Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Pr-194/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužitelja ĐU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tužene Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Predraga Kralika, odvjetnika u Bjelovaru, i zamjenice ODO u Karlovcu, OU, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju PU, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 1.913,89 eura (slovima: tisućudevetstotrinaest eura osamdesetdevet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na:

- na iznos od 11,12 eura od 15.07.2019. godine

- na iznos od 24,17 eura od 15.08.2019. godine

- na iznos od 50,53 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 12,33 eura od 15.11.2019. godine

- na iznos od 20,92 eura od 15.12.2019. godine

- na iznos od 15,46 eura od 15.01.2020. godine

- na iznos od 5,03 eura od 15.02.2020. godine

- na iznos od 28,92 eura od 15.03.2020. godine

- na iznos od 51,26 eura od 15.04.2020. godine

- na iznos od 10,51 eura od 15.05.2020. godine

- na iznos od 38,55 eura od 15.06.2020. godine

- na iznos od 10,51 eura od 15.07.2020. godine

- na iznos od 25,14 eura od 15.08.2020. godine

- na iznos od 22,03 eura od 15.09.2020. godine

- na iznos od 15,77 eura od 15.10.2020. godine

- na iznos od 36,80 eura od 15.11.2020. godine

- na iznos od 49,57 eura od 15.12.2020. godine

- na iznos od 28,92 eura od 15.01.2021. godine

- na iznos od 34,38 eura od 15.02.2021. godine

- na iznos od 36,10 eura od 15.03.2021. godine

- na iznos od 31,39 eura od 15.04.2021. godine

- na iznos od 21,88 eura od 15.05.2021. godine

- na iznos od 22,92 eura od 15.06.2021. godine

- na iznos od 38,29 eura od 15.07.2021. godine

- na iznos od 21,88 eura od 15.08.2021. godine

- na iznos od 54,70 eura od 15.09.2021. godine

- na iznos od 16,41 eura od 15.10.2021. godine

- na iznos od 28,65 eura od 15.11.2021. godine

- na iznos od 27,35 eura od 15.12.2021. godine

- na iznos od 26,16 eura od 15.01.2022. godine

- na iznos od 22,92 eura od 15.02.2022. godine

- na iznos od 6,02 eura od 15.03.2022. godine

- na iznos od 48,40 eura od 15.04.2022. godine

- na iznos od 28,65 eura od 15.05.2022. godine

- na iznos od 45,51 eura od 15.06.2022. godine

- na iznos od 51,20 eura od 15.07.2022. godine

- na iznos od 35,76 eura od 15.08.2022. godine

- na iznos od 97,94 eura od 15.09.2022. godine

- na iznos od 28,44 eura od 15.10.2022. godine

- na iznos od 31,59 eura od 15.11.2022. godine

- na iznos od 18,09 eura od 15.12.2022. godine

- na iznos od 28,26 eura od 15.01.2023. godine

- na iznos od 36,18 eura od 15.02.2023. godine

- na iznos od 25,70 eura od 15.03.2023. godine

- na iznos od 21,27 eura od 15.04.2023. godine

- na iznos od 54,13 eura od 15.05.2023. godine

- na iznos od 47,06 eura od 15.06.2023. godine

- na iznos od 51,51 eura od 15.07.2023. godine

- na iznos od 32,22 eura od 15.08.2023. godine

- na iznos od 17,65 eura od 15.09.2023. godine

- na iznos od 41,68 eura od 15.10.2023. godine

- na iznos od 32,29 eura od 15.11.2023. godine

- na iznos od 32,29 eura od 15.12.2023. godine

- na iznos od 31,29 eura od 15.01.2024. godine

- na iznos od 12,35 eura od 15.02.2024. godine

- na iznos od 33,82 eura od 15.03.2024. godine

- na iznos od 19,37 eura od 15.05.2024. godine

- na iznos od 86,49 eura od 15.06.2024. godine

- na iznos od 78,15 eura od 15.07.2024. godine pa sve do isplate, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju ĐU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB 52634238587, naknadi troškove postupka u iznosu od 1.051,88 EUR sa zateznom kamatom od 29. svibnja 2026. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik tuženika, MORH – Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe. Dalje navodi da je obavljanje službenih poslova i zadaća na terenu bilo organizirano na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, turnusima, na terenu, stražarskoj službi i službi dežurstva, slijedom čega ostvaruje dodatke na plaću. Tužitelj navodi da mu u vremenskom razdoblju unazad pet godina tuženik nije isplaćivao dodatak za posebne uvjete vojne službe sukladno propisima (Zakonu o radu, Zakonu o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, Pravilniku o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba) temeljem njegovog ukupno ostvarenog radnog angažmana već mu je isplaćivana naknada koja je znatno manja od one koja tužitelju pripada. U razdoblju od 29. lipnja 2019. do 29. lipnja 2024. zbog nepravilno obračunatog dodatka za posebne uvjete vojne službe na ukupno odrađene sate rada tužitelj smatra da je oštećen u prosjeku najmanje za iznos od okvirno bruto 25,00 EUR bruto po svakom mjesecu utuženog razdoblja. Tužitelj također navodi da se prije podnošenja ove tužbe bezuspješno obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora sukladno čl.186.a. Zakona o parničnom postupku pa stoga podnosi ovu tužbu kojom traži da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti da mu isplati razlike plaće za utuženo razdoblje od 29. lipnja 2019. do 29. lipnja 2024.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava u cijelosti tužbeni zahtjev i protivi se izračunu vojnog dodatka u odnosu na stražu i dežurstvo i prekovremeni rad, jer za to nema zakonske osnove. Tuženik navodi da se tužitelj u tužbi ne poziva ni na jedan član zakona jer takva zakonska odredba ne postoji. Tužitelj je već utužio po istoj pravnoj osnovi za ranije razdoblje i pravomoćno je odbijen. (Županijski sud u Velikoj Gorici GžR-130/23 od 6.lipnja 2023.) Člankom 4. Pravilnika propisano je da se dodatak na plaću djelatne vojne osobe utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće. Osnovica za obračun plaća djelatne vojne osobe jednaka je osnovici za obračun plaće državnih službenika i namještenika (čl. 137. ZoSOS-a). Visinu osnovice za obračun plaća državnih službenika i namještenika utvrđuje Vlada svojom Odlukom. Dakle, dodatak za vojnu službu određuje se od osnovice čija je visina fiksna. Obzirom se dodatak na plaću djelatne vojne osobe utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće, ovisno o ustrojstvenoj cjelini u kojoj su raspoređeni, onda je potpuno irelevantno koliko je tužitelj ukupno odradio sati mjesečno. Vojni dodatak se isplaćuje i kad je tužitelj cijeli mjesec radio samo u redovnom radnom vremenu, stoga u istovrsnim predmetima prilikom izračun vojnog dodatka u odnosu na prekovremeni rad, vještaci utvrđuju da je isti preplaćen jer je isplaćivan i kad tužitelj nije imao prekovremeni rad ili kad je bio na godišnjem odmoru ili bolovanju jer se on isplaćuje u odnosu na postrojbu tužitelja. Tako bi tužitelj bio dvostruko plaćen jer se za stražu i dežurstvo po zakonu plaća, dodatak za posebne oblike rada, dobivaju se slobodni dani, plaća se vojni dodatak 19% svaki mjesec, a onda bi se i vojni dodatak (koji se plaća u odnosu na postrojbu ) rastegao pa bi se p laćao za ostvarene sate na straži dežurstvu, a za koje je dobio dodataka za stražu i dežurstvo i koristio slobodne dane, te bi se time plaćao dodatak na dodatak tj. plaćalo bi se tako time i prekovremeni rad za iste sate za koje dobije slobodne dane i naknada za stražu i dežurstvo. U odlukama Žup. suda Zagreb br. Gžr-655/19 od 23.rujna 2020.( str.5) i Žup.sud Split br.GŽR-691/19 od 20.srpnja 2020. navodi se da nakon 2014. tužitelji nemaju pravo na isplatu dodatka prekovremenog rada već ostvaruju dodatke za pojedine oblike rada kao i dodatak za vojnu službu koji se isplaćuje svaki mjesec s obzirom na pripadnosti postroji koja radi u otežanim uvjetima rada, a isplaćuje se o obzirom na osnovicu uvijek u istom iznosu i bez obzira na mjesečni fond sati, jer više i nema prekovremenog rada već postoje dodaci za svaki pojedini oblik rada ( straža, dežurstvo, teren). Županijski sud u Velikoj Gorici-130/23 od 6.lipnja 2023.,navodi se da nakon 2014. tužitelji nemaju pravo na isplatu dodatka prekovremenog rada već ostvaruju dodatke za pojedine oblike rada kao i dodatak za vojnu službu koji se isplaćuje svaki mjesec s obzirom na pripadnosti postrojbi koja radi u otežanim uvjetima rada, a isplaćuje se o obzirom na osnovicu uvijek u istom iznosu i bez obzira na mjesečni fond sati, jer više i nema prekovremenog rada već postoje dodaci za svaki pojedini oblik rada ( straža, dežurstvo, teren). U odluci Rev-347/23 od 24.4.2024. Vrhovni sud RH navodi: ”No, dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj dodatak je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe. Dodatak za vojnu službu se isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima na plaću i drugim materijalnim pravima koja pripadaju djelatnim vojnim osobama na temelju ZSOSRH-a i propisima donesenim na temelju toga Zakona.” Radi se tužbi za isplatu godišnjeg odmora ( da li u naknadu za godišnji odmor ide vojni dod.) ali sud tumači i obrazlaže iste članke o vojnom dodatku koji se primjenjuju i u ovom predmetu Zakon o oružanim snagama RH. Osnovicu plaće sukladno zakonu određuje Vlada ili se određuje Kolektivnim ugovorom i ona je uvijek ista. Ne postoji osnovica na sve odrađene sate. Potpisom Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike od 21. prosinca 2018. (Nar. nov., br. 112/17 i 12/18), ugovorne strane suglasno su utvrdile da će osnovica za izračun plaće za državne službenike i namještenike u 2019. godini iznositi kako slijedi:

