REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj Pr-26/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužitelja AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Zubić, odvjetnik u Krapini, Zagrebačka cesta 43, protiv tuženika Osnovne škole Ksavera Šandora Gjalskog iz Zaboka, Đački put 1, OIB: 59587812513, kojeg zastupa punomoćnik Ilija Boić, odvjetnik u Zaboku, Matije Gupca 28, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o udaljenju s posla , nakon 21. travnja 2026. održane i zaključene javne glavne rasprave u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 29. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije dopuštena odluka tuženika Osnovne škole Ksavera Šandora Gjalskog iz Zaboka o udaljenju s posla tužitelja AE, klasa: 112 -06/25- 01/04, ur. broj: 2140-82-25-01 od 5. rujna 2025.

II. Nalaže se tuženiku Osnovnoj školi Ksavera Šandora Gjalskog iz Zaboka vratiti tužitelja AE na rad sukladno ugovoru o radu od 26. studenoga 2007. tako da mu ponovno povjeri poslove učitelja trube, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Osnovnoj školi Ksavera Šandora Gjalskog iz Zaboka naknaditi tužitelju AE troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. 1. Tužitelj je u tužbi naveo da je zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu od 26. studenoga 2007., na neodređeno puno radno vrijeme, na poslovima učitelja trube. Naveo je da mu je 5. rujna 2025. uručena odluka o udaljenju s posla do obustave kaznenog postupka, odnosno najduže do pravomoćnosti sudske presude, uz pravo tužitelja da za vrijeme udaljenja s posla prima naknadu plaće u visini dvije trećine prosječne mjesečne plaće koju je ostvario u tri mjeseca prije udaljenja od obavljanja poslova. U obrazloženju odluke o udaljenju s posla tuženik je naveo da istu temelji na saznanju da je Policijska uprava Krapinsko-zagorska podnijela kaznenu prijavu protiv tužitelja Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu i da su se stoga ispunili zakonski razlozi za udaljenje s posla, propisani odredbom čl. 106. st. 5. Zakona o odgo ju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.

1. 2. Nadalje, tužitelj je naveo da je u zakonskom roku od tuženika zatražio zaštitu prava, ali da je tuženik i nadalje ostao kod svoje odluke o udaljenju s posla, s time da je tu odluku izmijenio na način da je tužitelju priznao pravo na naknadu plaće u visini pune mjesečne plaće koju je ostvario u zadnja tri mjeseca prije udaljenja s posla.

1. 3. Tužitelj tvrdi da je odluka o udaljenju s posla nezakonita jer da se nisu ispunili zakonski uvjeti za donošenje iste na koje se poziva tuženik. Naime, tužitelj smatra da okolnost što je Policijska uprava krapinsko-zagorska podnijela kaznenu prijavu protiv njega ne predstavlja razlog za udaljenje s posla, koji je propisan odredbom čl. 106. st. 5. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Naveo je da spomenuta zakonska odredba propisuje da ako školska ustanova kao poslodavac sazna da je protiv osobe u radnom odnosu u školskoj ustanovi pokrenut i vodi se kazneni postupak za neko od kaznenih djela iz st. 1. i st. 2. toga članka, udaljit će osobu od obavljanja poslova do obustave kaznenog postupka, odnosno najduže do pravomoćnosti sudske p resude, uz pravo na naknadu plaće u visini dvije trećine prosječne mjesečne plaće koju je osoba ostvarila u tri mjeseca prije udaljenja od obavljanja poslova. Dakle, da bi se ispunio zakonski preduvjet propisan navedenom zakonskom odredbom, protiv osobe u radnom odnosu mora biti pokrenut i voditi se kazneni postupak. Tužitelj je, međutim, naveo da protiv njega nije pokrenut i da se ne vodi kazneni postupak, kao dokaz čega je dostavio potvrdu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 24. rujna 2025. Tužitelj obrazlože da prema odredbi čl. 17. Zakona o kaznenom postupku, kazneni postupak započinje: pravomoćnošću rješenja o provođenju istrage, potvrđivanjem optužnice ako istraga nije provedena, određivanjem rasprave na temelju privatne tužbe i donošenjem presude o izdavanju kaznenog naloga. U istom članku je navedeno da kad je propisano da pokretanje kaznenog postupka ima za posljedicu ograničenje određenih prava, te posljedice, ako zakonom nije drukčije određeno, nastupaju potvrđivanjem optužnice, a za kaznena djela za koja je propisana kao glavna kazne novčana kazna ili zatvor do pet godina, od dana kad je donesena osuđujuća presuda. Prema stavu tužitelja, samo podnošenje kaznene prijave nadležnom državnom odvjetništvu ne znači da je protiv osobe u odnosu na koju je podnesena kaznena prijava pokrenut i/ili da se vodi kazneni postupak. Sukladno citiranim odredbama Zakona o kaznenom postupku, tužitelj je naveo da ograničenja prava i posljedice za njega mogu i smiju nastupiti tek s danom potvrđivanja optužnice.

