REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-440/2022-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i

2. tužitelja FT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Alenu Pešušiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Alen Čičak, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika 1. i 2. tužitelja te punomoćnika tuženika, 29. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti 1. tužiteljici iznos od 4.148,68 eura sa zateznim kamatama od 2. veljače 2022. do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 2. veljače 2022. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se zahtjev 1. tužiteljice za isplatu iznosa od 400,00 eura sa zateznim kamatama od 2. veljače 2022. do isplate.

III Nalaže se tuženiku isplatiti 2. tužitelju iznos od 12.888,71 eura sa zateznim kamatama od 22. srpnja 2022. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 22. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi 1. tužiteljici i 2. tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.229,79 eura sa zateznim kamatama od 29. svibnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. 1. i 2. tužitelji u tužbi podnesenoj 21. veljače 2022. navode da je 7. lipnja 2021. došlo do prometne nezgode na način da je osiguranica tuženika CT upravljala vozilom registarske oznake [registarska oznaka] krećući se Avenijom Dubrava u smjeru zapada iz trake za skretanje u desno nastavila vožnju ravno i prošla kroz crveno svjetlo na semaforu dok je za skretanje 1. tužiteljice u lijevo bila upaljena dopunska zelena strelica te da je stoga došlo do sudara tog vozila i vozila kojim je upravljala 1. tužiteljica. Ističu da je 1. tužiteljica zadobila tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, dok je na vozilu 2. tužitelja nastala totalna šteta. Tužbenim zahtjevom iz tužbe 1. tužiteljica traži isplatu iznosa od 6.636,14 eura po osnovi neimovinske štete te isplatu 265,45 eura po osnovi tuđe pomoći i njege, odnosno sveukupno 6.901,59 eura sa zateznim kamatama od 2. veljače 2022. do isplate. Tužbenim zahtjevom iz tužbe 2. tužitelj traži isplatu iznosa od 12.888,71 eura sa zateznim kamatama od 22. srpnja 2021. do isplate. Traže i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu i do zaključenja prethodnog postupka tuženik čini nespornim nastanak štetnog događaja, činjenicu da je vozilo kojim je upravljala 1. tužiteljica u vlasništvu 2. tužitelja te da je vozilo kojim je upravljala CT (registarske oznake [registarska oznaka]) bilo osigurano kod tuženika. Osporava odgovornost svog osiguranika za štetni događaj te ističe da je za isti isključivo odgovorna 1. tužiteljica uz obrazloženje da je 1. tužiteljica oduzela prednost vozilu s prednošću prolaska, a da osiguranica tuženika nje prošla kroz crveno svjetlo. Osporava visinu štete koju trpi 1. tužiteljica dok visinu štete na vozilu u vlasništvu 2. tužitelja čini nespornom. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3.1. U podnesku od 3. veljače 2023. 1. i 2. tužitelji uređuju tužbeni zahtjev na način da 1. tužiteljica traži isplatu ukupnog iznosa od 7.000,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama, dok 2. tužitelj traži isplatu iznosa od 13.000,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

3.2. U podnesku od 13. studenog 2024., u dijelu ispravljenog na ročištu 15. listopada 2025., 1. i 2. tužitelji uređuju tužbeni zahtjev na način da 1. tužiteljica traži isplatu ukupnog iznosa od 4.548,68 eura (po osnovi neimovinske štete iznos od 4.400,00 eura, a po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 148,68 eura) sa zateznim kamatama od 2. veljače 2022. do isplate, dok 2. tužitelj traži isplatu iznosa od 12.888,71 eura sa zateznim kamatama od 22. srpnja 2021. do isplate.

4. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, okolnost da je vozilo kojim je upravljala CT bilo osigurano kod tuženika, okolnost da je vozilo kojim je upravljala 1. tužiteljica u vlasništvu 2. tužitelja, da je na istom u štetnom događaju nastala totalna šteta kao niti visina štete na vozilu. Između stranaka je sporna dinamika nastanka prometne nezgode, odgovornost osiguranika tuženika za prometnu nezgodu kao i visina štete koju trpi 1. tužiteljica.

5. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu, dokaz saslušanjem 1. tužiteljice i svjedokinje CT, dokaz prometnim i medicinskim vještačenjem.

6. Tužbeni zahtjev 1. tužiteljice je djelomično osnovan dok je tužbeni zahtjev 2. tužitelja osnovan.

7. Sud je na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja izveo dokaz saslušanjem 1. tužiteljice i svjedokinje CT, a potom je izveden i dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću.

8. Svjedokinja CT (osiguranica tuženika) je na ročištu 6. rujna 2023. (list 100-101 spisa) iskazala da se kretala po traci namijenjenoj za kretanje tramvaja označenoj žutom crtom, da je ušla u raskrižje na narančasto svjetlo, ali da je procijenila da ga pri brzini od 40 km/h može proći na vrijeme kao i da je procijenila da ne stigne zakočiti. Iskazala je i da se u traci s njezine lijeve strane nalazio autobus koji se zaustavio na žuto svjetlo, što je njoj logično s obzirom da autobusu treba više vremena da prođe križanje. Također je iskazala da joj je 1. tužiteljica nakon prometne nezgode rekla da ju nije vidjela zbog autobusa.

9. 1. tužiteljica je na ročištu 6. rujna 2023. (list 101 spisa) iskazala da se svjedokinja nije kretala trakom za tramvaje, nego trakom namijenjenoj za skretanje desno, da je svjedokinja samo uletila u križanje, da svjedokinju zbog tramvaja zaustavljenog na semaforu nije mogla vidjeti te da ju je vidjela kad je došlo do sudara. Iskazala je da je ona sama ušla u križanje kad se upalilo zeleno svjetlo s namjerom skretanja lijevo, ali je propuštala vozila iz suprotnog smjera te je morala čekati paljenje zelene strelice za skretanje lijevo.

10. Na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka Igora Jakoplića od 14. studenog 2023. (list 110-116 spisa) te njegovog dopunskog očitovanja od 13. prosinca 2025. (list 252-253 spisa), kojem stranke nisu prigovarale i koje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao jasno i obrazloženo, sud nalazi utvrđenim:

- da je do prometne nezgode došlo na pravilnom četverokrakom semaforiziranom raskrižju kroz koje je kolnik Dubrava položen od istoka prema zapadu, a kolnik Dankovečke ulice raskrižju prilazi iz smjera sjevera

- da se 1. tužiteljica kroz raskrižje kretala upravljajući vozilom Mercedes registarske oznake [registarska oznaka] od zapada prema istoku s namjerom skretanja u raskrižju u lijevo prema sjeveru

-da se osiguranica tuženika kretala osobnim vozilom AUDI registarske oznake [registarska oznaka] kretala kroz raskrižje ravno bez skretanja od istoka prema zapadu kad je došlo do sudara

- da je brzina kretanja 1. tužiteljice u trenutku sudara iznosila od 18-20 km/h s time da je njezina brzina kretanja neposredno prije nezgode bila manja od sudarne brzine jer je poduzela ubrzavanje nakon propuštanja vozila u susret

-da je brzina kretanja osiguranice tuženika u trenutku sudara iznosila oko 40 km/h te da se istom brzinom kretala i neposredno prije nezgode

-da se osiguranica tuženika kretala prometnom trakom namijenjenom za vozila javnog gradskog prijevoza

- da se točka ulaska u raskrižje osobnog vozila osiguranice tuženika pri kretanju brzinom od 40 km/h nalazila na udaljenosti od 18,10 metara istočnije od zaustavne crte raskrižja za vozila koja nailaze iz smjera istoka (37 metara ispred mjesta sudara) što označava mjesto nakon kojeg vozačica više ne može mijenjati odluku o poduzimanju ili nepoduzimanju kočenja i u kojoj poziciji je najkasnije morala poduzeti forsirano kočenje u slučaju gašenja zelenog svjetla – dakle, ako se osiguranici tuženika ugasilo zeleno svjetlo kad se s vozilom nalazila udaljena od zaustavne crte za više od 18,10 metara (točka ulaska u raskrižje), tada je obavezno trebala odustati od ulaska u raskrižje i početi s kočenjem