- od 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2019. - 5.584,19 kuna bruto (počevši s plaćom za mjesec siječanj 2019. koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2019.

- od 1. rujna 2019. pa nadalje – 5.695,87 kuna bruto (počevši s plaćom za mjesec rujan 2019. koja će biti isplaćena u mjesecu listopadu 2019. godine). Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike (nn 127/22) utvrđena je osnovica za izračun plaće za državne službenike i namještenike za 2020. godinu iznositi kako slijedi:

- od 1. siječnja 2020. do 31. svibnja 2020. godine 5.809,79 kn, koja će se obračunati i isplatiti s plaćom za siječanj 2020., a koja se isplaćuje u veljači 2020. godine

- od 1. lipnja 2020. do 30. rujna 2020. godine 5.925,99 kn, koja će se obračunati i isplatiti s plaćom za lipanj 2020., a koja se isplaćuje u srpnju 2020. godine

- od 1. listopada 2020. godine 6.044,51 kn, koja će se obračunati i isplatiti s plaćom za listopad 2020., a koja se isplaćuje u studenom 2020. godine i nadalje.

Dodatkom Kolektivnom ugovoru, ugovorne strane su utvrdile da će osnovica za izračun plaće za državne službenike i namještenike u 2022. i 2023. godini iznositi kako slijedi:

- od 1. listopada 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine 6.663,47 kuna bruto

- od 1. siječnja 2023. godine do 31. ožujka 2023. godine 884,39 eura bruto

- od 1. travnja 2023. godine pa nadalje 902,08 eura bruto. Dodatkom III. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike i Dodatkom III. Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (Nar. nov., br. 128/23), osnovica za izračun plaće za listopad 2023., koja će se isplatiti u studenome 2023. mijenja se i iznosi 947,18 eura.

3. Nakon provođenja financijskog vještačenja, tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na iznos od 1.913,89,00 EUR bruto za zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

4. Tuženik se protivio i konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje MORH-a od 23. studenog 2011., zahtjev za mirno rješenje spora od 29. lipnja 2024. s potvrdom o primitku na listu 9, dopis MORH-a od 13. kolovoza 2024., odluke MORH-a od 9.2.2024., 4.2.2022., 26.2.2020., 4.12.2018., očitovanje MORH-a od 29.7.2024., izvod iz mjesečnih izvješća o ostvarenim satima na listu 50-55, evidenciju radnog vremena na listu 56-117, očitovanje MORH-a od 22.srpnja 2024., obračun plaće naknade i regresa na listu 120 - 251, proveo financijsko vještačenje i dopunu vještačenja po vještaku D&S d.o.o. Karlovac.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Nije sporno da se, prije podnošenja ove tužbe, tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora 29. lipnja 2024. (list 6 do 8 spisa) pa je time tužitelj ispunio procesnu pretpostavku za vođenje ovog postupka koja je propisana odredbom čl.186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23).

8. Tužitelj je djelatna vojna osoba pa se na njegov radnopravni status primjenjuju odredbe specijalnog propisa, Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19, u daljnjem tekstu: ZSOS/13), i na temelju njega doneseni podzakonski akti.

9. Rješenjem tuženika, Oružanih snaga Republike Hrvatske od 23. studenog 2011. tužitelj je raspoređen u ustrojbenu jedinicu Hrvatske kopnene vojske Gardijske oklopno-mehanizirane brigade 2.Motorizirana bojna „Pume“. 2. Mehanizirana satnija, 3.mehanizirani vod, 2.desetina, na dužnosti zapovjednika desetine. Odlukom o rasporedu utvrđeno je da tužitelju pripada dodatak ZV2 0,2.

10. Radi se o dodatku za vojnu službu koji prema odredbi članka 6. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 33/2014, 41/2014, 53/2014, 114/2014, 72/2015, 5/2017, 116/2017, 39/2018, 44/2019, 87/2019, u daljnjem tekstu: Pravilnika) ostvaruju sve djelatne vojne osobe u različitim stopama time da je u odnosu na tužitelju utvrđeno da mu pripada dodatak u visini od 15%.

11. Sporno je pripada li tužitelju za utuženo razdoblje od 29. lipnja 2019. do 29. lipnja 2024. pravo na isplatu vojnog dodatka za ukupno ostvarene sate rada.

12. Prema odredbi članka 135., 136., 137. i 139. ZSOS/13 propisano je da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodatka na plaću, da se plaća određuje Odlukom o rasporedu, da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, da je osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe jednaka osnovici za obračun za državne službenike i namještenike, da djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak za vojnu službu koji se utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće.

13. Odredbom članka 155. ZSOS/13 djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjena, turnusima za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl., nego ostvaruju posebno dodatke na plaću u skladu sa člankom 139. tog Zakona.

14. Sukladno odredbi članka 139. stavak 5. ZSOS/13 i članku 4. Pravilnika dodaci na plaću utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće.

15. Odlukom o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj: 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18 i 46/18) propisan je raspored radnog vremena djelatnih vojnih osoba, oblici organiziranja rada i način evidentiranja radnog vremena. Također je definirano što se smatra radnim vremenom te da podrazumijeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu.

16. Prema zahtjevu tužitelja koji smatra da se dodatak za posebne uvjete vojne službe isplaćuje kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku iz D&S d.o.o. Karlovac koji do ukupno ostvarenih sati rada dolazi temeljem podataka iz dnevnih evidencija (podaci o početku i završetku radnog vremena i stvarne prisutnosti na radu) te:

- u varijanti 1 u kojoj se dodatak na vojnu službu obračunava na ukupno odrađene sate rada (u razliku je uračunat i dodatak za vojnu službu za sate godišnjeg odmora po prosjeku) tužitelju pripada razlika nakade plaće u iznosu od 1.913,89 eura.

- u varijanti 2 u kojoj se dodatak za vojnu službu obračunava na sate odrađene van mjesečnog fonda sati (na sate godišnjeg odmora po prosjeku nije računat dodatak za vojnu službu) tužitelju pripada razlika naknade plaće u iznosu od 1.569,41 euro.

17. Dopuna nalaza i mišljenja financijskog vještaka sačinjena je prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1231/2024-2 od 28. siječnja 2025. na način da se utvrdi postoji li razlika plaće tužitelja s osnove isplate dodatka za posebne uvjete vojne službe iz čl.6. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18, 44/19 i 87/19), a sukladno čl.4. istoga Pravilnika i odredbi čl.139. st.5. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18 i 125/19 – dalje u tekstu: ZSOS) prema kojoj se dodatak na plaću djelatne vojne osobe utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće, te odredbi čl.137. ZOSOS-a prema kojoj je osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe jednaka osnovici za obračun plaće državnih službenika i namještenika, a obračunava se samo za redovno radno vrijeme.

