REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Poslovni broj: Us I-4147/2024-4
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelj ice mr. sc. PAR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 3, OIB: 20599635268, radi utvrđivanja ispunjavanja sudačkih obaveza, 29. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
I Tužba se odbacuje.
II Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela ovome sudu tužbu protiv odluke predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Broj: Su-IV-215/2024-2 od 30. kolovoza 2024., kojom je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj 7 Su Pers-38/2011 od 20. lipnja 2024.
2. Tužiteljica osporava zakonitost osporene odluke i navodi kako smatra da osporeno rješenje tuženika predstavlja upravni akt u smislu odredbe članka 3. Zakona o upravnim sporovima te se pri tom poziva na odredbe članka 31. stavak 1. Zakona o sudovima te odredbu članka 5. stavka 2. Zakona o sudskom poslovniku. Navodi da se u predmetnom slučaju radi o rješenju donesenom u obavljanju poslova sudske uprave u okviru ovlasti tuženika te da je jasno da se radi o upravnim aktima sukladno navedenim odredbama. Poziva se na odluke Ustavnog sud Republike Hrvatske kojima je utvrđena povreda ustavnog prava na pristup javnim službama pod jednakim uvjetima, kao aspekt na pošteno suđenje gdje je Ustavni sud Republike Hrvatske zauzeo stav da je obveza sudova i u slučaju vlastite nenadležnosti metodom teleološkog tumačenja osigurati ostvarivanje biti prava na sud za svaku stranku. Smatra da joj je povrijeđeno pravo i pravni interes te da kao sutkinja ima pravo na napredovanje u svojoj profesiji i da predmetno napredovanje ovisi o ocjeni obavljanja sudačke dužnosti. Navodi kako neovisno o činjenici da je ispunila svoju sudačke obveze u 2023. godini na načni da broj odluka koje je donijela iznosi 119,21% njoj je tako utvrđenim brojem odluka otežano odnosno ograničeno napredovanje. U nastavku tužbe osporava Okvirna mjerila, odnosno kriterije iz Okvirnih mjerila te se poziva na odredbu članka 62. stavka 3. Zakona o državnom sudbenom vijeću i smatra da je njezin pravni interes pobijati rješenja o ocjeni kako ne bi bila izložena opasnosti od pokretanja stegovnog postupka i stegovnog kažnjavanja koje mogu imati ozbiljne negativne posljedica na njena prava. Iznosi podatke iz Okvirnih mjerila i prigovara njihovom tumačenju te navodi kako je sustav e-spisa oblikovan na način da isti ne odgovara Okvirnim mjerilima. Napominje da su se proširena opća sjednica Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske protivili donošenju važećih Okvirnih mjerila te da je proširena opća sjednica Vrhovnog suda jednoglasno zaključila da prijedlog novih Okvirnih mjerila nije podoban za raspravljanje da bi se u osporenim rješenjima priklonili nezakonitim tumačenjima Okvirnih mjerila kojima su se usprotivili i čije donošenje su odbacili uz obrazloženje da prijedlog novih Okvirnih mjerila za rad sudaca ne sadrži bilo kakov obrazloženje niti razloge zbog kojih je predložen. Smatra da se osporeno rješenje temelji na Okvirnim mjerilima koja se ne bi trebala primjenjivati, jer su ista protuustavna protuzakonita i protivna pravnoj stečevini Europske unije. Obrazlaže i zbog čega predlaže sudu da postavi prethodno pitanje.
3.1. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika te da joj se nadoknade troškovi postupka.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kao ukazuje da je osporeno rješenje akt sudske uprave, a ne upravni akt kojeg predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske donosi s pozicije najvišeg tijela sudske uprave. Navodi da je tužiteljica sutkinja, a ne državna službenica i da za ocjenjivanje njenog rada nije u zadnjoj instanci nadležno upravno tijelo (odbor za državnu službu, kada se radi o sudskim savjetnicima) , nego upravo predsjednici sudova u sva tri stupnja. Nadalje navodi kako osporeni akt ima karakter internog akta budući se radi o aktu povodom žalbe tužiteljice te da se njime utvrđivala zakonitost rješenja o ispunjavanju obveze sudaca u 2023. godini kojeg je u propisanom postupku nakon pravilno utvrđenog činjeničnog stanja na temelju odredbe članka 95. stavka 6. Zakona o sudovima i primjenom važećih odredbi Okvirnih mjerila za rad sudaca donio predsjednik Županijskog suda u Zagrebu. Napominje i da tuženik ne može biti pasivno legitimiran u ovoj upravnoj stvari već eventualno Republika Hrvatska te da ne samo da se radi promašenoj pasivnom legitimaciji u odnosu na tuženika, već se radi i o tome da ne može doći do situacije u kojoj bi bilo koji sud prvog stupnja sudio nekom drugom sudu iste ili više instance, a posebice najvišem sudu.