- da se vozilo osiguranika tuženika u trenutku gašenja zelenog svjetla nalazilo ispred svoje zaustavne crte udaljeno za 37 metara, odnosno u poziciji 18,90 metara ispred točke ulaska u raskrižje te da je stoga osiguranica tuženika obavezno trebala odustati od ulaska u raskrižje i početi s kočenjem

-da je vozilo osiguranice tuženika u raskrižje ušlo 1,7 sekundi nakon gašenja zelenog svjetla za njezin smjer kretanja, kad je bilo upaljeno žuto svjetlo, a sudar se dogodio u trenutku kad se vozilu osiguranice tuženika već 2 sekunde prije upalilo crveno svjetlo na semaforu

-da je 1. tužiteljica skretanje u raskrižju u lijevo započela oko pola sekunde prije uključenja zelenog svjetla za lijeve skretače u njenom smjeru kretanja, a u prometnu traku po kojoj je nailazilo osobno vozilo osiguranika tuženika je počela ulaziti nakon što joj je na istom semaforu već pola sekunde ranije bilo uključeno zeleno svjetlo

- da je prema prometno tehničkim kriterijima uzrok nezgode ulazak osiguranice tuženika u raskrižje nakon što joj se 1,7 sekundi ranije ugasilo zeleno svjetlo

- da je 1. tužiteljica sudar mogla izbjeći da je opreza radi provjerila da li po prometnoj traci namijenjenoj za vozila javnog gradskog prijevoza nailazi neko vozilo pod pretpostavkom da se u traci lijevo do vozila osiguranice tuženika nije nalazio autobus u poziciji koji je tužiteljici otežavao uočavanje nailaska vozila osiguranice tuženika (a koju okolnost tehničkim putem nije moguće utvrditi)

- da bi u slučaju da se na prometnoj traci lijevo do vozila osiguranika tuženika nalazio autobus koji se zaustavio na žuto svjetlo (kako to iskazuje svjedokinja CT), taj autobus mogao tužiteljici otežavati uočavanje nailaska vozila osiguranice tuženika u slučaju ako je uzdužno gledano vozilo osiguranice tuženika bilo usporedno sa stražnjom polovinom autobusa ili još više prema nazad, ali da tehničkim načinima nije moguće utvrditi na kojem su se odstupanju uzdužno gledano kretali autobus i osobno vozilo osiguranice tuženika

-da tehnički nije moguće da se vozilo osiguranice tuženika prilikom ulaska u raskriže kretalo po krajnjoj desnoj prometnoj traci s desne strane tramvajske pruge odnosno uz desni bok tramvaja, jer je prema nedvojbeno utvrđenom mjestu sudara vozilo osiguranice tuženika u raskrižje ušlo krećući se po tramvajskoj pruzi

11.1. Sud prihvaća kao istinit iskaz svjedokinje u dijelu u kojem je iskazala da se kretala trakom namijenjenom za kretanje tramvaja obilježenom žutom crtom, dok ne prihvaća kao istinit iskaz tužiteljice u dijelu kojim iskazuje da se svjedokinja kretala trakom namijenjenom za skretanje desno, jer je u tom dijelu iskaz svjedokinje suglasan s nalazom i mišljenjem vještaka, dok je iskaz 1. tužiteljice u tom dijelu suprotan nalazu i mišljenju vještaka (tehnički nije moguć). Pritom treba napomenuti da sud ne smatra da 1. tužiteljica svjesno govori neistinu, nego da se radi o iskrivljenom sjećanju što je posve logično i životno da se dogodi u visoko stresnim situacijama kao što je prometna nezgoda.

11.2. Što se pak tiče iskaza svjedokinje u dijelu u kojem je iskazala da je u trenutku paljenja žutog svjetla procijenila da pri brzini od 40 km/h može proći na vrijeme križanje i da ne stigne zakočiti treba reći da se nedvojbeno radi o krivoj procjeni svjedokinje. Naime, žuto svjetlo je bilo upaljeno već 1,7 sekundu u trenutku kad je svjedokinja (osiguranica tuženika) bila na točki ulaska u raskrižje 18,10 metara istočnije od zaustavne crte za vozila iz smjera istoka (od kojeg trenutka nije više stigla pravovremeno zaustaviti svoje vozilo), kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka. Dakle, u trenutku kad se upalilo žuto svjetlo osiguranica tuženika se svojim vozilom nalazila udaljenija od zaustavne crte za više od 18,10 metara (s obzirom da se zeleno svjetlo ugasilo 1,7 sekundu prije) i trebala je poduzeti radnju kočenja odnosno odustati od ulaska u raskrižje.

11.3. Sud prihvaća kao istinit i iskaz svjedokinje u dijelu u kojem je iskazala da se u traci s lijeve strane trake kojom se ona kretala nalazio autobus koji se zaustavio na žuto svjetlo. 1. tužiteljica pamti da se tamo nalazio zaustavljen tramvaj zbog kojeg nije vidjela osiguranicu tuženika u traci kojom se ona kretala. S obzirom da se trakom za tramvaje kretala osiguranica tuženika (kako je to naprijed obrazloženo), nedvojbeno je da se tamo nije nalazio zaustavljen tramvaj. Stoga sud prihvaća kao istinit iskaz svjedokinje da se u traci s njezine lijeve strane nalazio autobus koji se zaustavio na žuto svjetlo. Podudarno tome, sud prihvaća kao istinit iskaz 1. tužiteljice u dijelu iz kojeg proizlazi da nije uopće vidjela vozilo osiguranice 1. tuženika, ali ne zbog zaustavljenog tramvaja, nego autobusa koji se kretao trakom kojim se pravilno trebala kretati osiguranica 1. tuženika (a ne trakom za kretanje tramvaja) i koji se zaustavio na žuto svjetlo na semaforu.

12.1. Slijedom svega navedenog, kako se vozilo osiguranice tuženika u trenutku gašenja zelenog svjetla nalazilo ispred svoje zaustavne crte udaljeno za 37 metara, odnosno u poziciji 18,90 metara ispred točke ulaska u raskrižje te da je stoga osiguranica tuženika obavezno trebala odustati od ulaska u raskrižje i početi s kočenjem, zaključak je ovog suda da se osiguranica tuženika mogla zaustaviti na siguran način i da nije smjela ući u raskrižje. Dakle, postupanje osiguranice tuženika je bilo protivno čl. 59. st. 1. podstavku 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20 - dalje: ZSPC). Dodatno, ona se kretala trakom namijenjenom za kretanje vozila javnog gradskog prijevoza, kojom se nije smjela kretati sukladno čl. 46. st. 1. ZSPC. Dakle, ona se trebala kretati onom trakom kojom se prema njezinom iskazu kretao autobus koji se na žuto svjetlo zaustavio. Već 2 sekunde prije trenutka sudara osiguranici tuženika je bilo upaljeno crveno svjetlo. S druge strane, 1. tužiteljica je skretanje u raskrižju u lijevo započela oko pola sekunde prije uključenja zelenog svjetla za lijeve skretače u njenom smjeru kretanja, a u prometnu traku po kojoj je nailazilo osobno vozilo osiguranika tuženika je počela ulaziti nakon što joj je na istom semaforu već pola sekunde ranije bilo uključeno zeleno svjetlo za lijeve skretače.

12.2. Što se pak tiče nalaza i mišljenja prometnog vještaka od 14. studenog 2023. u dijelu iz kojeg proizlazi da je 1. tužiteljica sudar mogla izbjeći da je opreza radi provjerila da li po prometnoj traci namijenjenoj za vozila javnog gradskog prijevoza nailazi neko vozilo, treba reći da je vještak to naveo ne uzimajući u obzir činjenicu da se u traci lijevo do vozila osiguranice tuženika nalazio autobus (što je iskazala sama osiguranica tuženika). Sukladno dopunskom očitovanju vještaka od 13. prosinca 2025., taj je autobus mogao tužiteljici otežavati uočavanje nailaska vozila ako je uzdužno gledano vozilo osiguranice tuženika bilo usporedno sa stražnjom polovinom autobusa ili još prema nazad, a tu okolnost nije moguće utvrditi tehničkim putem. Stoga se na temelju izvedenog prometnog vještačenja ne može zaključiti da je tužiteljica mogla izbjeći sudar da je opreza radi provjerila da li joj po prometnoj traci namijenjenoj za vozila gradskog prijevoza nailazi neko vozilo.