1. 4. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio da se utvrdi da nije dopuštena odluka tuženika o udaljenju tužitelja s posla te da se tuženiku naloži da tužitelja vrati na posao sukladno ugovoru o radu.

2. 1. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao činjenicu da je tužitelj kod njega zaposlen temeljem ugovora o radu od 26. studenoga 2007., na neodređeno puno radno vrijeme, na poslovima učitelja trube. Priznao je donošenje sporne odluke o udaljenju tužitelja s posla. Naveo je da je tužitelj podnio žalbu protiv odluke o udaljenju s posla, koja se ima smatrati zahtjevom za zaštitu prava sukladno odredbama Zakona o radu, nakon čega je isti upućen Školskom odboru 12. rujna 2025.

2. 2. Na 3. sjednici Školskog odbora, održanoj 19. rujna 2025., donijeta je odluka da radnik AE ostaje udaljen s posla te da sukladno čl. 106. st. 4. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, ima pravo na naknadu plaće u visini pune mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije udaljenja od obavljanja posla do zaprimanja dokaza da je protiv osobe pokrenut kazneni postupak ili odbačena kaznena prijava, a sve s obzirom na saznanje da je protiv tužitelja podnesena kaznena prijava Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela spolnog uznemiravanja.

2. 3. Tuženik je osporio navode tužbe da bi predmetna odluka o udaljenju s posla bila nezakonita. Naveo je da je 3. rujna 2025. kod njega proveden nadzor prosvjetne inspekcije na osnovi čl. 2. st. 1. Zakona o prosvjetnoj inspekciji. Nadzor je obavila viša prosvjetna inspekcija ĆE po službenoj dužnosti, koji je potaknut navodima iz podneska, klasa: 600-04/25-02/602, kojim se ukazuje na neprijavljivanje neprimjerenog ponašanja nastavnika AE nad bivšim učenicima škole. Ravnatelj tuženika je u bitnome upoznat s dopisom, koji je prosvjetnoj inspekciji dostavljen od strane Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Krapinsko-zagorske, klasa: NK-214- 02/25-12/910, urbroj: 511-17-14-25-27 DIV od 26. kolovoza 2025., kojom se obavještava da je policija vezano za neprimjerene poruke, koje je AE slao svojim maloljetnim učenicima, podnijela kaznenu prijavu protiv istoga zbog počinjenja kaznenog djela spolnog uznemiravanja. Tuženik je naveo da do 3. rujna 2025. nije imao saznanja o podnesenoj kaznenoj prijavi, niti je zaprimio pritužbe na rad i odnos učitelja PE, kako od strane roditelja, tako i od strane učenica i učenika te od kolega nastavnika. Nastavno na provedeni nadzor, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, Samostalni sektor prosvjetne inspekcije, Služba prosvjetne inspekcije Zagreb II, donijelo je 4. rujna 2025. rješenje klase: UP/I-600-04/25-02/222, urbroj: 533-09-25-2, kojim se tuženiku naređuje da ravnatelj postupi sukladno čl. 106. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi te da ravnatelj izvrši provjeru nepostojanja zapreke za rad svih radnika škole, koji nisu obuhvaćen provjerom sukladno navedenoj zakonskoj odredbi. Dana 5. rujna 2025. u 9,00 sati održao je sastanak s tužiteljem, tijekom kojeg je tužitelj obaviješten da je u školi proveden nadzor tijekom kojeg je škola saznala da je protiv njega podnesena kaznena prijava zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela spolnog uznemiravanja i da je rješenjem od 4. rujna 2025. školi naređeno postupanje sukladno odredbi čl. 106. navedenog zakona. Tužitelju je na tom sastanku uručena odluka o udaljenju s posla, čiji je primitak tužitelj odbio potpisati prije konzultiranja s odvjetnikom, ali je odluku preuzeo zajedno s odlukom o povratku školske imovine, kako to proizlazi iz zapisnika od 5. rujna 2025.

