenje radnje djela trebaju dosegnuti znatnu mjeru intenziteta i vremenskog trajanja, što u konkretnom slučaju nije postignuto.

10. Nije u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon. Naime, za ostvarenje bitnog obilježja kaznenog djela za koje se tereti okrivljenik traži se da se ostvari praćenje i uhođenje bliske osobe i nastojanje uspostavljanja neželjenih kontakata ili na drugi način zastrašivanja, što kod žrtve treba izazvati tjeskobu i strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba. Ovo kazneno djelo ranije je imalo drugačiju koncepciju jer se uz sve naprijed navedeno tražilo da takvo ponašanje okrivljenika bude ustrajno i kroz dulje vrijeme. Međutim, Zakonom o izmjenama i dopunama kaznenog zakona, koji je objavljen u Narodnim novinama broj 36/2024., a koji je stupio na snagu 2. travnja 2024. u članku 18. je došlo do promjene članka 140. stavak 1. na način da su brisane riječi "Ustrajno i kroz dulje vrijeme". Kako je ovo kazneno djelo okrivljenik počinio u razdoblju od 18. siječnja 2025. do 4. veljače 2025. spomenute izmjene KZ/11. i na njega se odnose, te se za bitno obilježje tog kaznenog djela ne traži da je ostvareno "Ustrajno i kroz dulje vrijeme". Dakle, nije u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon.

11. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik navodi da se telefonski pozivi okrivljenika odvijaju u razmaku od nekoliko dana, s tim da je i oštećenica pozivala okrivljenika, a ne samo on nju. Oštećenica je potvrdila da ju je okrivljenik samo jedanput tražio na radnom mjestu i jedanput na adresi njezina boravišta i to u nekoliko dana razmaka. Ističe se da je okrivljenik živio s oštećenicom u izvanbračnoj zajednici, te su dobili i zajedničko dijete koje je tragično preminulo što je narušilo njihov odnos, a potom je okrivljenik završio u zatvoru gdje ga je oštećenica posjećivala i htjela se udati za okrivljenika u zatvoru. Navodi se i da je okrivljenik nakon izlaska na slobodu htio saznati uzrok smrti svojega sina, te je saznao da je oštećenica ponovno započela zajednički život sa svojim bivšim suprugom, pa je logično i životno da je okrivljenik pokušao razgovarati s oštećenicom. Pregledom poruka koje je okrivljenik slao oštećenici vidljivo je da se većina istih odnosi na tragično preminulog sina i traženje od oštećenice dokumentacije u svezi njegove smrti. Ističe se u žalbi da okrivljenik nije imao namjeru izazvati kod oštećenice osjećaj straha i tjeskobe.

12. Nije u pravu žalitelj da je činjenično stanje prvostupanjski sud pogrešno utvrdio. Prvostupanjski sud je ocijenio iskaz žrtve VL i doveo ga u svezu sa sadržajem USB stika na kojem su pohranjene komunikacije okrivljenika upućene žrtve i to video pozivi, zvučni pozivi i tekstualne poruke. Žrtva VL je jasno navela da je okrivljenika posjetila u zatvoru i to 8. prosinca 2024. kojom prilikom mu je rekla da ne želi biti s njim dalje i da ju ne kontaktira. U iskazu se žrtva više puta re ferirala na to da je okrivljeniku jasno rekla da ne želi više biti s njim i da joj se ne petlja oko sina, te da ne želi nikakav kontakt s njim. U iskazu je žrtva opisala da ju je okrivljenik učestalo u razdoblju od 18. siječnja 2025. do 4. veljače 2025. zvao i uspostavljao s njom kontakt na način kako je to navedeno u izreci presude. Takav iskaz žrtve VL prvostupanjski sud je doveo u svezu sa sadržajem USB stika na kojem su podaci o upućenim pozivima i tekstualnim porukama koje je okrivljenik slao žrtvi, s tim da je istaknuto da je 22. siječnja 2025. okrivljenik žrtvi uputio 304 video poziva i 59 zvučnih poziva. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio iskaz žrtve kao vjerodostojan, jer je detaljan i uvjerljiv, a osim toga je potkrijepljen materijalnim dokazima i to pozivima i tekstualnim porukama. Zbog toga nije u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud pogrešno ili nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

13. Nije u pravu žalitelj da je nalaz i mišljenje vještaka psihijatra Hrvoja Markovića nevjerodostojan, jer je vještak jednoznačno dao nalaz i mišljenje da je okrivljenik dugogodišnji ovisnik o opijatima, što je dovelo do trajnih promjena njegove ličnosti u vidu promjene moralnih shvaćanja i smanjenog osjećaja odgovornosti, nedostatka samokritike i uvida u ponašanje, te antisocijalno ponašanje. Stoga vještak ocjenjuje da je okrivljenik tempore criminis bio smanjeno ubrojiv u manjoj mjeri. S obzirom na sve navedeno, s pravom je prvostupanjski sud povjerovao takvom nalazu i mišljenju vještaka cijeneći ga vjerodostojnim, a za takve svoje tvrdnje prvostupanjski sud je dao valjane razloge i to u točki 10. obrazloženja pobijanog rješenja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14. U odnosu na žalbeni osnov odluke o kazni žalitelj navodi da je kazna zatvora šest mjeseci koja je izrečena okrivljeniku prestroga. Suprotno ovim žalbenim navodima prvostupanjski sud je ispravno utvrdio olakotne okolnosti na strani okrivljenika i to u vidu činjenice da je izgubio dijete, te da je bio smanjeno ubrojiv u manjoj mjeri. S druge strane je također ispravno prvostupanjski sud utvrdio i otegotne okolnosti i to u vidu činjenice da je ovo kazneno djelo počinio odmah po izlasku iz zatvora, kao i da je već jednom pravomoćno presuđen u kaznenom postupku i to na jedinstvenu kaznu zatvora osam mjeseci po presudi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj K -87/2021-20 od 24. ožujka 2021. koja je postala pravomoćna 24. ožujka 2021. Kod takvog stanja stvari kada je ispravno prvostupanjski sud utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti, kada je za kazneno djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim propisana kazna zatvora do tri godine, upravo je kazna zatvora šest mjeseci prikladna da bi se njome mogla izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da bi se moglo jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

15. Žaleći se zbog odluke o trošku žalitelj navodi da sud nije vodio računa da su imovinske prilike okrivljenika loše i zbog toga je trebao donijeti odluku da troškovi postupka padaju na teret državnog proračuna. Suprotno ovim žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. okrivljenika obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka. S tim u vezi valja reći da je od strane suda pri utvrđenju osobnih podataka za okrivljenika utvrđeno da se uzdržava na način da taksira. Stoga nije u pravu žalitelj da je imovinsko stanje okrivljenika loše u toj mjeri da ga je trebalo osloboditi obveze plaćanja troška kaznenog postupka. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu paušalne svote u iznosu 200,00 eura uvažavajući na temelju članka 145. stavak 3. ZKP/08. složenost i trajanje izvida i kaznenog postupka.

16. Postupajući po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavak 1. ZKP/08. ovaj sud nije našao bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenih zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

17. Kako sud nije utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija, na temelju članka 482. ZKP/08. ovom presudom je odbio žalbu okrivljenika kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu.

Slavonski Brod, 1. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Silvija Sajfert