12.3. Slijedom svega navedenog, zaključak je ovog suda da je za štetni događaj isključivo kriva osiguranica tuženika sukladno čl. 1072. st. 1. (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).

13. Sud nije prihvatio prijedlog 1. i 2. tužitelja da se vještak dopunski očituje na okolnost da li bi, pod pretpostavkom da se na tramvajskoj pruzi nalazio tramvaj, a da se osiguranica tuženika kretala trakom namijenjenom za skretanje u desno, tužiteljica mogla vidjeti vozio koje se nalazi u krajnjoj desnoj traci. Navedeno stoga što iz nalaza vještaka jasno proizlazi da tehnički nije moguće da se vozilo osiguranice tuženika kretalo po krajnjoj desnoj prometnoj traci s desne strane tramvajske pruge jer prema nedvojbeno utvrđenom mjestu sudara proizlazi da je vozilo osiguranika tuženika u raskrižje ušlo krećući se po tramvajskoj pruzi. Stoga je ovakav prijedlog tužiteljice neodlučan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

14. Kako između stranaka nije sporna visina štete na vozilu u vlasništvu 2. tužitelja u iznosu od 12.888,71 eura, prihvaćen je njegov zahtjev za isplatu tog iznosa (1085. st.3. ZOO). Iz odgovora na odštetni zahtjev 2. tužitelja (list 16 spisa) nedvojbeno proizlazi da je odštetni zahtjev podnesen prije 30. lipnja 2021. Stoga je osnovan njegov zahtjev za isplatu zateznih kamata od 22. srpnja 2021. do isplate (čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje ZOOP). O stopi zatezne kamate odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO.

15. Radi utvrđenja relevantnih činjenica za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu 1. tužiteljice (je li pretrpjela fizičke bolove i strah, jesu li trajne posljedice njezinih ozljeda umanjile njezinu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) kao i radi utvrđenja činjenice je li tužiteljici i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Božidaru Šebečiću.

16. Na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka od 13. listopada 2024. (list 215-218 spisa), koje je sud prihvatio kao istinito jer je jasno i obrazloženo, a niti stranke nisu istom prigovarale, sud nalazi utvrđenim:

- da je 1. tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje glave, istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu, natučenje desnog ramena, natučenje desne strane prsnog koša s krvnim podljevom u području desne dojke i prsne kosti i natučenje s oguljotinom desne podlaktice

- da su kod 1. tužiteljice zaostali povremeni bolovi u vratu, trnci u rukama, da su kretnje vratom ograničene u manjem stupnju, te da EMG ukazuje na srednje tešku kroničnu neurogenu leziju C6 lijevo, blažu C6 desno i C5 obostrano, što umanjuje njezinu životnu aktivnost za 5%, s time da su te posljedice većim dijelom posljedica ozljede vratne kralježnice iz 2007. i degenerativnih promjena koje su bile pristune u trenutku štetnog događaja

- da je stoga životna aktivnost 1. tužiteljice zbog ozljede vrata iz predmetnog štetnog događaja smanjena za 2% (preostalih 3% odnosi se na raniju ozljedu i degenerativne promjene)

- da je 1. tužiteljica zbog pretrpljene ozljede trpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni stran jakog intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana te manjeg intenziteta 6 tjedana

- da je 1. tužiteljica trpjela fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg oko 8 dana i manjeg 3 mjeseca kumulativno

- da je 1. tužiteljici trebala tuđa pomoć i njega u opsegu od 28 sati

- da je njezino liječenje dovršeno 13. travnja 2022.

17. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je 1. tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO.

18. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti kao i činjenicu da je tužiteljica stradala u dobi od 39 godine (rođena je **.**.1981.) te da će ostatak života trpjeti trajne posljedice ozljeda zadobivenih u štetnom događaju.

19.1. Po ocjeni ovog suda, 1. tužiteljici pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 4.000,00 eura te je prihvaćen njezin zahtjev za isplatu tog iznosa dok je odbijen njezin zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 400,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

19.2. 1.tužiteljici je trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 28 sati. Sud nalazi da primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 5,31 eura (čl. 223. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23,146/25 dalje ZPP). Između stranaka nije sporno da su tuđu pomoć i njegu 1. tužiteljici pružali ukućani (ročište održano 6. rujna 2023., list 100 spisa). 1. tužiteljici po ovoj osnovi, na temelju čl. 1089. st. 1. ZOO, pripada naknada štete u iznosu od 148,68 eura.

20. 1. tužiteljici sukladno čl. 12. st. 4. ZOOP pripadaju zatezne kamate na iznos naknade štete koju je tražila tužbenim zahtjevom iz tužbe od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Iz odgovora na odštetni zahtjev 1. tužitelja (list 18 spisa) nedvojbeno proizlazi da je odštetni zahtjev podnesen prije 2. veljače 2022. Po mišljenju stavu ovog suda, kamate teku od podnošenja odštetnog zahtjeva, neovisno o tome što je liječenje 1. tužiteljice završeno 13. travnja 2022. jer je šteta u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva bila predvidiva. Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 373/2022-3 od 29. studenog 2022. Stoga je osnovan njezin zahtjev za isplatu zateznih kamata od 2. veljače 2022. do isplate. O stopi zatezne kamate odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO.

21. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 5. ZPP. S osnovom zahtjeva tužitelji su uspjeli u cijelosti, dok je u pogledu visine 1. tužiteljica uspjela s 90,90%, a 2. tužitelj u cijelosti. Stoga je uspjeh 1. tužiteljice u sporu 95,45%, a 2. tužitelja 100%. U vezi dijela zahtjeva s kojim 1. tužiteljica nije uspjela nisu nastali posebni troškovi. Nadalje, o troškovima je odlučeno na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa), priloženom troškovniku te vrijednosti predmeta spora koja se kod subjektivne kumulacije utvrđuje zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja (u konkretnom slučaju 17.437,39 eura). Naime, postojanje udjela suparničara u predmetu spora u smislu čl. 161. st. 2. ZPP podrazumijeva da ti udjeli predstavljaju vrijednosti pojedinih zahtjeva (ovakvo shvaćanje izraženo je u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjerice Rev-2752/2011-2 od 22. rujna 2015., Rev-486/2021-2 od 3. siječnja 2023.).

22. Tako je 1. i 2. tužiteljima priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 21.02.2022.,12.04.2022., 19.05.2022., 03.02.2023., 07.09.2023., 21.05.2024., 20.06.2024., 09.07.2024., 24.10.2024. i 06.12.2024. za svaki po 25 bodova (Tbr. 8/4), trošak sastava podnesaka od 05.12.2023., 13.11.2024. i 22.01.2026. za svaki po 250 bodova (Tbr. 8/1) te trošak pristupa na ročišta 06.02.2023., 21.05.2024.,15.10.2025. i 14.05.2026. za svako po 250 bodova (Tbr. 9/1).

Navedeno sveukupno iznosi 2250 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura, uvećano za 10% (Tbr. 36/1) te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 6.187,50 eura. Nadalje, priznat im trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 122,18 eura te na presudu u iznosu od 221,94 eura, trošak prometnog vještačenja u iznosu od 398,17 eura te medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura. Navedeno sveukupno iznosi 7.229,79 eura. Prihvaćen je i njihov zahtjev za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

23. Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 08.04.2022. jer istim požuruje postupanje pa nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP. Nije im priznat ni trošak pristupa na ročište 01.12.2025. jer na to ročište nisu pristupili pa im trošak nije niti nastao. Nije im priznat trošak sastava drugog podneska od 03.02.2023. jer su sadržaj istog mogli istaknuti u jednom podnesku pa niti taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP.

U Zagrebu 29. svibnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.