2. 4. Tuženik se u odgovoru na tužbu pozvao na odredbu čl. 106. st. 4. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, kojom je propisana obveza poslodavca da udalji s posla radnika već u trenutku saznanja za podnesenu kaznenu prijavu za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim za obavljanje odgojno-obrazovnog rada, neovisno o tome je li kazneni postupak formalno započeo potvrđivanjem optužnice. Tuženik smatra da nije dužan čekati formalni početak kaznenog postupka za donošenje predmetne odluke, već da je dužan reagirati odmah po saznanju da je podnesena kaznena prijava zbog djela koja imaju obilježja spolnog uznemiravanja. Napomenuo je da udaljenje s posla nije disciplinska sankcija, već zakonom propisana mjera koja traje dok se ne utvrdi ishod kaznene prijave, a radi zaštite interesa učenika. Zaposlenik zadržava prava iz radnog odnosa i pravo na naknadu plaće, zbog čega nisu povrijeđena njegova radna prava. Osim toga, istaknuo je da je postupio sukladno nalogu prosvjetne inspekcije, što dodatno potvrđuje zakonitost i obvezatnost postupanja. Zaključno, tuženik je naveo da je predmetna odluka zakonita, opravdana i obvezna te je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju na str. 5-11 spisa, u zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru i rješenje na str. 19-31 spisa, u dokumentaciju na str. 38-39 spisa te u sva dostavljena uvjerenja da se protiv tužitelja ne vodi kazneni postupak.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. 1. Uvidom u odluku tuženika, klasa: 112-06/25-01/04, urbroj: 2140-82-25-01 od 5. rujna 2025. utvrđeno je da je ista donijeta temeljem odredbe čl. 106. st. 5. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“, br. 87/08., 86/09., 92/10., 105/10., 90/11., 5/12., 16/12., 86/12., 126/12. - službeni pročišćeni tekst, 94/13., 152/14., 7/17., 68/18., 98/19., 64/20., 133/20., 151/22., 155/23., 156/23. – u daljnjem tekstu: ZOOSŠ). Odluku je donio ravnatelj tuženika, a istom je tužitelj privremeno udaljen s posla s danom 5. rujna 2025. do obustave kaznenog postupka, odnosno na jduže do pravomoćnosti sudske presude. Odlukom je odlučeno da tužitelj za vrijeme udaljenja s posla ima pravo na naknadu plaće u visini dvije trećine prosječne mjesečne plaće koju je ostvario u tri mjeseca prije udaljenja od obavljanja posla. U odluci je navedeno da je školska ustanova došla do saznanja 3. i 4. rujna 2025., primitkom dokaza i to rješenja Prosvjetne inspekcije, klasa: UP/I-600-04/25-02/222, urbroj: 533-09-25-2, Varaždin od 4. rujna 2025., u kojem se navodi da je Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava krapinsko-zagorska podnijela kaznenu prijavu protiv tužitelja zbog počinjenja kaznenog djela spolnog uznemiravanja Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. 2. Nesporno je da je opisana odluka tuženika uručena tužitelju 5. rujna 2025., koji je pravovremeno tuženiku podnio zahtjev za zaštitu prava od 9. rujna 2025., sadržajno u bitnome istovjetan navodima tužbe, tražeći od tuženika da poništi odluku i da ga vrati na posao na radno mjesto učitelja trube.

6. Iz isprave na str. 8 spisa utvrđeno je da je tuženik tužitelju dostavio odgovor na zahtjev za zaštitu prava od 19. rujna 2025., u kojem je navedeno da je na 3. sjednici Školskog odbora dana 19. rujna 2025. donijeta odluka da tužitelj ostaje udaljen s posla do zaprimanja dokaza da je protiv njega pokrenut kazneni postupak ili odbačena kaznena prijava te da za to vrijeme, sukladno odredbi čl. 106. st. 4. ZOOSŠ, ima pravo na naknadu plaće u visini pune mjesečne plaće koju je ostvario u tri mjeseca prije uda ljenja od obavljanja posla. U odgovoru tuženika navedeno je da je 12. rujna 2025. Školskom odboru upućen tužiteljev zahtjev za zaštitu prava te da su škola i Školski odbor 4. rujna 2025. dobili zapisnik i rješenje Prosvjetne inspekcije u kojem je ravnatelju naređeno da postupi sukladno čl. 106. ZOOSŠ. Pozivajući se na rješenje Prosvjetne inspekcije kao dokaz, ravnatelj je donio odluku o udaljenju s posla od 5. rujna 2025. Također je navedeno da je tuženik 15. rujna 2025. dostavio zahtjev Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu za očitovanje o tome je li protiv tužitelja pokrenut ili se vodi kazneni postupak i da se čeka odgovor navedenog tijela. Školski odbor je potvrdio odluku ravnatelja o udaljenju tužitelja s posla uz promjenu u pogledu visine naknade plaće na koju tužitelj ima pravo do zaprimanja dokaza je li protiv njega pokrenut kazneni postupak ili je odbačena kaznena prijava.

7. Iz potvrde tuženika, klasa: 602-02/18-04/01 od 12. studenoga 2018. utvrđeno je da je tužitelj zaposlen na neodređeno puno vrijeme kod tuženika kao učitelj trube od 26. studenoga 2007.

8. Iz uvjerenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 24. rujna 2025., 12. prosinca 2025., 31. ožujka 2026. i 20. travnja 2026. utvrđeno je da se protiv tužitelja ne vodi kazneni postupak za kaznena djela koja se progone po službenoj dužnosti.

9. Iz zapisnika Službe prosvjetne inspekcije Zagreb II, Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, klasa: UP/I-600-04/25-02/222, urbroj: 533-09-25-1 od 3. rujna 2025. utvrđeno je da je 3. rujna 2025. kod tuženika obavljan nadzor na osnovi čl. 2. st. 1. Zakona o prosvjetnoj inspekciji. U zapisniku se navodi da je nadzor potaknut navodima iz podneska iz spisa predmeta, klasa: 600-04/25-02/602, kojim se ukazuje na neprijavljivanje neprimjerenog ponašanja nastavnika AE nad bivšim učenicima škole te da je prijava također upućena Pravobranitelju za djecu i Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova. U zapisniku je navedeno da je tuženik predočio potvrdu Općinskog suda u Čakovcu od 26. listopada 2007. za tužitelja, iz koje proizlazi da nije podignuta optužnica koja je stala na pravnu snagu, niti je izrečena nepravomoćna osuđujuća presuda za kaznena djela. Tuženik je također predočio obrazac III a, odnosno zahtjev za izdavanje posebnog uvjerenja, upućen Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjelu za kaznenu evidenciju, iz kojeg proizlazi da tužitelj nije osuđivan i to prema zadnjoj provjeri 28. listopada 2024. Nadalje, u zapisniku je navedeno da je inspektorica postavila otvorene upite ravnatelju i pedagoginji škole o navodima iz prijave o neprimjerenim ponašanjima nastavnika AE, o čemu su oni sastavili pisane izjave, koje su dio zapisnika. Konačno, u zapisniku je navedeno da je ravnatelj u bitnome upoznat s dopisom koji je prosvjetnoj inspekciji dostavljen od strane Policijske uprave krapinsko-zagorske, klasa: NK-214- 02/25-12/910, urbroj: 511-17-14-25-27 DIV od 26. kolovoza 2025., kojom se obavještava da je policija Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu podnijela kaznenu prijavu protiv AE, zbog kaznenog djela spolnog uznemiravanja, vezano za neprimjerene poruke koje je slao svojim maloljetnim učenicama. Prema izjavi ravnatelja, škola nije vezano uz navode iz podneska poduzimala mjere i radnje sukladno zakonu jer o istome nije imala saznanja, a ravnatelj je izjavio da će škola poduzeti sve potrebno i u skladu sa zakonu, a na osnovu saznanja iz nadzora. Zapisniku prosvjetne inspekcije priložene su izjave ravnatelja i pedagoginje škole, u kojima je u bitnome navedeno da nisu imali pritužbi na rad i odnos učitelja AE prema učenicima od strane roditelja, učenica, učenika, stručne službe ni bilo kojeg nastavnika.

10. Iz rješenja Službe prosvjetne inspekcije Zagreb II, klasa: UP/I-600-04/25- 02/222, urbroj: 539-09-25-2 od 4. rujna 2025. utvrđeno je da je tuženiku naređeno da: 1. ravnatelj postupi sukladno čl. 106. ZOOSŠ i 2. da izvrši provjeru nepostojanja zapreke za rad svih radnika škole, koji nisu obuhvaćeni provjerom, sukladno čl. 106. Zakona o odgoju i obrazovanju. Tuženiku je određen rok izvršenja od 3 dana, s napomenom da žalba na rješenje ne odgađa njegovo izvršenje. U obrazloženju je naveden sadržaj zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru te su citirane odredbe ZOOSŠ i Zakona o prosvjetnoj inspekciji.

11. Iz odluke tuženika o povratu školske imovine, klasa: 112-06/25-01/04, urbroj:

2140-82-25-02 od 5. rujna 2025. utvrđeno je da je tom odlukom tužitelju naloženo da s danom 8. rujna 2025. vrati školsku imovinu, note i instrument do obustave kaznenog postupka, odnosno najduže do pravomoćnosti sudske presude.

12. Iz isprave na str. 31. spisa utvrđeno je da je tuženik Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu 15. rujna 2025. elektroničkom poštom uputio zahtjev, klasa: 112-13/25-01/03, urbroj: 2140-82-25-01, kojim je zatražio očitovanje je li protiv tužitelja pokrenut ili se vodi kazneni postupak po čl. 106. ZOOSŠ. Na str. 39 spisa nalazi se odgovor Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu u kojem je navedeno da se protiv tužitelja vodi pretkazneni postupak, da su u tijeku izvidi nadležnih tijela koji su prema zakonu tajni i da u tom stadiju postupka ne mogu pružiti dodatne informacije.

13. U ovom predmetu je bilo sporno je li dopuštena i zakonita odluka tuženika od 5. rujna 2025., kojim je tužitelj privremeno udaljen s posla do obustave kaznenog postupka, odnosno najduže do pravomoćnosti sudske presude. Odredbama ZOOSŠ primarno je uređeno zasnivanje i prestanak radnog odnosa nastavnika u osnovnoj školi, dok se supsidijarno primjenjuje Zakon o radu ("Narodne novine", br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23. – u daljnjem tekstu: ZR) za slučajeve koje ZOOSŠ ne uređuje izričito. Odredbama ZOOSŠ nisu propisani postupak i pravna sredstva učitelja/nastavnika kod donošenja odluke o privremenom udaljenju s posla, pa se u tom dijelu supsidijarno imaju primijeniti odredbe ZR-a. Prema odredbi čl. 133. st. 1. i 2. ZR-a, radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

14. 1. Prema odredbi čl. 106. st. 4. ZOOSŠ, ako školska ustanova kao poslodavac sazna da je protiv osobe u radnom odnosu u školskoj ustanovi podnesena kaznena prijava za neko od kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, ravnatelj je istu dužan privremeno udaljiti od obavljanja poslova, uz pravo na naknadu plaće u visini pune mjesečne plaće koju je osoba ostvarila u tri mjeseca prije udaljenja od obavljanja poslova, do zaprimanja dokaza da je protiv osobe pokrenut kazneni postupak ili odbačena kaznena prijava. Prema odredbi st. 5. toga članka, ako školska ustanova kao poslodavac zaprimi dokaz da je protiv osobe u radnom odnosu u školskoj ustanovi pokrenut i vodi se kazneni postupak za neko od kaznenih djela iz stavka 1. i stavka 2. ovoga članka, udaljit će osobu od obavljanja poslova do obustave kaznenog postupka, odnosno najduže do pravomoćnosti sudske presude, uz pravo na naknadu plaće u visini dvije trećine prosječne mjesečne plaće koju je osoba ostvarila u tri mjeseca prije udaljenja od obavljanja poslova.

