Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-180/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐG, zbog kaznenog djela iz čl. 304. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika ĐG podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: K-1027/2020-23 od 12. prosinca 2023., na sjednici 1. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog ĐG, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Rijeci presudom poslovni broj: K-1027/2020-23 od 12. prosinca 2023., je na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08-22), proglasio krivim optuženog ĐG zbog kaznenog djela protiv pravosuđa iz čl. 304. st. 1. KZ/11, te ga je na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, si time da mu je na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako da se kazna na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 -22 optuženik ĐG je dužan platiti trošak kaznenog postupka i to na ime vještačenja iznos od 229,35 eura / 1.728,00[1] kn, te na ime paušala iznos od 150,00 eura / 1.130,18 kn.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik ĐG zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu na način da donese oslobađajuću presudu, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-22 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-208/2024-3 od 25. ožujka 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5. Žalba optuženika je osnovana.

6. Prije svega, ovaj žalbeni sud uočava da žalitelj ostvarenje žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka nalazi u uopćenoj tvrdnji da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, posebice glede pitanja krivnje, čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 72/25 i 13/26, dalje u tekstu: ZKP/08-26), s time da iz njezinog daljnjeg teksta proizlazi da ostvarenje te povrede ustvari nalazi kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o ostvarenju citirane povrede, već o žalbenim tvrdnjama koje se podvode pod žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.

7. Isto tako, polazeći od sadržaja žalbe može se zaključiti da žalitelj i ostvarenje žalbene osnove povrede kaznenog zakona nalazi kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o toj povredi, budući da ista postoji samo u situaciji kada žalitelj u svemu prihvaća činjenična utvrđenja suda, ali smatra da je na ista pogrešno primijenjen kazneni zakon.

8. Povodom podnesene žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 -26, ovaj žalbeni sud je pobijanu presudu ispitao i po službenoj dužnosti te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-26, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-26).

9. Međutim, optuženik je u pravu kada u žalbi smatra da se činjenično stanje na kojem prvostupanjski sud temelji pobijanu odluku, za sada, ukazuje kao pogrešno utvrđeno.

9.1. Naime, prvostupanjski sud i po stavu ovog suda, kao suda drugog stupnja, nije s dovoljno pažnje i kritičnosti analizirao sve izvedene dokaze, kako same za sebe tako i u međusobnoj povezanosti, s posljedicom da se zaključci o postojanju subjektivnog elementa predmetnog kaznenog djela (krivnja), za sada, ukazuju kao pogrešni.

9.2. Tako sud prvog stupnja uočava da iz medicinske dokumentacije za optuženika proizlazi da je KBC Rijeka izvijestilo nadležnu policijsku postaju da je optuženik, kao vozač motocikla, 27. rujna 2019. zadobio kontuziju ramena i nadlaktice te da se žali na bol u području desne lopatice, a u kojoj dokumentaciji se nigdje ne spominje da bi isti u prometnoj nesreći zadobio kakve svježe prijelome.

9.3. Nadalje, prvostupanjski sud primjećuje da iz nalaza i mišljenja sudsko medicinske vještakinje Sofije Kukić Busić proizlazi da isti u prometnoj nesreći od 27. rujna 2019. nije zadobio svježe koštane ozljede, te da su frakture Th12. kralješka te serijska fraktura desnih rebara od II do IV rebra te lijevog I i II rebra, koje se spominju u naknadnoj medicinskoj dokumentaciji ne mogu dovesti u vezu s tom prometnom nesrećom, već je riječ o ranijim traumama.

9.3. Na temelju navedenog prvostupanjski sud zaključuje da optuženik navedene frakture nije zadobio u predmetnoj prometnoj nesreći i da je toga bio svjestan.

9.4. Međutim, sud prvog stupnja pritom zanemaruje mišljenje sudsko medicinske vještakinje Sofije Kukić Busić iz kojeg proizlazi da je moguće da se optuženik nakon prometne nesreće i pregleda koji je obavljen neposredno nakon iste ponovno vratio u KBC na dodatne preglede zbog jake posttraumatske boli uzrokovane kontuzijom ramena koju je zadobio u prometnoj nesreći, a što podupire njegovu obranu u kojoj je tvrdio da ga je nakon što je otpušten iz bolnice kojom prilikom nisu utvrđene teške tjelesne ozljede boljelo cijelo tijelo, a kako bol nije prolazila to je ponovno otišao u KBC na dodatne preglede.

9.5. Navedeno, prvostupanjski sud ne povezuje s medicinskom dokumentacijom sastavljenom povodom opisanog naknadnog liječničkog pregleda optuženika a u kojoj je konstatirano da je na CT-u vidljiva serijska fraktura I do IV rebra desno, te fraktura I i II rebra lijevo, koji prijelomi se kvalificiraju kao teška tjelesna ozljeda, dok njihovu starost može odrediti vještak radiološke struke.

9.6. Naime, iz navedenog proizlazi da se liječnici koji su obavili naknadni CT pregled nisu mogli izjasniti o starosti fraktura, već su radi odgovora na to pitanje uputili na vještaka radiološke struke, pa se postavlja logično i životno pitanje kako je onda optuženik mogao izvjesno znati da se ne radi o frakturama koje su nastale u predmetnoj prometnoj nesreći.

9.7. S time u vezi valja primijetiti da se sud prvog stupnja trebao detaljnije pozabaviti s pitanjem kada i gdje je optuženik zadobio te frakture, je li ih liječio, da li je uopće znao da se radi o slomljenim rebrima, a sve to radi pravilnog i pouzdanog razrješenja spornog pitanja - je li mogao s izvjesnošću znati da slomljena rebra koja su konstatirana naknadnim CT pregledom potiču od ranijeg događaja, odnosno da te frakture nisu nastale kao posljedica prometne nesreće, u svezi čega valja dodatno primijetiti da to što su predmetni prijelomi rebara nastali ranije, čak i pod pretpostavkom da mu je to bilo poznato, samo po sebi ne znači da nije imao razumnog razloga za sumnju da su rebra ponovno slomljena u prometnoj nesreći, naročito kada se ima na umu ranije izloženo mišljenje sudsko medicinske vještakinje Sofije Kukić Busić iz kojeg proizlazi da je moguće da se optuženik nakon prometne nesreće i pregleda koji je obavljen neposredno nakon iste ponovno vratio u KBC na dodatne preglede zbog jake posttraumatske boli uzrokovane kontuzijom ramena koju je zadobio u prometnoj nesreći.

9.8. Slijedom svega navedenog, žalitelj je u pravu kada u žalbi tvrdi da se činjenično stanje na kojem prvostupanjski sud zasniva svoj zaključak o postojanju subjektivnog elementa ovog kaznenog djela, konkretno, da je isti izvjesno znao da u prometnoj nezgodi od 27. rujna 2019. nije zadobio tešku tjelesnu ozljedu, za sada, ukazuje kao pogrešno utvrđeno.

10. Stoga je prihvaćanjem žalbe optuženika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 483. st. 1. ZKP/08-26, valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kako je to i odlučeno u izreci ovog rješenja.

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovom odlukom, ponovno provesti do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge dokaze za koje se ukaže potreba te potom donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku, koju će obrazložiti sukladno čl. 459. ZKP/08-26.

U Varaždinu 1. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke