REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Ps-215/2020-89

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Blaženka Dobrenić Primorac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Krsnik & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv 1. tuženika ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice GC, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, radi iseljenja i isplate i u pravnoj stvari 1. tužitelja ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice GC, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 17. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Blaženke Dobrenić Primorac, odvjetnice i punomoćnice tuženika Barbare Knežević, odvjetnice, 1. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja DC koji glasi:

''I Nalaže se tuženicima ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isele i predaju u posjed nekretnine slobodne od osoba i stvari tužitelju ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje se nalaze na kč. br. [katastarska čestica] DVORIŠTE, 9.RAVNICE površine 106 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća površine 77 m2 i dvorište površine 29 m2, u roku od 15 dana. II Nalaže se tuženicima ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno isplate tužitelju ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 16.454,90 eur na ime naknade ostvarene koristi nepoštenog posjednika od posjedovanja tuđe stvari -nekretnina iz toč. I, za razdoblje od 25. srpnja 2017. do 15.ožujka 2023., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 26. srpnja 2017. pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.''

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev 1. tuženika ZC i 2. tuženice GC koji glasi:

''Nalaže se tužitelju – protutuženom ČC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tuženicima – protutužiteljima ZC OIB: [osobni identifikacijski broj] i GC OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], iznos od 34.308,85 EUR uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.''

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 25. srpnja 2017. navodi da je jedini i isključivi vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi obiteljska stambena zgrada i dvorište u [adresa] i dvorište, 9. [adresa], ukupne površine 199 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 999901 Grad Zagreb. Istu je stekao kupoprodajnim ugovorom sklopljenim 19. svibnja 2017. s upisanim vlasnikom RC. Ističe kako se na dijelu gore navedene nekretnine površine 106 m2 bespravno nalaze tuženici koji odbijaju dobrovoljno predati tužitelju posjed predmetne nekretnine. Također ističe kako trpi štetu iz razloga što su tuženici upotrijebili njegovu stvar u svoju korist i stoga smatra da ima pravo od tuženika potraživati naknadu koristi koju su imali od uporabe i to u iznosu od 3.000,00 kn mjesečno što predstavlja prosječnu visinu najamnine za predmetnu nekretninu. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 22. rujna 2025. predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženicima iseliti iz predmetne nekretnine i istu predati u posjed slobodan od osoba i stvari tužitelju te mu solidarno platiti iznos od 16.454,90 EUR, sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženici navode da su navodi tužbe netočni i suprotni relevantnim činjenicama te stvarnom stanju stvari. Ističu kako se vodi postupak pred ovim sudom pod poslovnim broje P-3751/17 između istih stranaka, radi stjecanja dijela utuženih nekretnina dosjelošću pa stoga ne postoji zakonita osnova za iseljenje tuženika kao niti odgovornost tuženika za eventualne štete koje tužitelj trpi. Navode kako su u poštenom, zakonitom i istinitom posjedu nekretnine od 26. veljače 1987. s tim da je 1. tuženik postao izvanknjižni vlasnik iste kad je sklopio Ugovor o prodaji nekretnina s ŽC, za što je platio porez 18. prosinca 1996. te koji ugovor je ispunjen u cijelosti. Navode da je 1. tuženik upisan kao posjednik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 106 m2 (kuća [adresa] površine 77 m2 i dvorište 29 m2), a koja odgovara zk.č.br. 7350/272 upisanoj u zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ističu kako nitko pa ni MC prednik RC i RC nisu osporavali vlasništvo tuženika na toj nekretnini. Ističu kako je 1. tuženik pokušao upisati svoje pravo vlasništva pa je 9. travnja 2002. podnio tužbu protiv formalno upisanog vlasnika MC koji se postupak vodio pod posl. br. P-3382/02, međutim tužba je odbačena jer je utvrđeno da je MC umro prije podnošenja tužbe. Ističu kako je 1. tuženik i pri zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda pokušao provesti ugovor, no prijedlog je odbijen radi nedostatka pravnog slijeda na predmetnim nekretninama. Navode kako su prednik tužitelja i tužitelj znali da nekretnina ne pripada otuđitelju u cijelosti pa tužitelja ne štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige niti postoji odgovornost tuženika za bilo kakvu štetu tužitelja koju navodno trpi. Razabire se da predlažu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. Raspravnim rješenjem ovog suda posl. br. Ps-257/2018-15 od 10. lipnja 2019. određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred ovim sudom vodio pod posl. br. P-3751/2017. Rješenjem ovog suda posl. br. Ps-257/2018-18 od 25. kolovoza 2020. postupak je nastavljen.

4. Tuženici su 24. prosinca 2020. podnijeli protutužbu u kojoj navode da su pošteni posjednici predmetne nekretnine jer su od '90-ih godina pa do odluke Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-2024/2019 od 20. veljače 2020. vjerovali da je ista nekretnina njihovo vlasništvo na kojem su nesmetano vršili faktičnu vlast (živjeli, obnavljali, nadograđivali, legalizirali) uslijed čega nisu dužni platiti naknadu za korištenje nekretnine, a sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZV-a imaju pravo zahtijevati nužne i korisne troškove prije nego što predaju predmetnu nekretninu tužitelju, odnosno zadržati stvar dok im ti troškovi ne budu isplaćeni. Ističu kako su u predmetnu nekretninu uložili svoju cjeloživotnu ušteđevinu na način da su istu nadogradili, sanirali radi dotrajalosti, adaptirali i održavali te legalizirali nadogradnju uslijed čega potražuju od tužitelja iznos od 249.945,00 kn, sa zateznim kamatama i ističu prigovor retencije dok im tužitelj ne isplati taj iznos. Ističu kako su na predmetnoj nekretnini tuženici izvršili dogradnju predmetne kuće i to za površinu od 35 m2 koje radove izgradnje kako temelja, betoniranje ''deke'', zidanje, žbukanje, hidro i termo izolacije, vodne i strujne instalacije, završni radovi, su većinom izvodili sami ili uz pomoć prijatelja i ponekog majstora, a sve uz pomoć ušteđevine, kratkotrajnih pozajmica te podignutog kredita. Dogradnja je po m2 kuće iznosila 5.200,00 kn pa je na površinu od 35 m2 utrošeno 182.000,00 kn. Navode kako je trošak izrade i pribavljanja elaborata u postupku legalizacije iznosio 6.500,00 kn pa se u odnosu na dogradnju objekta u površini od 35 m2 ukupno potražuje iznos od 188.500,00 kn. S obzirom na starost i dotrajalost postojećeg objekta koji je bio površine 42 m2 od '90-ih godina pa do podnošenja tužbe na istoj su izvršili sanaciju te višestruku adaptaciju odnosno imali su nužne i korisne troškove radi održavanja predmetne nekretnine za redovnu uporabu, a koji troškovi su iznosili 61.445,00 kn pa ukupna ulaganja u nekretninu iznose 249.945,00 kn. Konačno postavljenim protutužbenim zahtjevom u podnesku od 4. siječnja 2024. predlažu donijeti presudu kojom se nalaže tužitelju isplatiti tuženicima iznos od 34.308,85 EUR sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