18. Na taj način financijskim vještačenje utvrđeno je:

- u varijanti 1 u kojoj se dodatak na vojnu službu obračunava u postotku od osnovice za obračun – (na sate odrađene u redovnom radnom vremenu uključujući i sate godišnjeg odmora za koji je naknada isplaćena po prosjeku 3 mjeseca) pripadala razlika naknade plaće u iznosu od 344,50 eura,

- u varijanti 2 u kojoj se dodatak na vojnu službu obračunava u postotku od osnovice za obračun – (na sate odrađene u redovnom radnom vremenu umanjene za sate godišnjeg odmora za koji je naknada isplaćena po prosjeku 3 mjeseca) pripadala razlika naknade plaće u iznosu od 0,00 eura.

19. Stoga, ovaj sud utvrđuje da je u odredbi članka 155. ZSOS/13 propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s čl. 139. toga Zakona

20. U članku 139. stavak 1. ZSOS/13 propisano je da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada (st. 2.). Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe (st. 3.). Prema st. 5. toga članka, dodaci iz st. 1. utvrđuju se u postotku od osnovice za obračun plaće, a prema čl. 6. ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak;

21. Točkom IV. Odluke o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14, 23/15, 84/15) propisano je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s čl. 139. ZSOS.

22. Prema točkama V. i VI. Odluke djelatna vojna osoba obvezna je obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe, djelatna vojna osoba obvezna je po zapovjedi ili nalogu zapovjedne osobe raditi dulje od redovnog radnog vremena zbog izvanrednog povećanja opsega poslova, žurnih izvanrednih zadaća, završetka poslova u određenom roku ili drugih potreba službe, a sati rada koje djelatna vojna osoba odradi dulje od redovnog radnog vremena se preraspodjeljuju.

23. Dakle, navedenim odredbama ZSOS/13 i Odluke izričito propisano da djelatna vojna osoba nema pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, a Odlukom je propisano da se sati rada koje djelatna vojna osoba odradi dulje od redovnog radnog vremena preraspodjeljuju.

24. Nadalje, isplatom odgovarajućeg vojnog dodatka tužitelju, a što je nesporno, isključena je mogućnost uvećavanja plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom i stanju pripravnosti i sl.

25. Stoga je tužbeni zahtjev u cijelosti valjalo odbiti obzirom slijedom navedenog proizlazi da se dodatak na plaću djelatne vojne osobe utvrđuje u postotku od osnovice za obračun samo na sate odrađene u redovnom radnom vremenu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-1231/2024 od 28. siječnja 2025.: "Sukladno odredbi čl. 139. u vezi čl. 155. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, te čl. 4. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga, te odredbama iz toč. II. i IV. Odluke o rasporedu radnog vremena, djelatnoj vojnoj osobi dodatke za posebne uvjete vojne službe, koji se dodatak nominalno utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće, moraju se obračunati samo za redovno radno vrijeme.", te Rev-598/2025-2 od 25. lipnja 2025.).

26. Pritom sud prihvaća varijantu 2 dopunskog nalaza i mišljenja prema kojoj se dodatak za vojnu službu ne obračunava na sate godišnjeg odmora jer je isti sadržan u prosjeku plaće po kojem je računata razlika naknade za godišnji odmor.

27. Tuženiku pripada naknada troškove temeljem odredbe članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) obzirom je u cijelosti uspio u sporu.

28. Tuženik je imao troškove koji se sastoje od troškova zastupanja koji se odmjeravaju u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 200,00 EUR prema Tbr.7.1., za zastupanje na ročištima 2.12.2204. i 19.5.2026.. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište prema Tbr.9.t.1., za sastav podneska od 21.1.2026. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr.8.t.1., za pristup na ročište za objavu presude iznos od 100,00 EUR prema Tbr.9.t.3., sve uvećano za trošak dopune financijskog vještačenja u iznosu od 151,88 EUR, što ukupno iznosi 1.051,88 EUR, koji iznos je naložen tužitelju isplatiti tuženiku na ime naknade parničnih troškova zajedno sa zatraženim zateznim kamatama.

29. Tuženiku nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka, i to temeljem odredbe članka 155. stavak ZPP kojom je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

30. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 29. svibnja 2026.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP-a). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9 ZPP -a). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9 ZPP-a sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP -a). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru

2. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu