Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Pn-14/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji Meliti Šmentanec- Klarić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikoli Sabljaru, odvjetniku u Rijeci, radi naknade štete, nakon na dan 17. ožujka 2026., održane glavne i javne rasprave u prisutnosti punomoćnice tužitelja, 29. svibnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se KE iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj]., sada na izdržavanju kazne u Kaznionici u Lepoglavi, Hrvatskih pavlina 1, Lepoglava, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3., Zagreb, OIB: 84397956623 isplati iznos od 16.200,83 eura i to sa zateznom kamatom na iznos od 6.394,83 eura koja teče od 24.06.2021. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke do isplate, a na iznos od 9.806,00 eura sa zateznom kamatom koja teče od 29. svibnja 2025. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 9.806,00 EUR tekuću od 24. travnja 2025., odnosno dana zaprimanja podneska na sud do 28. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe podneskom od 24. travnja 2025., kojim je tužitelj povisio tužbeni zahtjev za isplatu.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. listopada 2021. podnio tužbu radi naknade štete. U tužbi je naveo da je presudom Županijskog suda u Rijeci broj K-15/18 od **.**.2019. EE proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela u stjecaju protiv života i tijela, i to u odnosu na ošt. ČE, osiguranika tužitelja - teško ubojstvo iz čl. 111. točka. 4. Kaznenog zakona, koja presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Kž 231/2020 od 29. lipnja 2020 . u odnosu na kazneno djelo počinjeno na štetu ČE. Tvrdi da je rješenjem HZMO, Područnog ureda u Gospiću broj 42629 od 20.03.2018. priznato pravo na obiteljsku mirovinu UE i IE, djeci umrlog osiguranika LE čijom isplatom Zavod trpi štetu. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje temeljem priznatog prava na obiteljsku mirovinu u razdoblju od 16.09.2017. do 30.04.2021., djeci umrlog osiguranika s osnova obiteljske mirovine UE i IE isplatio je ukupno 48.181,82 kn. S obzirom na odštetnu odgovornost i osnovanost postavljenog zahtjeva na temelju čl. 161. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13…115/18), u izvansudskom postupku pozvao je tuženika na uplatu iznosa isplaćene obiteljske mirovine u svoti od 48.181,82 kn, no tuženik nije izvršio svoju obvezu. Radi navedenog, s obzirom na odštetnu odgovornost predložio je da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom nalaže tuženiku isplatu iznosa od 48.181,82 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Istaknuo je prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Crikvenici Stalne službe u Senju temeljem čl. 47. st. 1. ZPP, s obzirom da je sud općemjesne nadležnosti za tuženika sud koji je mjesno nadležan za područje Kaznionice u Lepoglavi gdje se nalazi. Stoga je predložio da se Općinski sud u Crikvenici oglasi mjesno nenadležnim i predmet uputi na rješavanje mjesno nadležnom sudu. Nadalje, ospor io je pravo tužitelja da traži regres, navodeći da je tužitelj ovlašten tražiti popravak štete od poslodavca pok. ČE sukladno čl. 162. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, a ne od njega. Naime, odredbom čl. 162. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano da za štetu zbog smrti osigurane osobe odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno, mjere za zaštitu građana. Naveo je da je pok. ČE stradao na radnom mjestu redara u noćnom klubu „Konoba“ u [adresa] od posljedica upotrebe vatrenog oružja koje u taj noćni klub uopće ne bi moglo biti unešeno da je vlasnik istog disko kluba i poslodavac osiguranika poduzeo elementarne mjere zaštite građana i zaposlenika tako da je onemogućio da se upotrijebi vatreno oružje koje je upotrijebljeno i da je prethodno poduzeo sve mjere zaštite svog radnika uključujući i upotrebu zaštitnih sredstava koje osiguranik nije imao. Naveo je da je rješenje HZMO od 20. ožujka 2018. na kojemu tužitelj temelji svoju tužbu doneseno na temelju pogrešnih podataka, te je tako u istom pogrešno navedeno da je u postupku priznanja prava na obiteljsku mirovinu utvrđeno da je „uzrok smrti osiguranika ozljeda izvan rada“, a što nije točno je je osiguranik stradao na radnom mjestu. S obzirom da je rješenje HZMO utemeljeno na netočnim podacima i utvrđenjima, isto ne može biti podloga za traženje regresa od njega. Naveo je da, s obzirom da je osiguranik tužitelja poginuo na radnom mjestu sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju njegova djeca imaju drugačija prava u odnosu na prava koja su im priznata rešenjem HZMO od 20. ožujka 2018. te su drugačije pretpostavke ostvarivanja tih prava, kao što je drugačije pravo tužitelja da traži regres, s obzirom da regres, u tom slučaju temeljem čl. 162. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj ima pravo tražiti od poslodavca osiguranika što on nedvojbeno nije. Istaknuo je prigovor zastare utužene tražbine temeljem čl. 226. ZOO tako da su u zastari svi iznosi koje je tužitelj isplatio tri godine prije podnošenja tužbe, odnosno, prije 12. listopada 2018. Predložio je da se sud oglasi mjesno nenadležnim, pa da nakon toga mjesno nadležni sud provede predložene dokaze, te da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu parničnih troškova. Predložio je da se pošalje upit HZMO o poslodavcu pok. ČE u trenutku smrti, saslušanje zz. poslodavca osiguranika, svjedoka ME, po potrebi vještačenje po vještaku zaštite na radu, uvid u spis Županijskog suda u Rijeci poslovni broj K-15/18 i rješenje HZMO Područnog ureda u Gospiću od 20.3.2018.

3.Rješenjem poslovni broj Pn-60/2021 od 12. prosinca 2022. Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Senju se oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i naveo da će se po pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti Općinskom sudu u Varaždinu kao stvarno i mjesno nadležnom. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno 27.1.2023. te je Općinski sud u Crikvenici dostavio predmet ovome sudu.

4.Podneskom od 24. travnja 2025. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu i naveo da je neosnovano osporavanje tuženika jer ošt. ČE u kritično vrijeme (16. rujna 2017.) nije bio zaposlen, odnosno nije bio u nikakvom radnom odnosu pa niti redara, odnosno nije niti imao dopuštenje za obavljanje poslova privatne zaštite što sve je utvrđeno uvidom u bazu podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje odnosno Prijavu na osiguranje – transakcija „133“, Potvrdama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Porezne uprave – Ispostave Otočac kao i uvidom u dopis Odjela inspekcije, Službe civilne zaštite Gospić MUP-a. Naveo je da je utvrđeno je da je uzrok smrti osiguranika ozljeda izvan rada, posljedično utvrđenju da ošt. ČE u vrijeme štetnog događaja nije bio u radnom odnosu. U pogledu tuženikova prigovora zastare utužene tražbine istaknuo je da je isti neosnovan i naveo da je člankom 170. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN RH br. 157/13…119/22 – dalje: ZOMO), propisano je da se na naknadu štete i nepripadne isplate, odnosno stjecanje bez osnove primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima (dalje – ZOO), ako nisu u suprotnosti sa odredbama ZOMO-a. Prema odredbi čl. 231. st. 1. ZOO-a kada je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. EE pravomoćno je osuđen presudom Županijskog suda u Rijeci posl. broja K-15/18 od 29. lipnja 2020. (koja presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske za počinjenje kaznenog djela iz čl. 111. točka 4 KZ/11 i ista je stekla svojstvo pravomoćnosti 24. ožujka 2021.). Kako se radi o počinjenju kaznenog djela teškog ubojstva za koje je propisana kazna zatvora od 40 godina, rok zastare za svako pojedino davanje iznosi 40 godina i teče od izvršene isplate pojedinog davanja što znači da je prigovor zastare utužene tražbine neutemeljen. Isto tako, iako se odredbama čl. 161-165. ZOMO-a, novčano potraživanje prema odgovornoj osobi za štetu koja je nastala tužitelju isplatom mirovine terminološki naziva naknada štete, ustvari radi se o regresnom zahtjevu tužitelja prema tuženiku (kako i sam tuženik navodi u Odgovoru na tužbu „…osporava se pravo tužitelja da traži od tuženika regres…“). Za takvu regresnu tražbinu ZOO ne propisuje poseban zastarni rok te u konkretnom slučaju dolazi do primjene opći zastarni rok iz odredbe članka 225. ZOO- a prema kojemu tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Nadalje je naveo da je od tužbe u ovom predmetu i postavljenog tužbenog zahtjeva u međuvremenu stupio na snagu Zakon o uvođenju Eura kao službene valute u RH (NN RH broj 57/2022), kao i Odluka o objavi uvođenja Eura kao službene valute u RH (NN RH broj 85/2022), i stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a (NN RH broj 114/2022) kojim se mijenja čl. 29. st. 2., i Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN RH broj: 156/2022), kojim se u navedenom zakonu zamjenjuje kamatna stopa u članku 29. st. 2. (NN RH br. 35/05…114/22). Isto tako, i nakon 30.04.2021. nastavno se i dalje isplaćuje obiteljska mirovina, to je u razdoblju od 01.05.2021. do 30.04.2025. izvršena isplata obiteljske mirovine u iznosu od 9.806,00 eura, čime Zavod i nadalje trpi štetu. Radi navedenog, tužitelj je preinačio i povisio tužbeni zahtjev i zatražio isplatu iznosa od 16.200,83 eura i to sa zateznom kamatom na iznos od 6.394,83 eura koja teče od 24.06.2021. do isplate, a na iznos od 9.806,00 eura sa zateznom kamatom koja teče od dana zaprimanja tog podneska na sud do isplate.