14. 2. Kaznena djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta opisana su u glavi XVII. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., 136/25. – u daljnjem tekstu: KZ) i to u člancima od 158. do 165. To su slijedeća kaznena djela: spolna zlouporaba djeteta mlađeg od petnaest godina, spolna zlouporaba djeteta starijeg od petnaest godina, zadovoljenje pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina , mamljenje djece za zadovoljenje spolnih potreba, podvođenje djeteta, iskorištavanje djece za pornografiju, iskorištavanje djece za pornografske predstave, upoznavanje djece s pornografijom, dok su teška kaznena djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (kvalifikatorni oblici kaznenih djela iz glave XVII. KZ-a), propisana u čl. 166. KZ- a.

14. 3. Pobijanom odlukom tuženika od 5. rujna 2025. tužitelj je udaljen s posla temeljem odredbe čl. 106. st. 5. ZOOSŠ i to do obustave kaznenog postupka, odnosno najduže do pravomoćnosti sudske presude, a u tom dijelu pobijana odluka nije izmijenjena odlukom Školskog odbora tuženika, već je izmijenjen samo dio odluke koji se odnosi na visinu naknade plaće koja pripada tužitelju.

14. 4. Utvrđeno je stoga da je tuženik kod donošenja pobijane odluke pogrešno primijenio odredbu čl. 106. st. 5. ZOOSŠ. U konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za primjenu navedene odredbe jer protiv tužitelja dokazano nije pokrenut nikakav kazneni postupak, pa tako niti kazneni postupak zbog nekog od kaznenih djela iz glave XVII. KZ- a, na koja kaznena djela upućuje čl. 106. ZOOSŠ. Zbog toga za donošenje odluke u ovom predmetu nije presudna okolnost što Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu nije dostavilo niti tuženiku, a niti sudu podatak o tome je li protiv tužitelja doista podnesena kaznena prijava zbog sumnje na počinjenje nekog od kaznenih djela iz glave

XVII. KZ-a.

14. 5. U slučaju da je protiv tužitelja pokrenut kazneni postupak zbog jednog od kaznenih djela iz glave XVII. KZ-a, tuženik bi kao poslodavac bio dužan udaljiti ga od obavljanja poslova jer je odredba čl. 106. st. 5. ZOOSŠ imperativne naravi i ne daje mogućnost školskoj ustanovi da u tom slučaju postupi na bilo koji drugi način. Međutim, kako protiv tužitelja u vrijeme donošenja sporne odluke, a niti tijekom ove parnice, nije pokrenut kazneni postupak zbog takvog kaznenog djela, nije bilo zakonske osnove tužitelja udaljiti s posla do obustave kaznenog postupka ili do pravomoćnosti sudske presude, slijedom čega je takva odluka nedopuštena i nezakonita.

14. 6. U situaciji kad školska ustanova kao poslodavac sazna da je protiv osobe u radnom odnosu u toj ustanovi podnesena kaznena prijava za neko od kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (kaznena djela iz glave XVII. KZ-a) treba postupiti temeljem odredbe čl. 106. st. 4. ZOOSŠ te udaljiti takvu osobu od obavljanja poslova do zaprimanja dokaza da je protiv osobe pokrenut kazneni postupak ili odbačena kaznena prijava.

14. 7. Točno je da je Služba prosvjetne inspekcije rješenjem od 4. rujna 2025. naredila ravnatelju tuženika da postupi sukladno čl. 106. ZOOSŠ, ali nije izričito naredila treba li postupiti sukladno odredbi st. 4. ili odredbi st. 5. toga članka te je tuženik bio dužan ocijeniti koju od tih dviju odredbi treba primijeniti u konkretnom slučaju. Navedena zakonska odredba ne propisuje od koga i na koji način školska ustanova treba dobiti saznanje o podnesenoj kaznenoj prijavi zbog nekog od spomenutih kaznenih djela, što stvara dvojbu u primjeni takve odredbe u praksi. Tuženik ispravno tumači da odluka o privremenom udaljenju radnika s posla uz pravo na naknadu pune plaće nije disciplinska sankcija, niti prejudiciranje njegove krivnje i ishoda kaznenog postupka, već da je to zaštitna i preventivna mjera čija je svrha zaštititi učenike i očuvati sigurnost školskog okruženja u razdoblju pretkaznenog postupka, a istodobno očuvati egzistencijalni položaj radnika uz naknadu njegove pune plaće. Međutim, neovisno o tome što takav radnik nakon udaljenja s posla ima pravo na naknadu pune plaće, obavijest o podnesenoj kaznenoj prijavi treba biti vjerodostojna i temeljiti se na službenoj ispravi tijela nadležnog za zaprimanje kaznenih prijava, odnosno nadležnog državnog odvjetništva ili barem policije ako je takvu kaznenu prijavu dostavila državnom odvjetništvu. U protivnom, kad bi se odredba čl. 106. st. 4. ZOOSP tumačila na način da saznanje školske ustanove o podnesenoj kaznenoj prijavi može biti neslužbeno i potjecati od b ilo kojeg, pa i anonimnog izvora takve informacije, omogućile bi se zlouporabe takve odredbe i primjenjivanje iste protivno zakonskoj svrsi i to zbog potencijalnih pogrešnih motiva i razloga nekih trećih osoba.