5. U odgovoru na protutužbu tužitelj se protivi postavljenom protutužbenom zahtjevu. Ističe kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem posl. br. Revd 2641/2020 od 29. rujna 2020. odbacio prijedlog za dopuštenje revizije 1. tuženika izjavljene protiv navedene presude Županijskog suda u Rijeci, kojom je odlučeno da 1. tuženik dosjelošću nije stekao pravo vlasništvo nekretnine koja je predmet ovog postupka. Upućuje na dio obrazloženja navedene drugostupanjske presude u koje se navodi kako je podnošenjem tužbe protiv MC **.**.2002., 1. tuženik prestao biti pošten posjednik. Uslijed toga smatra netočnim navod tuženika da su osnovano vjerovali sve do presude Županijskog suda u Rijeci 2020.g. da je predmetna nekretnina njihovo vlasništvo pa tuženici nemaju niti mogu imati status poštenih posjednika uslijed čega su dužni tužitelju platiti naknadu za korištenje predmetne nekretnine kao i štetu koja mu je u sve ovo vrijeme nastala. O (ne)poštenju tuženika postoji pravomoćna presuda Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-2024/19 pa je dakle ovdje riječ o činjenici koja je res iudicata, te je ovosudni sud vezan navedenom odlukom. Upućuje na primjenu odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a. Tuženici su nepošteni posjednici od 2002. te nemaju pravo na retenciju stvari već su je dužni odmah predati u posjed tužitelju. Ističe kako su tuženici u utuženom periodu koristili nekretninu za stanovanje, obavljanje krojačke djelatnost te u navedenom razdoblju tužitelju nisu plaćali najam, odnosno zakup. Tuženici su se neosnovano obogatili za visinu najamnine te zakupnine koju nisu plaćali ili koje se prosječno plaćaju za takav prostor te ista predstavlja korist koju su dužni nadoknaditi tužitelju. Nalazi neosnovanim navode o navodnim ulaganjima tuženika usmjerene isključivo na kompliciranje činjenične osnove ovog postupke, njegovo odugovlačenje, i na kraju izbjegavanje odgovornosti. Nepošteni posjednik nema pravo na naknadu korisnih troškova uopće. Troškovi koje su tuženici istaknuli i specificirali ne spadaju u nužne troškove koji bi u konkretnom slučaju bili nužni i vlasniku. Tuženici to ničime nisu dokazali. Ističe se i kako se visina naknade određuje prema cijenama u vrijeme donošenja presude pa se osim osnovanosti postavljenog protutužbenog zahtjeva, u cijelosti osporava i visina tog zahtjeva. Troškovi koje tuženici navode u protutužbi su troškovi koje tužitelj ne bi napravio da je stvar bila u njegovu posjedu. Nužni troškovi su troškovi koje bi vlasnik morao snositi da se stvar nalazila kod njega, što znači da je pri prosuđivanju prava nepoštenog posjednika na naknadu troškova jedino mjerilo bi li bio tim troškovima nužno izložen vlasnik stvari. Tužitelj je kupio predmetnu nekretninu s namjerom da sve objekte na istoj sruši te izvede potpuno nov objekt pa se radi o troškovima koje tužitelj nikada ne bi snosio.

6. Sud je donio djelomičnu presudu posl. br. Ps-215/2020-6 od 30. ožujka 2021. kojom je naložio tuženicima iseliti iz nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] dvorište 9. Ravnice površine 106 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 999901 Grad Zagreb te istu predati slobodnu od osoba i stvari u posjed tužitelju te naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.200,00 kn sa zateznim kamatama.

7. Navedena presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž-606/2021-5 od 16. rujna 2021. U rješenju se u bitnom navodi kako su tuženici podnijeli protutužbu radi isplate nužnih i korisnih troškova i istaknuli prigovor zadržanja koji je zaustavljajući prigovor koji ovlašćuje tuženike da zadrže stvar tužitelja dok im ne bude isplaćena tražbina, slijedom čega nije bilo moguće odlučiti o zahtjevu tužitelja za predaju posjed bez da se odluči o prigovoru zadržanja, odnosno tražbini 1. i 2. tuženika. Nadalje se navodi kako je faktično stanje nekretnine različito od upisanog zemljišnoknjižnog stanja, da tužitelj nije kupio objekt koji se nesporno nalazi na k. č. br [katastarska čestica] dvorište niti ne traži predaju u posjed te kuće sagrađene na spornoj čestici. Ističe se da nije bilo mjesta djelomičnom prihvaćanju tužbenog zahtjeva jer nisu utvrđene odlučne činjenice od kojih zavisi pravilna primjena materijalnog prava.

8. Tijekom postupka sud je pregledao i pročitao zemljišnoknjižni izvadak (list 3), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 19. svibnja 2017. (list 4-6), tabularnu izjavu (list 7- 8) rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovog suda posl. br. Z-27025/17 od 29. svibnja 2017. (list 9), rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovog suda posl. br. Z-32894/17 od 3. srpnja 2017. (list 10), povijest promjena na katastarskim česticama (list 21), povijesni izvadak iz zemljišne knjige (list 22-23, 52-56), prijepis posjedovnog lista (list 24-25), tužbu u predmetu posl. br. P-3751/2017 (list 26-29), dopis tuženika upućen tužitelju od 18. srpnja 2017. (list 30-31), zapisnik s ročišta održanog 18. siječnja 2010. u predmetu posl. br. P-11021/09 (list 32), predmet ovog suda posl. br. P-3751/2017, izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz (list 52-56), kupoprodajni ugovor zaključen između ŽC i HC od 26. veljače 1987. (list 57), zapisnik s ročišta održanog 21. listopada 2003. u predmetu posl. br. P-3382/02 (list 58) rješenje o nasljeđivanju iza pok. EC javnog bilježnika Ljiljane Herceg Miličević iz Zagreba posl. br. O-2577/2012 UPP/OS-24/2012 od 6. lipnja 2013. (list 59), potvrdu Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 3. ožujka 2009. (list 60-61), rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovog suda posl. br. Z-28582/14 od 8. srpnja 2014. (list 62), tužbu ovdje 1. tuženika podnesenu protiv MC radi utvrđenja prava vlasništva (list 63), presudu ovog suda posl. br. P-3751/2017-26 od 28. svibnja 2019. (list 73-83), presudu Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-2024/2019-3 od 20. veljače 2020. (list 88-92), račun Vodovoda d.o.o. od 5. lipnja 1995. (list 98), Ugovor br. 107/95 od 24. veljače 1995. (list 98-101), Predračun br. 0150/95-MA/IK od 24. veljače 1995. (list 102), prijepis posjedovnog lista br. 2090 (list 103-104), uvjerenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 8. svibnja 2014. i 2. listopada 2001. (list 105-106), obračun naknade za bankarske usluge i plan otplate kredita (list 107-110), štednu knjižicu (list 111-112), izvadak iz obrtnog registra (list 130), ugovor o podnajmu stambenog prostora od 26. veljače 2018. (list 131-135), ponudu za izradu projektne dokumentacije od 21. svibnja 2020. (list 144-146), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 211-212), 2. tuženice (list 212-214), sud je pregledao i pročitao dopis Gradskog ureda za opću upravi i imovinsko-pravne poslove od 17. veljače 2022. (list 216-217), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka BC (list 225), VC (list 225-226), NC (list 227-228), 1. tuženika (list 228-230), OC (list 239), izveden je dokaz očevidom na licu mjesta (list 273-278), pregledan je i pročitan arhitektonski snimak izvedenog stanja i rješenje o izvedenom stanju (list 284-306), izveden je dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku dipl. ing. građ. PC (list 310-399), pregledana je i pročitana presuda ovog suda posl. br. P-560/2022-29 od 27. ožujka 2023. (list 445-463), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka RC (list 467), JC (list 467-468) i EC, zamolbeno putem Općinskog suda u Livnu, Bosna i Hercegovina (list 486-488), dopunskim saslušanjem 1. tuženika (list 523), 2. tuženice (list 523-524), tužitelja (list 548-549).

9. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) sud je našao tužbene zahtjeve tužitelja i protutužbeni zahtjev tuženika, neosnovanim.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi iseljenja i predaje u posjed nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] dvorište, 9. Ravnice površine 106 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 999901 Grad Zagreb te radi isplate iznosa od 16.454,90 EUR s osnova naknade za korištenje nekretnine, kao i protutužbeni zahtjev tuženika radi isplate iznosa od 34.308,85 EUR s osnova isplate nužnih i korisnih troškova.

11. Među strankama je sporno imaju li tuženici pravnu osnovu za korištenje predmetne nekretnine, između ostalog i je li osnovan njihov prigovor prava na dom, kao i je li tužitelj vlasnik predmetne nekretnine te stoga i aktivno legitimiran na podnošenje tužbe. Sporno je jesu li tuženici u obvezi tužitelju platiti naknadu za korištenje nekretnine, a sporno je i je li tužitelj tuženicima dužan isplatiti naknadu za nužne i korisne troškove koje su imali za vrijeme svojeg posjedovanja.

12. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je tužitelj upisan kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] obiteljska stambena zgrada i dvorište u [adresa] površine 93 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] dvorište, 9. Ravnice površine 106 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

13. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen između tužitelja kao kupca i RC kao prodavatelja dana 19. svibnja 2017. utvrđeno je da je predmet kupoprodaje upravo predmetna nekretnina pa navedeni Ugovor, zajedno s Tabularnom izjavom od 16. lipnja 2017. predstavlja pravnu osnovu tužiteljevog stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu i rješenja zemljišnoknjižnog odjela ovog suda posl. br. Z-27025/17 od 29. svibnja 2017. i Z-32894/17 od 3. srpnja 2017. proizlazi da je tužitelj svoje pravo vlasništva uknjižio upravo na temelju navedenih isprava.

14. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 14. srpnja 2017. utvrđeno je da je u postupku nove izmjere za k. o. [katastarska općina] koja je u upotrebi od 1964. evidentirana k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 106 m2 korisnika ŽC (Osman) Vejsil, [adresa] iza 14 u cijelosti, dok je rješenjem tog ureda iz 1990. evidentiran korisnik ZC, dakle ovdje 1. tuženik. Iz prijepisa posjedovnog lista broj 2090 k. o. [katastarska općina] proizlazi da je 1. tuženik upisan kao korisnik k. č. br. [katastarska čestica] IX. [adresa] i dvorište, ukupne površine 106 m2.

15. Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 26. veljače 1987. utvrđeno je da je isti zaključen između ŽC kao prodavatelja i HC kao kupca, a predmet kupoprodaje je obiteljska kuća [adresa], iza br. 14 – dvorišna zgrada izgrađena na čest. br- 1277 k. o. [katastarska općina] koja odgovara dijelu zk.č.br. 7350/108 k. o. [katastarska općina]. Utvrđeno je kako je među strankama nesporno da je prodavatelj vanknjižni vlasnik pa i kupac preuzima nekretninu kao vanknjižni vlasnik.

16. Uvidom u tužbu koju je ovdje 1. tuženik podnio u predmetu posl. br. P- 3751/2017 protiv ovdje tužitelja utvrđeno je da se predlaže donijeti presuda kojom se utvrđuje da je 1. tuženik dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine te kojom se nalaže ovdje tužitelju trpjeti upis prava vlasništva na istoj nekretnini na ime i u korist 1. tuženika. Presudom ovog suda posl. br. P-3751/2017 od 28. svibnja 2019. utvrđeno da je ovdje 1. tuženik dosjelošću stekao pravo vlasništva k. č. br. [katastarska čestica] dvorište 9. Ravnice, površine 106 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja odgovara čest. br. 1277 k. o. [katastarska općina]. Uvidom u presudu Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-2024/19-3 od 20. veljače 2020. utvrđeno je da je istom prihvaćena žalba, preinačena navedena prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev ovdje 1. tuženika radi utvrđenja da je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, odbijen kao neosnovan.

17. Uvidom u presudu ovog suda posl. br. P-560/2022-29 od 27. ožujka 2023. utvrđeno je kako je istom odbijen tužbeni zahtjev ovdje 1. tuženika protiv ovdje tužitelja i RC, a radi utvrđenja da je djelomično ništetan i ne proizvode pravne učinke Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 19. svibnja 2017. između ovdje tužitelja, kao kupca i RC, kao prodavatelja te tabularna izjava izdana 16. lipnja 2017. te radi brisanja zemljišnoknjižnog stanja na osnovi navedenog ugovora i tabularne izjave. Uvidom u navedeni predmet kroz sustav e-spisa utvrđeno je da je u istom 14. travnja 2026. donesena presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-4090/2023-3 od 14. travnja 2026. kojom je odbijena žalba ovdje 1. tuženika te je potvrđena navedena prvostupanjska presuda od 27. ožujka 2023.

18. U svom iskazu tužitelj navodi kako je predmetnu nekretninu kupio od RC s kojim je zaključio kupoprodajni ugovor 2017. Vidio je oglas za prodaju nekretnine. Radilo se o parceli od oko 200 m2 i ideja mu je bila sagraditi obiteljsku kuću. Zbog cijele situacije nije u mogućnosti već 5 godina početi planiranu gradnju kuće, tuženici ne plaćaju naknadu za korištenje nekretnine, u najmu je druge nekretnine, a sada traži i drugu nekretninu za kupnju iz razloga što još uvijek nije riješio problem s predmetnom nekretninom. Zbog svega toga trpi veliku štetu. Prilikom pregovaranja s prodavateljem odnosno prilikom kupnje nekretnine angažirao je odvjetnike koji su mu provjerili stanje navedene nekretnine u zemljišnim knjigama koje je bilo uredno. Inače, živio je na V. Ravnicama br. 19 i iz njegove zgrade je imao pogled na predmetnu nekretninu. Ta parcela se nalazi između dvije zgrade koje su sagrađene na susjednim parcelama. Izgleda kao "rupa" između dvije zgrade. Na nekretnini se nalaze ruševne kućice limenih krovova. Prije kupnje išao je vidjeti predmetnu nekretninu. Pregovarao je s prodavateljem oko cijene i uspjeli su postići dogovor. Prodavatelj je to naslijedio i nije imao nekih osobitih sentimentalnih veza s tom nekretninom. Prilikom kupoprodaje prodavatelj mu nije rekao da tuženici tamo žive. Nije mu rekao da je vođen sudski postupak između tuženika i prednika prodavatelja. Odvjetnici su mu rekli da je pravna situacija čista. To sve utvrđeno je i u postupku koji je vođen po tužbi tuženika protiv njega radi utvrđenja prava vlasništva. Nije dobio ključeve od prodavatelja zato što tamo nema niti vrata na tim ruševnim kućicama, a ionako je sve planirao rušiti. U ljeto te iste godine 2017. poslao je radnike da raskrče nekretninu, odnosno da odvoje žice od struje da se može proći bagerom i tada se pojavila 2. tuženica koja se usprotivila, počela je galamiti i to sve je dovelo do sudskih postupaka. Prilikom kupoprodaje jednom je na nekretninu išao sa suprugom, jednom s poslovnim partnerom. Navodi da nije vidio tuženike kada je bio na nekretnini prije kupoprodaje, kada se dolazi po mraku nema nikakvog svijetla, sve izgleda napušteno. Ima neka radnja koja nije otvorena. U posjedu nije bio nitko, a posjed je preuzeo nakon što je isplatio kupoprodajnu cijenu nakon čega je otišao na predmetnu nekretninu i odložio smeće. Nakon toga je poslao ljude da raskrče nekretninu. Nekretninu je kupio direktno od prodavatelja bez sudjelovanja agencije. Nije provjeravao stanje u katastru, nije siguran je li provjeravao njegov odvjetnički tim, ali mu je odvjetnica rekla da je provjerila stanje u zemljišnoj knjizi i da je zemljišnoknjižno stanje uredno.

