Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Pr-2203/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Dinka Šimunovića 25, kojeg zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB:51401063283, 21000 Split Spinčićeva 1, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Zrilić, odvjetnica u Splitu, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 17. travnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnice tuženika, dana 1. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade plaće za razdoblje od 1.11.2018.g. do 30. 9. 2024.g. u ukupnom iznosu od 7,90 EUR bruto zajedno s pripadajućom:

− zakonskom kamatom koja na iznos od 2,64 koja teče od 15. kolovoz 2019. − zakonskom kamatom koja na iznos od 5,26 koja teče od 15. listopad 2019.

do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023.g. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dok se za više zatraženo, za iznos od 631,10 eura sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, tužitelj odbija.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 14. prosinca 2023. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu zdravstvenog djelatnika-inženjera medicinsko-laboratorijske dijagnostike pri Kliničkom zavodu za mikrobiologiju i parazitologiju te da mu je tuženik zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće i to s osnova prekovremenog rada za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, dodatka za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve odrađene sate rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću sve odrađene sate rada, te naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a pri tome pozivajući se na Zakon o radu, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatke Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike. Temeljem prednjeg, tužitelj podnosi stupnjevitu tužbu jer ne raspolaže potrebnom dokumentacijom prema kojoj bi mogao postaviti točno određeni tužbeni zahtjev pa nakon što tuženik položi platne liste, odjelne liste, raspored rada i evidenciju radnog vremena to će postaviti točno određeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu od 25. siječnja 2024. tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako su stranke 25. 3. 2022. sklopile sporazum kojim su ugovorile način na koji će tuženik isplatiti dugovanje prema tužitelju, a počevši od 1. 4. 2020. tuženik obračunava svim radnicima pa tako i tužitelju sve dodatke i na odrađeni prekovremeni rad, kao što mu je isplatio i sve naknade za godišnji odmor i bolovanje od 1. 7. 2020. Sto se tiče zahtjeva tužitelja koji se odnosi na isplatu dodatka za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate ističe kako tužitelj nema pravo na isplatu tih dodataka jer ne ispunjava uvjete propisane kolektivnim ugovorom.

3. Rješenjem ovog suda od 6. ožujka 2025. pozvan je tužitelj dopuniti tužbu na način da postavi precizno, potpuno i određeno tužbeni zahtjev, te označi vrijednost predmeta spora.

4. Podneskom od 17. travnja 2025. tužitelj je, sukladno rješenju ovog suda od 6. ožujka 2025., uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće u iznosu od 639,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa od po 9,00 eura do isplate, te troškovima postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate s time da isplata ide na račun punomoćnika tužitelja.

5. Tuženik se u podnesku od 24. svibnja 2025. protivi točki I. uređenog zahtjeva za isplatom iznosa od 639,00 eura za razdoblje od 1. 3. 2016. do 30. 9. 2024. jer je pretežiti dio tužbenog zahtjeva u cijelosti neosnovan, a protivi se i točki II. tužbenog zahtjeva da parnični trošak ide na račun punomoćnice tužitelja jer je za to potrebna specijalna punomoć potpisana od strane tužitelja.

6. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih platnih lista, plana rada i evidencije o radnom vremenu, sporazuma o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad od 25. ožujka 2022., financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću od 14. ožujka 2026. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

7. Neprijeporno je između parničnih stranaka da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu inženjera medicinsko-laboratorijske dijagnostike pri Kliničkom zavodu za mikrobiologiju i parazitologiju.

8. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike manje isplaćene naknade bruto plaće s osnove naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja za razdoblje od 1.11.2018. do 30. 9. 2024., a sve zbog pogrešnog načina obračuna naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje.

11. Odredbom čl. 81.st.1. Zakona o radu (Narodne novine broj propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

12. Odredbom čl. 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/2018, 16/2019, 35/2019, 78/2019, 92/2019, 56/2020, 3/2023, 68/2023, 35/2024) propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.

13. Prema odredbi čl. 58. st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020), čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22, 58/2023, 128/2023), te čl. 65.st.1.TKU- a (NN 29/2024) određeno je ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće „u visini 85 % njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85 % njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za zaposlenika.

14. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću od 14. ožujka 2026. utvrđeno je kako je tužitelju ispravno evidentirana satnica rada i ispravno izračunavani osnovica i dodatci na plaću za redovno radno vrijeme, međutim, niti za jedan mjesec u razdoblju tužbe do travnja 2020. nisu obračunavani dodatci za posebne uvjete rada i odgovornost za zdravlje i život ljudi (isplaćeni su sporazumno). U odnosu na vrijeme provedeno u prekovremenom radu subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i drugoj smjeni isto je jasno evidentirano u evidenciji radnog vremena i zasebno plaćano što je vidljivo iz platnih lista (napominje kako evidencije radnog vremena nisu ovjerene već su u excell formatu). Navodi kako je tužitelj tek iznimno radio prekovremeno, a uobičajeno radno vrijeme je bilo osmosatno, stoga od 1. 4. 2020. ne postoje neplaćeni dodatci na plaću. Posljedično manje isplaćenim dodatcima, a i inače, utvrđeni su iznosi manje plaćenih naknada za godišnji odmor i bolovanje zbog povećanja plaće u tromjesečnom periodu koje prethodi obračunu naknada. Obračun manje plaćenih naknada je prikazan u tablici 2., a iznosi su dobiveni množenjem broja sati provedenih na godišnjem odmoru ili bolovanju s razlikom novoobračunate prosječne tromjesečne satnice (85% iznosa za bolovanje), umanjeno za isplaćene naknade. Vještak je mišljenja kako u periodu obračuna plaća od 1. studenoga 2018. do 30. rujna 2024. tuženik kao poslodavac je tužitelju manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu =7,90 Eur. Mjesečne iznose ukupno manje plaćenih naknada na plaću prikazao je u Tablici br. 3. stupac br. 7. Nalaza.

14.1. Na nalaz i mišljenje vještaka Marijana Jovića parnične stranke nisu imale primjedbi pa sud isto kao stručno, objektivno i jasno obrazloženo, te dano u skladu s pravilima struke u cijelosti prihvaća.

15. Tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju vještaka podneskom od 7. travnja 2026. uredio tužbeni zahtjev tako da potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene naknade plaće za razdoblje od 1.11.2018. do 30. 9. 2024. u ukupnom iznosu od 7,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te troškove postupka na račun punomoćnice tužitelja.

16. Dakle, tužitelj potražuje naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje), a koji zahtjev je po ocjeni ovog suda osnovan, jer sporazumom sklopljenim između parničnih stranaka 25. 3. 2022. ugovorena je isplata razlike plaće za prekovremeni rad do 31. 3. 2020. (s osnova uvećanja plaće u prekovremenom radu s osnova posebnih uvjeta rada, iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i znanstveni stupanj magistra znanosti/znanstveni stupanj doktora znanosti), ali nije ugovoreno plaćanje razlike temeljem naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje.

17. Tuženik na ročištu od 17. travnja 2026. ističe kako se protivi djelomičnom povlačenju tužbe, odnosno smanjenju tužbenog zahtjeva.

18. Smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su-IV- 16/2021- 8).

19. Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) tužba se može povući i nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, ali samo ako tuženik na to pristane.

20. S obzirom na tuženikovo protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe, u ovome predmetu valjalo je odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva u njegovom kondemnatornom dijelu kako je postavljen u tužbi, odnosno podnesku tužitelja od 7. travnja 2025. u visini postavljenog zahtjeva od 639,00 eura.

21. Kako iz nalaza i mišljenja vještaka Marijana Jovića proizlazi da tužitelja pripada s osnova naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanje ukupan iznos od 7,90 eura, navedeni iznos je tužitelju i dosuđen, dok je za više zatraženo, za iznos od 631,10 eura (639,00 eura – 7,90 eura), tužitelj odbijen u svom zahtjevu.

21.1. Na dosuđeni iznos od 7,90 eura tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate (čl. 92. st. 3. ZR/14), koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu temeljem odredbe čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) kako je to tužitelj pravilno zatražio pa je odlučeno kao u točki I izreke presude.

22. Glede odluke o parničnom trošku sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

22.1. Naime, odredbom čl. 154. st. 4. ZPP-a određeno je ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom čl. 156. st. 1. ovoga Zakona.

22.2. U konkretnom slučaju bila je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva pa je tužitelj uspio 100 % u osnovu, a 1,24 % u visini konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, ukupno 50,62 % dok je tuženik uspio 49,38 %, to je razlika postotka uspješnosti u korist tužitelja 1,24 % (50,62 %-49,38 %), a koji postotak ovaj sud smatra neznatnim dijelom ukupnog zahtjeva radi čega je i odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a kao u točki II. izreke presude.

U Splitu 1. lipnja 2026.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice

- pun. tuženika