15. U konkretnom slučaju tuženik je saznanje o navodno podnesenoj kaznenoj prijavi protiv tužitelja dobio od inspektorice Službe prosvjetne inspekcije tijekom inspekcijskog nadzora, što proizlazi iz zapisnika u kojem se navodi: „Ravnatelj je u nadzoru u bitnome upoznat s dopisom koji je prosvjetnoj inspekciji dostavljen od strane Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Krapinsko-zagorske, KLASA: NK-214- 02/25-12/910, URBROJ: 511-17-14-25-27 DIV od dan 26. kolovoza 2025. godine kojom se obavještava da je policija vezano za neprimjerene poruke koje je AE slao svojim maloljetnim učenicama, podnijela kaznenu prijavu protiv istog zbog počinjenja kaznenog djela spolno uznemiravanje Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu.“ Iz navedenog proizlazi da inspektorica ravnatelju tuženika (zbog sudu nepoznatih razloga) nije predočila, niti dostavila dopis kojeg je prema navodima iz zapisnika primila od policije, već ga je samo u bitnome upoznala s istim. Dvojbeno je stoga, a bez precizne pravne kvalifikacije kaznenog djela (s time da kazneno djelo „spolnog uznemiravanja“ ne postoji u glavi XVII. KZ-a) i bez dostave dokaza tuženiku da je takva kaznena prijava podnesena, mogu li se rješenje i zapisnik Prosvjetne inspekcije smatrati službenim dokazom o postojanju takve prijave temeljem kojeg bi tuženik tužitelja mogao osnovano udaljiti s posla. Iako su tuženik i ovaj sud pokušali dobiti vjerodostojan podatak o tome je li protiv tužitelja doista podnesena kaznena prijava zbog kaznenog djela iz glave XVII. KZ-a, državno odvjetništvo taj podatak nije dostavilo, tuženik je dobio jedino podatak o tome da se protiv tužitelja u pretkaznenom postupku provode izvidi, koji su po zakonu tajni, dok sud od državnog odvjetništva nije dobio nikakav odgovor. Sve to dovodi do zaključka da ne postoje odgovarajući zakonski alati za jasnu i učinkovitu primjenu odredbe čl. 106. st. 4. ZOOSŠ u praksi jer ne postoji izričita zakonska odredba temeljem koje bi državno odvjetništvo ili policija bili dužni i ovlašteni dostaviti školskoj ustanovi podatak o tome da bi protiv nekog od zaposlenika bila podnesena kaznena prijava zbog spomenutih kaznenih djela, pa se nameće pitanje od koga i u kojem obliku bi školska ustanova uopće mogla dobiti takvu informaciju, osim ako sama ne bi imala neposredna saznanja o inkriminiranim radnjama i ako sama ne bi podnijela kaznenu prijavu. Doduše, iz cjelokupnog konteksta nekih relevantnih propisa (ZOOSŠ, Zakon o kaznenom postupku, Zakon o državnim službenicima i namještenicima, podzakonski akti, odnosno pravilnici o postupanju odgojno-obrazovnih radnika školskih ustanova) moglo bi se zaključiti o postojanju zakonske obveze policije i državnog odvjetništva da obavijeste školsku ustanovu o podnošenju kaznene prijave ili pokretanju kaznenog postupka, ali dok takva obveza nije izričito propisana zakonom, državno odvjetništvo i policija mogu se pozivati na tajnost izvida i uskratiti školskim ustanovama dobivanje takvih podataka (iako je za primjenu čl. 106. st. 4. ZOOSŠ dovoljan podatak samo o pravnoj kvalifikacija kaznenog djela zbog kojeg je radnik škole prijavljen, dok podaci o žrtvi i činjenični opis kaznenog djela nisu potrebni, da bi tajnost izvida mogla opravdavati uskraćivanje podataka). Kako državno odvjetništvo izričito nije dužno dostaviti podatke o podnesenoj kaznenoj prijavi, nije dužno dostaviti podatke niti o tome je li i kada takva kaznena prijava odbačena, pa je neizvjesno od koga će i kada školska ustanova dobiti podatak o ishodu postupka povodom te kaznene prijave, kako bi pravovremeno mogla radnika vratiti na posao ili ga pak udaljiti s posla temeljem odredbe st. 5. čl. 106. ZOOSŠ, ako je kazneni postupak protiv njega pokrenut. Pri tome se ističe da je u smislu odredbe čl. 206. Zakona o kaznenom postupku, državno odvjetništvo zakonski obvezno obavijestiti žrtvu kaznenog djela o odbačaju kaznene prijave, dok podnositelja kaznene prijave i osobu protiv koje je prijava bila podnesena nije obvezno obavijestiti, već će to učiniti ako oni to zahtijevaju. S obzirom na sve navedeno, potpuno je neizvjesno koliko može trajati privremeno udaljenje radnika s posla u slučaju iz čl. 106. st. 4. ZOOSŠ jer trajanje izvida u pretkaznenom postupku zakonom vremenski nije ograničeno, što govori u prilog zaključku da bi takvu odluku ipak trebalo donositi kad postoje službeni i vjerodostojni podaci o podnošenju kaznene prijave s nedvosmislenom naznakom pravne kvalifikacije kaznenog djela u smislu da se radi upravo o kaznenom djelu iz glave XVII. KZ-a.

16. S obzirom da je utvrđeno da je predmetna odluka o udaljenju tužitelja s posla nezakonita, pa stoga i nedopuštena jer je prilikom donošenja iste pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to odredba čl. 106. st. 5. ZOOSŠ, sud je tuženiku naložio da tužitelja vrati na posao sukladno ugovoru o radu, odnosno da mu povjeri poslove učitelja trube.

17. 1. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.) te je tuženiku, koji je izgubio parnicu, naloženo da tužitelju naknadi troškove koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka.

17. 2. Tužitelju su odmjereni troškovi zastupanja po punomoćniku temeljem odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023.), prema kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54.) i to po tbr. 7./2. u visini jednokratne nagrade od 250 bodova za prvostupanjski postupak, koja obuhvaća četiri radnje (sastav tužbe, zastupanje na ročištima 12. prosinca 2025. i 1. travnja 2026. te sastav podneska od 21. travnja 2026.) te pored toga nagrada od 50 bodova za zastupanje na ročištu 21. travnja 2026., što sveukupno iznosi 300 bodova ili 600,00 eura, kojem iznosu je dodan PDV po stopi od 25% ili 150,00 eura, pa ukupni tužiteljevi troškovi iznose 750,00 eura.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 29. svibnja 2026.

Sudac

Nada Mohač

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Ivan Zubić, Krapina, Zagrebačka cesta 43

2. Odvjetnik Ilija Boić, Zabok, Matije Gupca 28