4.1. Predlaže da Sud odbaci tužbu.
5. Tužba nije dopuštena.
6. Odredbom članka 95. Zakona o sudovima (Narodne novine, broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36.24., dalje ZS), propisano je da predsjednik suda u kojem sudac obnaša sudačku dužnost rješenjem utvrđuje za prethodnu kalendarsku godinu je li sudac ispunio svoje sudačke obveze prema kriterijima iz članka 97. ovoga Zakona (stavak 1.). Predsjednik suda dužan je rješenje iz stavka 1. ovoga članka donijeti najkasnije do 31. ožujka tekuće godine (stavak 2.). Ako predsjednik suda utvrdi da sudac bez opravdanog razloga nije donio u jednogodišnjem razdoblju broj odluka utvrđen Okvirnim mjerilima za rad sudaca ili je neuredno obnašao sudačku dužnost, dužan je protiv takvog suca pokrenuti stegovni postupak, sukladno Zakonu o Državnom sudbenom vijeću. Protiv predsjednika suda stegovni postupak pokreće predsjednik neposredno višeg suda (stavak 3.). Ako predsjednik suda utvrdi da sudac zbog opravdanih razloga u jednogodišnjem razdoblju nije donio broj odluka utvrđen Okvirnim mjerilima za rad sudaca, dužan je u obrazloženju rješenja iz stavka 1. ovog članka navesti o kojim se opravdanim razlozima radi te rješenje dostaviti predsjedniku neposredno višeg suda (stavak 4.). Protiv rješenja predsjednika suda kojim se utvrđuje je li sudac ispunio sudačke obveze, sudac može podnijeti prigovor predsjedniku suda u roku od tri dana od primitka rješenja (stavak 5.). O prigovoru iz prethodnog stavka predsjednik suda dužan je odlučiti u roku od osam dana. Predsjednik suda prigovor može odbiti ili ga prihvatiti i donijeti novo rješenje (stavak 6.). Ako prigovor bude odbijen, sudac ima pravo žalbe predsjedniku neposredno višeg suda u roku od osam dana od dostave odluke o prigovoru. Predsjednik neposredno višeg suda može donijeti odluku kojom potvrđuje rješenje predsjednika suda iz stavka 1. ovoga članka ili prihvatiti žalbu i donijeti novo rješenje. Protiv ovog rješenja sudac nema pravo izjavljivanja pravnih lijekova (stavak 7.).
6.1. Odredbom članka 4. Sudskog poslovnika (Narodne novine broj: 37/14., 49/14., 8/15., 35/15., 123/15., 45/16., 29/17., 33/17., 34/17., 57/17., 101/18, 119/2018., 81/19., 128/19., 39/20., 47/20., 138/20., 147/20., 70/21., 99/21., 145/21., 23/22., 12/23., 122/23., 55/24.), između ostaloga propisano je da poslovi sudske uprave obuhvaćaju i stručne poslove u vezi s imenovanjem, stegovnom odgovornošću, razrješenjem te ostvarivanjem drugih prava i dužnosti sudaca.
6.2. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 36/24., dalje ZUS), predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek.
6.3. Odredbom članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a, propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
7. Prema podacima spisa proizlazi da je rješenjem poslovni broj: 7 Su Pers- 38/2011 od 29. ožujka 2024., predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, utvrdio je da je tužiteljica ispunila svoje sudačke obveze u 2023. godini, prema kriterijima iz članka 97. ZS-a. Tužiteljica je protiv navedenog rješenja izjavila prigovor predsjedniku Županijskog suda, koji je o prigovoru odlučio rješenjem poslovni broj: 7 Su Pers- 38/2011 od 20. lipnja 2024. i kojim je odbio prigovor tužiteljice. Protiv navedenog rješenja predsjednika Županijskog suda tužiteljica je podnijela žalbu predsjedniku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koja žalba je odbijena ovdje osporenim rješenjem Broj: Su-IV-215/2024-2 od 30. kolovoza 2024.,
8. S obzirom na sve naprijed navedeno ocjena je ovoga suda da je tužiteljica iscrpila redovni pravni put vezan za utvrđivanje je li sudac ispunio svoju sudačku obvezu, a imajući u vidu prije svega naprijed citiranu odredbu članka 95. stavka 7. ZS- a. Ovakav pravni stav zauzeo je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Usž-3163/23 od 22. siječnja 2025.
8.1. Osim toga ovaj sud je stava kako rješenje o ispunjenju sudačkih obveza tužiteljice za 2023. godinu ne bi predstavljalo upravni akt, odnosno ne bi se radilo o upravnoj stvari u kojoj bi tužiteljici bila osigurana upravno-sudska zaštita. Naime, donošenjem osporenih rješenja kojima je odlučeno o ispunjenju sudačkih obveza za 2023. godinu nije povrijeđeno bilo koje pravo tužiteljice budući da ta rješenja nisu utjecala na radnopravni status tužiteljice, niti se u konkretnom slučaju radilo o postupku imenovanja na drugi sud, odnosno o kandidiranju za predsjednika/cu suda (članka 96., 97. i 99. ZS-a). Isto tako u odnosu na zahtjev tužiteljice da ovaj sud postavi prethodno pitane Sudu EU, Sud smatra da isto ima smisla postavljati samo ako je odgovor Suda EU nužan ovome sudu da donese presudu, a ne u situaciji kada Sud odbacuje tužbu zbog naprijed spomenutih razloga.
9. Valjalo je stoga temeljem odredbe članka 46. stavka 1. točke 7. odlučiti kao u točki I izreke.
9.1. Točka II izreke utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 29. svibnja 2026.
Sutkinja
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 128. st 3. ZUS-a)
DNA:
1. Mr. sc. PAR, [adresa]
2. Vrhovni sud Republike Hrvatske, Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Trg Nikole Šubića Zrinskog 3, [adresa] Zagreb
3. U spis