5. U podnesku od 8. svibnja 2025. tuženik i njegov punomoćnik su ispričali nedolazak na pripremno ročište. Tuženik je naveo da u cijelosti ustraje kod odgovora na tužbu. Osporio je pravo tužitelja da traži od njega regres, odnosno ponovio sve navode iz odgovora na tužbu.

6. U podnesku od 14. svibnja 2025. tuženik se naveo da se protivi preinaci tužbe koja je učinjena podneskom koji je zaprimio 13. svibnja 2025. Naveo je da je takva preinaka nedopuštena jer je učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka. Naveo je da su neosnovani navodi da pok. ČE ne bi bio zaposlen prilikom stradavanja te da je kritične zgode upravo obavljao poslove redara u ugostiteljskom objektu "Konoba", te se zbog toga tamo nalazio. Predložio je saslušati zakonskog zastupnika poslodavca osiguranika, svjedoka ME iz [adresa], vještačenje po vještaku zaštite na radu, uvid u spis Županijskog suda u Rijeci poslovni broj K-15/18 i saslušati DE. Naveo je da to što za pok. ČE nisu uplaćivani doprinosi i davanja, pa i što ga je poslodavac propustio prijaviti kamo je trebalo, ne znači da nije radio na svom radnom mjestu i osporio je potvrde tužitelja, s obzirom da je stranka u postupku.

7. Odredbom čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Nadalje, odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a propisano je da iznimno od odredbe stavka 1. tog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nadalje, odredbom st. 3. tog članka propisano je da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Tu valja reći da je tužitelj preinačio tužbu do zaključenja prethodnog postupka i sud je odlučio dopustiti preinaku jer smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenja odnosa među strankama, a valja reći i da je podnesak tužitelja od 24. travnja 2025. kojim je preinačio tužbu otpremljen sa suda 5. svibnja 2025., a pripremno ročište je bilo u ovom predmetu određeno za 8. svibnja 2025., na koje uredno pozvani tuženik nije pristupio. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci rješenja.

8. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju u spisu koja se sastoji od rješenja HZMO-a sa povratnicom od 2. lipnja 2021. Klasa: 140-01/19-29/514, Urbroj:

341-99/06-07/1-21-11 (stranice 3-4 spisa), odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž 231/2020-8 od 29. lipnja 2020. (stranice 5-18 spisa), rješenje HZMO- a od 20. ožujka 2018. Klasa: UP/I-140-03/18-01/03434110960, Ur.broj: 341-06-05/3- 17-008408 (stranice 19-22 spisa), obračun isplata HZMO-a od 17. svibnja 2021. (stranica 23 spisa), rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju poslovni broj Pn-60/2021-7 od 12. prosinca 2022. (stranice 34-36 spisa), 133- prijave na osiguranje od 24. travnja 2025. (stranica 44 spisa), dopis HZMO-a od 11. travnja 2023. (stranica 45 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 1.3.2023. Klasa: 503-01/23-01/218, Urbroj: 338-09-02-23-02 (stranica 46 spisa), dopis Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Gospić, Ispostava Otočac, Klasa: 034-04/23-03/14, Urbroj: 513-07-09-02-23-2 od 28. veljače 2023. (stranica 47 spisa), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Rijeka, Služba civilne zaštite Gospić, Odjel inspekcije, Klasa: 217- 02/25-43/172, Urbroj: 511-01-376-25-2 od 10. ožujka 2025. (stranica 48 spisa), dopis HZMO-a od 24. travnja 2025. (stranica 49 spisa). U dokaznom postupku pročitan je spis K-15/2018 Županijskog suda u Rijeci. Sud je odbio dokazne prijedloge tuženika predložene do zaključenja prethodnog postupka za saslušanjem svjedoka ME i vještačenje po vještaku zaštite na radu, s obzirom da je iz dokumentacije u spisu jasno proizlazilo da pok. ČE nije bio u radnom odnosu u trenutku smrti, odnosno da nije imao poslodavca u trenutku smrti. Prijedlog za saslušanjem DE tuženik je stavio nakon zaključenja prethodnog postupka pa iz tog razloga taj dokaz nije izveden jer sud smatra da je taj dokazni prijedlog tuženik mogao staviti do zaključenja prethodnog postupka.

9. Na temelju ocijene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata dokaznog postupka sukladno odredbi čl.8. ZPP-a sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, osim djelomično u dijelu za isplatu zakonske zatezne kamate.

10. Iz spisa Županijskog suda u Rijeci poslovni broj K-15/2018 i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž 231/2020-8 od 29. lipnja 2020. u bitnom proizlazi da proizlazi da je pravomoćnom presudom tuženik EE, proglašen krivim što je 16. rujna 2017. oko 05,40 sati u [adresa], u prostoru disko kluba "Konoba", u ulici Kralja Zvonimira bb, nakon što je ĆE od njega tražio da napusti disko klub, a on to nije učinio, već se je za pomoć obratio redaru u disko klubu LE tražeći od njega da ga zaštiti jer ga tjeraju van, pri čemu ga je ČE odgurnuo od sebe riječima: "Pusti me na miru, odi ća više“, pa kada mu je ponovno prišao FE i uputio mu riječi: „Što sam ti ja rekao?“ i ponovno ga tjerao van iz kluba, pri čemu ga je nogom udario u stražnjicu, zbog čega je on pao na pod na što su se neki od prisutnih u klubu počeli smijati, nakon što se podigao izašao je van iz kluba uputio se u stan gdje je iz ormara – sefa uzeo revolver „Smith&Weston“i pištolj marke „HS“ s većom količinom streljiva, te se tako naoružan s ciljem da iz osvete usmrti osobe koje su ga potjerale iz kluba i pri tome mu se smijale, vratio se nakon najmanje 15 – 20 minuta u disko klub, gdje je već pri ulasku u salu disko kluba počeo pucati, tako da je prvim hicem pogodio FE u prsa iznad lijeve dojke, nakon čega je FE uspio pobjeći iz disko kluba, a on je nastavio pucati prema LE, koji je uslijed zadobivenih povreda pao na pod, gdje mu je prišao i unatoč tome što ga je ČE molio da ga ne ubije u njega ispalio još metaka od kojih jedan i u glavu, uz riječi: „Što se sad ne smiješ, ajme sad istjeraj van“, nakon čega se nastavio kretati po disko klubu s oružjem u rukama tražeći one koji su ga tjerali i smijali se, pri tome više puta ponavljajući „Tko će mi se smijati, tko će mi se rugati?“, pa kada je uočio mušku osobu – TE kako se pomiče prema izlazu iz disko kluba u pravcu te osobe ispalio je najprije tri streljiva od kojih je jedan pogodio TE u bedro lijeve noge, potom streljivo koje ga je pogodilo u desni kuk zbog čega je TE, uslijed zadobivenih povreda pao na samom izlazu iz disko kluba, prišao je do njega, stao iznad njega i pucao mu u glavu, nakon čega se udaljio od objekta da bi daljnjem kretanju bio onemogućen intervencijom građanina koji ga je oborio na tlo i zadržao do odlaska policije, uslijed čega je ČE, koji je pogođen sa najmanje pet projektila zadobio prostrijelnu ranu glave s prijelomom baze lubanje i ozljedom malog mozga, prostrijelnu rane desne šake, ustrijelnu ranu desnog bedra s multifragmentalnim prijelomom bedrene kosti i ozljedom bedrene arterije i vene, ustrijelnu ranu desnog ramena s ozljedom desnog pluća i prijelomom desne lopatične kosti i 6 – 7 desnog rebra te ustrijelnu ranu prednje trbušne stjenke, od kojih povreda je na mjestu preminuo, dok je FE zadobio otvorenu ranu prsnog koša s višekomadnim prijelomom trećeg lijevog rebra i prijelomom lijeve lopatice, a TE prostrijelnu ranu lijeve natkoljenice, strijelnu ranu desnog kuka, prijelom vrata desne bedrene kosti, višekomadni prijelom lijevog ramusa i kondila mandibule, zigomatičnog luka lijeve temporalne kosti te lateralne stjenke maksilarnog sinusa, višekomadni prijelom lijevih faseta C3 i C4 kralješka te prijelom kaudorzalnog dijela pedikla C2, koje povrede, kod obojice, predstavljaju osobito teške i po život opasne povrede,dakle, drugog ubio iz bezobzirne osvete te u namjeri da iz bezobzirne osvete ubije dvije osobe poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethodilo ostvarenju kaznenog djela teškog ubojstva, čime je u stjecaju počinio kaznena djela protiv života i tijela i to teško ubojstvo iz čl. 111 . točka. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu KZ/11) te teško ubojstvo u pokušaju iz čl. 111 točka 4 u vezi čl. 34 st. 1 KZ/11, sve uz primjenu čl. 51 KZ/11. Utvrđeno je i da je EE osuđen za kazneno djelo iz čl.111. točka. 4. KZ/11. počinjeno na štetu ČE na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 godina, odnosno izrečena mu jedinstvena kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 35 godina.