19. U svom iskazu 2. tuženica navodi kako je u nekretninu uselila 1. rujna 1990. Nekretninu je kupio njezin svekar i dao ju je njezinom suprugu. Ta parcela izgleda tako da je ogradom ograđena jedna kuća površine 42 m2, a pokraj te ograde je prolaz prema njihovoj kući. Kuća se sastoji od 3 sobe, krojačke radionice, kupaone i kuhinje, te je površine 77 m2. Kuća nije tako izgledala kad je uselila 1990. Tada je imala površinu 42 m2, a sastojala se od 2 sobe i kuhinje. Kuću su renovirali 2001./2002. Tada su zazidali sobu i radionicu. Rušili su neke stare zidove. Postavljali su temelje i nove zidove. Tada su kompletno uredili kupaonicu i sobu koju su dogradili. Godine 2007. ponovo su uređivali kuću na način da su promijenili instalacije, uveli vodu, napravili knauf, postavili laminate i kompletno uredili kuću, postavili pločice. Izvana su kuću ožbukali i stavili sep, promijenili su stolariju. Sami su izvodili radove. Materijal su kupovali u Pevecu i sličnim dućanima, plaćala je Diners karticom, a nešto gotovinom. Nema račune o tome. U svrhu uređenja podigla je kredit u iznosu od 10.000,00 DEM 2001. godine, kredit u iznosu od 8.000,00 EUR 2002. ili 2003., a njezin suprug je 2007. podigao kredit od 150.000,00 kn u istu svrhu. Radilo se o nenamjenskim kreditima. Ti iznosi dobivenim kreditom u cijelosti su uloženi u kuću, jer su radili nove temelje i nove zidove. To je otprilike i vrijednost izvedenih radova. Kuću su legalizirali 2008. godine i pritom su također imali troškove. Misli da je geodet koštao 5.000,00 kn, a arhitekt 2.500,00 kn. Tužitelj je, prije nego je sklopio kupoprodajni ugovor s RC, s agentom Agencije za nekretnine Opereta bio na nekretnini i razgovarao je s njom. Tom prilikom im je ponudio 50.000,00 EUR da se isele iz nekretnine. Rekla mu je da to ne ide tako brzo. Bio je s agentom SC, vlasnikom Operete. D i drugi agent iz iste agencije su stajali ispred njezine radionice. To je sve vidjela i susjeda VC, vidjela je g. SC, a kasnije i g. D i drugog agenta kad su od nje odlazili. Misli da je to bio kraj travnja, početak svibnja 2017. Poriče da je netko galamio na nekoga ili vikao. U lipnju 2017. srela je tužiteljevog oca na nekretnini i rekla mu da joj je drago da dolaze susjedi. Međutim, on joj je rekao da je njegov sin kupio cijelu nekretninu i tek tada je saznala da kuća "odlazi". Z je također znao da žive u toj kući, jer kada je 2014. stavljao oglas da prodaje kuću, popio je kod nje kavu, a ona ga je pitala kada će riješiti stanje nekretnine. Kad su saznali za prodaju, nazvali su g. Z i pitali ga što se dogodilo, s obzirom da je obećao da će to riješiti, odgovorio je da on nema ništa s tim, da se obrati ovima iz agencije. Z je 2014. prodavao drugu malu kuću na kućnom broju 14, a njihova je na kućnom broju 12A. Postoji ograda između tih kuća, odnosno između njihove kuće i kuće na kućnom broj 14 i vidljiva je s ceste. Čestica je bila parcelirana i to je bilo vidljivo u katastru od 1964. ili 1968. Na nekretnini se nalazi radionica za krojačke popravke. Imala je natpis na staklu i bila je reklama na ogradi. Navedena radionica je radila do 31. svibnja 2021., a 2. tuženica je radila u toj radionici. Nitko se nije protivio legalizaciji u postupku legalizacije ili osporavao pravo na legalizaciju. Nije vodila postupak protiv ovdje tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini. Prilikom kupovine materijala s njima su išli ni pomagali im TC, NC i VC. Voda je uvedena 1994., a 2007. su provodili instalacije, jer smo mijenjali i položaj pojedinih prostorija u kući.

20. U svom iskazu svjedok BC navodi kako poznaje tuženike, susjedi su. Ne zna točno kad su se doselili, već je bio tu, misli da su došli prije rata. Nije mu poznato na koji su način kuću stekli. Uređivali su interijer kuće. Ne zna kad je to bilo. Ima jedno proširenje kuće u dvorištu, ne zna koliko kvadrata, time su dobili jednu prostoriju. Ne zna kad je to bilo. Ne zna jesu li radili fasadu i krov, ne zna jesu li mijenjali prozore i vrata. Ne zna koje su radove radili unutar kuće, odnosno na koji su način uređivali interijer. Kuća je ograđena, postoje dva objekta, naprijed je jedan objekt, a iza je kuća tuženika. Poznato mu je da je tu bila nekakva radionica koja ima oglas, odnosno natpis. Radi se o krojačkoj radionici. Kuća je unaprijeđena od dolaska tuženika pa do danas, ali ne zna što su radili.

21. U svom iskazu svjedokinja VC navodi kako poznaje tuženike i njihovu djecu i unučad. Poznaje ih 29 godina, prvi su susjedi. Kad je doselila 1. tuženik je već bio tu. Kuću je naslijedio od svog oca. S tuženicima je živjela njihova kćer sa suprugom i unukama. Zbog toga su renovirali kuću. Dizali su podove, radili struju, lamperiju, vodu. Cijelu unutrašnjost kuće su renovirali sami. Ne zna točno kad je to bilo, ima dosta vremena. Ponekad je znala donijeti materijal, ali sve radove su radili sami. Kuću su nadogradili, rušili su zidove unutra i proširivali prostor, ali misli da van kuće nisu išli. Radionicu su novu napravili, ne zna kad, radionica je tu već jako dugo. Radili su vrata i prozore, na radionici su uredili krov i to su sve radili sami. Radove su financirali tako da su dizali kredit. Ne zna koliko su radovi koštali niti koja je bila cijena utrošenog materijala. Nije poznavala pok. MC, a ne pozna ni RC osobno, zna da imaju kuću do Perine i Božičine i tu su kuću iznajmljivali, bila je jedna obitelj s troje djece. Oni nisu osporavali tuženicima njihovo pravo vlasništva, oni su imali svoju kuću, dijeli ih ograda. Ne poznaje tužitelja, vidjela ga je jednom kada je bio još s dvojicom ili trojicom, kad se prodavala kuća g. RC. Jednog od te dvojice je vidjela na tv-u i on je iz Operete koja se bavi kupnjom i prodajom stanova, misli da se zove SC. Ostale nije poznavala. To je bilo oko podneva, dvojica su ostala na ulici, a dvojica su otišla u dvorište tuženika i išli su prema kući. Mislim da je tužitelj zajedno s g. SC otišao u dvorište tuženika. U tom trenutku nalazila se na ulici, jer ima vrt uz ulicu. To je bilo prije 5 godina i bilo je ljetno vrijeme, zna da je bila u vrtu. Zna da su digli kredit jer su joj rekli, zna da su radili sami jer je bila prisutna. Novac od kredita su potrošili na materijal s kojim su gradili, vrata, prozore.

22. U svom iskazu svjedok NC navodi kako ne zna točno kad su se tuženici doselili u tu kuću. U tu kuću je dolazio dok je u njoj bio tetak koji ju je i kupio. Kad je ZC uselio, najprije nije ništa radio, jer mu je to bilo dovoljno za njega. Kasnije je počeo preuređivati, u čemu mu je pomagao. Primjerice, pomagao mu je prilikom nadogradnje i uređenja jedne sobe. Ta soba se radila zbog toga što je njegova kćer dobila dijete. Ne zna točno kada je to bilo. Pomagao je tako što je nosio cigle. Nitko drugi nije pomagao tada osim njega. Većinom je ZC sve to radio sam. Znao je dosta poslova. Materijal je kupio. Pitao ga je jednom da mu bude sudužnik za kredit. Ne zna da li je taj kredit dizao za te radove nadograđivanja i uređivanja jedne sobe, ili za druge radove koje je radio na toj kući. Svakako je dizao kredit za radove na kući. Pomagao mu je i prilikom betoniranja staze koja vodi s ulice do ulaza u kuću. Bila je jedna kuća ispred, a oni su u kući iza. Unutar kuće uređivao je sve, kuhinju, kupaonicu, postavljao pločice, laminate. Radio je prozore, vrata, krov, fasadu. Kasnije je napravljena i radionica uz kuću od susjeda. Radionica je novonapravljena. Kad bi došao kod njih svaki put bi vidio nešto novo što su u međuvremenu napravili. Kod njih je znao doći 5- 6 puta godišnje, proslave, Božić i sl. Znam da je podigao kredit, jer mu je to potpisao, budući da su radili u istoj firmi. Zna da je 2. tuženica podigla kredit za uređenje sobe, to je spominjala i o tome su pričali, a osim ovih kredita misli da su podizali još neke kredite jer se od plaće nisu mogli financirati ti radovi.

23. U svom iskazu 1. tuženik navodi kako je tata kuću kupio 1987. Supruga i on su došli 1990. Pomalo su počeli uređivati. Instalacije od struje su bile stare i opasne, na nekim prozorima nije bilo stakala i trebalo se urediti. Ugovor s ŽC su napravili 1996. On je bio vlasnik kuće na toj katastarskoj čestici. Iako je kuću naslijedio od oca ista nije bila prenesena pa je morao zaključiti nov ugovor, platiti porez, odnosno napraviti to kako treba. Nije ugovor proveo u zemljišnim knjigama, jer se nije mogao provesti budući da se RC upisao kada je bila denacionalizacija. Tužio je Krajinu, ali je on umro. Došao je EC koji je rekao da se još uvijek ne zna tko su nasljednici, odnosno da ostavina nije gotova. Nisu obavijestili sud o tome tko su nasljednici. Saznali su 2014. da je RC naslijedio kuću, a to su saznali jer je stavio natpis da prodaje kuću. On je rekao da će to sve riješiti i da on prodaje samo svoj dio. Bio je kod njegove supruge i s njom je o tome razgovarao. Bilo je i drugih zainteresiranih kupaca ranije, a oni su znali govoriti hoće li im smetati kad će preuređivati tu kuću od Krajine, odnosno predmet prodaje je bila samo kuća od Krajine. To je sve bilo prije nego što je došao tužitelj. Jednom je tužitelj došao kod njegove supruge zajedno s JC iz Operete, a s njima su bili i još neki ljudi. Tom prilikom D joj je ponudio 50.000,00 EUR da kupi njihovu kuću. Njegova supruga je o tome pričala s tužiteljem ispred radione u dvorištu. Ali to je blizu i sve se čuje. Došao je ponovo nakon par dana i rekao da je kupio kuću i da će morati iseliti. Pitali su RC što se događa, a on je rekao da je on to prodao preko agencije i da on nema ništa s time. D je ponovo došao kod supruge i ovaj put joj je nudio 40.000,00 kn da isele iz kuće. S glavne ceste je ulaz u dvorište. S glavne ceste se vidi radionica, stakla i natpis. Do njihove kuće se dolazi kroz prolaz s desne strane od Krajinine kuće, nakon čega je zid i potom njihova kuća. To se sve vidi s glavne ceste. Kuće i dvorišta su sasvim odijeljena. Kad su oni došli već je bio taj zid i ograda. Ograda koja ih dijeli je ista i naprijed i iza što znači da je netko to radio istovremeno i odijelio. Od radova na kuću najprije su napravili verandu i kupaonicu. Sve su radili pomalo. U razdoblju između 2001. i 2003. supruga je podigla dva kredita od 10.000,00 i 8.000,00 DEM. Potom su dogradili još jednu prostoriju i radionicu. Kuća je izvorno imala 42 m2, a sada ima 77 m2. Kad su radili tu prostoriju morao je rušiti vanjske zidove, također je uvodio vodu i struju, kidao stare instalacije. Radili su laminat, podove, stropove, prozore, vrata, sve novo su stavili. Počeli su pomalo 90-tih, najprije s verandom i sitnim radovima. Kad su dobili kredite počeli su s proširenjem. Tu prostoriju je trebalo napraviti jer se rodila njegova unuka. Supruga je ostala bez posla, zbog toga su napravili radionicu. Radili su odvode, dovode, pločice. Navodi da je 2007. podigao kredit od 150.000,00 kn. Sve kredite su potrošili za kuću, a odvajali su svaki mjesec i od plaće neke iznose koje su trošili za materijal i radove. Stalno su nešto radili. Sve radove su radili sami, njegova supruga i on. Prijatelji su im pomagali tu i tamo kad je bilo betoniranje. Pomagao mu je bratić. Ne zna točno kolika je bila cijena svih tih radova i trošak materijala. Kuća je legalizirana 2008., a sve skupa ih je legalizacija koštala oko 10.000,00 kn. Nekretnina je parcelirana, a parcelirana je, odnosno odijeljena od kad je katastra. ŽC je bio upisan u katastru kao korisnik. Nitko nije prigovarao tijekom legalizacije. Znao je doći RC kao i pok. RC dok je još bio živ, ali nitko nije prigovorio.

24. U svom iskazu svjedokinja OC navod kako poznaje tuženike iz susjedstva. Živi nasuprot njih s druge strane ceste. Rođena je tu, a oni su doselili 90-tih godina. S njima je u dobrosusjedskim odnosima. Tužitelja ne poznaje. Opisujući nekretninu navodi kako se s prednje strane nalazi jedna manja kućica u kojoj već dugo nitko ne živi. Ne zna tko je živio prije, zna da su bili podstanari. Kuća u kojoj žive tuženici nalazi se iza te kuće, a s ceste se vidi dio koji su tuženici naknadno dogradili. Zna da su tuženici dodali jednu prostoriju ili dvije, ne zna točno. Do kuće tuženika dolazi se kroz prolaz koji vodi pokraj prednje kuće. Ta prednja kuća je posebna i ograđena je. Ne zna točno kad su tuženici nadograđivali kuću. Osim dogradnje zna da su uredili fasadu, a još su nešto uređivali, vidjela je kad su unosili građevinski materijal. Misli da su mijenjali krovište. Rekli su joj da postoji spor oko vlasništva. Ne zna kako je izgledala kuća u kojoj žive tuženici prije njihovog dolaska, jer se ta kuća s ceste nije mogla vidjeti. Koliko se sjeća te dvije kuće su dugo ograđene, ali ne zna kada je to bilo, da li prije dolaska tuženika ili poslije. Rekla bi da je to bilo prije njihovog dolaska, već je dugo tako. Oni su to uređivali, zna da su radili vodovodne cijevi. Jedna prostorija služila je za obavljanja poslova obrta, gospođa je imala radionicu krojačkih popravaka i to u prostoriji koja je nadograđena i koja se vidi s ceste.

25. Svjedok RC navodi kako je nekretninu naslijedio od oca, a njegova braća i sestre su se s tim usuglasili. Na nekretnini je bio samo jednom i to kad je stavljao natpis da se nekretnina prodaje. Nekretninu je prodavao preko agencije Opereta. Oni su mu dali ponudu od 22.000,00 EUR na koju nije pristao. Nazvao ga je tužitelj i našli su se u kafiću. Ne znam točno kad je to bilo, možda 2016. Ponudio mu je 35.000,00 EUR i na to je pristao. Ne sjeća se tko je pripremio ugovor o kupoprodaji nekretnine, a zajedno su otišli kod javnog bilježnika. Nikad nisu zajedno bili na toj nekretnini. Taj put kad je bio na nekretnini, nikoga tamo nije sreo ili vidio. Bio je kratko, samo je stavio oglas sa svojim brojem telefona. Kad opisuje nekretninu navodi da su to barake ili baraka, mala kuća, nije dobro vidio, nije niti gledao. To je kupio njegov otac prije rata, a kako bi njegov brat EC tu stanovao dok je bio na fakultetu. Ne zna je li on tu stanovao. To je ruševna kuća, ne zna od koga je njegov otac to kupio. Nije mu poznato ime ŽC. Nije pregledavao stanje nekretnine u katastru. Tužitelju je predao ključeve. Ključeve mu je dao brat EC nakon smrti oca. Nije znao gdje se nekretnina nalazi. Našao se sa svojim rođakom ĆC i on ga je odvezao do nekretnine. Stavio je tablu i otišli su.

26. Svjedok JC navodi kako mu nisu poznata imena stranaka. Kada mu je predočen zemljišnoknjižni izvadak navodi da mu nije poznata ta nekretnina. Vlasnik je agencije za posredovanje u prometu nekretninama Opereta. Ne prepoznaje svjedoka RC kojeg je vidio na hodniku prije ulaska u sudnicu. Svakodnevno je u kontaktu s puno ljudi i posredovao je u prodaji velikog broja nekretnina. Jako rijetko osobno odlazi i pokazuje zainteresiranim kupcima nekretnine, to obavljaju njegovi zaposlenici. Prije je češće to radio sam, ali to je bilo prije desetak godina. Ne može tvrditi da nije bio na predmetnoj nekretnini, ali se ne sjeća.

27. U svom iskazu svjedok EC navodi da ne poznaje tužitelja, a nije siguran poznaje li tuženike. Zna da je njegov ''ćaća'' kupio kuću od HC prije 40 godina. Stanovao je u toj kući dok je studirao, misli 1984., ukupno 3 do 4 godine. Zna da je brat prodao tužitelju, a ne zna je li ikad držao u ruci kupoprodajni ugovor. Ne zna ništa o sudbini tih nekretnina, a ne zna ni koje je nekretnine prodao, pretpostavlja da je prodao samo ono šta je bilo od njegovog oca. Ne zna gdje je stanovao, da li je adresa bila [adresa] ili 14A, sjeća se da je bila neka mala kućica i da u sklopu toga nije bio WC već je bio izvan kuće. Ne zna tko je RC dao ključeve, možda su ključevi bili u kući, možda mu ih je i on dao. Čini mu se da su neki podstanari živjeli tamo prije nego je došao na fakultet. U kuću u kojoj je on stanovao dvorište je bilo možda 3 metra dugačko i možda 5 široko. Ne zna postoji li ograda koja dijeli dvorište odnosno kuće 12A i 14, moguće da postoji. Imao je ključeve kuće u kojoj je stanovao dok je išao na fakultet. Nema pojma da je ikad tuženike vidio u životu. Nije pristupio na ročište na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 18. siječnja 2010. u predmetu u kojem su tuženici tužili njegovog oca, ovo mu je prvi put u životu da je na sudu. RC je stekao vlasništvo na temelju punomoći. Otac je bio vlasnik jer je on to kupovao.

28. Prilikom očevida na predmetnoj nekretnini, gledano s [adresa] uočena je kuća s kućnim brojem 14 s dvorištem ograđenim ogradom i s otvorenim vratima od ograde. Na kući se nalazi poštanski sandučić na kojem piše D. Vrata dvorišta nalaze se s lijeve strane gledano s ulice uz susjednu nekretninu kućni broj 16. S desne strane ograde nalazi se prolaz koji vodi do kuće u kojoj žive tuženici. Prolazu se pristupa kroz željezna vrata na kojima se nalazi poštanski sandučić na kojem piše HC i kućni broj 12 a. Utvrđeno je da se kuća tuženika vidi s glavne ceste kroz prolaz, na kući stoji kućni broj 12 a te natpis T&D (krojačka radionica). Prolaskom kroz prolaz dolazi se do krojačke radionice, a s lijeve strane nalazi se ulaz u kuću u kojoj žive tuženici. Tuženici su pokazali dio nekretnine površine 42 m2 te navode da se radi o starom objektu koji je nadograđen i povećan za daljnjih 35 m2, uslijed čega je površina kuće 77 m2. Ističu kako su pomicali zid na zapadnoj strani, odnosno ponovo ga izgradili 30 cm od mjesta gdje se ranije nalazio zid. Dogradnjom su dodane veranda (ulazni prostor), kupaonica, radionica i soba.

29. Sud je povjerovao iskazima svjedoka BC, VC, NC, OC i tuženika jer su iskazivalo uvjerljivo. Dojam je suda da su iskazivali i iskreno, njihovi su iskazi međusobno suglasni, a nisu protivni ni drugim izvedenim dokazima. Sud nije posebno cijenio iskaz svjedoka JC jer isti nije znao ništa reći o okolnostima bitnim za odluku.

30. Sud nije povjerovao iskazima svjedoka RC i tužitelja u dijelu u kojem su iskazivali o tome jesu li znali da tuženici žive u predmetnoj nekretnini, jesu li o tome razgovarali prije sklapanja Ugovora o kupoprodaji i jesu li imali kontakt s tuženicima prije sklapanja ugovora jer su u tom dijelu njihovi iskazi neuvjerljivi i suprotni iskazima tuženika i svjedokinje VC. Sud nije povjerovao ni iskazu svjedoka EC jer je i njegov iskaz za sud neuvjerljiv i iskonstruiran u svrhu uspjeha tužitelja u ovom postupku.

31. Naime, tužitelj je iskazao da je vidio spornu nekretninu iz nekretnine u kojoj je tada živio i vidio je ''ruševne kućice limenih krovova'', dakle vidio je da se na nekretnine nalazi više od jedne kuće. Također je iskazao i da je dva puta išao gledati nekretninu, sa suprugom i poslovnim partnerom te je vidio da ima neka radnja koja nije otvorena. Iz načina kako je tužitelj iskazivao o tome kako je izgledala predmetna nekretnina prije prodaje (da se radi o ruševnim kućama, da nema svjetla i da sve izgleda zapušteno), sud je zaključio da je tužitelj htio uvjeriti sud da nije bilo moguće uočiti da netko tamo živi. Međutim, sud se u suprotno uvjerio na očevidu, jer je kuća u kojoj žive tuženici vidljiva s ulice, iako se nalazi iza kuće koja je upisana u zemljišnoj knjizi. Postoje posebna dvorišna ulazna vrata, na kojima se nalazi poštanski sandučić, a na krojačkoj radionici se i dalje vidi natpis, unatoč tome što više ne radi. Također je lako uočiti kućni broj, koji se razlikuje od onog kojeg ima druga kuća. Uslijed toga, sud zaključuje da je tužitelj znao da su na nekretnini koju je naumio kupiti sagrađene dvije kuće, a ne jedna kako je to upisano u zemljišnim knjigama pa je imao dovoljno razloga posumnjati da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju nekretnine, s obzirom da je u zemljišnoj knjizi bila upisana samo jedna kuća. Osim toga, 2. tuženica i svjedokinja VC su iskazivale o dolasku tužitelja na nekretninu i razgovoru koji je vodio s 2. tuženicom, a sve prije zaključenja ugovora o kupoprodaji. Da je to bilo prije zaključenja ugovora sud zaključuje po tome što je tada bio prisutan i agent za prodaju nekretnina JC (iako se isti toga ne sjeća), a kojeg je svjedokinja prepoznala s televizije

32. U nalazu i mišljenju vještak dipl. ing. građ. Dario Šerer navodi kako je na osnovu položaja, zemljišnoknjižnog i katastarskog stanja, te stanja katastarske čestice, kako je u ovom elaboratu navedeno, najprikladniji postupak za utvrđivanje tržišne vrijednosti najamnine prema Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina (NN 78/2015) i Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN 105/2015) jest poredbeni postupak. Procijenjena tržišna vrijednost najamnine koja se može ostvariti na tržištu za nekretninu iste opremljenosti i to površine stambenog dijela 77 m2 bruto i dvorišnog dijela od 29 m2, na adresi [adresa], za razdoblje od srpnja 2017. pa do izrade nalaza i mišljenja, iznosi 16.454,90 EUR. Procijenjena tržišna vrijednost izvršenog ulaganja u predmetnu nekretninu od strane tuženika za stambeni dio 77 m2 bruto (35,00 m2 novi dio i 42,00 m2 stari dio), na adresi [adresa], iznosi 34.308,85 EUR.

33. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Daria Šerera jer je isti jasan i neproturječan kako sam sebi tako i drugim izvedenim dokazima. Uostalom, stranke nalazu i mišljenju vještaka nisu prigovarale.

34. Odluka u predmetu posl. br. P-3751/17 predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak radi iseljenja te kako je navedenom presudom Županijskog suda u Rijeci pravomoćno odlučeno o zahtjevu ovdje 1. tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na način da je utvrđeno kako tuženik nije stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, to je sud vezan navedenom presudom i nije ovlašten u ovom postupku o istome odlučiti drugačije. Naime, navodi tuženika izneseni u odgovoru na tužbu, a kojima osporava osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja te kojima se tvrdi da je 1. tuženik stekao pravo vlasništva dosjelošću, identični su onima iznesenim u tužbi u postupku posl. br. P-3751/17, a koji postupak je okončan pravomoćnom presudom kojom je odbijen zahtjev 1. tuženika na utvrđenje prava vlasništva dosjelošću.

35. Nadalje, tijekom trajanja ovog postupka 1. tuženik je pokrenuo i postupak radi utvrđenja da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između tužitelja i RC, a koji postupak je također pravomoćno okončan i to na način da je tužbeni zahtjev 1. tuženika odbijen kao neosnovan.

36. Uslijed navedenog, tuženici u ovom postupku nisu s uspjehom osporili osnovu tužiteljevog stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine, a nisu dokazali niti da bi oni bili vlasnici predmetne nekretnine kako su to tvrdili. Budući da je tužitelj upisani zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine to je isti aktivno legitimiran na podnošenje ove tužbe.

37. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

38. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZV-a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

39. Prema odredbi čl. 163. ZV-a posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

40. Tuženici su tijekom postupka istaknuli prigovor prava na dom u koju svrhu je izveden dokaz dopunskim saslušanje tuženika i tužitelja. Tako u svom dopunskom iskazu 1. tuženik navodi kako je u mirovini, a mirovina mu iznosi 440,00 EUR mjesečno. Nema drugih primanja. Nema nekretnina u svom vlasništvu. Nije vlasnik osobnog vozila. Nema drugih vrjednijih pokretnina. Nema kreditnih obveza, međutim, primanja mu nisu dovoljna za sve mjesečne troškove, pa dio plaća kreditnom karticom i na rate. Kupili su kuću u [adresa]., a platili su je 8.000,00 EUR, jer nisu znali što će biti s ovom kućom. Trebalo ju je renovirati, a nisu za to imali novca. Kuću su prodali 2019. za isti iznos, jer su zbog ovog postupka morali platiti odvjetnicu.

41. Dopunski saslušana 2. tuženica navodi da je u mirovini od 2023., a mirovina joj iznosi 470,00 EUR. Nema nekretnina u svom vlasništvu. Ima obiteljski grob na Miroševcu koji je naslijedila. Vlasnica je vozila marke Opel Astra 2010. godište. Nema vrjednijih pokretnina u svom vlasništvu. Plaća mjesečno režijske troškove u ukupnom iznosu od 110,00 EUR do 150,00 EUR. Plaća naknadu za održavanje groba u iznosu od 25,00 EUR godišnje.

42. Tužitelj, dopunski saslušan, navodi da je kupio nekretninu na adresi [adresa], sredstvima kredita koji je podigao u iznosu od 115.000,00 EUR. Nekretnina nije osposobljena za život, a on nema novca da je uredi. Rata kredita iznosi oko 470,00 EUR mjesečno. To nije mogao redovito otplaćivati zbog nedostatka primanja pa mu je račun blokiran i ovršen je. Odselio je prošle godine s obitelji u inozemstvo u potrazi za poslom. U inozemstvu živi kod prijatelja. Živi u [adresa]. Povremeno radi. Ne može se očitovati o visini mjesečnog primanja, jer to ovisi o tome je li taj mjesec nešto radio ili nije. Ima dvoje maloljetne djece od 11 i 7 godina koje uzdržava. Brine o ocu koji živi sam i ne radi. Nije u mirovini, ne može naći posao. Supruga mu je nezaposlena. Nema u vlasništvu automobil. Kad je podigao kredit bio je zaposlen u RH. Njegov otac živi u iznajmljenom stanu u [adresa].

43. Sukladno čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'' 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06 - dalje: Konvencija) svatko ima pravo na poštivanje svog doma, a javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. To "pravo na dom" u značenju koje mu daje Konvencija izvodi se iz čl. 34 st. 1. u vezi s mjerodavnim dijelom čl. 35. i čl. 16. st. 2. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) po kojima je dom nepovrediv, svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, te svako ograničenje sloboda ili prava mora biti razmjerno naravi i potrebi za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

44. Na temelju navoda tuženika te svih drugih izvedenih dokaza sud je utvrdio da tuženici u predmetnoj nekretnini živi od 1990. U nekretninu su uselili, jer je istu kupio otac 1. tuženika 1987., a kako to proizlazi i iz dostavljenog kupoprodajnog ugovora zaključenog između ŽC i HC. Nadalje, proizlazi da su tuženici nekretninu uređivali i nadograđivali, o čemu su iskazivali saslušani svjedoci i tuženici i kako je to utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Daria Šerera. S obzirom na uložena financijska sredstva u uređenje nekretnine, činjenicu da su tuženici u toj nekretnini podizali svoju obitelj, što su potvrdili svjedoci, njihovi susjedi i prijatelji, sud zaključuje da su tuženici cijelo vrijeme i do današnjeg dana tu nekretninu smatrali svojim domom. S obzirom na taj dugi vremenski period u kojem tuženici žive u nekretnini te s obzirom na činjenicu da su istu nadogradili i uredili upravo kako bi od nje napravili dom, cijelo vrijeme opravdano smatrajući da su i vlasnici iste, sud zaključuje da su tuženici razvili dovoljne i kontinuirane veze s predmetnom nekretninom na način da je mogu smatrati domom, a u smislu odredbe čl. 8. st. 1. Konvencije.

45. Dakle, radi ocjene da li iseljenje koje predlaže tužitelj predstavlja miješanje države (koja bi o tom zahtjevu trebala odlučiti) u pravo tuženika na dom, potrebno je odgovoriti da li bi takvo miješanje bilo opravdano, odnosno da li bi u smislu čl. 34 st. 1. u svezi s mjerodavnim dijelom čl. 35. i čl. 16. Ustava te čl. 8. st. 2. Konvencije, bilo u skladu sa zakonom.

46. U konkretnom slučaju sud smatra da bi miješanje bilo zakonito, jer je tužitelj vlasnik nekretnine, dok tuženici nemaju valjanu pravnu osnovu za posjedovanje nekretnine. Nadalje, daljnje pitanje na koje je bilo potrebno odgovoriti jest da li bi takvo miješanje u pravo na dom imalo cilj koji bi bio legitiman, dakle, da li bi miješanje države u smislu iseljenja tužitelja bilo provedeno "radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja i morala ili radi zaštite prava i slobode drugih".

47. U odnosu na to pitanje valja reći da je prema ocjeni ovog suda miješanje u konkretnom slučaju usmjereno na postizanje legitimnog cilja. Naime, tužitelj je vlasnik nekretnine dok tuženici nemaju pravnu osnovu za korištenje nekretnine. Kako su svi dužni postupati sukladno zakonu i poštivati pravni poredak to bi radi zaštite prava drugih, u konkretnom slučaju tužitelja bilo nužno iseliti tuženike iz predmetne nekretnine.

48. Konačno, pitanje na koje je još potrebno odgovoriti jest to da li bi mjera za iseljenje tuženika bila razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići, odnosno da li bi bila nužna u demokratskom društvu (što znači da za tom mjerom postoji prijeka društvena potreba), a sve u smislu čl. 16. st. 2. Ustava i čl. 8. st. 2. Konvencije. Dakle, potrebno je ocijeniti postoji li dovoljni stupanj razmjernosti između mjere koja se traži (iseljenje) i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario.

49. Pri tom treba reći kako tužitelj kao vlasnik predmetne nekretnine također uživa zaštitu svog prava koje je zajamčeno Protokolom br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tako je čl. 1. Protokola br. 1. propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete određene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava.

50. U ovom konkretnom i specifičnom slučaju sud je uzeo u obzir da su tuženici osobe starije životne dobi, time da 1. tuženik ima 74 godine, a 2. tuženica 66 godina te su oboje umirovljenici. Nadalje, 1. tuženik ima mirovinu u iznosu od 440,00 EUR mjesečno te nema drugih primanja, dok 2. tuženica ima mirovinu od 470,00 EUR i nema drugih primanja. Tuženici nisu vlasnici drugih nekretnina. Iz iskaza tuženika proizlazi da su za vrijeme svog radnog vijeka podizali kredite i svoj novac ulagali u predmetnu nekretninu, smatrajući istu svojim domom. S obzirom da nemaju drugih nekretnina u svom vlasništvu, a imaju skromna mjesečna mirovinska primanja, tuženici će teško sebi osigurati odgovarajući smještaj te ga financirati iz mirovine, uvažavajući dob tuženika kao i činjenicu narušenog zdravstvenog stanja tuženika, a kako to proizlazi iz dostavljene medicinske dokumentacije.

51. S druge strane tužitelj ima 37 godina te je osoba mlađe životne dobi koja trenutno boravi i radi u inozemstvu i to u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. S obzirom da trenutno niti ne živi u [adresa] to predmetna nekretnina zasigurno nije nekretnina u kojoj bi tužitelj stanovao, živio i koja bi predstavljala dom njemu i njegovoj obitelji, imajući na umu da je tijekom postupka tvrdio da je obje kuće namjeravao srušiti te izgraditi novu. Iako je tužitelj ranije tijekom postupka dostavio ugovor o najmu nekretnine, tvrdeći da je morao iznajmiti nekretninu za stanovanje za svoju obitelj, tužitelj očito više nije u najmu te nekretnine, a s obzirom da živi u [adresa]. Iz potvrde o prijavi privremenog odlaska iz RH od 25. listopada 2025. proizlazi da je očekivano vrijeme odlaska odnosno izbivanja iz RH, 5 godina i iz navedenog proizlazi da tužitelj nema namjeru u skorijoj budućnosti koristiti predmetnu nekretninu za stanovanje.

