REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-840/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Mariji Sošić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Kralik, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki II. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru – Stalne službe u Daruvaru poslovni broj: P-553/2025-15 od 19. veljače 2026., 29. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje odluka o parničnim troškovima sadržana u točki II. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru – Stalne službe u Daruvaru poslovni broj: P-553/2025-15 od 19. veljače 2026. te se odbija i zahtjev za naknadu troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom je suda prvoga stupnja prihvaćen tužiteljev tužbeni zahtjev te je utvrđena ništetnom i da ne proizvodi pravne učinke odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj 3208549312 od 5. ožujka 2007. sklopljenog između tužitelja KV iz [adresa] kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d., kao kreditora koja glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora.“, o čemu je odlučeno u točki I. izreke, dok je u točki II. izreke odlučeno o troškovima postupka i naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura sa zateznim kamatama od donošenja odluke 19. veljače 2026. do isplate.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tuženik pobija odluku o troškovima postupka u pogledu nedosuđenih troškova iznad iznosa od 625,00 eura. Tu odluku pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. – dalje: ZPP) te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava smatrajući najprije kako ta odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i pogrešno utvrdio činjenično stanje kad nije uzeo u obzir vrijednost predmeta spora koji je tužitelj naznačio u tužbi već vrijednost naknade za obradu kredita tj. novčani iznos od 509,43 eura, ovako zanemarivši činjenicu da je u ovom predmetu tužbeni zahtjev postavljen samo na utvrđenje ništetnosti sporne naknade a ne istodobno na utvrđenje i isplatu ili samo na isplatu, što znači da je prvostupanjski pogrešno primijenio i odredbu članka 40. stavka 2. ZPP. Poziva se i na odredbu članka 119. Zakona o sudskim pristojbama iz koje proizlazi kako se vrijednost predmeta spora ako je sud nije odmjerio ne može biti manja od 1.327,22 eura. U prilog svojih žalbenih tvrdnji navodi postojanje više presuda drugostupanjskih sudova u Republici Hrvatskoj kojima je odlučeno tako kao što smatra tužitelj.
2.1. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsko rješenje i prihvati preostali zahtjev za naknadu troškova postupka, a podredno da tu odluku ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Postavlja i zahtjev za naknadu troškova žalbe (250,00 eura) s porezom na dodanu vrijednost po stopi od 25% (62,50 eura) i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od (53,08 eura).
3. Žalba nije osnovana.
4. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužiteljev tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 2. Ugovora o kreditu koji su 5. ožujka 2007. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor a kojom je utvrđena obveza tužitelja kao korisnika kredita platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora, o čemu je odlučeno u točki I. izreke, dok je u točki II. izreke odlučeno o troškovima postupka pa tako tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 625,00 eura, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u visini od 509,43 eura koliko iznosi naknada koja je naplaćena od iznosa kredita.
5. Ispitavši prvostupanjsku odluku o troškovima postupka u granicama razloga određenih u tužiteljevoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP ovaj je drugostupanjski sud ocijenio prvostupanjsku odluku zakonitom i pravilnom pa tužiteljevu žalbu slijedom toga neosnovanom.
6. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a u pogledu one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju tužitelj ističe u žalbi ovaj je drugostupanjski sud primijenio odredbu članka 373.a u vezi s člancima 167. i 381. ZPP, kao i u pogledu činjenica koje prvostupanjski sud nije uzeo u obzir te pravilne primjene materijalnog prava.
7. U konkretnom je slučaju tužitelj podnio tužbu samo s deklaratornim tužbenim zahtjevom za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 2. Ugovora o kreditu kojom je određeno da se korisnik kredita obvezuje platiti "sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora" i taj je tužbeni zahtjev prihvaćen a tuženik nije podnio žalbu protiv presude.
8. Tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,23 eura kojoj je vrijednosti tuženik prigovorio u odgovoru na tužbu smatrajući je očito suviše visoko naznačenom s obzirom na to da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva naplaćena u iznosu od 3.838,81 kune/509,43 eura pa je prvostupanjski sud na pripremnom ročištu održanom 2. listopada 2025. utvrdio vrijednost predmeta spora u tom iznosu, pozivajući se na članak 10. ZPP, radi sprječavanja zlouporabe procesnih ovlaštenja.
9. Uzimajući u obzir iznos naplaćene naknade za obradu kredita od 509,43 eura visinu koje je tuženik priznao a tužitelj nije ni tvrdio da je tuženik naplatio bilo koju drugu naknadu ili troškove kredita, kao i odredbu članka 10. stavka 1. ZPP kojom je propisano kako sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja u razumnom roku i sa što manje troškova ali i ustaljenu sudsku praksu iz koje proizlazi pravno shvaćanje kako se u slučaju kada deklaratorni zahtjev predstavlja prethodno pitanje za odlučivanje o osnovanosti zahtjeva na činidbu (novčanog zahtjeva) kao vrijednost predmeta spora uzima samo novčani zahtjev (ovdje i Rev-1170/2020), ovaj drugostupanjski sud podržava ocjenu prvostupanjskog suda o tome da je tužitelj suviše visoko naznačio vrijednost predmeta spora (u iznosu od 1.327,23 eura).
11. Vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi naime znatno utječe na pravo na naknadu troškova postupka jer nagrada odvjetniku za tu vrijednost iznosi 100 bodova, dok za vrijednost od 509,43 eura (koliko iznosi tuženikova obveza uslijed ništetnosti ugovorne odredbe) iznosi 50 bodova – prema Tbr. 7. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023. – dalje: Odvjetnička tarifa/2023.).
12. Tužitelj je doduše postavio samo deklaratorni zahtjev iako je mogao odmah postaviti i kondemnatorni za isplatu iznosa na povrat kojega ima pravo uslijed ništetnosti ugovorne odredbe o naknadama i troškovima (u ovom slučaju samo naknade za obradu kredita u iznosu od 509,43 eura) pa može imati pravo na naknadu troškova postupka obračunatih prema vrijednosti novčanog zahtjeva u navedenom iznosu, tako da je prvostupanjski sud pravilno odredio vrijednost postavljenog nenovčanog zahtjeva u istom iznosu. U suprotnom bi sud tolerirao zlouporabu prava tužitelja u postupku a na tuženiku je da isplatom spriječi nastanak daljnjih troškova nove parnice.
13. Prvostupanjski je sud u izreci odluke naložio tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 625,00 eura a u obrazloženju je naznačen iznos od 687,50 eura koji bi doista bio pravilan kada bi tužitelju pripadao i trošak nagrade odvjetniku za sastavljanje podneska od 10. listopada 2025. koji mu trošak, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, ne pripada jer taj podnesak nije podnesen u skladu s člankom 299.a stavkom 2. ZPP. Radi se naime o podnesku koji je podnesen nakon održavanja prvog ročišta a tužitelj nije zatražio odobrenje podnošenja tog očitovanja niti iz stanja spisa proizlazi da je sud uzeo u obzir to pisano očitovanje u smislu članka 299.a stavka 5. ZPP pa se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje parnice.
14. Tužitelj je u pravu kada smatra da mu je prvostupanjski sud trebao dosuditi i troškove sudske pristojbe jer se ne radi o slučaju oslobođenja iz članka 11. točke 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/2018. i 51/2023.) s obzirom na to da ovaj postupak nije pokrenut na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, pa mu svakako pripada trošak pristojbe za tužbu koju je platio (u iznosu od 26,55 eura), ali ni uključujući taj trošak tužitelj nema pravo na naknadu troškova postupka iznad pravomoćno dosuđenog iznosa (tuženik nije podnio žalbu) od 625,00 eura (pripadali bi mu troškovi u iznosu od 589,05 eura a s pristojbom na presudu koju nije platio u iznosu od 615,60 eura) pa je njegovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke prvostupanjske presude u pogledu nedosuđenih troškova iznad iznosa od 625,00 eura te ujedno odbiti i zahtjev za naknadu troškova žalbe.
15. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju odredbe članaka 380. točke 2. u vezi s člancima 381. i 373.a te članka 166. stavka 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.
U Puli 29. svibnja 2026.
Sudac:
Marija Sošić