11.Iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u

Gospiću, Klasa: UP/I-140-03/18-01/03434110960, Ur.broj: 341-06-05/3-17-008408 (stranica 19-22 spisa) proizlazi da se UE, rođ. **.**.2006., djetetu umrlog osiguranika UE ČE i udovici UE DE rođ. **.**.1985., te djetetu ŠE, rođ. **.**.2016. priznaje, počevši od 16.9.2017. pravo na obiteljsku mirovinu, a budući da je udovica u radnom odnosu, obiteljska mirovina isplaćivat će se samo djeci, u svoti od 463,98 kn mjesečno. Nadalje proizlazi da će se umjesto te mirovine, isplaćivati najniža mirovina u svoti od 1.030,85 kn mjesečno, te isplata mirovina pripada korisnicima, počevši od 16.9.2017. Mirovinu će isplaćivati Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na teret sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag, te žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Nadalje iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je postupak za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu nakon smrti osiguranika pokrenut u povodu zahtjeva podnijetog 14.11.2017. U provedenom postupku je utvrđeno da je osiguranik od kojeg se izvodi pravo na obiteljsku mirovinu, rođen **.**.1979., a umro **.**.2017., a prema tome do dana smrti navršio je 38 godina, 2 mjeseca i 9 dana života, da je uzrok smrti osiguranika ozljeda izvan rada, da mirovinski staž, prema čl. 24. ZOMO, koji se računa za stjecanje prava na mirovinu iznosi do dana 16.9.2017. ukupno 6 godina, 8 mjeseci i 5 dana. Nadalje proizlazi da u mirovinski staž utvrđena su prema odredbama čl.25. do 31. ZOMO, razdoblja staža osiguranika i posebnog staža u efektivnom trajanju i to od 00.00.2002. do 31.12.2008. u trajanju od 6 godina, 0 mjeseci i 25 dana, u razdoblju od 00.00.2009. do 00.00.2009. u trajanju od 0 godina, 0 mjeseci i 16 dana, u razdoblju od 00.00.2009. do 00.00.2009. u trajanju od 0 godina, 6 mjeseci i 24 dana, te da ukupan staž osiguranja iznosi 6 godina, 8 mjeseci i 05 dana. Pridodani staž prema odredbi čl.32. ZOMO, iznosi 13 godina, 08 mjeseci i 14 dana. Pridodani staž umrlog računa se tako da se pribroje razdoblja od dana smrti osiguranika (16.9.2017.) do navršene 55. godine živoga osiguranika u trajanju od dvije trećine, a nakon 55. do navršene 60. godine života osiguranika u trajanju od jedne polovine. Mirovinski staž koji se računa za izračun mirovine do dana smrti iznosi 21. godina, 00 mjeseci i 00 dana (A+C). Na temelju navedenih činjenica i dokaza priloženih uz zahtjev utvrđeno je da su ispunjeni uvjeti za priznanje prava na obiteljsku mirovinu prema čl.65. i čl. 67. do čl.71. ZOMO, pa je od dana 16.9.2017. priznato pravo na obiteljsku mirovinu.