52. Tužitelj je ponovo dopunski saslušan na okolnost istaknutog prigovora tuženika o pravu na dom, na ročištu održanom 3. veljače 2026. Sud je dojma da je i tom prilikom tužitelj iskazivao neiskreno, odnosno s namjerom prikrivanja svog stvarnog financijskog stanja, a radi uspjeha u ovom postupku. Tako tužitelj navodi da je odselio u inozemstvo u potrazi za poslom, a da u inozemstvu živi kod prijatelja. Povremeno radi, a ne može se očitovati o visini mjesečnih primanja. Za sud je nelogično i neprihvatljivo da netko odseli u Ujedinjene Arapske Emirate, a bez da prethodno ima plan gdje će živjeti i gdje će raditi te koliko će mjesečno zarađivati, imajući na umu da tužitelj nije u Ujedinjene Arapske Emirate otišao sam, već sa svojom obitelji od kojih je dvoje maloljetne djece od 7 i 11 godina. Sud ne može prihvatiti da se tužitelj ne može niti okvirno očitovati o visini mjesečnih primanja. Tuženici su dostavili prijevod informacije koje su pronašli na internetu, a o tužiteljevim poslovnim pothvatima. Tako su na aplikaciji LinkedIn pronašli podatke da je tužitelj direktor firme AirQ, a proizlazi da u toj firmi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima radi od 2021. Iz životopisa tužitelja proizlazi da je tužitelj i prije navedenog zaposlenja u Ujedinjenim Arapskim Emiratima bio zaposlen u različitim društvima u RH počevši od 2013. Iz navedenih podataka nisu razvidna primanja tužitelja, niti sud o njima može zaključivati samo iz činjenice što je tužitelj na internetu objavio da je direktor firme u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, kao i da su o toj firmi i tužitelju kao direktoru firme objavljeni neki članci na internetu. Međutim, na temelju navedenih podataka sud je zaključivao o vjerodostojnosti tužiteljevog iskaza. S obzirom na podatke o tužitelju koje su u spis dostavili tuženici i koji su objavljeni na internetu, sud zaključuje da je tužitelj prikrio podatke o svojim financijskim prilikama.

53. Navodi tužitelja da mu je blokiran račun i dostavljeni podatak da se provodi zapljena po rješenju o ovrsi posl. br. Ovrv-65740/25 za iznos od 1.317,92 EUR ne utječe na drugačiju odluku suda. Očito da tužitelj već dugo ne radi u Republici Hrvatskoj (od 2021. kako to navodi u svom životopisu) slijedom čega niti ne može imati redovita primanja na svoj račun pa je već zbog najmanjeg duga, a uslijed nedostatka priljeva sredstava, njegov račun u blokadi.

54. Tužitelj je vlasnik još jedne nekretnine i to na adresi [adresa], a iako je ista neuređena i nepodobna za stanovanje kako to proizlazi iz dostavljenih fotografija, ista ipak predstavlja imovinu tužitelja. Da su točni navodi tužitelja kako ne može otplaćivati kredit i kako u Ujedinjenim Arapskim Emiratima živi kod prijatelja i ne zna točno kolika su mu mjesečna primanja, jer da to ovisi o tome koliko radi taj mjesec, tada bi tužitelj, da je bez sredstava za život, kako to prikazuje, valjda ipak prodao navedenu nekretninu na adresi [adresa].

55. Tužitelj je predmetnu nekretninu kupio za iznos od 35.000.00 EUR. Sud je dojma da je tužitelj takvu cijenu za nekretninu u Zagrebu, na [adresa], postigao upravo iz razloga što je znao, kao i prodavatelj nekretnine, da u nekretnini žive tuženici. Sud je to utvrdio na temelju iskaza 2. tuženice te svjedokinje VC, koje su iskazivale o tome kada je i s kim tužitelj dolazio na nekretninu prije nego što je istu kupio. Drugotuženica je iskazala da je razgovarala s tužiteljem, a što je sud povjerovao, jer je 2. tuženica iskazivala iskreno i uvjerljivo, dok s druge strane tužitelj za cijelo vrijeme trajanja ovog postupka iskazuje i sudu činjenice predstavlja na način koji njemu odgovara i koji će u konačnici dovesti do njegovog uspjeha u sporu. Kako je već navedeno, a s obzirom na utvrđenja suda s očevida i navedene iskaze 1. tuženice i svjedokinje, sud je zaključio da činjenica da tuženici žive u kući, dvorišnom objektu koji nije upisan u zemljišne knjige ali je upisan u katastru, tužitelju nije ostala nepoznata niti mu je mogla ostati nepoznata s obzirom na sve okolnosti ovog slučaja. To govori o poštenju odnosno nepoštenju tužitelja u kontekstu odlučivanja o prigovoru prava na dom te provođenju testa razmjernosti u ovoj situaciji kada postoje dva suprotstavljena prava koja su oba zajamčena Konvencijom.

56. Dakle, tuženici u predmetnoj nekretnini žive od 1990., odnosno preko 35 godina i tuženicima njihovo pravo i posjed, nitko nije osporavao niti bi netko tvrdio da to ne bi bio njihov dom (dok nekretninu nije kupio tužitelj). Tužitelj, iako vlasnik nekretnine, prilikom stjecanja nije bio savjestan i pošten te je znao da u nekretnini žive tuženici pri čemu je kupujući nekretninu za mali novčani iznos preuzeo na sebe rizik da je njegova nekretnina opterećena pravima drugih osobama koje u njoj žive.

57. Kako su ovdje su suprotstavljena dva prava i to pravo na dom tuženika i pravo na zaštitu prava vlasništva tužitelja, oba zajamčena Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda to je sud, uz uvažavanje svih navedenih okolnosti na strani tužitelja i tuženika, ocijenio da je u ovom slučaju miješanje u pravo na dom tuženika nerazmjerno. Pri tom treba reći da je prilikom odlučivanja sud uzeo u obzir svu dokumentaciju i navode stranaka koje se iznosili u vezi s prigovorom prava na dom, neovisno o tome što su sudu dostavljeni i izneseni nakon zaključenja prethodnog postupka, jer su se okolnosti koje utječu na odluku o tome mijenjale tijekom trajanja postupka pa ih stranke nisu mogle iznijeti ranije, bez svoje krivnje.

58. Slijedom navedenog, kako je sud našao osnovanim istaknuti prigovor prava na dom tuženika, to isti imaju pravo odbiti predati nekretninu tužitelju, jer ih to pravo ovlašćuje na posjed nekretnine, a sukladno odredbi čl. 163. st. 1. ZV-a. Zbog toga je odbijen tužiteljev zahtjev radi iseljenja i predaje predmetne nekretnine u posjed.

59. Premda odredbi čl. 164. st. 1. ZV-a pošteni posjednik tuđe stvari koji nema pravo posjedovati mora ju predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

60. Kako je utvrđeno da tuženici imaju pravo posjedovati nekretninu zbog čega je nisu dužni predati vlasniku te su pošteni posjednici nekretnine, a s obzirom na njihovo pravo na dom, to nisu dužni tužitelju platiti naknadu za korištenje nekretnine u visini tržišne najamnine. Stoga je odbijen i tužiteljev zahtjev radi isplate iznosa od 16.454,90 EUR sa zateznim kamatama, a s osnova naknade za korištenje nekretnine.

61. Prema odredbi čl. 164. st. 2. ZV-a zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.

62. S obzirom na to da je odbijen zahtjev tužitelja radi predaje nekretnine u posjed, to za sada nije osnovan niti zahtjev tuženika radi isplate za izvršena ulaganja u nekretninu, odnosno za nužne i korisne troškove koje su tuženici imali.

63. S obzirom da su tužbeni zahtjevi tužitelja radi iseljenja i predaje u posjed te radi isplate iznosa od 16.454,90 EUR odbijeni kao neosnovani, a odbijen je i protutužbeni zahtjev tuženika radi isplate iznosa od 34.308,85 EUR to sud određuje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a sukladno čl. 154. st. 4. ZPP-a.

64. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 1. lipnja 2026.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika