REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. P-6220/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Markovinoviću, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 1. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su odredbe članka 2. st. 1. 2. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila, broj: 3206382475/06 od 24. ožujka 2006. godine, solemniziranog po javnom bilježniku Krešimiru Copiću iz Dugog Sela pod brojem OU – 190/2006 od 29. ožujka 2006. godine, zaključene između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, kojima je ugovorena redovna godišnja kamatna stopa u visini od 4,99%, kao promjenjiva, u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, ništetna i ne proizvodi pravne učinke.

II. Utvrđuje se da je odredba članka 6. st. 1. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila, broj: 3206382475/06 od 24. ožujka 2006. godine, solemniziranog po javnom bilježniku Krešimiru Copiću iz Dugog Sela pod brojem OU – 190/2006 od 29. ožujka 2006. godine, zaključena između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a koja se odnosi na otplatu kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF na dan plaćanja, odnosno kojom je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak (CHF), ništetna i ne proizvodi pravne učinke.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.079,64 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. lipnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 24.3.2006. sklopljen ugovor o kreditu br. 3206382475/06 kojim mu je kao korisniku kredita odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 28.836,78 CHF, uz rok otplate od 84 mjeseca. Pored iznosa glavnice korisnik kredita bio je dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je bila promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a na dan sklapanja ugovora iznosila je 4,99 % godišnje. Za vrijeme trajanja ugovora banka je mijenjala kamatnu stopu, a također je došlo i do rasta valute CHF, iako je kredit ponuđen kao kredit u "sigurnoj valuti". Stoga tužitelj zbog preplaćene kamate i valutne klauzule potražuje od tuženika utvrđenje ništetnosti dijela ugovora o kreditu, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe prigovor nedostataka pravnog interesa tužitelja, podredno da je prilikom sklapanja ugovora upozorio tužitelja na eventualne rizike promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a promjena kretanja tečaja CHF ni na koji način nije mogla biti predvidiva. Također, tuženik ističe i prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja kao stranku i svjedoka OR, te izvršio uvid u ugovor o kreditu od 24.3.2026. (list 6-11 spisa), pregled efektivne kamatne stope (list 12-15 spisa), obavijest o isplati kredita od 3.4.2026. (list 16 spisa), dokumentaciju autokuće (list 17 spisa) i pregled promjena kamatnih stopa (list 18-21 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu, a kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren kredit za kupnju vozila u iznosu od 28.836,78 CHF, kao i da je kredit u cijelosti otplaćen.

6. Međutim, sporan je osnov zahtjeva, te prigovor zastare.

7. Iz ugovora o kreditu br. 3206382475/06 od 24.3.2006. (list 6-11 spisa) razvidno je da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 28.836,78 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, na rok od 84 mjeseca i kamatnu stopu od 4,99 % godišnje, promjenjivu. Sudužnik po predmetnom kreditu bio je OR.

8. Tužitelj saslušan kao stranka u svom iskazu u bitnom naveo je da je predmetnim kreditom kupio osobno vozilo marke Renault Megane, te da je kredit u cijelosti otplatio. Vozilo je koristio isključivo za svoje osobne potrebe, za nikakav obrt ili sl. Detalja oko ugovora o kreditu se više ne sjeća, osim što zna da on definitivno nije mogao utjecati na pojedine odredbe ugovora o kreditu. Točno je da mu je rata kredita za vrijeme otplate kredita rasla, te da je dobivao obavijesti od banke o promjeni kamatne stope. Nakon što mu je rata kredita dosta narasla otišao je u banku radi prigovora, međutim, u banci je dobio odgovor da je to ''normalno''. Kredit je podignuo u Zagrebačkoj banci d.d., jer je bio njihov klijent, a ponuđen mu je isključivo kredit u ''švicarcima''.

9. Svjedok OR bio je jamac tužitelju na njegovom kreditu za kupnju osobnog vozila. Njemu detalji oko predmetnog ugovora o kreditu nisu poznati, poznato mu je jedino da je tužitelj predmetni kredit otplatio i da se za vrijeme otplate kredita žalio, jer mu je rata kredita dosta narasla.

10. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze tužitelja i svjedoka OR, jer su iskazivali životno, logično i suglasno. Iz njihovih iskaza sud je utvrdio da je predmetni kredit utrošen na kupnju osobnog vozila kojeg je tužitelj koristio za svoje osobne potrebe, pa status tužitelja kao potrošača ne može biti sporan.

11. U odnosu na prigovor tuženika da izostanak kondemnatornog zahtjeva za vraćanje stečenoga po osnovi tog ništetnog pravnog posla upućuje na zaključak da tužitelj nema pravni interes za deklaratornu zaštitu valja reći da je zahtjev za utvrđenje ništetnim prethodno pitanje za ostvarenje zahtjeva za vraćanje stečenoga bez osnove na temelju tog pravnog posla ili pak drugih zahtjeva kao posljedice ništetnosti pravnog posla. Pravni interes za takav deklaratorni zahtjev ne isključuje sama činjenica što pored deklaratornog, nije postavljen i kondemnatorni zahtjev. Osim toga odredbom čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23-dalje ZOO) propisano je neograničeno isticanje ništetnosti, odnosno da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok je odredbom čl. 327. st. 1. ZOO-a propisano da se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana stranka, što znači da pravo na isticanje ništetnosti nije uvjetovano podnošenjem kondemnatornog zahtjeva. (presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-215/2025 od 1.4.2025.). Stoga je prigovor tuženika o nedostatku pravnog interesa tužitelja u cijelosti neosnovan.

12. Nadalje nije sporno da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" br. 96/03), a koji zakon je specijalni propis na području zaštite potrošača na temelju koje je trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu, ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru. Konkretno, radi se o odredbi čl. 81. citiranog Zakona u kojoj se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. Presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno je utvrđeno da su banke mijenjale kamatne stope bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

14. Presuda pak, Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 14.7.2013. utvrdila je nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH pod br. Rev-2221/18 od 3.9.2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako Vrhovni sud RH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14.6.2018. utvrđeno je da prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom potrošaču odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive; te da je logično da su potrošači, polazeći od načela povjerenja prema bankama, na temelju niže stope ugovorne kamate u slučaju ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima procijenili da će njihova obveza vraćanja (čija visina ovisi, osim o kamatama, i o tečaju valute) dobivenog iznosa u kunama (koji je određen u trenutku sklapanja ugovora) biti najlakše ostvariva i njima najisplativija sklapanjem ugovora s valutnom klauzulom uz koju je vezana najniža ugovorna kamata. Objavljivanjem niske kamatne stope za kredit u švicarskim francima i istovremenim propuštanjem davanja informacije o rizičnosti kredita u švicarskim francima banke su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja navodile potrošače na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

15. Također, i iz odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-3142/18 od 19.3.2019. razvidno je da je mišljenje Vrhovnog suda RH da prema odredbi čl. 502.a st.1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom, zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, dok je čl. 502. c. ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz takve presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP- a. U tom dakle slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Kako je dakle, pravomoćno utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio prava tužitelja kao potrošača, tj. korisnika kredita, jer je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu jednostrano promjenjive kamatne stope i nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli, tuženik je postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03), odnosno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09).

17. Neosnovan je i prigovor tuženika glede zastare, jer je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30.1.2020. zauzet stav da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

18. Cijeneći sve naprijed navedeno mišljenje je suda da obzirom na nesporno utvrđeno mijenjanje tečaja CHF i visine kamatne stope nakon sklapanja predmetnog ugovora o kreditu u kolektivnom sporu dio odredbe čl. 2. i 6. predmetnog ugovora o kreditu u kojima je bila ugovorena promjenljiva kamatna stopa i valutna klauzula su ništetne, a sve sukladno odredbi čl. 269. i 270. st. 1. ZOO-a, jer u konkretnom slučaju činidba nije bila određena, odnosno odrediva, pa je stoga ugovor u tom dijelu ništetan, a zbog čega je sud odlučio kao u st. I. i II. izreke presude.

19. Slijedom naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

20. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora (1.327,22 EUR – tužbeni zahtjev je postavljen kao deklaratorni) i važećoj OT. Tako su tužitelju priznati troškovi sastava tužbe, sastava podneska od 17.12.2025. i pristupa na 2 ročišta od 9.4.2026. i 27.5.2026. od po 200,00 EUR, ili ukupno 800,00 EUR. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 200,00 EUR, ili ukupno 1.000,00 EUR. Također, tužitelju je priznata i sudska pristojba na tužbu od 26,55 EUR i na presudu od 53,09 EUR, ili sveukupno 1.079,64 EUR.

U Zagrebu, 1. lipnja 2026.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

dna: punomoćniku tužitelja

punomoćniku tuženika