12. Iz 133-prijave na osiguranje od 24. travnja 2025. (stranica 44 spisa) proizlazi da je ŠE ČE, bio zaposlen od 15.06.2002. si 15.06.2004. kod Lopac Marica Gost [adresa], od 08.12.2004. do **.**.2009. kod ŠE [adresa], od 06.07.2009. do 21.07.2009. kod Jamnica d.d. Rijeka, Škrljevo, Lučka skladišta bb, te od 10.9.2009. do 30.09.2009. kod Lopac Marica Gost Jablan, Senjaka Draga.

13.Iz zahtjeva za naknadu štete HZMO-a Klasa: 140-01/19-29/514, Urbroj: 341-99/06- 07/1-21-11 od 2. lipnja 2021. (stranica 3 spisa) proizlazi da je prema pravomoćnoj presudi Vrhovnog suda RH broj III Kž-6/2020 od 29. listopada 2020. utvrđeno da je EE osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora radi počinjenja kaznenog djela iz čl.111. st.1. točka 4. KZ/11 na štetu osiguranika ČE. Nadalje, da je rješenjem HZMO, Područnog ureda u Gospiću broj 42629 od 20.3.2018. priznato pravo na obiteljsku mirovinu korisnicima UE i OE, djeci umrlog osiguranika HE. U razdoblju od 16.9.2017. do 30.4.2021. ukupna svota isplaćene obiteljske mirovine iznosi 48.181,82 kn čijom isplatom Zavod trpi štetu te da je tužitelj sukladno čl.161.st.1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju pozvao tuženika EE da štetu nastalu isplatom obiteljske mirovine u svoti od 48.181,82 kn naknadi uplatom u korist državnog proračuna RH, a ako štetu ne nadoknadi mirnim putem biti će pokrenuti sudski postupak naplate potraživanja. Nadalje proizlazi da je taj zahtjev dostavljen tuženiku 8. lipnja 2021.(povratnica-stranica 4 spisa).

14.Iz obračuna isplata na teret Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (stranica 23 spisa) proizlazi da je na ime obiteljske mirovine korisnicima UE i OE za razdoblje od 16.9.2017. do 31.12.2017. isplaćeno 3.607,98 kn, za razdoblje od 1.1.2018. do 30.6.2018. 6.242,76 kn, za razdoblje od 1.7.2018. do 31.12.2018. 6.410,82 kn, od za razdoblje od 1.1.2019. do 30.6.2019. 6.484,14 kn, za razdoblje od 1.7.2019. do 31.12.2019. 6.850,38 kn, za razdoblje od 1.1.2020. do 30.6.2020. 6.898,74 kn, za razdoblje od 1.7.2020. do 31.12.2020. 6.996,48 kn, za razdoblje od 1.1.2021. do 30.4.2021. 4.690,52 kn, odnosno ukupno za razdoblje od 16.9.2017. do 30.4.2021. 48.181,82 kn. Iz obračuna isplata na teret Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (stranica 49 spisa) od 24.4.2025. proizlazi da je na ime obiteljske mirovine korisnicima UE i OE za razdoblje od 1.5.2021. do 30.6.2021. isplaćeno 311,27 EUR, za razdoblje od 1.7.2021. do 31.12.2021. 956,82 EUR, za razdoblje od 1.1.2022. do 30.6.2022. 978,22 EUR, od za razdoblje od 1.7.2022. do 31.12.2022. 1.038,69 EUR, za razdoblje od 1.1.2023. do 30.6.2023. 1.240,08 EUR, za razdoblje od 1.7.2023. do 31.12.2023. 1.344,00 EUR, za razdoblje od 1.1.2024. do 30.6.2024. 1.399,98 EUR, za razdoblje od 1.7.2024. do 31.12.2024. 1.503,90 EUR, za razdoblje od 1.1.2025. do 30.4.2025. 1.033,04 EUR, odnosno ukupno za razdoblje od 1.5.2021. do 30.4.2025. 9.806,00 EUR.

15.Iz dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Gospiću od 11. travnja 2023. Središnjoj službi, Odjelu za pravne poslove (stranica 45 spisa) proizlazi da je uvidom u podatke evidentirane u matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj] utvrđeno da za istog u 2017. godini nisu uplaćivani doprinosi. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 1.3.2023. Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (stranica 46 spisa) proizlazi da je izvršenom provjerom u informacijskom sustavu HZZO-a utvrđeno da je ČE u razdoblju od 22.10.2009. do 16.9.2017. bio prijavljen na obvezno zdravstveno osiguranje s osnova čl.7. st.1. točka 13.a Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN broj 80/13, 137/13, 98/19) – osobe s prebivalištem, odnosno odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj koje nisu obvezno zdravstveno osigurane po drugoj osnovi i koje su se prijavile zavodu u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa, odnosno obavljanja djelatnosti ili od dana prestanka primanja naknade plaće na koju imaju pravo prema tom zakonu ili prema propisima donesenim na temelju tog zakona. Nadalje proizlazi da za osiguranika po osnovi nezaposlene osobe doprinosi idu na teret sredstava državnog proračuna. Iz dopisa Porezne uprave Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje od 29. veljače 2023. (stranica 47 spisa) proizlazi da je uvodom u informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno da za ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj] nisu uplaćivani doprinosi u 2017. godini. Iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstvo civilne zaštite, Područni ured civilne zaštite Rijeka, Služba civilne zaštite Gospić, Odjel inspekcije od 10. ožujka 2025. Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (stranica 48 spisa) proizlazi da je uvodom u njihove službene evidencije utvrđeno da ČE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nema propisano Dopuštenje za obavljanje poslova privatne zaštite (zaštitara, čuvara, zaštitara tehničara) niti je kod te službe podnosio zahtjev za ishođenje dopuštenja za te poslove.

16. Na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tuženik EE proglašen krivim za, između ostalog, kazneno djelo teškog ubojstva iz čl.111.točka 4. KZ/11 te da mu je za kazneno djelo počinjeno na štetu ČE utvrđena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 godina, a s obzirom da je počinio i kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju je osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 35 godina. Nadalje je iz dokumentacije u spisu nedvojbeno utvrđeno da ČE, kojeg je tuženik EE ubio 16.9.2017. tada nije bio u radnom odnosu, odnosno imao je status nezaposlene osobe. Također je nedvojbeno utvrđeno da ČE nije u vrijeme smrti imao propisano dopuštenje za obavljanje poslova privatne zaštite (zaštitara, čuvara, zaštitara tehničara) niti je ikada kod Ministarstva unutarnjih poslova podnosio zahtjev za ishođenje dopuštenja za te poslove. Nadalje je utvrđeno da je u 2017. godini za pok. ČE nisu uplaćivani doprinosi. Utvrđeno je i da je pok. ČE do dana smrti navršio 38 godina, 2 mjeseca i 9 dana života, da je uzrok njegove smrti ozljeda izvan rada, odnosno ubio ga je tuženik EE, te da je do 16.9.2017. ostvario ukupno 6 godina, 8 mjeseci i 5 dana mirovinskog staža. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj u postupku pokrenutom radi priznanja prava na obiteljsku mirovinu priznao UE, UE DE i UE OE počevši od 16.9.2017. pravo na obiteljsku mirovinu te da je tužitelj djeci pok. ČE, ČE UE i ČE OE za razdoblje od 16.9.2017. do 30.4.2021. isplatio ukupno 48.181,82 kn na ime obiteljske mirovine, odnosno 6.394,83 EUR (primjenjujući fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 kn) te da je tužitelj u razdoblju od 1.5.2021. do **.**.2025. ČE UE i ŠE isplatio ukupno 9.806,00 EUR na ime obiteljske mirovine, odnosno ukupno za to razdoblje u iznosu od 16.200,83 EUR. Odredbom čl.161. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, dalje ZOMO) propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Člankom 161.st.2. ZOMO je, između ostalog propisano da naknada stvarne štete, koju Zavod ima zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Člankom 161.st.3. ZOMO je propisano da zahtjevom za naknadu štete Zavod može obuhvatiti ukupno svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina). Odredbom čl.1045. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO) je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. U konkretnom slučaju je tuženik pravomoćno osuđen za teško ubojstvo počinjeno na štetu pok. osiguranika tužitelja, odnosno ČE, a odredbom čl. 12.st.3. ZPP-a je propisano da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog dijela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik proglašava krivim. Odredbom čl.162.st.1. ZOMO je propisano da Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. Dakle i prema sadržaju čl.162.st.1. ZOMO tužitelj ima pravo na naknadu štete koja se sastoji u novčanim davanjima isplaćenim na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu djeci pok. ČE od tuženika, a sve u vezi i s čl.12.st.3. ZPP-a, s obzirom da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je tuženik počinio kazneno djelo teškog ubojstva na štetu pok. ČE i da je pravomoćnom presudom proglašen krivim za to kazneno djelo. Prema stajalištu suda tuženik svojim navodima tijekom postupka nije doveo u sumnju vjerodostojnost dokumentacije u spisu iz koje nedvojbeno proizlazi da pok. ČE **.**.2017. kada ga je tuženik ubio nije bio u radnom odnosu. Naime, radni odnos zasniva se ugovorom o radu, a kako je to propisano čl.10. st.1. Zakona o radu (NN broj 93/14) i prema stajalištu suda postojanje radnog odnosa se ne može dokazivati personalnim dokazom, odnosno saslušanjem svjedoka ME. Taj dokazni prijedlog je ocijenjen odugovlačećim i usmjeren im isključivo na izbjegavanje odgovornosti za naknadu štete tužitelju koju je prema stajalištu suda tuženik nedvojbeno dužan naknaditi tužitelju. Prigovor zastare je također ocijenjen u potpunosti neosnovanim, s obzirom da je čl. 165. st. 1. ZOMO propisano da potraživanja naknade štete zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima, a čl.165.st.2. ZOMO je propisano da rokovi zastare potraživanja naknade štete prema tom Zakonu počinju teći od dana pravomoćnosti rješenja kojim je osiguraniku, odnosno korisniku kojemu je priznato pravo iz mirovinskog osiguranja. Valja reći da je čl.165.st.3. ZOMO propisano da na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određene Zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dane dostave poziva odgovornog osobi da naknadi štetu. Nadalje valja reći da je čl.231. st. 1. ZOO-a propisano da kada je šteta prouzročena kaznenim dijelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. Člankom 231.st.2. je propisano da prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete, a čl.231.st.3. ZOO-a propisano je da isto vrijedi i za zastoj zastare. S obzirom da je čl.81.st.1. Kaznenog zakona (NN broj 125/2011, 56/15, 118/18) propisano da kazneni progon zastarijeva nakon 40 godina za kaznena dijela za koja se može izreći kazna dugotrajnog zatvora i kazna zatvora u trajanju dužem od 15 godina je jasno da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara utuženog potraživanja i radi nepotrebnog ponavljanja sud upućuje i na osnovane navode tužitelja vezane uz neosnovanost prigovora zastare iz podneska od 24. travnja 2025. Dakle, na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka je sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 16.200,83 EUR na ime naknade štete, sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 6.394,83 EUR koja teče od 24.6.2021., s obzirom na sadržaj čl.165.st.3. ZOMO te činjenicu da je tužitelj pozvao tuženika 2. 6. 2021. da mu naknadi štetu u tom iznosu, a koji poziv je tuženik primio 8.6.2021., a kako to proizlazi iz povratnice na stranici 4 spisa. Međutim, s obzirom na sadržaj čl.165.st.3. ZOMO sud nije ocijenio osnovanim zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 9.806,00 EUR tekuću od 24.travnja 2025., nego od 29. svibnja 2025., s obzirom da tužitelj nije dokazao da je prije 24. travnja 2025. pozvao tuženika da mu naknadi štetu u tom iznosu. Tužitelj je tijekom ovog postupka zatražio isplatu 9.806,00 EUR na ime naknade štete koja mu je nastala isplatom obiteljske mirovine djeci pok. LE, UE i IE za razdoblje od 1.5.2021. do 30.4.2025. i to podneskom od 24. travnja 2025., koji je dostavljen tuženiku 13. svibnja 2025., te prema stajalištu suda nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave tog podneska tuženiku, odnosno njegovom punomoćniku tužitelj ima pravo potraživati zateznu kamatu na taj iznos. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu 29. svibnja 2026.

Sutkinja

Melita Šmentanec-Klarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se odluka objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa odluke, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje. Žalba se podnosi pisano u 3 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područni ured Varaždin

2. Tuženiku po punomoćniku Nikoli Sabljaru, odvjetniku u Rijeci